Glavni izveštaj Grupacije Svetske banke IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 PROMENE U PRIRODI RADA 2019 IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 PROMENE U PRIRODI RADA Glavni izveštaj Grupacije Svetske banke 2019 IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 PROMENE U PRIRODI RADA World Development Report 2019: The Changing Nature of Work Copyright © 2019 by The International Bank for Reconstruction and Development/The World Bank 1818 H Street, N.W., Washington, D.C. 20433, U.S.A. Original ISBN 978-1-4648-1328-3 Izveštaj o svetskom razvoju 2019: Promene u prirodi rada Copyright © 2019 Međunarodna banka za obnovu i razvoj / Svetska banka 1818 H Street, N.W., Washington, D.C. 20433, U.S.A. Izdavač srpskog izdanja Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet Beograd, Kamenička 6, tel. 011/3021-240, faks 011/3021-065 http://cid.ekof.bg.ac.rs, e-mail: cid@ekof.bg.ac.rs Redaktor dr Maja Jandrić, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu Za izdavača prof. dr Branislav Boričić, dekan Direktor i odgovorni urednik dr Đorđe Mitrović Prevodioci Grupa prevodilaca Lektor Irena Popović Grigorov Grafička priprema i štampa ČUGURA Print - Beograd Partizanske avijacije 3, tel./faks 011/311-92-32, 011/311-92-42 www.cugura.rs ISBN: 978-86-403-1577-7 Slika na koricama: Diego Rivera, The Making of a Fresco Showing the Building of a City, 1931, fresco, 271 by 357 inches, gift of William Gerstle. © San Francisco Art Institute. Dizajn korica: Weight Creative, Vancouver, British Columbia, Canada. Unutrašnji dizajn: Debra Naylor, Naylor Design, Inc., Washington, DC. This work was originally published by the World Bank in Eng- Ova publikacija je 2018. godine prvobitno objavljena u izda- lish as World Development Report 2019: The Changing Na- nju Svetske banke na engleskom jeziku pod naslovom „World ture of Work in 2018. This Serbian translation was arranged Development Report 2019: The Changing Nature of Work“. by the Publishing Centre of the Faculty of Economics in Bel- Ovaj prevod na srpski jezik priredio je Centar za izdavačku grade. The Publishing Centre of the Faculty of Economics in delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Centar za izda- Belgrade is responsible for the accuracy of the translation. In vačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu odgovo- case of any discrepancies, the original language will govern. ran je za tačnost prevoda. U slučaju bilo kakvog nepodudara- nja, tekst na izvornom jeziku ima prednost. This work in its original English edition is a product of the staff of the International Bank for Reconstruction and Devel- Ova publikacija u svom izvornom izdanju na engleskom jezi- opment / The World Bank. The findings, interpretations, and ku proizvod je zaposlenih u Međunarodnoj banci za obnovu i conclusions expressed in this work do not necessarily reflect razvoj/Svetskoj banci. Rezultati, interpretacije i zaključci izlo- the views of The World Bank, its Board of Executive Directors, ženi u ovoj publikaciji ne odslikavaju nužno stavove Svetske or the governments they represent. banke, njenog Odbora izvršnih direktora ili vlada koje zastu- paju. The World Bank does not guarantee the accuracy of the data included in this work. The boundaries, colors, denominations, Svetska banka ne garantuje za tačnost podataka u ovoj publi- and other information shown on any map in this work do not kaciji. Granice, boje, nazivi i ostale informacije prikazane na imply any judgment on the part of The World Bank concern- bilo kojoj mapi u ovoj publikaciji ne impliciraju bilo kakav stav ing the legal status of any territory or the endorsement or ac- Svetske banke u pogledu pravnog statusa bilo koje teritorije, ceptance of such boundaries. niti zagovaranje ili prihvatanje takvih granica. Sadržaj Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . vii Opšti pregled. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Promene u prirodi rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Šta država može da učini?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Organizacija studije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 1. Promene u prirodi rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Tehnologija stvara nova radna mesta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Kako se rad menja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Jednostavan model izmenjenog rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 2. Promene u prirodi preduzeća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Superstar preduzeća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Konkurentna tržišta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Izbegavanje poreza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 3. Izgradnja ljudskog kapitala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Zašto treba da se uključi država?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Zašto su merenja od pomoći?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Projekat ljudskog kapitala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 4. Celoživotno učenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Učenje u ranom detinjstvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Tercijarno obrazovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Učenje odraslih van radnog mesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 5. Prinosi od rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Neformalnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 Zaposlene žene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Rad u poljoprivredi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 6. Jačanje socijalne zaštite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 Socijalna pomoć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Socijalno osiguranje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 Radno zakonodavstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 7. Ideje za socijalno uključivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 Globalni Nju dil . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Kreiranje novog društvenog ugovora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 Finansiranje socijalnog uključivanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 Predgovor U vreme kada globalna svetska privreda raste a stope siromaštva dostižu naj- niži nivo u zabeleženoj istoriji, bilo bi lako uljuljkati se i prevideti preteće izazove. Jedan od najznačajnijih takvih izazova tiče se budućnosti rada, što je i tema Izveštaja o svetskom razvoju 2019. Zabrinutost da „mašine dolaze da nam preotmu radna mesta“ postoji već stotinama godina − najmanje još od vremena industrijalizacije tekstilne proizvodnje početkom XVIII veka, kojom je povećana produktivnost, ali i strahovi da će hiljade radnika biti izbačeno na ulicu. Inovacije i tehnološki napredak izazvali su velike promene, ali je prosperitet koji su stvorili mnogo veći od onoga što je razoreno. Ipak, danas se suočavamo s novim talasom neizvesnosti dok se brzina inovacija sve više povećava, a tehnologija utiče na sve aspekte naših života. Znamo da roboti preuzimaju hiljade rutinskih zadataka i da će i u razvi- jenim i u ekonomijama u nastajanju (engl. emerging economies) ukinuti mnoge poslove koji zahtevaju niskokvalifikovanu radnu snagu. Istovremeno, tehnologija otvara nove mogućnosti, utire put novonastalim i izmenjenim poslovima, povećava produktivnost i unapređuje efikasnost u pružanju jav- nih usluga. Kad razmatramo izazove s kojima se moramo suočiti da bismo se pripremili za rad kakav nas očekuje u budućnosti, važno je da shvatimo da će mnoga deca koja danas pohađaju osnovnu školu, kada odrastu, obavljati poslove koji danas čak i ne postoje. Upravo zato se u ovom izveštaju ističe značaj ljudskog kapitala za preva- zilaženje problema koji se po definiciji opire jednostavnim i preskriptivnim rešenjima. Za mnoge poslove danas, i za još mnogo više njih u bliskoj buduć- nosti, biće neophodne određene veštine – kombinacije tehnološkog znanja (know-how), sposobnosti rešavanja problema i kritičkog mišljenja – kao i „meke“ veštine kao što su istrajnost, sposobnost za saradnju i empatija. Prošlo je vreme kada su ljudi decenijama ostajali na istom radnom mestu ili u istom preduzeću. U ekonomiji honorarnih poslova (engl. gig economy) radnici će obavljati veliki broj poslova tokom karijere, što znači da će morati da uče celog svog života. Inovacije će se pojavljivati sve brže, ali će zemlje u razvoju morati da preduzmu hitne mere kako bi ostale konkurentne u ekonomiji budućnosti. Moraće hitno da počnu da ulažu u svoje građane – posebno u zdravstvo i obrazovanje, gradivne elemente ljudskog kapitala – kako bi iskoristile pred- nosti tehnologije, a istovremeno ublažile njene najgore posledice. Trenutno, međutim, malo zemalja vrši takva ulaganja od kritičnog značaja. Cilj našeg Projekta ljudskog kapitala jeste da to ispravi. U studiji predstav- ljamo novi Indeks ljudskog kapitala, kojim se mere posledice zanemarivanja ulaganja u ljudski kapital u vidu smanjene produktivnosti naredne genera- cije radnika. Otkrivamo da će u zemljama koje danas odlikuje najniži nivo ulaganja u ljudski kapital radna snaga u budućnosti imati tek polovinu ili viii | Predgovor trećinu produktivnosti u odnosu na produktivnost koja bi bila ostvarena kada bi radnici bili besprekornog zdravlja i kad bi imali pristup visokokvali- tetnom obrazovanju. Prilagođavanje izmenjenoj prirodi rada iziskuje i preispitivanje društvenog ugovora. Potrebni su nam novi načini ulaganja u ljude i njihovu zaštitu, bez obzira na status u pogledu zaposlenosti. Ipak, četiri od pet ljudi u zemljama u razvoju ne zna šta znači imati socijalnu zaštitu. Dve milijarde ljudi već radi u neformalnom sektoru – bez zaštite u vidu stabilne zaposlenosti sa redovnom zaradom, mreže ustanova socijalne zaštite ili pristupa obrazovanju. Novi oblici rada samo pospešuju dileme koje su postojale i pre najnovijih inovacija. Ovim izveštajem apelujemo na vlade da se bolje brinu o svojim građa- nima i pozivamo ih da uvedu univerzalni, garantovani minimum socijalne zaštite. To je moguće učiniti uz odgovarajuće reforme, kao što su ukidanje određenih subvencija i unapređenje radnog zakonodavstva, a na globalnom nivou preispitivanjem politike oporezivanja. Ulaganje u ljudski kapital nije samo zadatak ministara zdravlja i obrazovanja; ono treba da postane prio- ritet i šefova država i ministara finansija. Projekat ljudskog kapitala suočiće donosioce odluka sa činjenicama, a indeks ljudskog kapitala će pomoći da se one ne ignorišu. Izveštaj o svetskom razvoju 2019 jedinstven je po svojoj transparentnosti. Prvi put od kada je Svetska banka 1978. godine počela da objavljuje izveštaje o svetskom razvoju, ažurirana verzija ovog izveštaja je bila javno dostupna na internetu svake nedelje dok je trajao proces pisanja. Tih sedam meseci, izveštaju su hiljadama svojih komentara i ideja doprineli stručnjaci za razvoj, državni službenici, naučnici i čitaoci širom sveta. Nadam se da su mnogi od vas do sada već pročitali Izveštaj. Nakon preko 400.000 preuzimanja sa interneta (broj i dalje raste), drago mi je da mogu da vam ga predstavim u konačnom obliku. Jim Yong Kim Predsednik Grupacija Svetske banke Opšti pregled T okom celokupne istorije, čovečanstvo se plašilo kuda bi mogla da ga odvede sklonost ka inovacijama. Karl Marks je u XIX veku izražavao zabrinutost što „mašine ne predstavljaju tek nadmoćnog konkurenta radniku, uvek na ivici da ga učine suvišnim. One su najmoćnije oružje za gušenje štrajkova“.1 Džon Mejnard Kejnz je 1930. godine upozorio na široko rasprostranjenu nezaposlenost koja je proistekla iz napretka tehno- logije.2 Uprkos tome, inovacije su izazvale značajne promene životnog stan- darda. Povećala se očekivana dužina života, širom sveta su postali dostupni osnovna zdravstvena zaštita i obrazovanje, a dohodak većine ljudi je porastao. Prema najnovijem istraživanju Eurobarometra, tri četvrtine građana Evropske unije, supersile po načinu života, smatraju da se radno mesto pozi- tivno menja zahvaljujući tehnologiji. Dve trećine ispitanika smatraju da će tehnologija pozitivno uticati na društvo i dalje unaprediti kvalitet života (slika 0.1). Uprkos takvom optimizmu, i dalje vlada nespokojstvo u pogledu buduć- nosti. Ljudi koji žive u razvijenim ekonomijama zabrinuti su zbog sveobu- hvatnog uticaja tehnologije na zaposlenost. Smatraju da rast nejednakosti, uz uspon „ekonomije honorarnih poslova“ (u kojoj organizacije sklapaju krat- koročne ugovore o angažovanju sa nezavisnim radnicima; engl. gig economy), podstiče opadanje kvaliteta uslova rada. Takav uznemirujući scenario, međutim, u suštini je neosnovan. Tačno je da se u pojedinim razvijenim ekonomijama i zemljama sa srednjim nivoom dohotka gube radna mesta u proizvodnji usled automatizacije. Radnici angažo- vani na rutinskim poslovima koje je moguće „kodirati“ najpodložniji su zameni. Uprkos tome, tehnologija pruža mogućnosti za otvaranje novih radnih mesta, povećanje produktivnosti i efikasnije pružanje javnih usluga. Uvođenjem teh- noloških inovacija stvaraju se novi sektori i kreiraju novi zadaci. SLIKA 0.1 Ispitanici smatraju da tehnologija pozitivno utiče na evropsku ekonomiju, društvo i kvalitet života Kako danas najsavremenije digitalne tehnologije utiču na: ekonomiju 23 52 10 3 12 društvo 15 49 20 5 11 kvalitet života 17 50 14 4 15 0 20 40 60 80 100 % ispitanika Vrlo pozitivan uticaj Prilično pozitivan uticaj Prilično negativan uticaj Vrlo negativan uticaj Zavisi/ne znam Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu Specijalnog Eurobarometra 460, „Stavovi prema uticaju digita- lizacije i automatizacije na svakodnevni život“, Pitanje 1, European Commission, 2017. 2 Opšti pregled | 3 SLIKA 0.2 Skorašnji tehnološki napredak ubrzava rast preduzeća 9 miliona onlajn prodavaca u 220 zemalja 9 miliona 800 700 600 Rast (u milijardama $) 4.263 prodavnice 500 u 15 zemalja 11.718 Walmart postaje globalna kompanija 11.718 prodavnica 400 4.263 u 28 zemalja Prva prodavnica IKEA Međunarodna 300 izvan Skandinavije verzija Taobao.com 200 415 prodavnica u 49 zemalja 100 415 0 1943. …. 1962. …. 1973. …. 1991. 2003. 2010. 2017. Godišnja prodaja Walmart-a Godišnji bruto obim prodaje Alibabe (Taobao.com) Godišnja prodaja kompanije IKEA Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu godišnjih izveštaja Walmart-a; Statista.com; IKEA.com; NetEase. com Posebno su značajna pojedina svojstva sadašnjeg talasa tehnološkog napretka. Digitalne tehnologije omogućavaju preduzećima brzu promenu veličine, što granice preduzeća čini sve nejasnijim i dovodi u pitanje tradicio- nalne obrasce proizvodnje. Novi modeli poslovanja – preduzeća koja posluju na digitalnim platformama – postepeno se razvijaju od startapova do global- nih giganata, često sa malim brojem zaposlenih ili neznatnim materijalnim sredstvima (slika 0.2). Ta nova vrsta organizacije preduzeća iziskuje da se rešavaju pitanja privatnosti, konkurencije i oporezivanja. Virtuelni karakter proizvodnih sredstava smanjio je sposobnost vlada za oporezivanje. Pristup tržištu putem platformi omogućava da efekti tehnologije brže nego ikada dopru do većeg broja ljudi. Pojedincima i preduzećima potreban je samo širokopojasni pristup internetu da bi svoju robu i usluge mogli da prodaju putem onlajn platformi. Takvo „širenje bez mase“ donosi ekonomske mogućnosti milionima ljudi koji ne žive u industrijalizovanim zemljama, pa čak ni u industrijskim oblastima.3 Isti ti ljudi su pogođeni izmenama tražnje za veštinama. Automatizacija povećava vrednost kognitivnih veština višeg nivoa u razvijenim ekonomijama i ekonomijama u nastajanju (engl. emer- ging economies). Ulaganje u ljudski kapital ima prioritetan značaj za maksimalno korišćenje novonastalih ekonomskih mogućnosti. Na tržištima rada postaju sve važnije tri vrste veština: napredne kognitivne veštine, kao što je rešavanje složenih problema, sociobihevioralne veštine, poput timskog rada, i kombinacije veština koje obezbeđuju prilagodljivost, kao što su logičko razmišljanje i samoefikasnost. Za izgradnju tih veština neophodni su snažna podloga u vidu ljudskog kapitala i celoživotno učenje. Zbog toga sve veći značaj dobijaju temelji ljudskog kapitala, koji se grade u ranom detinjstvu. Uprkos tome, vlade zemalja u razvoju ne daju prioritet razvoju u ranom detinjstvu, pa su ishodi osnovnog školovanja u pogledu 4 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 ljudskog kapitala slabiji od optimalnih. Novi indeks ljudskog kapitala Svetske banke, koji se prvi put predstavlja u ovoj studiji, ističe vezu između ulaganja u zdravlje i obrazovanje, s jedne strane, i produktivnosti budućih radnika, s druge strane. Na primer, pomeranje sa 25. na 75. percentil na indeksu donosi dodatnih 1,4 posto godišnjeg rasta u periodu od 50 godina. Da bi se sve prednosti tehnoloških promena iskoristile na najbolji mogući način, najefikasnija je politika otvaranja radnih mesta u formalnom sektoru, što je u skladu sa Agendom dostojanstvenog rada Međunarodne organizacije rada. U mnogim zemljama u razvoju većinu radnika i dalje odlikuje niska produktivnost, često rad u neformalnom sektoru, sa ograničenim pristupom tehnologiji. U privatnom sektoru nedostaju kvalitetna radna mesta, pa talen- tovani mladi ljudi nemaju mnogo načina da pronađu zaposlenje za platu. Visokoobrazovani trenutno čine skoro 30 posto nezaposlenih na Srednjem istoku i u Severnoj Africi. Bolje prilike za obrazovanje odraslih omogućavaju onima koji su prekinuli školovanje da se prekvalifikuju u skladu sa prome- nom tražnje na tržištima rada. Neophodna su i ulaganja u infrastrukturu. Najočiglednija je potreba za ula- ganjima u jeftin pristup internetu za stanovnike zemalja u razvoju koji nisu globalno povezani. Jednako su značajna i ulaganja u puteve, luke i lokalnu infrastrukturu jer omogućavaju preduzećima, vladama i pojedincima da maksimalno iskoriste postojeće tehnologije. Prilagođavanje sledećem talasu poslova zahteva i adekvatnu socijalnu zaštitu. Osam od 10 stanovnika zemalja u razvoju ne prima socijalnu pomoć, dok je njih šest od 10 zaposleno u neformalnom sektoru bez osiguranja. Zahvaljujući nestandardnim oblicima zapošljavanja, čak se i u razvijenim ekonomijama dovodi u pitanje model osiguranja zasnovan na doprino- sima koji su vezani za zarade. Koji su to novi načini zaštite radnika? Jedna od mogućnosti je uvođenje minimuma socijalne zaštite koji pruža podršku nezavisno od zaposlenja. Takav model, koji podrazumeva obavezno i dobro- voljno socijalno osiguranje, može da dopre do mnogo više ljudi. Socijalnu zaštitu moguće je ojačati proširenjem obuhvata, i to tako što će se na prvo mesto staviti oni kojima je pomoć najpotrebnija. Dobar korak u tom smeru je državno finansiranje primanja zdravstvenih radnika u zajednici. Druga mogućnost je uvođenje univerzalnog osnovnog dohotka, ali ona još uvek nije ispitana i finansijski je teško sprovodiva u ekonomijama u nasta- janju. Unapređenje sistema osiguranja i socijalne pomoći smanjilo bi teret upravljanja rizikom sa aspekta radnog zakonodavstva. Uz bolju zaštitu ljudi u takvim sistemima, radno zakonodavstvo bi moglo, gde je to prikladno, da se prilagodi tako što će omogućiti lakši prelazak sa jednog na drugo radno mesto. Da bi društva maksimalno iskoristila potencijal koji pruža tehnologija, potreban im je novi društveni ugovor koji se zasniva na većim ulaganjima u ljudski kapital i postepenom ostvarivanju univerzalne socijalne zaštite (slika 0.3). Međutim, socijalno uključivanje zahteva da postoji fiskalni prostor, a mnoge privrede u razvoju nemaju dovoljno sredstava zbog nedovoljne osno- vice, velikog neformalnog sektora i neefikasne administracije. Opšti pregled | 5 SLIKA 0.3 Odgovor na promene u prirodi rada Uticaj Izmene u veštinama Novi poslovni modeli tehnologije Javna politika: upravljanje smerom i efektima promena Politika Ulaganja u Jačanje socijalne ljudski kapital zaštite Mobilizacija prihoda Socijalno Efikasno pružanje usluga, pravedna poreska regulativa, stav javnosti uključivanje Cilj Pripremljeni ljudi, konkurentna tržišta, novi društveni ugovor Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Ipak, još uvek ima dosta prostora za poboljšanje putem, na primer, efi- kasnijeg prikupljanja poreza na imovinu u urbanim oblastima ili uvođenja akciza na šećer ili duvanske proizvode. Ovo drugo bi imalo i direktan pozi- tivan efekat na zdravlje. Uvođenje indirektnih poreza, reformisanje sistema subvencija i sužavanje mogućnosti izbegavanja poreza od strane globalnih korporacija, posebno novih kompanija koje posluju na platformama – još su neki mogući izvori finansiranja. U stvari, tradicionalna struktura globalnog poreskog poretka pruža multinacionalnim kompanijama prilike da slabe poresku osnovicu i premeštaju dobit – drugim rečima, pojedina preduzeća pripisuju veću dobit podružnicama u zemljama s nultim ili niskim pore- zima, nezavisno od obima njihovog poslovanja. Prema nekim procenama, u proseku se 50 posto ukupnih prihoda multinacionalnih kompanija steče- nih u inostranstvu prijavljuje u zemljama sa efektivnom poreskom stopom manjom od pet posto.4 Ekonomije u nastajanju (engl. emerging economies) nalaze se u središtu tehnološkog preokreta koji donosi promene u prirodi posla. Bez obzira na to kako će izgledati budućnost, ulaganje u ljudski kapital je isplativa politika koja priprema ljude za izazove koji ih tek očekuju. Promene u prirodi rada Rasprava o izmenjenoj prirodi rada zasniva se na nekoliko stilizovanih činje- nica. Međutim, samo ih je nekoliko tačno u kontekstu ekonomija u nastajanju. Prvo, tehnologija čini nejasnim granice preduzeća, o čemu svedoči razvoj digi- talnih platformi. Koristeći digitalne tehnologije, preduzetnici stvaraju globalne 6 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 oblike poslovanja zasnovane na platformama, koji se razlikuju od tradicional- nog proizvodnog procesa u kojem se inputi unose na jednom, a autput se ispo- ručuje na drugom kraju procesa. Kompanije koje posluju na platformama često generišu vrednost kreiranjem mrežnog efekta koji povezuje kupce, proizvođače i dobavljače, pri čemu se olakšava i interakcija u višestranom modelu. U poređenju sa tradicionalnim kompanijama, digitalne platforme rastu brže i uz niže troškove. IKEA, švedska kompanija osnovana 1943. godine, čekala je skoro 30 godina da započne širenje u Evropi. Nakon više od sedam decenija ostvarila je godišnji prihod od prodaje na globalnom nivou u iznosu od 42 milijarde dolara. Uz pomoć digitalnih tehnologija kineski konglomerat Alibaba uspeo je da dopre do miliona korisnika u roku od dve godine, da okupi više od 9 miliona onlajn trgovaca i da tako ostvari godišnju prodaju vrednu 700 milijardi dolara za 15 godina. U međuvremenu, u svim zemljama raste broj preduzeća koja posluju na platformama – na primer, Flipkart u Indiji i Jumia u Nigeriji. Globalno gledano, međutim, integrisana virtuelna tržišta predstavljaju nove izazove u oblasti privatnosti, konkurencije i oporezivanja. Drugo, tehnologija dovodi do preoblikovanja veština potrebnih za rad. Opada tražnja za manje naprednim veštinama koje je moguće zameniti teh- nologijom, dok istovremeno raste tražnja za naprednim kognitivnim vešti- nama, sociobihevioralnim veštinama ili kombinacijama veština povezanih sa većom prilagodljivošću. Već uočljiv u razvijenim ekonomijama, taj obrazac se nazire i u pojedinim ekonomijama u razvoju. U Boliviji je udeo zaposlenih sa zanimanjima koja zahtevaju visokokompetentnu radnu snagu (engl. high- skill occupations) porastao za 8 procentnih poena u periodu između 2000. i 2014. godine, dok u Etiopiji taj porast iznosi 13 procentnih poena. Te pro- mene se ne ispoljavaju isključivo kao zamena starih poslova novim, već i u vidu promena u potrebnim veštinama na postojećim poslovima. Treće, ideja da roboti zamenjuju radnike deluje provokativno. Među- tim, tvrdnja da tehnologija predstavlja pretnju po radna mesta je preterana – tokom istorije, ta lekcija je više puta naučena. Podaci o globalnim indu- strijskim radnim mestima ne opravdavaju tu vrstu zabrinutosti. Razvijene ekonomije su smanjile broj industrijskih poslova, ali je uspon industrijskog sektora u Istočnoj Aziji više nego kompenzovao taj gubitak (slika 0.4). Pad industrijske zaposlenosti u mnogim zemljama sa visokim dohotkom tokom poslednje dve decenije predstavlja već uočen trend. Portugalija, Sin- gapur i Španija nalaze se među onim zemljama u kojima je udeo industrijske zaposlenosti opao za 10 ili više procenata od 1991. godine. Ta promena odsli- kava premeštanje zaposlenosti iz proizvodnih u uslužne delatnosti. Nasuprot tome, udeo industrijske zaposlenosti, prvenstveno u prerađivačkoj industriji, ostao je nepromenjen u ostatku sveta. U zemljama sa niskim dohotkom udeo zaposlenih u industriji između 1991. i 2017. godine stalno se kretao na nivou od oko 10 posto. Situacija je i u zemljama sa višim srednjim dohotkom bila stabilna, na nivou oko 23 posto. Zemlje sa nižim srednjim dohotkom doži- vele su u istom periodu porast udela radne snage u industrijskom sektoru, sa 16 posto 1991. na 19 posto 2017. godine. Moguće je da je taj porast rezultat kombinovanog uticaja otvorene trgovine i rastućih dohodaka, koji dovode do povećane tražnje za robom, uslugama i tehnologijom. Opšti pregled | 7 SLIKA 0.4 Industrijski poslovi su u opadanju na Zapadu i u porastu na Istoku, ali ukupna radna snaga raste na globalnom nivou a. Industrijska zaposlenost b. Ukupna radna snaga Industrijska zaposlenost (% ukupne zaposlenosti) 4.000 Ukupna radna snaga (u milionima) 30 3.000 20 2.000 1.000 10 0 . . . . 09 . 05 09 . . 05 . . . . . . . 01 01 13 93 17 97 13 93 17 97 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 19 19 19 19 Globalno Srednji dohodak Visoki dohodak Rastuće privrede Istočne Azije Nizak dohodak Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu baze podataka Svetske banke o indikatorima svetskog razvoja Napomena: Rastuće privrede Istočne Azije su sledeće zemlje: Kambodža, Indonezija, Narodna Demokratska Republika Laos, Mongolija, Mjanmar, Filipini, Tajland i Vijetnam. U pojedinim zemljama u razvoju udeo industrijske zaposlenosti gene- ralno raste. Na primer, u Vijetnamu je sa 9 posto 1991. porastao na 25 posto 2017. godine. U Narodnoj Demokratskoj Republici Laos, udeo industrijske zaposlenosti zabeležio je porast sa 3 na 10 posto u istom periodu. Te zemlje su poboljšale kvalitet ljudskog kapitala time što su na tržište rada dovele visokokompetentne mlade radnike, koji su, u sprezi sa novom tehnologijom, unapredili proizvodnju. Kao rezultat toga, industrijska zaposlenost u Istočnoj Aziji i dalje je u porastu, dok je u drugim zemljama u razvoju nepromenjena. Tražnju za industrijskim proizvodima, a time i tražnju za radom u industrij- skom sektoru, pospešuju dva faktora. S jedne strane, sve niži troškovi pove- zanosti omogućavaju veći kapitalnointenzivni izvoz iz razvijenih zemalja i veći radnointenzivni izvoz iz zemalja sa ekonomijama u nastajanju. S druge strane, sve viši dohoci doprinose porastu potrošnje postojećih proizvoda, ali i tražnje za novim proizvodima. Četvrto, u mnogim zemljama u razvoju veliki broj radnika i dalje radi na niskoproduktivnim poslovima, često u preduzećima iz neformalnog sektora, sa slabim pristupom tehnologiji. Neformalnost je ostala na visokom nivou poslednje dve decenije uprkos tome što je poslovno okruženje unapređeno u pogledu regulative (slika 0.5). Udeo neformalno zaposlenih iznosi i do 90 posto u pojedinim ekonomijama u nastajanju. Ukupno posmatrano, oko dve trećine radne snage u ovim ekonomijama neformalno je zaposleno. Nefor- malnost je i dalje izuzetno stabilna uprkos ekonomskom rastu ili izmenama 8 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 0.5 Neformalna zaposlenost i dalje je zastupljena u većini ekonomija u nastajanju uprkos poboljšanom regulatornom okruženju a. Neformalna zaposlenost, prema dohodnim grupama Nepal: 98 100 Obala Slonovače: 91 Senegal: 89 Srednja vrednost 80 (Čad): 81 Neformalna zaposlenost (%) Vijetnam: 75 Paragvaj: 71 Srednja vrednost (Pakistan): 68 Togo: 63 60 Kirgistan: 57 Meksiko: 57 Srednja vrednost (Turska): 46 40 Kosovo: 40 Etiopija: 36 Brazil: 36 20 Bugarska: 19 Nizak dohodak Niži srednji Viši srednji dohodak dohodak b. Osnivanje preduzeća, dani i troškovi 60 140 120 Troškovi (% dohotka per capita) 50 100 Vreme (u danima) 40 80 60 30 40 20 20 2005. 2007. 2009. 2011. 2013. 2015. 2017. Vreme (u danima) Troškovi (% dohotka per capita) Izvori: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu podataka iz anketa o domaćinstvima i radnoj snazi iz Međuna- rodne baze podataka Svetske banke o raspodeli dohotka (International Income Distribution Data Set) (panel a). Djankov et al. (2002); Indikatori Svetske banke o poslovanju (Doing Business Indicators) (panel b). Napomena: Panel a prikazuje najnovije dostupne procene o udelima neformalne zaposlenosti u ekonomijama u nastajanju. U uzorku je pojedinac definisan kao neformalno zaposlen ako ne poseduje ugovor ni pristup socijalnoj sigurnosti, uključu- jući zdravstveno osiguranje, i ukoliko nije član sindikata. Uzorak sa panela a čini 68 ekonomija u nastajanju, koje pripadaju grupi zemalja sa niskim i srednjim dohotkom. Panel b prikazuje procenjeno vreme i troškove osnivanja preduzeća u 103 ekonomije u nastajanju. u prirodi rada. Na primer, uprkos velikoj pažnji koja se pridaje tom problemu u Peruu, neformalnost je u poslednjih 30 godina i dalje nepromenjena i na nivou od 75 procenata. U Podsaharskoj Africi neformalno zaposleni su u Opšti pregled | 9 proseku činili oko 75 posto ukupno zaposlenih između 2000. i 2016. godine. U Južnoj Aziji je neformalna zaposlenost porasla sa prosečnih 50 posto dve- hiljaditih na 60 posto između 2010. i 2016. godine. Rešavanje pitanja nefor- malne zaposlenosti i nepostojanja socijalne zaštite i dalje je jedno od gorućih problema u ekonomijama u nastajanju. Peto, tehnologija, a posebno društveni mediji, utiču na percepciju rasta nejednakosti u mnogim zemljama. Ljudi su oduvek težili boljem kvalitetu života i učešću u rezultatima ekonomskog rasta. Društveni mediji i drugi oblici digitalnih komunikacija omogućuju im da spoznaju da postoje različiti, često divergentni načini života i mogućnosti, što samo povećava takav osećaj. Tamo gde su težnje povezane sa mogućnostima sazreli su uslovi za inkluzivan, odr- živ ekonomski rast. Ali, ukoliko postoji nejednakost u mogućnostima ili nepo- dudaranje između dostupnih poslova i veština, frustracija može da uzrokuje migracije ili društveno fragmentiranje. Ilustrativni primeri takve percepcije su izbeglička kriza u Evropi, ratni migranti iz Sirije i Arapsko proleće. Takva percepcija, međutim, nije potkrepljena podacima o dohodnoj nejed- nakosti u zemljama u razvoju. Ona je u ekonomijama u nastajanju opala ili ostala nepromenjena u toku poslednje decenije. U periodu između 2007. i 2015. godine, u 37 od 41 takve ekonomije nejednakost merena Džini koefi- cijentom opala je ili je ostala nepromenjena. Četiri ekonomije u nastajanju zabeležile su porast nejednakosti: Jermenija, Bugarska, Kamerun i Turska. Između 2007. i 2015. godine, Džini koeficijent je u Ruskoj Federaciji opao sa 42 na 38. Udeo dohotka najbogatijih 10 procenata stanovništva (na osnovu dohotka pre oporezivanja) opao je između 2008. i 2015. godine sa 52 na 46 posto. Udeo zaposlenih u malim preduzećima je u istom periodu porastao, što je uticalo i na porast zarada u odnosu na zarade u velikim preduzećima. Ipak, ne treba mnogo da raduje činjenica da dohodna nejednakost, uprkos percepcijama, ne raste – razlozi za zadovoljstvo su još manji kad se uzme u obzir da su na globalnom nivou 2 milijarde radnika zaposlene u neformal- noj ekonomiji, mnogi i bez ikakve zaštite. Socijalno osiguranje praktično ne postoji u zemljama sa niskim dohotkom, a čak i u zemljama sa višim sred- njim dohotkom ono je dostupno za samo 28 posto najsiromašnijih. Šta država može da učini? U analizi se predlažu oblasti u kojima država može da deluje. • Ulaganje u ljudski kapital, prvenstveno u obrazovanje u ranom detinjstvu, sa ciljem razvijanja ne samo osnovnih veština, već i kognitivnih veština višeg nivoa i sociobihevioralnih veština. • Poboljšanje socijalne zaštite. Taj cilj je moguće ostvariti ako se obezbede stabilan garantovani socijalni minimum i bolje socijalno osiguranje, zajedno sa reformama tržišta rada u pojedinim ekonomijama u nastajanju. • Kreiranje fiskalnog prostora za javno finansiranje razvoja ljudskog kapi- tala i socijalne zaštite. Veće javne prihode moguće je, između ostalog, obezbediti oporezivanjem imovine u većim gradovima, putem akciza na 10 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 šećer i duvanskih proizvoda i oporezivanjem emisije ugljenika. Takođe, jedan od načina je i eliminisanje mogućnosti za izbegavanje poreza, koje mnoga preduzeća koriste za uvećanje dobiti. Država može da optimizuje svoju poresku politiku i unapredi poresku administraciju kako bi uvećala prihode ne podižući poreske stope. Najznačajnije ulaganje od strane ljudi, preduzeća i države u uslovima izme- njene prirode rada jeste ulaganje u podizanje kvaliteta ljudskog kapitala. Za ekonomski opstanak neophodan je osnovni nivo kvaliteta ljudskog kapitala, koji čine jezička i matematička pismenost. Sve značajnija uloga tehnologije u životu i poslovanju znači da sve vrste poslova (uključujući i one koji iziskuju niskokvalifikovanu radnu snagu) zahtevaju naprednije kognitivne veštine. Uloga ljudskog kapitala postaje značajnija i zbog rasta tražnje za sociobihe- vioralnim veštinama. Radna mesta na kojima je važna interakcija među lju- dima nije lako zameniti mašinama. Međutim, za uspeh na takvim poslovima potreban je visok stepen razvoja sociobihevioralnih veština – onih koje se stiču u ranom detinjstvu i oblikuju tokom celog života. Ljudski kapital je zna- čajan jer je prilagodljivost danas cenjena više nego ikada. Rešenja postoje. Na primer, da bi se pripremile za izmenjenu prirodu rada, zemlje moraju da povećaju ulaganje u razvoj u ranom detinjstvu. To je jedan od najefikasnijih načina izgradnje veština koje će imati vrednost na tržištu rada u budućnosti. Podizanje kvaliteta ljudskog kapitala moguće je ostvariti i time što će se obezbediti da školovanje rezultira učenjem. Značajna prilago- đavanja veština koje iziskuje izmenjena priroda rada verovatno će se odvijati i izvan sistema obaveznog školovanja i formalnog zaposlenja. Zemlje mogu, na primer, efikasnije da iskoriste tercijarno obrazovanje i školovanje odraslih. Jedan od razloga što vlade ne ulažu u ljudski kapital jeste pomanjkanje političkih podsticaja. Malo je javno dostupnih podataka o tome da li zdrav- stveni i obrazovni sistemi generišu ljudski kapital. Taj nedostatak predstav- lja prepreku osmišljavanju efikasnijih rešenja, težnji ka usavršavanju, ali i mogućnostima građana da traže odgovornost od vlasti. Ciljevi projekta Svet- ske banke o ljudskom kapitalu, koji predstavljamo u ovoj studiji, vezani su za prevazilaženje problema nedostatka političke inicijative, kao i za podsticanje ulaganja u ljudski kapital. Sisteme socijalne pomoći i osiguranja neophodno je prilagoditi izmenjenoj prirodi rada. Koncept progresivnog univerzalizma mogao bi postati vodeći princip pomoću kojeg se može dopreti do većeg broja ljudi, prvenstveno onih koji su zaposleni u neformalnoj ekonomiji. Nakon uspostavljanja adekvatnih sistema socijalne zaštite, fleksibilno radno zakonodovastvo olakšava prelazak na nove vrste poslova. Postojeći društveni ugovor u mnogim ekonomijama u nastajanju nije više na snazi, dok u pojedinim razvijenim ekonomijama prestaje da bude aktuelan. Novi društveni ugovor morao bi da uključuje i ulaganje u ljudski kapital sa ciljem da se radnicima pruži više mogućnosti da pronađu bolje poslove. Time će se poboljšati budući izgledi za zaposlenost novorođenoj ili deci školskog uzrasta. Kako će vlade doći do neophodnih dodatnih sredstava koja će uložiti u ljudski kapital i unapređenje socijalnog uključivanja? Udeo poreskih prihoda Opšti pregled | 11 u zemljama sa niskim dohotkom SLIKA 0.6 Poreski prihodi su niži u upola je manji nego u zemljama zemljama u razvoju sa visokim dohotkom (slika 25 0.6). Ulaganje u ljudski kapi- tal i osnovnu socijalnu zaštitu Ukupni poreski prihodi (uključujući i zdravstvene 20 radnike u zajednici u nekim (% BDP) zemljama u razvoju), kao i pro- 15 duktivne mogućnosti za mlade zahtevaće fiskalne troškove u 10 iznosu od 6 do 8 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). To je ambiciozan cilj. Uvećanje pore- 5 skih prihoda, međutim, treba . . . . . . . . . 18 80 85 90 95 00 05 10 15 20 20 20 19 19 20 19 19 20 ostvarivati uporedo sa poboljša- Visok dohodak njem isporuke javnih usluga. U Srednji dohodak protivnom, povećanje poreskih Nizak dohodak stopa samo će dalje podstaći Izvori: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu podataka nezadovoljstvo javnosti. o javnim prihodima UNU-WIDER, 2017; podaci Svetske banke. Najveći deo neophodnih fis­ Napomena: BDP = bruto domaći proizvod kalnih sredstava najverovatnije će poticati iz unapređenih kapaciteta pore- ske administracije i kroz izmene u politikama, posebno u pogledu poreza na dodatu vrednost, kao i kroz uvećanje poreske osnovice. Države Podsaharske Afrike mogle bi da prikupe dodatne poreske prihode u proseku vredne 3 do 5 posto BDP-a putem reformi kojima bi se unapredila efikasnost postojećih poreskih sistema.5 Dodatne poreske prihode moguće je ostvariti smanjenjem oslobođenja od poreza i težnjom ka jedinstvenoj stopi poreza na dodatu vred- nost. U Urugvaju i Kostariki takvi prihodi bi mogli da dostignu iznos od preko 3 posto BDP. Ostali porezi i štednja takođe bi mogli da doprinesu finansiranju ljudskog kapitala. Saudijska Arabija je 2017. godine uvela akcize: 50 posto na bezalko- holna pića i 100 posto na energetska pića, duvan i duvanske proizvode. Proce- njuje se da bi politike cenovnih mehanizama za emisiju ugljenika, ako se efika- sno sprovode na nacionalnom nivou, prema procenama, mogle podići prihode u Kini, Iranu, Rusiji i Saudijskoj Arabiji za više od 6 posto BDP-a.6 Oporeziva- nje nepokretne imovine doprinelo bi uvećanju za dodatnih 3 posto BDP-a u zemljama sa srednjim dohotkom, odnosno za 1 posto u siromašnim zemljama.7 Neophodno je pozabaviti se i davno poznatim tehnikama koje preduzeća i pojedinci koriste za izbegavanje plaćanja poreza. Četiri od pet kompanija na listi 500 kompanija časopisa Fortune ima jednu ili više podružnica u zemljama sa preferencijalnim režimom korporativnog poreza – koje se često nazvaju „poreska utočišta“. Posledično, vlade na globalnom nivou, prema nekim procenama, svake godine gube 100 do 240 milijardi dolara poreskih prihoda, što predstavlja ekvivalent vrednosti od 4 do 10 posto globalnih pri- hoda od poreza na dobit preduzeća. Sve veća digitalizacija poslovanja otvara nove mogućnosti za izbegavanje plaćanja poreza. Sve je nejasnije kako se i gde stvara vrednost koja će biti oporezovana jer se prihodi generišu iz novih vrsta imovine, na primer, iz podataka o korisnicima. 12 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Organizacija studije Prvo poglavlje ove studije posvećeno je uticaju tehnologije na radna mesta. U pojedinim sektorima roboti zamenjuju radnike, dok u drugima povećavaju nji- hovu produktivnost. U nekim trećim sektorima, pak, tehnologija otvara nova radna mesta jer oblikuje tražnju za novom robom i novim uslugama. Ti suštin- ski različiti uticaji tehnologije čine u osnovi beskorisnim ekonomska predviđa- nja o zatvaranju radnih mesta zbog uticaja tehnologije. Predviđanja senzacio- nalistički govore o uticaju tehnologije i utiču na pojavu straha, prvenstveno kod srednjekvalifikovanih (middle-skill) radnika koji obavljaju rutinske poslove. Tehnologija, međutim, utiče na promene u tražnji za veštinama. Od 2001. godine udeo zaposlenih sa zanimanjima koja zahtevaju nerutinske kogni- tivne i sociobihevioralne veštine porastao je sa 19 na 23 posto u ekonomi- jama u nastajanju, odnosno sa 33 na 41 posto u razvijenim ekonomijama. Isplativost posedovanja takvih veština, ali i kombinacije različitih vrsta veština, takođe je u porastu u tim ekonomijama. Međutim, brzina inovacija će odrediti da li će novi sektori ili zadaci biti dovoljna protivteža ukidanju starih sektora i rutinskih poslova, sa padom troškova tehnologije. U među- vremenu, zavisno od toga da li će troškovi rada u ekonomijama u nastajanju ostati niski u odnosu na kapital, preduzeća će izabrati da li da automatizuju proizvodnju ili da presele proizvodnju. U Poglavlju 1 predstavljen je model izmenjene prirode rada. Postojeći talas tehnološkog napretka uticao je, između ostalog, i na propu- snost granica preduzeća i na ubrzanje pojava „superstar“ kompanija. Takva preduzeća povoljno utiču na tražnju za radom jer povećavaju proizvodnju i zaposlenost. Ona su i moćni generatori novih, inovativnih firmi, koje povoljno deluju na mala preduzeća tako što ih povezuju sa većim tržištima. Međutim, i velika preduzeća, naročito preduzeća u digitalnoj ekonomiji, predstavljaju rizik. Zakonska regulativa često nije u stanju da odgovori na izazove koji nastaju pojavom novih vrsta preduzeća u digitalnoj ekonomiji. Antimo- nopolska regulativa se takođe mora prilagoditi uticaju mrežnih efekata na konkurenciju. Poreski sistemi na mnogo načina više ne služe svojoj svrsi. U Poglavlju 2 se istražuje uticaj tehnoloških promena na prirodu preduzeća. Na nivou ekonomije u celini ljudski kapital je u pozitivnoj korelaciji sa opštim stepenom uvođenja naprednih tehnologija. Preduzeća sa većim brojem obrazovanih radnika uspešnija su u inovacijama. Pojedinci sa boljim kvalite- tom ljudskog kapitala ubiru veće ekonomske prinose od novih tehnologija. I upravo suprotno, kad disruptivna inovacija naiđe na neodgovarajući ljudski kapital, to može da podrije postojeći društveni poredak. Poglavlje 3 posvećeno je vezi između akumulacije ljudskog kapitala i budućnosti rada, posebno razlo- zima zbog kojih vlade moraju da ulažu u ljudski kapital i zašto to često ne čine. U Poglavlju 3 predstavljen je novi projekat Svetske banke o ljudskom kapi- talu. Da bi se osmislila i sprovela efikasna politika, neophodna je bolja infor- misanost o fundamentalnom ljudskom kapitalu i njegovim pokazateljima, čak i u slučajevima kada postoji potpuna spremnost da se ulaže u ljudski kapital. Projekat sadrži tri celine: globalni pokazatelj – indeks ljudskog kapi- tala; program merenja i istraživanja neophodan za osmišljavanje politika i program podrške strategijama zemalja za brže ulaganje u ljudski kapital. Opšti pregled | 13 Indeks se meri na osnovu SLIKA 0.7 Učenje se razlikuje u količine ljudskog kapitala ekonomijama u nastajanju koju dete rođeno 2018. godine Kostarika može očekivati da će ostvariti Filipini do završetka srednjoškolskog Indonezija obrazovanja, uzimajući u Južna Afrika Alžir obzir rizike od lošeg zdravlja i Tunis obrazovanja koji te iste godine Panama preovladavaju u zemlji u kojoj Kirgistan je to dete rođeno. Drugim Paragvaj Salvador rečima, indeksom se meri pro- Dominikanska Republika duktivnost naredne generacije Gana radnika u odnosu na parame- Kamerun tar koji podrazumeva potpuno Malavi Lesoto obrazovanje i besprekorno Burundi zdravlje. Na primer, u mnogim Jemen obrazovnim sistemima đak Benin Togo tokom jedne godine školo- Obala Slonovače vanja nauči samo deo onoga 2 6 10 14 što je te godine mogao naučiti Godine (slika 0.7). U Poglavlju 3 upo- redo su predstavljeni podaci iz Godine učenja + Godine školovanja 157 zemalja u svetu. Stalno prilagođavanje veš­ Izvori: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, prema Kim (2018); Filmer et al. (2018) tina delom se odvija izvan obaveznog školovanja i formalnog zaposlenja. Ali gde? U Poglavlju 4 odgo- varamo na to pitanje istražujući tri oblasti – rano detinjstvo, tercijarno obra- zovanje i učenje odraslih van radnog mesta – u kojima se stiču specifične veštine koje zahteva izmenjena priroda rada. Ulaganje u rano detinjstvo, uključujući ishranu, zdravlje, zaštitu i obra- zovanje, predstavlja čvrstu osnovu za buduće usvajanje kognitivnih veština višeg nivoa i sociobihevioralnih veština. Sposobnost mozga za učenje putem iskustva najizraženija je od prenatalnog perioda do pete godine. Pojedinci koji takve sposobnosti steknu u ranom detinjstvu biće otporniji na neizvesnost kasnije u životu. Tercijarno obrazovanje je još jedna mogućnost za sticanje opštih kognitivnih veština višeg nivoa – na primer, sposobnost rešavanja slo- ženih problema, kritičkog mišljenja i veštine naprednih komunikacija – koje su veoma važne u uslovima izmenjene prirode rada, a ne mogu se usvojiti isključivo u procesu školovanja. Za postojeće radnike, naročito one koji ne mogu da nastave školovanje, prekvalifikacija i unapređenje veština onih koji se ne školuju niti su zaposleni moraju da budu deo odgovora na velike promene na tržištu rada izazvane tehnologijom. Međutim, programi obrazovanja odraslih retko su uspešni. Odrasli se suočavaju sa preprekama koje umanjuju uspešnost tradicionalnih pristupa učenju. Zbog toga je neophodno obezbediti bolju analizu i evalua- ciju programa obrazovanja za odrasle, zajedno sa poboljšanjem koncepcije i isporuke takvih programa. U Poglavlju 4 podrobno se istražuju ti problemi. 14 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Radno mesto predstavlja narednu fazu akumulacije ljudskog kapitala nakon završetka školovanja. U Poglavlju 5 ocenjujemo uspešnost ekonomija u generisanju ljudskog kapitala na radnom mestu. U razvijenim privredama prinosi od rada su veći nego u ekonomijama u nastajanju. Radnik u ekonomiji u nastajanju pre će se baviti manuelnim poslovima koji se uglavnom sastoje od fizičkih zadataka nego radnik u razvijenoj ekonomiji. Dodatna godina rada u zanimanjima koja iziskuju kognitivne sposobnosti povećava zaradu za 3 posto, dok ta brojka za manuelna zanimanja iznosi 2 posto. Radno mesto predstavlja teren za produženo usvajanje veština i nakon školovanja – ali, takve mogućnosti su relativno retke u ekonomijama u nastajanju. Vlade bi mogle da povećaju prinose od rada otvaranjem formalnih radnih mesta za siromašne. To je moguće postići kreiranjem povoljnog poslovnog okruženja, ulaganjem u obuke za preduzetništvo namenjene odraslima i boljim pristupom tehnologiji. Isplativost učešća u radnoj snazi značajno je niža za žene nego za muškarce – naime, žene stiču značajno manje ljudskog kapitala od rada nego muškarci. Da bi se taj jaz premostio, neophodno je da se otklone prepreke koje ometaju zapošljavanje žena na pojedinim poslovima i da se ukinu pravila koja umanjuju imovinska prava žena. Radnici u seoskim područjima nailaze na slične teškoće kad je reč o akumulaciji ljudskog kapitala nakon školovanja. Izvestan prostor za povećanje prinosa od rada postoji u premeštanju radnika iz seoskih u gradska područja. Međutim, u seoskim područjima moguće je pove- ćati prinose od rada povećanjem produktivnosti u oblasti poljoprivrede. Neizvesnost na tržištima rada zahteva pojačanu socijalnu zaštitu. Tom temom se bavimo u Poglavlju 6. Tradicionalni oblici pružanja socijalne zaštite zasnovani na stabilnom zaposlenju za platu, jednoznačnim definici- jama poslodavca i zaposlenog i unapred poznatom datumu penzionisanja sve više zastarevaju. U zemljama u razvoju, u kojima je neformalna zaposle- nost postala pravilo, takav model je ideal kome se teži. Na izdatke za socijalnu pomoć trebalo bi dodati i osiguranje koje neće potpuno zavisiti od formalnog zaposlenja za platu. Cilj takvog pristupa jeste da se proširi pokrivenost i da se istovremeno najsiromašnijima dâ prioritet. Boljom zaštitom na osnovu unapređene socijalne pomoći i osiguranja, radno zakonodavstvo bi moglo, gde je to prikladno, da se prilagodi tako da olakša prelazak sa jednog radnog mesta na drugo. Usled promena u prirodi rada i sve većih aspiracija, unapređenje socijalnog uključivanja postaje ključno pitanje. U tu svrhu neophodno je u centar druš- tvenog ugovora postaviti jednakost mogućnosti. U Poglavlju 7 razmatraju se potencijalni elementi društvenog ugovora, koji obuhvataju ulaganje u ljud- ski kapital u ranom životnom dobu, oporezivanje preduzeća, širenje socijalne zaštite i povećanje mogućnosti za produktivno zapošljavanje mladih. Socijalno uključivanje je moguće postići ukoliko vlade u pojedinim eko- nomijama u nastajanju osmisle načine da povećaju prihode. U Poglavlju 7 govorimo o načinima kreiranja fiskalnog prostora ubiranjem različitih dodat- nih prihoda iz postojećih ili novih izvora. Potencijalni izvori prihoda jesu uvođenje poreza na dodatu vrednost, akciza i poreza na emisiju ugljenika; naplata poreza od kompanija koje posluju na platformama po istoj stopi kao i ostalim preduzećima i preispitivanje energetskih subvencija. Opšti pregled | 15 *** Na čelu tima koji je sačinio Izveštaj o svetskom razvoju 2019. bili su Simeon Djankov i Federica Saliola. Uži tim su činili Ciro Avitabile, Rong Chen, Davida Connon, Ana Paula Cusolito, Roberta Gatti, Ugo Gentilini, Asif Moham- med Islam, Aart Kraay, Shwetlena Sabarwal, Indhira Vanessa Santos, David Sharrock, Consuelo Jurado Tan i Yucheng Zheng. Savetodavnu ulogu su imali Paul Romer, bivši glavni ekonomista, Michal Rutkowski, viši direktor za socijalnu zaštitu i rad, i Shantayanan Devarajan, vršilac dužnosti glavnog ekonomiste. Napomene 1.  Marks (1867). 2.  Kejnz ([1930] 1963). 3. Brynjolfsson et al. (2008). 4.  Clausing (2016). 5.  MMF (2017). 6.  Parry, Veung, & Heine (2014). 7.  Norregaard (2013). Literatura Brynjolfsson, Erik, Andrew McAfee, Michael Sorell, & Feng Zhu. 2008. “Scale without Mass: Business Process Replication and Industry Dynamics.” Harvard Business School Technology and Operations Management Unit Research Paper No. 07-016, Cambridge, MA. Clausing, Kimberly A. 2016. “The Effect of Profit Shifting on the Corporate Tax Base in the United States and Beyond.” National Tax Journal 69 (4): 905–34. Djankov, Simeon, Rafael la Porta, Florencio Lopez-de-Silanes, & Andrei Shleifer. 2002. “The Regulation of Entry.” Quarterly Journal of Economics 118 (1): 1–37. Filmer, Deon, Halsey Rogers, Noam Angrist, & Shwetlena Sabarwal. 2018. “Lear- ning-Adjusted Years of Schooling (LAYS): Defining a New Macro Measure of Edu- cation.” Policy Research Working Paper 8591, World Bank, Washington, DC. IMF (International Monetary Fund). 2017. “Tackling Inequality.” Fiscal Monitor, World Economic and Financial Surveys, IMF, Washington, DC, October. Keynes, John Maynard. [1930] 1963. “Economic Possibilities for Our Grandchildren.” In Essays in Persuasion, 358–73. New York: W. W. Norton. http://www.econ .yale. edu/smith/econ116a/keynes1.pdf. Kim, Jim Yong. 2018. “The Human Capital Gap: Getting Governments to Invest in People.” Foreign Affairs (July/August). https://www.foreignaffairs.com/articles /2018-06-14/human-capital-gap. Marx, Karl. 1867. Das Kapital: Kritik der politischen Ökonomie. Hamburg: Verlag von Otto Meissner. Norregaard, John. 2013. “Taxing Immovable Property: Revenue Potential and Imple- mentation Challenges.” IMF Working Paper WP/13/129, International Monetary Fund, Washington, DC, May 29. Parry, Ian W. H., Chandara Veung, & Dirk Heine. 2014. “How Much Carbon Pricing Is in Countries’ Own Interests? The Critical Role of Co-benefits.” IMF Working Paper WP/14/174, International Monetary Fund, Washington, DC, September 17. POGLAVLJE 1 Promene u prirodi rada R oboti su od samog svog nastanka bili namenjeni da zamene ljude na radnim mestima. Karel Čapek, češki pisac koji je izmislio reč robot 1920. godine, upotrebio je reč robota, koja u slovenskim jezicima označava rad, da bi ukazao za šta će se te mašine koristiti. Tokom poslednjih sto godina mašine su zamenile radnike na mnogim zadacima. Sve u svemu, zahvaljujući tehnologiji mnogo više radnih mesta je otvoreno nego što je ukinuto. Tehnologija je sobom donela veću produktivnost u mnogim sektorima, zahvaljujući smanjenju tražnje za radnicima na rutinskim poslo- vima. Ipak, istovremeno je otvorila vrata novim sektorima koji su nekad postojali samo u naučnoj fantastici. Napretkom tehnologije, preduzeća usvajaju nove metode proizvodnje, trži- šta se šire, a društva se razvijaju. Zahvaljujući novim tehnologijama predu- zeća na bolji način koriste kapital, prevazilaze prepreke u dobijanju informa- cija, koriste autsorsing i inoviraju. Nove tehnologije omogućavaju efikasnije upravljanje poslovanjem: preduzeća na jednoj lokaciji zapošljavaju radnike koji proizvode delove, na drugoj lokaciji ih sklapaju, a na trećoj ih prodaju. Potrošači, pak, imaju na raspolaganju širi izbor proizvoda po nižim cenama. U današnjoj ekonomiji, svi učesnici imaju sve brojnije mogućnosti na trži- štu. Pojedina preduzeća koja posluju na platformama1 kreiraju nova tržišta na kojima trguju robom i uslugama. Čak i mala preduzeća postaju globalna i sve brže rastu. Preduzeća koja se bave prodajom na eBay-u u Čileu, Jordanu, Peruu i Južnoafričkoj Republici novijeg su datuma od preduzeća na tradicio- nalnim (offline) tržištima.2 U Kini su startapovi dominantni na platformi Ali- baba.3 Društva od toga imaju korist jer tehnologija povećava mogućnosti za isporuku usluga, a građanima omogućava da vlade pozivaju na odgovornost. U izmenjenim uslovima radnici, preduzeća i vlade stvaraju nove kompa- rativne prednosti. Na primer, danska preduzeća, prva koja su usvojila 3D teh- nologije, dvehiljaditih godina su ojačala poziciju na svetskom tržištu slušnih aparata.4 Vlada Indije je uložila u tehničke fakultete širom zemlje, što je tu zemlju učinilo svetskim liderom u sektorima visokih tehnologija. Integrisa- njem u globalne lance vrednosti, vijetnamski radnici su unapredili znanje stranih jezika i time dodatno poboljšali kvalitet ljudskog kapitala, koji im je omogućio širenje na druga tržišta. Uprkos postojećim mogućnostima, međutim, i dalje se javljaju problemi. Opadajući troškovi mašina naročito izlažu riziku radnike koji obavljaju rutinske zadatke koji iziskuju niskokvalifikovanu radnu snagu. Takva zani- manja su posebno podložna automatizaciji. Radnici čije su poslove preuzele mašine nadmetaće se da pronađu novi posao sa drugim niskokvalifikovanim radnicima, i to poslove sa niskim zaradama. Čak i ako se otvaraju nova radna mesta, njihovo prilagođavanje je skupo i često neizvodljivo. Zamena radnika mašinama izaziva zabrinutost, baš kao i u prošlosti. Kra- ljica Engleske Elizabeta I veoma se uznemirila 1589. godine kada joj je sve- štenik Vilijam Li predao zahtev za patentiranje mašine za pletenje: „Zapitajte se šta bi taj pronalazak učinio mojim jadnim podanicima“, rekla je. „Gubitak posla sigurno bi ih uništio.“5 Osamdesetih godina XVIII veka, kineska dina- stija Ćing se oštro usprotivila izgradnji železnice u Kini, smatrajući da bi ukidanje radnih mesta nosača prtljaga moglo da izazove socijalne nemire.6 18 Promene u prirodi rada | 19 Početkom XIX veka, luditi su lomljenjem mašina branili svoja radna mesta u Engleskoj, uprkos sveopštem ekonomskom rastu koji se desio zahvaljujući snazi pare. Strah od nezaposlenosti izazvane robotizacijom najvažnija je tema rasprava o budućnosti rada. Nigde taj strah nije toliko izražen kao u indu- strijskom sektoru. Već je uočen trend pada industrijske zaposlenosti u poje- dinim ekonomijama sa visokim dohotkom u poslednje dve decenije. Među zemljama u kojima je udeo zaposlenosti u industrijskom sektoru opao za više od 10 procentnih poena nalaze se Južna Koreja, Singapur, Španija i Ujedi- njeno Kraljevstvo. Ali, taj trend najviše odražava premeštanje zaposlenosti iz proizvodnih u uslužne sektore, koje je pratilac ekonomskog rasta u tim zemljama. Nasuprot tome, milioni industrijskih radnih mesta otvoreni su u zemljama u razvoju od kraja osamdesetih godina XX veka. Istini za volju, udeo industrijske zaposlenosti značajno je povećan u nekoliko ekonomija u nastajanju, kao što su Kambodža i Vijetnam. Udeo industrijske zaposlenosti u zemljama u razvoju ostao je u proseku nepromenjen, uprkos mnogim pred- viđanjima da će tehnologija uticati na ukidanje radnih mesta. Zahvaljujući tehnologiji menja se i tražnja za veštinama. Globalno posma- trano, privatni prinos od obrazovanja – oko 9 posto na godišnjem nivou – i dalje je visok uprkos značajnom porastu ponude (visoko)kvalifikovane radne snage. Prinosi od tercijarnog obrazovanja iznose skoro 15 posto na godišnjem nivou. Pojedinci sa naprednijim veštinama na bolji način koriste prednosti novih tehnologija kako bi se prilagodili izmenjenoj prirodi rada. Na primer, prinosi od osnovnog obrazovanja u Indiji povećani su u vreme Zelene revolu- cije šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka nakon što su bolje obrazovani poljoprivrednici uveli nove tehnologije. Tehnologija ima potencijal da poboljša životni standard, ali se njeni efekti ne ispoljavaju jednako u celom svetu. Proces otvaranja novih radnih mesta odvija se na nivou celog društva – a ne samo na nivou pojedinca – i to samo ako su pravila igre poštena. Radnici u pojedinim sektorima imaju značajnu korist od tehnološkog napretka, dok se radna mesta nekih drugih radnika ukidaju, što zahteva prekvalifikaciju radi opstanka. Platformske tehnologije kreiraju ogromno bogatstvo, ali ono završava u rukama nekolicine. Nezavisno od tehnološkog napretka, postojeća neformalna zaposlenost i dalje je najveći izazov za ekonomije u nastajanju. Ona i dalje iznosi više od 70 posto u Podsaharskoj Africi, 60 posto u Južnoj Aziji, te preko 50 posto u Latinskoj Americi. U Indiji je neformalni sektor i dalje na nivou od oko 90 posto, uprkos brzom ekonomskom rastu i usvajanju novih tehnologija. U neformalnom sektoru su i zarade i produktivnost na značajno nižem nivou. Neformalno zaposleni nemaju ni socijalnu zaštitu (uključujući zdravstveno osiguranje). Tehnologija bi u Africi i Južnoj Aziji mogla da spreči industrijali- zaciju koja bi omogućila premeštanje radnika u formalni sektor. Zbog izmenjene prirode rada neophodno je preispitati napredak, u kon- tekstu podele na formalno i neformalno zaposlene. Ekonomski rast zavisi od akumulacije ljudskog kapitala i infrastrukture koja odgovara potrebama obrazovanja, zdravlja i poslovanja. Unapređena socijalna zaštita, dostupna bez obzira na vrstu ugovora o radu, takođe je zrela za razmatranje. 20 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Tehnologija stvara nova radna mesta „Uvek su ljubazni, uvek nagovore kupca da još nešto kupi, nikad ne uzimaju odmor, nikad ne kasne, nikad nas ne tuže zbog povrede na radu ili starosne, rasne ili seksualne diskriminacije“, rekao je Endrju Puzder, tadašnji izvršni direktor Hardee Food Systems, lanca restorana sa sedištem u Tenesiju. Nje- gove reči se odnose na mašine koje su zamenile radnike.7 Takve izjave radni- cima pružaju razlog za zabrinutost. Uspon „ekonomije bez poslova“ izaziva zabrinutost jer zadatke koje su tradicionalno obavljali ljudi sve više zamenjuju – ili im preti rizik da će ih zameniti – roboti, posebno oni sa veštačkom inteligencijom. Broj robota koji obavljaju razne zadatke širom sveta brzo raste. Predviđa se da će do 2019. godine 1,4 miliona novih robota obavljati zadatke u industrijskom sektoru, što će njihov ukupan broj podići na 2,6 miliona na globalnom nivou.8 Broj robota u odnosu na broj radnika 2018. godine najveći je u Nemačkoj, Južnoj Koreji i Singapuru. Ipak, u svim tim zemljama, uprkos velikom broju robota, stopa zaposlenosti je i dalje visoka. Mlađi radnici bi mogli da trpe ozbiljnije posledice automatizacije nego stariji. Mada upotreba robota nije imala značajan neto efekat na zaposlenost u Nemačkoj, ipak je smanjeno zapošljavanje mladih.9 Upravo iz tog razloga efekti automatizacije mogu se razlikovati u zemljama sa starijom populaci- jom u odnosu na zemlje čija je populacija mlađa i u kojima se očekuje ulazak velikog broja mladih na tržište rada. Da, roboti zamenjuju ljude, ali i dalje je nejasno u kom obimu. Uopšteno posmatrano, procenjuje se da je zbog tehnoloških promena koje su zamenile rutinske poslove u Evropi otvoreno više od 23 miliona radnih mesta između 1999. i 2016. godine, što je skoro polovina ukupnog porasta zaposlenosti u istom periodu. Najnoviji podaci iz evropskih zemalja pokazuju da tehnolo- gija, premda je uticala na zamenu radnika robotima na nekim poslovima, uopšteno gledano podiže tražnju za radom.10 Na primer, umesto da zaposli tradicionalne radnike na obradi kredita, JD Finance, vodeća platforma za kredite i pozajmice u Kini, otvorila je više od 3.000 radnih mesta za poslove upravljanja rizikom i analize podataka kako bi unapredila algoritme za digi- talizovano kreditiranje. Tehnološki napredak vodi ka direktnom otvaranju novih radnih mesta u tehnološkom sektoru. Pametni telefoni, tableti i ostali prenosivi uređaji sve se više koriste za posao, organizovanje ličnih finansija, zaštitu od krađe, grejanje stanova i kuća ili za zabavu. Upotrebu takvih uređaja podstiču i različite inte- rakcije na internetu u vezi sa poslom. Sve brža promena interesovanja potro- šača otvara sve više mogućnosti za izgradnju karijere na poslovima razvoja aplikacija za mobilne telefone i dizajna u virtuelnoj stvarnosti. Tehnologija je olakšala otvaranje novih radnih mesta time što je omo- gućila rad putem interneta ili u tzv. ekonomiji honorarnih poslova. Andela, američka kompanija specijalizovana za obuku programera, izgradila je svoj poslovni model digitalizujući Afriku. Obučila je 20.000 programera širom Afrike kojima je omogućila besplatne alate za učenje putem interneta. Nakon završetka obuke programeri se zapošljavaju u Andeli ili kod klijenata te Promene u prirodi rada | 21 kompanije širom sveta. Cilj kompanije je da do 2024. godine obuči 100.000 afričkih programera. Devedeset posto njenih radnika zaposleno je u Lagosu u Nigeriji, u Najrobiju u Keniji i Kampali u Ugandi. Osim toga, tehnologija smanjuje udaljenost između tržišta, čime se olak- šava stvaranje novih, efikasnih lanaca vrednosti. Farmerline je onlajn plat- forma u Gani koja na njihovom maternjem jeziku komunicira sa mrežom od preko 200.000 poljoprivrednika informišući ih putem mobilnog telefona o vremenskim prilikama i cenama na tržištu, dok istovremeno prikuplja podatke za kupce, vlade i razvojne partnere. Planiraju i proširenje na kreditne usluge. Tokom procesa usvajanja tehnologije jedan broj radnika biće zamenjen mašinama. Najpodložniji zameni su radnici angažovani na rutinskim poslo- vima koje je moguće „kodirati“. Primera ima mnogo. Više od dve trećine robota obavlja razne zadatke u automobilskoj, električnoj/elektronskoj, metalnoj i mašinskoj industriji. Tehnološka grupacija Foxconn sa sedištem u Kini, naj- veća kompanija na svetu za sklapanje elektronskih uređaja, smanjila je broj zaposlenih za 30 posto nakon uvođenja robota u proizvodni proces. Ako su roboti jeftiniji od postojećeg procesa proizvodnje, preduzeća su sklonija da premeštaju proizvodnju na lokacije bliže tržištima na kojima se nalaze nji- hovi kupci. 3D tehnologija je 2017. godine omogućila nemačkoj kompaniji Adidas da otvori dve „brze fabrike“ za proizvodnju patika: jednu u Ansbachu u Nemačkoj, a drugu u Atlanti u SAD, čime je ukinuto više od 1.000 radnih mesta u Vijetnamu. Holandska multinacionalna tehnološka kompanija Phi- lips Electronics vratila je proizvodnju iz Kine u Holandiju. I pojedini uslužni poslovi su osetljivi na automatizaciju. Izraelska kompa- nija Mobileye trenutno radi na razvijanju navigacionih jedinica za samovozeće automobile. Kineski tehnološki gigant Baidu, u saradnji sa King Long Motor Group, takođe iz Kine, radi na uvođenju samovozećih autobusa u industrijske parkove. I finansijskim analitičarima, koji se uglavnom bave istraživanjima zasnovanim na formulama, preti ukidanje radnih mesta: Sberbanka, najveća banka u Ruskoj Federaciji, 35 posto odluka o odobravanju kredita donosi uz pomoć veštačke inteligencije, a očekuju da će se ta cifra povećati na 70 posto za manje od pet godina.11 „Roboti advokati“ su već zamenili 3.000 radnika u Odeljenju za pravne poslove Sberbanke. Broj zaposlenih na tzv. back-office poslovima opašće do 2021. na 1.000 sa 59.000, koliko ih je bilo 2011. godine. Finansijsko-tehnološka (fintech) kompanija Ant Financial iz Kine procenjuje ugovore o kreditiranju pomoću velikih baza podataka umesto da zapošljava na hiljade advokata ili službenika na poslovima kreditiranja. Uprkos svemu tome, nije moguće sasvim tačno proceniti ukupan broj ljudi čija će radna mesta biti ukinuta zbog tehnoloških promena. Čak ni naj- poznatiji ekonomisti nisu imali mnogo uspeha u takvim pokušajima. Džon Mejnard Kejnz je 1930. godine tvrdio da će tehnologija u narednih sto godina doneti doba dokolice i izobilja. Predviđao je da će svaki čovek morati da se bavi nekim poslom ukoliko želi da bude zadovoljan, ali da će tri sata dnevno biti sasvim dovoljno.12 Svet je 2018. godine daleko od takve stvarnosti. Iako kvantifikovanje uticaja tehnološkog napretka na gubitak radnih mesta i dalje predstavlja izazov za ekonomiste, procene postoje, ali se veoma 22 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 1.1 Predviđanja procenta radnih mesta izloženih riziku od automatizacije značajno se razlikuju % radnih mesta izloženih riziku od automatizacije 70 61 55 56 (raspon u procenama) 50 47 41 40 30 10 7 6 5 5 5 2 SAD Japan Litvanija Kipar Ukrajina Bolivija Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu World Bank (2016); Arntz, Gregory, & Zierahn (2016); David (2017); Hallward-Driemeier i Nayyar (2018) Napomena: Brojke predstavljaju najviše i najniže procene procenta radnih mesta izloženih riziku od automatizacije u zemljama u kojima su date barem dve procene u različitim studijama. Radno mesto je izloženo riziku ako je verovatnoća da će biti automatizovano veća od 0,7. razlikuju (slika 1.1). Na primer, procenjuje se da će u Boliviji između 2 i 41 posto radnih mesta biti automatizovano, što bi značilo da 2018. godine taj broj može da iznosi između 100.000 i 2 miliona. Za razvijene ekonomije taj je raspon još širi. U Litvaniji je između 5 i 56 posto poslova izloženo riziku od automatizacije. Smatra se da u Japanu te brojke iznose od 6 do 55 posto. Tako širok spektar prognoza pokazuje koliko je teško proceniti razmeru uticaja tehnologije na radna mesta. Većina predviđanja je zasnovana na vero- vatnoćama automatizacije koje su izračunali stručnjaci za mašinsko učenje sa Univerziteta u Oksfordu, od kojih je traženo da klasifikuju uzorak od 70 zanimanja preuzetih sa onlajn baze O*NET američkog Ministarstva rada – zanimanja koja su potpuno podložna automatizaciji i ona koja nisu podložna automatizaciji (1-0).13 Na osnovu dobijenih verovatnoća inicijalno je oce- njeno da 47 posto zanimanja u SAD podleže riziku od automatizacije. Korisno je zasnivati verovatnoću na mišljenju stručnjaka, ali ono ne pruža konačne odgovore. Osim toga, problematično je i to što se postojeće kategorije zanima- nja u jednoj zemlji koriste za procenu broja radnih mesta koja će eventualno biti ukinuta zbog automatizacije u nekoj drugoj zemlji. U procenama eventualnog ukidanja radnih mesta ne uzimaju se precizno u obzir stope apsorpcije tehnologije, koje su često izuzetno spore i razlikuju se ne samo od zemlje do zemlje već i od preduzeća do preduzeća u istoj zem- lji. Dakle, stopa apsorpcije utiče na potencijal tehnologije da ukida radna mesta. Upotreba mobilne telefonije, na primer, brže se širila nego neke ranije tehnologije, ali se internet relativno sporo prihvatao u mnogim slučajevima, posebno u preduzećima u neformalnom sektoru. Slično je i sa usvajanjem mehanizacije u oblasti poljoprivrede. Uporno opstajanje trgovinskih barijera, Promene u prirodi rada | 23 relativno niska cena rada u poređenju sa poljoprivrednom mehanizacijom i slaba informisanost – sve to doprinosi niskim stopama mehanizacije u zemljama sa niskim dohotkom i pojedinim zemljama sa srednjim dohotkom. Čak je i uvođenje razboja u tekstilne industrije Francuske i Indije bilo uspo- reno zahvaljujući niskoj ceni rada – Francuska je 1790. godine raspolagala sa samo 900 razboja u poređenju sa 20.000 u Velikoj Britaniji.14 Prevalenca automatizacije u odnosu na ljudski rad i dalje varira po zemljama i u okviru zemalja, što zavisi od okruženja. Kako se rad menja Lakše je predvideti promene u tražnji za veštinama i proizvodnim procesima koje nastaju usled tehnološkog napretka nego prognozirati uticaj tehnologije na ukidanje radnih mesta. Tehnologija utiče na to koje će veštine na tržištu rada biti „nagrađene“, tako da se premija povećava za one veštine koje roboti ne mogu nadomestiti – opšte kognitivne veštine kao što su kritičko mišljenje i sociobihevioralne veštine koje unapređuju timski rad, poput upravljanja emocijama i njihovog prepoznavanja. Radnici koji poseduju te veštine brže se prilagođavaju na tržištima rada. Tehnologija iz korena menja i proizvodne procese jer dovodi u pitanje tradicionalne granice preduzeća, širi globalne lance vrednosti i utiče na geografsku distribuciju radnih mesta. Konačno, tehnologija menja i način obavljanja posla, zbog čega nastaje ekonomija honorarnih poslova (gig ekonomija) u kojoj organizacije sklapaju ugovore o kratkoročnim angažmanima sa nezavisnim radnicima. Tehnologija iz korena menja tražnju za trima vrstama veština na rad- nom mestu. Prvo, čini se da i u razvijenim ekonomijama i u ekonomijama u nastajanju raste tražnja za nerutinskim kognitivnim i sociobihevioralnim veštinama. Drugo, opada tražnja za veštinama obavljanja rutinskih poslova. I treće, čini se da se povećava tražnja za kombinacijama različitih vrsta veština. Te promene se ispoljavaju ne samo u zameni starih poslova novim nego i u promenama veština potrebnih za već postojeće poslove (slika 1.2). Od 2001. godine udeo zaposlenosti u zanimanjima koja iziskuju neru- tinske kognitivne i sociobihevioralne veštine porastao je sa 19 na 23 posto u ekonomijama u nastajanju, odnosno sa 33 na 41 posto u razvijenim eko- nomijama. U Vijetnamu u datoj industriji radnici koji obavljaju nerutinske analitičke zadatke zarađuju 23 posto više od radnika koji obavljaju neana- litičke, neinteraktivne i nemanuelne zadatke; oni koji obavljaju zadatke za koje su neophodne interpersonalne veštine imaju 13 posto veće zarade.15 U Jermeniji i Gruziji premija na zaradu koji se dobija za rešavanje problema i usvajanje novih veština na radnom mestu iznosi skoro 20 posto.16 Roboti mogu da funkcionišu kao dopuna radnicima na nerutinskim poslovima koji iziskuju napredne analitičke, interpersonalne ili manuelne veštine za koje je neophodan visok stepen vičnosti – na primer, u timskom radu, upravljanju međuljudskim odnosima i pružanju nege. Za obavljanje tih zadataka neophodna je interakcija među ljudima zasnovana na implicitnom znanju. Pokazalo se da su dizajniranje, kreiranje umetničkih dela, obavlja- nje istraživanja, upravljanje timovima, nega i čišćenje zadaci koji se teško 24 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 1.2 Porast značaja sociobihevioralnih veština Uslovi za radno mesto menadžera-pripravnika u hotelu Hilton u Šangaju, Kina 1986. ! 2018. !    ! Menadžer-pripravnik |v’±^wA´YR¶7B A‰Œ  ¼W‡«E«8 Osoblje Hiltona uvek izlazi u susret gostima u saradnji sa “ž¸ !" T¼Ok #$$ ²¼ E·0±< # ¼¢D~!¨.¼ ƒµN+QBu[[ ;bLž ¼UtQh A´YR¶7B‹ %$ drugim članovima tima. Da biste uspešno obavljali taj F AP¼¬® &$$ ±^ŒGP` Œ=ˆBn˜4 ‰=¼} posao, morate da imate stav, ponašanje, veštine i sledeće K½' vrednosti: ! ‘©½?©¼f_›J¼(IJM' ! [¹½($ Xš () Xº&*%* [+&*)) [%Š»' • Prethodno iskustvo u uslužnoj industriji, ! q)Ž_½GMjG ' @! E¦Ž_½œ¦,r€e- #¼¥‚&¾9t™p!E¦–¼•Ÿ' • Pozitivan stav i dobre komunikacione veštine, ! a†$½›' • Posvećenost isporuci visokokvalitetne usluge, ! !½CxJBµN+³¯' • Izvanredne standarde lične nege i izgleda, K"D°}¼\zgS¤Bi±^3d2V–¼§By , , , sH- *½$$+&&½$$¼- (½$$+%½$$¼ZM1£u¼'|¯{„…c>m:ª¼'':*­ • Sposobnost samostalnog i timskog rada, !$ 6r” Mm:¼'K B—–¼]olW/¡5£u' • Napredan nivo znanja IT. ' ' ' ' Izvrsne karakterne osobine, spremnost • na učenje, • Pozitivan stav i dobre komunikacione veštine, • Starost 20 do 26 godina, • Sposobnost samostalnog i timskog rada, • Završen fakultet ili sličan stepen obrazovanja, • Napredan nivo znanja IT, • Odlično znanje engleskog jezika, • Fakultetska diploma (četvorogodišnje • Dobro zdravlje, studije), uz najmanje dve godine iskustva. • Živi u blizini lokacije hotela. Izvori: 1986: Wenhui News, 17. avgust 1986, http://www.sohu.com/a/194532378_99909679; 2018: https://www.hosco. com/en/job/waldorf-astoria-shanghai-on-the-bund/management-trainee-front-office. Napomena: IT = informacione tehnologije automatizuju. Roboti i dalje nisu u stanju da reprodukuju te veštine i tako postanu takmaci ljudima. Mašine najlakše zamenjuju radnike na rutinskim zadacima koji se lako kodiraju. Pojedini takvi zadaci imaju kognitivnu prirodu, na primer obračun zarada ili knjigovodstvo. Drugi su manuelni ili fizički, na primer rukovanje mašinama za zavarivanje, sklapanje proizvoda ili upravljanje viljuškarima. Takvi se poslovi lako automatizuju. U Norveškoj je usvajanje informacionih i komunikacionih tehnologija u preduzećima olakšalo kvalifikovanim radni- cima da obavljaju nerutinske apstraktne zadatke, ali je i uzrokovalo otpušta- nje nekvalifikovanih radnika.17 Raste i isplativost posedovanja kombinacija različitih vrsta veština. Izme- njena priroda rada iziskuje skupove veština koje unapređuju prilagodljivost radnika i omogućavaju im da lakše pređu sa jednog radnog mesta na drugo. U velikom broju zemalja kognitivne (tehničke) veštine višeg nivoa i sociobi- hevioralne veštine spadaju u veštine koje poslodavci najviše vrednuju. Poslo- davci u Beninu, Liberiji, Malaviju i Zambiji kao najvažnije veštine, odmah nakon tehničkih, navode timski rad, komunikaciju i rešavanje problema.18 Čak i u okviru istog zanimanja usled tehnologije se menjaju veštine potrebne za obavljanje nekog posla – ali ne uvek u očekivanom smeru. U Čileu je uvođenjem sofisticiranog kompjuterskog softvera u oblastima uprav- ljanja klijentima i poslovanja između 2007. i 2013. godine smanjena tražnja za radnicima koji obavljaju apstraktne zadatke, a povećana tražnja za radnicima Promene u prirodi rada | 25 koji obavljaju rutinske manuelne zadatke, usled čega je zaposlenost reloci- rana sa kvalifikovanih radnika na administrativne, nekvalifikovane radnike u proizvodnji.19 U razvijenim ekonomijama najbrže raste zaposlenost za zanimanja za koja je neophodan visok nivo kognitivnih veština i zanimanja koja iziskuju niskokvalifikovanu radnu snagu ali veliku manuelnu vičnost. Nasuprot tome, sve je manje zaposlenih u zanimanjima koja zahtevaju kvalifikovanu radnu snagu sa srednjim nivoom veština, na primer, rukovalaca mašinama. To je jedan od faktora koji utiču na sve veću nejednakost u razvijenim eko- nomijama. Mogao bi da usledi pad zarada srednjekvalifikovanih i niskokva- lifikovanih radnika – prvih usled automatizacije, a drugih zbog povećane konkurencije. Malo je studija koje se bave tim pitanjima u kontekstu ekonomija u nastaja- nju, ali su i one uočile slične promene u zaposlenosti. U evropskim zemljama sa srednjim nivoom dohotka, poput Bugarske i Rumunije, raste tražnja za radnicima osposobljenim za zanimanja koja iziskuju nerutinske kognitivne i interpersonalne veštine, dok je tražnja za radnicima na poslovima koji zah- tevaju niži nivo nerutinskih manuelnih veština ostala nepromenjena.20 Kori- šćenje rutinskih kognitivnih veština poraslo je i u Bocvani, Etiopiji, Mongo- liji, Filipinima i Vijetnamu.21 U studijama se ističe da tražnja za nerutinskim kognitivnim i interpersonalnim veštinama uglavnom raste brže nego tražnja za drugim veštinama. Visokokvalifikovani radnici stiču dobit od tehnoloških promena, dok se čini da oni niskokvalifikovani – posebno na manuelnim poslovima – gube. Druge studije pokazuju da su dosadašnje promene u zaposlenosti pozi- tivne. U Argentini je uvođenje informacionih i komunikacionih tehnologija u proizvodnju povećalo fluktuaciju radnika: radnici su zamenjeni mašinama, neka zanimanja su ukinuta, stvorena su nova, a udeo nekvalifikovanih rad- nika je opao. Međutim, povećan je nivo zaposlenosti u svim kategorijama veština.22 Tehnologija iz korena menja i proizvodne procese, dovodeći u pitanje tra- dicionalne granice preduzeća i šireći globalne lance vrednosti. Tehnologija menja i geografsku distribuciju radnih mesta, što se dogodilo i u prethodnim talasima tehnoloških promena. Industrijska revolucija, u kojoj je mehani- zovana poljoprivredna proizvodnja, automatizovana proizvodnja i povećan izvoz robe, izazvala je masovnu migraciju radne snage iz sela u grad. Razvoj komercijalnog avio-saobraćaja uticao je na širenje turizma od lokalnih desti- nacija za odmor u Severnoj Evropi na nova inostrana odmarališta na Sredoze- mnom moru. Otvorene su hiljade novih radnih mesta na novim lokacijama. Zahvaljujući napretku transkontinentalnih komunikacionih tehnologija, zajedno sa padom troškova transporta, globalni lanci vrednosti prošireni su ka Istočnoj Aziji. Međutim, na izmeštanje proizvodnje, osim tehnologije, utiču i drugi faktori. Filipini su 2017. godine pretekli Indiju u udelu na tržištu kol centara barem delimično zahvaljujući nižim porezima u toj zemlji. U međuvremenu je tehnologija omogućila osnivanje poslovnih klastera u slabo razvijenim ruralnim područjima. U ruralnim područjima Kine, 2009. godine je porastao broj mikroprodavaca, koji posluju na platformi Taobao. 26 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 com, jednoj od najvećih platformi za maloprodaju na internetu u Kini, u vla- sništvu Alibabe. Broj takvih klastera – poznatih pod nazivom „Taobao sela“ – ubrzano raste, sa samo tri 2009. godine na 2.118, koliko ih je u 28 kineskih provincija bilo 2017. godine. Iste godine je 490.000 prodavnica poslovalo onlajn. Mada se najveći obim prodaje odnosi na tradicionalne proizvode, poput odeće, nameštaja, cipela, kofera, proizvoda od kože i opreme za auto- mobile, prodavci počinju da šire asortiman na visokotehnološke proizvode kao što su dronovi. Platforme koje omogućuju onlajn rad ukidaju mnoge geografske prepreke obavljanju određenih zadataka koje su ranije postojale. Bangladeš učestvuje sa 15 posto u globalnoj onlajn radnoj snazi zahvaljujući 650.000 frilens rad- nika.23 Osnovana 2016. godine u Indiji, onlajn platforma Indiez zapošljava timove frilens radnika tako što omogućava geografski međusobno udalje- nim radnicima – uglavnom iz Indije, Jugoistočne Azije i Istočne Evrope – da zajednički rade na tehnološkim projektima za klijente rasute svuda po svetu. Među klijentima te platforme nalaze se i lanac pica restorana Domino’s Pizza India i indijski multinacionalni konglomerat Aditya Birla Group. Wonderlabs u Indoneziji preuzeo je sličan model. Konačno, tehnologija menja i način obavljanja posla i uslove rada. Umesto nekad standardnih dugoročnih ugovora o radu, digitalne tehnologije uslov- ljavaju pojavu kratkoročnih poslova, često putem onlajn platformi. Takav model čini pojedine vrste rada dostupnijim i fleksibilnijim. Poboljšan pristup digitalnoj infrastrukturi – putem laptopova, tableta i pametnih telefona – obezbeđuje povoljno okruženje za procvat industrije usluga na zahtev (on demand). Mnogo je takvih primera – od isporuke namirnica na kućnu adresu i usluga vožnje do sofisticiranih zadataka kao što su računovodstvene usluge, lektorisanje tekstova i produkcija muzike i zvuka. Kompanija Asuqu iz Nige- rije povezuje kreativce i druge stručnjake sa preduzećima širom Afrike. Crew Pencil posluje u južnoafričkoj filmskoj industriji. Tutorama, sa sedištem u Egiptu, povezuje studente sa nastavnicima koji daju privatne časove. U Rusiji studenti rade kao vozači Yandex-a, kad god im se to uklapa u raspored preda- vanja, naročito u „špicevima“, na različitim lokacijama da bi prevezli što više putnika. Teško je proceniti veličinu ekonomije honorarnih poslova (gig ekonomije). Tamo gde su podaci dostupni brojke su još uvek niske. Podaci iz Nemačke i Holandije pokazuju da je samo 0,4 posto radne snage u tim zemljama aktivno u ekonomiji honorarnih poslova. Na svetskom nivou, pak, procenjuje se da 84 miliona ljudi rade kao frilenseri, odnosno manje od 3 posto ukupne radne snage, koja broji 3,5 milijardi radnika.24 Osoba koja se računa kao frilenser može imati i tradicionalno, stalno zaposlenje. U SAD, na primer, više od dve trećine od ukupno 57,3 miliona frilensera ima i tradicionalan posao, a frilens poslovi im služe kao dopuna prihoda.25 Procenjuje se da manje od 0,5 posto aktivne radne snage učestvuje u ekonomiji honorarnih poslova na global- nom nivou, od čega manje od 0,3 posto u zemljama u razvoju. Promene u prirodi rada u izvesnom smislu su uočljivije u razvijenim eko- nomijama u kojima je tehnologija sveprisutna i gde se tržišta rada odlikuju visokim stepenom formalizacije. Međutim, ekonomije u nastajanju se već Promene u prirodi rada | 27 SLIKA 1.3 Dva od tri radnika u ekonomijama u nastajanju zaposlena su u neformalnoj ekonomiji (odabrane zemlje) 100 % neformalno zaposlenih radnika 64,7 prosek u ekonomijama u nastajanju 60 20 l r e a iti o as ija go ija s ru ja pa ge ni gv ač ok vi Ha Pe ur liv en To Tu Ne Ni da ov ra ar nd Bo rm ka M ol on Ho Je M Ni Sl la ba O Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu podataka iz anketa o domaćinstvima i radnoj snazi iz Međuna- rodne baze podataka Svetske banke o raspodeli dohotka (International Income Distribution Data Set) Napomena: Na slici su prikazane odabrane zemlje sa najvišim stopama neformalne zaposlenosti. Neformalno zaposleno lice je definisano kao neko ko nema ugovor o radu ni socijalno (uključujući i zdravstveno) osiguranje i nije član sindikata. Procene se odnose na najnovije dostupne podatke za svaku zemlju na godišnjem nivou, u periodu od 2010. do 2016. godine. decenijama bore sa istim promenama. Kao što je ranije istaknuto, neformal- nost je i dalje značajno zastupljena u ekonomijama u nastajanju – čak 90 posto u pojedinim zemljama sa niskim i srednjim dohotkom – uprkos tehnološkom napretku. Uz pojedine važne izuzetke u Istočnoj Evropi, sa neformalnošću se teško izlazi na kraj. U zemljama poput Salvadora, Maroka i Tanzanije samo jedan od pet radnika zaposlen je u formalnom sektoru. U proseku dva od tri radnika u ekonomijama u nastajanju neformalno su zaposlena (slika 1.3). Raširenost neformalne zaposlenosti prethodila je talasu tehnoloških pro- mena u novom milenijumu. Različiti programi namenjeni smanjenju nefor- malne zaposlenosti, inspirisani delom Hernanda de Sota Drugim putem: eko- nomski odgovor na terorizam (2002), bili su tek delimično uspešni. Razlog za to su zahtevna regulativa, porezi i programi socijalne zaštite koji preduzećima ne pružaju podsticaje za rast. S obzirom na nejasno definisanu razliku između formalnog i neformal- nog rada, što je posledica najnovijih tehnoloških promena, javlja se neka vrsta konvergencije u prirodi rada između razvijenih ekonomija i ekono- mija u nastajanju. U razvijenim ekonomijama tržišta rada postaju fluidnija, dok u ekonomijama u nastajanju i dalje preovlađuje neformalna zaposle- nost. Privremeno zaposleni ili radnici sa kratkoročnim ugovorima, čak i u razvijenim zemljama, suočavaju se u velikoj meri sa istim izazovima kao i radnici zaposleni u neformalnom sektoru. Samozaposlenost, neformalna zaposlenost za platu bez pismenih ugovora ili zaštite i poslovi koje odlikuje 28 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 niska produktivnost generalno predstavljaju pravilo u najvećem delu sveta u razvoju. Takvi radnici rade u „sivoj zoni“ bez odgovarajuće regulative, pri čemu je većina zakona o radu nedorečena po pitanju uloge i odgovornosti poslodavca prema zaposlenom. Ta grupacija radnika često nema pristup davanjima i pravima: ne postoje programi penzijskog ili zdravstvenog osigu- ranja niti osiguranja u slučaju nezaposlenosti, kao ni bilo kakva zaštita koja je dostupna radnicima u formalnom sektoru. Takva vrsta konvergencije nije se očekivala u XXI veku. Ekonomski razvoj se tradicionalno povezivao sa formalizacijom zaposlenosti, što se ogledalo u načinu funkcionisanja sistema za socijalnu zaštitu i u radnom zakonodav- stvu. Formalni ugovor o radu još uvek je najčešći preduslov za zaštitu koja se ostvaruje na osnovu sistema socijalnog osiguranja i regulative koja se odnosi na visinu minimalne zarade ili visinu otpremnine u slučaju otpuštanja. Teh- nologijom izazvane promene u prirodi rada dovode do toga da se uobičajeni model prema kojem radnici ostvaruju prava posredstvom poslodavca menja i usmerava ka ostvarivanju prava direktno od države. Takve izmene pokreću pitanje relevantnosti postojećih zakona o radu. Jednostavan model izmenjenog rada Hoće li se obistiniti stari luditski strah da će mašine zameniti radnike? Hoće li masovna automatizacija značiti i zatvaranje starog puta ostvarenja prospe- riteta putem industrijalizacije, kojim su nekad išli Kina, Japan i Ujedinjeno Kraljevstvo? Kako javna politika može obezbediti da se evolucijom rada ostvari prosperitetniji i pravičniji svet?26 Visoki troškovi rada u odnosu na kapital – ako prekorače određeni nivo – podstiču preduzeća da automatizuju proizvodnju ili premeste radna mesta u zemlje sa nižom cenom rada (slika 1.4). Troškovi se mogu smanjiti ekspli- citno, u okviru preduzeća ili SLIKA 1.4 Uticaj automatizacije i implicitno, zbog delovanja kon- globalizacije na industrijsku zaposlenost kurencije na tržištu. Ovde isti- čemo relativnu cenu rada, a ne dohodak, jer je moguće da cena Nivo industrijske zaposlenosti rada u pojedinim zemljama Automatizacija Globalizacija bude u neskladu sa nivoom (stari sektori) dohotka u tim zemljama. To je, na primer, slučaj u zemljama u kojima nizak nivo ljudskog kapitala rezultira neproduktiv- nim radnicima, čime se sma- njuje izvozni potencijal, ili u Relativna cena rada u zemlji zemljama u kojima zakonska Izvor: Glaeser (2018) regulativa značajno povećava Napomena: Krive imaju oblik obrnutog slova U kako bi odslikale troškove rada za poslodavce u empirijsko pravilo da zaposlenost u proizvodnim sektorima čini veći deo zaposlenosti u zemljama sa srednjim nivoom dohotka; zemlje formalnom sektoru. sa višim nivoom dohotka uglavnom se specijalizuju za uslužne Odgovor na globalizaciju delatnosti; a zemlje sa niskim nivoom dohotka odlikuje relativno visok udeo zaposlenosti u poljoprivredi. je češće premeštanje radnih Promene u prirodi rada | 29 mesta u gradska područja zemalja u razvoju, čime se smanjuju ukupni rela- tivni troškovi rada (što krivu na slici 1.4 pomera ulevo). Automatizacija uzro- kuje pad tražnje za radnicima u proizvodnji svuda na svetu (što krivu pomera naniže). Automatizacija menja i opšti odnos između industrijske zaposlenosti i troškova rada jer se preduzeća pre odlučuju na automatizaciju na lokacijama sa visokim troškovima rada, pod pretpostavkom da podsticaj da se smanje troškovi rada odnese prevagu nad ostalim razlikama među lokacijama (što menja oblik krive na slici 1.4 i pomera zakrivljenost sleva udesno). Kejnz je uvideo da će zaposlenost u tradicionalnim sektorima, posebno u poljoprivredi, dramatično opasti u XX veku, ali nije predvideo pojavu novih proizvoda koje će proizvoditi i konzumirati radnici u XXI veku. Što je naj- važnije, nije predvideo ogroman uslužni sektor koji će zapošljavati radnike u većini bogatih zemalja. Digitalne tehnologije omogućuju preduzećima da putem automatizacije ljude zamene mašinama u proizvodnji i da putem ino- vacija povećaju broj zadataka i proizvoda. Budućnost rada odrediće pobednik sukoba između automatizacije i inovacija (slika 1.5). Posledica automatiza- cije je pad zaposlenosti u starim sektorima, dok je posledica inovacija pojava novih sektora i zadataka. Budućnost rada generalno zavisi i od automatizacije i od inovacija, kao i od intenzivnosti rada i veština u novonastalim sektorima ili zadacima. Te sile dalje utiču na zarade. Poslednje četiri decenije ljudski kapital je uglavnom služio kao štit protiv automatizacije, delimično i zato što su mašine manje pogodne za reproduko- vanje složenijih zadataka. Niskokvalifikovani i srednjekvalifikovani radnici na manjem su dobitku od tehnoloških promena, bilo da je to zbog veće pod- ložnosti automatizaciji ili slabije komplementarnosti sa tehnologijom.27 Šta je rezultat toga? Automatizacijom se disproporcionalno smanjuje tra- žnja za slabije kvalifikovanim radnicima, dok proces inovacija SLIKA 1.5 U budućnosti će na generalno daje prednost obra- zaposlenost uticati sile zovanijim radnicima. Glavno automatizacije i inovacija pitanje glasi da li će radnici zamenjeni usled automatizacije Zaposlenost u svakom sektoru posedovati potrebne veštine za nova radna mesta nastala Izgubljena Automatizacija Inovacije u procesima inovacije. U ovoj zaposlenost u starim sektorima studiji se ističe značaj ljud- skog kapitala za radnu snagu u budućnosti. Ipak, vredi se pod- setiti da su mnoge inovacije, Preostala zaposlenost Nova zaposlenost kao što je pokretna fabrička u starim sektorima u novim sektorima traka Henrija Forda, povećale tražnju za manje kvalifikovanim Sektori (poređani prema podložnosti automatizaciji) radnicima, dok su druge, na pri- Izvor: Glaeser (2018) mer kvarcni satovi, dispropor- Napomena: Redosled sektora na slici kreće se od najpodložnijih cionalno ukinule radna mesta ka najmanje podložnim automatizaciji, odnosno od poslova koji namenjena visokokvalifikova- iziskuju niskokvalifikovanu i srednjekvalifikovanu radnu snagu ka onima koji zahtevaju visokokvalifikovanu radnu snagu, gde opada nim radnicima. relativna tražnja za manje obrazovanim radnicima. 30 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Automatizacija i inovacije uglavnom su donekle neočekivane propratne pojave nekog velikog otkrića, kao što je internet, ili su rezultat ciljanih ulaga- nja kompanija koje žele ili da smanje troškove rada ili da povećaju dobit na novim tržištima. Ukoliko javna regulativa ograničava inovacije, vrlo je vero- vatno da će zaposlenost opasti. Sredinom XX veka, automatizacija u vidu mašina za pranje veša i sudova unela je revoluciju u domaćinstva, što je omogućilo milionima žena da rade van kuće. Žene su često nalazile posao u uslužnim delatnostima, koje su se razvijale zahvaljujući novim proizvodima i uslugama, od kapućina do finansijskog planiranja, čime su omogućene još sofisticiranija podela rada i specijalizacija čiji su primeri lični treneri i trgovci na finansijskim tržištima. Najvažnije pitanje koje se postavlja u ovom veku glasi da li će se još takvih usluga pojaviti na tržištima i da li će radnici u uslužnoj delatnosti biti locirani u istim gradskim područjima kao i njihovi klijenti. Sukob između inovacija i automatizacije odvija se ne samo u industrijskim područjima SAD i Evrope. Mada zemlje sa niskim zaradama možda neće ula- gati u razvoj inovacija koje bi omogućile uštede u troškovima rada, one takve ideje preuzimaju od razvijenih ekonomija. U stvari, najveću transformaciju radne snage na globalnom nivou izazvala je mehanizacija poljoprivrede u ekonomijama u nastajanju. Gradovi u ekonomijama u nastajanju moraju da otvore veliki broj radnih mesta kako bi zaposlili poljoprivrednike koji su ostali bez posla zbog industrijalizacije poljoprivrede. Opadajući troškovi transporta i međusobna povezanost (tzv. globalizacija) omogućavaju šire- nje tih urbanih tržišta rada, sve dotle dok međusobna povezanost raste brže od automatizacije proizvodnje razmenjivih dobara. Dakle, premda je rast zaposlenosti u ekonomijama u nastajanju potpomognut globalnim lancima vrednosti, automatizacija može da znači da afričke zemlje nikad neće doživeti masovnu industrijalizaciju. Dramatičan ekonomski rast koji beleže Kina, Japan, Južna Koreja i Vijet- nam nastao je zahvaljujući plodovima globalizacije: industrijskom izvozu proizvoda koji su konkurentni usled niskih troškova rada. Te su zemlje iza- brale da ulažu u infrastrukturu, specijalne ekonomske zone, a pre svega u ljudski kapital, što je rezultiralo stvaranjem visokokvalifikovane radne snage povezane sa spoljašnjim svetom. Grad Šendžen u Kini, nekad radnointenzivna i jeftina proizvodna loka- cija, pretvoren je danas u mesto na kojem se odvija tehnološki intenzivna proizvodnja, tako da dobro ilustruje probleme s kojima se suočavaju zemlje koje su se kasnije uključile u proces industrijalizacije. Takve zemlje moraju da se takmiče ne samo sa proizvođačima sa bogatog Zapada, čija je proizvod- nja kapitalnointenzivna i troškovi rada visoki, već i sa tehnološki intenziv- nim proizvođačima sa umerenim troškovima rada u Aziji i Istočnoj Evropi. Ukoliko se Afrika uskoro globalno ne poveže, industrijalizacija možda neće predstavljati izvodljiv način za otvaranje novih radnih mesta. Takav mogući razvoj događaja govori u prilog neodložnom ulaganju u preduslove globali- zacije: obrazovanje i saobraćajnu infrastrukturu.28 Ako afrički gradovi budu nastavili da slede postojeći model, zaposlenost će i dalje biti u neformalnom uslužnom sektoru sa niskim zaradama. Promena Promene u prirodi rada | 31 modela u značajnoj meri zavisi SLIKA 1.6 Uticaj ljudskog kapitala na od ulaganja u ljudski kapital produktivnost i zarade u ekonomijama (slika 1.6). U tom slučaju Afrika u nastajanju bi mogla da se urbanizuje kao ekonomija uslužnih delatnosti, Broj potencijalnih radnika Propisi čime bi se udaljila od prihoda koje može da ostvaruje izvozom Globalizacija i zasnovanom na prirodnim resur- automatizacija sima i poljoprivredi. Globalizacija povećava pri- nose od ljudskog kapitala time što omogućuje veću produktivnost rada: jedan deo radnika zapo- Produktivnost rada u formalnom sektoru slen je u izvoznim industrijama, Izvor: Glaeser (2018) a premeštanje radnika u takve Napomena: Vertikalne linije označavaju minimalan nivo produk- tivnosti pri kojem je za preduzeća optimalno da formalno zapo- industrije utiče na porast tražnje sle radnike pre nego što se usmere ka globalizaciji. za svim vrstama rada (slika 1.6). Ta pozitivna promena ima svrhu da ukaže na pozitivno iskustvo siromašnije zemlje koja je iznenada dobila pristup značajnom obimu direktnih stranih investicija. Naravno, globalizacija ne mora u svim slučajevima da izazove rast produktivnosti. Isto tako, prednosti globalizacije neće biti podjednako raspoređene. Globa- lizacija izaziva rast varijacija u produktivnosti rada. Premda je produktivnost u oblasti sitne poljoprivrede niska i relativno homogena, prinosi od učešća u globalizovanoj ekonomiji daleko su heterogeniji. Intenzivnim ulaganjem u poboljšanje kvaliteta ljudskog kapitala stanovnika jedne zemlje povećavaju se njene šanse za uspeh na globalnim tržištima. Vertikalne linije na slici 1.6 označavaju minimalan nivo produktivnosti pri kojem je za preduzeća optimalno da formalno zaposle radnike pre nego što se usmere ka globalizaciji. Minimalna zarada, obavezne beneficije i ostali porezi i propisi obezbeđuju da neformalnost bude privlačna za sve osim za najpro- duktivnije radnike pre nego što ekonomija počne da raste. Ako bi regulativa ostala nepromenjena, globalizacija i automatizacija bi u mnogim slučajevima privukle više radnika u formalni sektor jer bi se povećala njihova produk- tivnost. Ipak, takav efekat na formalnu zaposlenost mogao bi biti umanjen ukoliko razvoj podstakne zemlje da nametnu veće zahteve preduzećima. Globalizacija utiče na rast dohotka, ali nije u stanju da smanji neformalnu zaposlenost ako regulatorne težnje rastu uporedo sa globalnom povezanošću. U stvari, neformalna zaposlenost bi mogla da doživi i porast ukoliko bi se zbog globalizacije pooštrila regulativa. Konačno, kreatori politike bi trebalo da razmisle o upravljanju rizikom od velike neformalne zaposlenosti u zemljama u razvoju i povećane neizvesnosti usled izmenjene prirode rada. Stalna i sve značajnija zastupljenost ogromnog neformalnog uslužnog sektora dovodi u pitanje sisteme za upravljanje rizi- kom koji funkcionišu preko poslodavca. Finansiranje penzija i ostalih oblika osiguranja poreskim opterećivanjem zarada formalnih radnika nedovoljno je ukoliko takvi radnici čine samo mali deo radne snage. Veći zahtevi, osim toga, negativno utiču na formalizaciju. 32 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 U ovoj studiji se ističe značaj socijalnog uključivanja za sve radnike, bez obzira na to kako i gde su zaposleni. Vlade bi mogle da ojačaju socijalnu zaštitu i smanje nejednakost zahtevajući ili subvencionišući beneficije koje pruža poslodavac, kao što su minimalna zarada, zdravstvena zaštita koju obezbeđuje poslodavac ili zaštita od otpuštanja. Alternativno, iste ciljeve vlade bi mogle da ostvare direktnom, državnom podrškom u vidu programa socijalne pomoći i subvencionisanja univerzalnog socijalnog osiguranja ili poslova u javnom sektoru, na primer za zdravstvene radnike. Obe vrste socijalne politike povećavaju pravičnost. I obe iziskuju troškove. Sa stanovišta države, različite kombinacije regulative i državne pomoći rezul- tiraju istim stepenom pravičnosti. Direktna državna pomoć ima i troškove implementacije koji se generišu nepotrebnim trošenjem i povećanim pore- skim stopama. Regulativa koja postavlja zahteve poslodavcima odvraća ih od zapošljavanja novih radnika i mogla bi, ukoliko je preoštra, da smanji pravič- nost tako što bi uticala na povećanje broja radnika koji su nezaposleni ili su zaposleni u neformalnom sektoru. Brojne zemlje u razvoju su inicijalno izabrale da izvrše redistribuciju putem regulative tržišta rada jer su troškovi distorzije tržišta rada bili niski a kapaciteti države za ostvarenje socijalnih programa ograničeni. Ukoliko auto- matizacija izazove porast troškova distorzije tržišta rada a razvoj poboljša efikasnost javnog sektora, država bi trebalo da se preusmeri sa redistribucije zasnovane na regulativi ka direktnoj podršci socijalnom blagostanju. Budućnost rada je neizvesna. Inovacije bi mogle da prestignu automa- tizaciju. Dovoljno brz napredak globalizacije mogao bi da omogući rast i prosperitet u Africi putem industrijalizacije. Ipak, imajući u vidu značajnu neizvesnost budućnosti zaposlenosti, vlade bi trebalo da preispitaju politike koje negativno utiču na otvaranje novih radnih mesta i da veću pažnju pri- daju politikama kojima bi se zaštitile najosetljivije grupacije, a koje bi istovre- meno podstakle i zaposlenost. Napomene   1. Mnoga preduzeća koja posluju na internetu koriste platformu ili model „dvostra- nog tržišta“. Platforme obezbeđuju vezu između kupaca i prodavaca ili između korisnika usluga i njihovih pružalaca. V. World Bank (2016).   2.  eBay Inc. (2013).   3.  Chen & Xu (2015).   4.  Freund, Mulabdic, & Ruta (2018).  5. McKinley (1958).  6. Zeng (1973).  7. Taylor (2016).   8.  Međunarodna federacija za robotiku, Frankfurt, https://ifr.org/.  9. Dauth et al. (2017). 10.  Gregory, Salomons, & Zierahn (2016). 11.  TASS (2017). 12.  Keynes ([1930] 1963). Promene u prirodi rada | 33 13. Zatim je pomoću algoritma uzorak proširen i izvršena je kategorizacija preostale 632 kategorije zanimanja u SAD na osnovu opisa zadataka. Ako je verovatnoća automatizacije bila veća od 0,7, zanimanje se smatralo podložnim riziku od auto- matizacije (Frey i Osborne, 2017). 14.  Aspin (1964). 15.  World Bank (2014). 16.  World Bank (2015a, 2015b). 17.  Akerman, Gaarder, & Mogstad (2015). 18.  Arias, Santos, & Evans (2018). 19.  Almeida, Fernandes, & Viollaz (2017). 20.  Hardy, Keister, & Lewandowski (2018). 21. Za zemlje Istočne Azije v. Mason, Kehayova, &Yang (2018). Za ostale zemlje v. World Bank (2016). 22.  Brambrilla &Tortarolo (2018). 23.  Aowsaf (2018). 24. Taj podatak predstavlja zbir različitih statističkih podataka: 57,3 miliona u SAD, 2 miliona u Ujedinjenom Kraljevstvu, 10 miliona u Evropskoj uniji, 15 miliona u Indiji. U tim zemljama ili regionima cveta frilens ekonomija. Zbirna cifra po svoj prilici predstavlja značajan deo ukupnog broja ljudi koji rade kao frilenseri. 25.  Upwork (2017). 26.  Ovaj odeljak se zasniva na Glaeser (2018). 27. Acemoglu & Autor (2011). U razvijenim ekonomijama izgleda da se zamena ljud- skog rada mašinama najčešće dešava na poslovima koji iziskuju srednjekvalifi- kovanu radnu snagu, što izaziva polarizaciju tržištâ rada. Ovaj izveštaj pokazuje da, barem do sada, postoji značajno variranje u zemljama u razvoju u relativnom rastu zaposlenosti kod različitih zanimanja. U mnogim zemljama i dalje raste zna- čaj poslova koji zahtevaju srednjekvalifikovanu radnu snagu. 28. Obrazovanjem se unapređuje sposobnost zemalja da iskoriste sve prednosti glo- balizacije. Na primer, uspešni izvoznici u razvijenim zemljama najčešće izvoze proizvode boljeg kvaliteta, a bolji kvalitet iziskuje i bolje veštine (Brambrilla, Lederman, & Porto 2012; Verhoogen 2008). Literatura Acemoglu, Daron, & David H. Autor. 2011. “Skills, Tasks, and Technologies: Impli- cations for Employment and Earnings.” In Handbook of Labor Economics, Vol. 4, Part B, edited by Orley C. Ashenfelter and David Card, 1043–1171. San Diego, CA: North-Holland. Akerman, Anders, Ingvil Gaarder, & Magne Mogstad. 2015. “The Skill Complementa- rity of Broadband Internet.” Quarterly Journal of Economics 130 (4): 1781–1824. Almeida, Rita K., Ana M. Fernandes, & Mariana Viollaz. 2017. “Does the Adoption of Complex Software Impact Employment Composition and the Skill Content of Occupations? Evidence from Chilean Firms.” Policy Research Working Paper 8110, World Bank, Washington, DC. Aowsaf, SM Abrar. 2018. “The Cost of Getting Paid.” Dhaka Tribune, March 1. http:// www.dhakatribune.com/business/2018/03/01/cost-getting-paid/. Arias, Omar S., Indhira Santos, & David K. Evans. 2018. The Skills Balancing Act in Sub-Saharan Africa: Investing in Skills for Productivity, Inclusion, and Adaptability. Washington, DC: World Bank. 34 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Arntz, Melanie, Terry Gregory, & Ulrich Zierahn. 2016. “The Risk of Automation for Jobs in OECD Countries: A Comparative Analysis.”  OECD Social, Employment and Migration Working Papers, No. 189, OECD Publishing, Paris. Aspin, Christopher. 1964. “James Hargreaves and the Spinning Jenny.” With Stanley D. Chapman. Helmshore Local History Society, Helmshore, Lancashire, U.K. Brambrilla, Irene, Daniel Lederman, & Guido Porto. 2012. “Exports, Export Destinati- ons, and Skills.” American Economic Review 102 (7): 3406–38. Brambrilla, Irene, & Darío Tortarolo. 2018. “Investment in ICT, Productivity, and Labor Demand: The Case of Argentina.” Policy Research Working Paper 8325, World Bank, Washington, DC. Chen, Maggie, & Min Xu. 2015. “Online International Trade in China.” Background paper, World Bank, Washington, DC. Dauth, Wolfgang, Sebastian Findeisen, Jens Südekum, & Nicole Wößner. 2017. “Ger- man Robots: The Impact of Industrial Robots on Workers.” IAB Discussion Paper 30/2017, Institute for Employment Research, Nuremberg, Germany. David, Benjamin. 2017. “Computer Technology and Probable Job Destructions in Japan: An Evaluation.” Journal of the Japanese and International Economies 43 (March): 77–87. de Soto, Hernando. 2002. The Other Path: The Economic Answer to Terrorism. New York: Basic Books. eBay Inc. 2013. “Commerce 3.0 for Development: The Promise of the Global Empower- ment Network.” eBay Report Series, eBay Inc., Washington, DC. Freund, Caroline L., Alen Mulabdic, & Michele Ruta. 2018. “Is 3D Printing a Threat to Global Trade?” Working paper, World Bank, Washington, DC. Frey, Carl Benedikt, & Michael A. Osborne. 2017. “The Future of Employment: How Susceptible Are Jobs to Computerisation?” Technological Forecasting and Social Change 114(c): 254–80. Glaeser, Edward L. 2018. “Framework for the Changing Nature of Work.” Working paper, Harvard University, Cambridge, MA. Gregory, Terry, Anna Salomons, & Ulrich Zierahn. 2016. “Racing with or against the Machine? Evidence from Europe.” ZEW Discussion Paper 16–053, Center for European Economic Research, Mannheim, Germany. Hallward-Driemeier, Mary, & Gaurav Nayyar. 2018. Trouble in the Making? The Future of Manufacturing-Led Development. Washington, DC: World Bank. Hardy, Wojciech, Roma Keister, & Piotr Lewandowski. 2018. “Educational Upgrading, Structural Change, and the Task Composition of Jobs in Europe.” Economics of Tran- sition 26 (2): 201–31. Keynes, John Maynard. [1930] 1963. “Economic Possibilities for Our Grandchildren.” In Essays in Persuasion, 358–73. New York: W. W. Norton. http://www.econ .yale. edu/smith/econ116a/keynes1.pdf. Mason, Andrew, Vera Kehayova, & Judy Yang. 2018. “Trade, Technology, Skills, and Jobs: Exploring the Road Ahead for Developing East Asia.” Background paper, World Bank, Washington, DC. McKinley, Richard Alexander, ed. 1958. The City of Leicester. Vol. 4 of A History of the County of Leicester. Victoria County History Series. Martlesham, Suffolk, U.K.: Boy- dell and Brewer. TASS. 2017. “Sberbank Receives More than $2 Billion in Profits Each Year from the Introduction of Artificial Intelligence.” September 25. http://special.tass.ru /ekono- mika/4590924. In Russian. Taylor, Kate. 2016. “Fast-Food CEO Says He’s Investing in Machines because the Gover- nment Is Making It Difficult to Afford Employees.” Business Insider, March 16. Promene u prirodi rada | 35 Upwork. 2017. Freelancing in America 2017 (database). Mountain View, CA. https:// www.upwork.com/i/freelancing-in-america/2017. Verhoogen, Eric A. 2008. “Trade, Quality Upgrading, and Wage Inequality in the Mexi- can Manufacturing Sector.” Quarterly Journal of Economics 123 (2): 489–530. World Bank. 2014. “Vietnam Development Report 2014. Skilling Up Vietnam: Prepa- ring the Workforce for a Modern Market Economy.” World Bank, Washington, DC. http://documents.worldbank.org/curated/en/610301468176937722 /pdf/829400A R0P13040Box0379879B00PUBLIC0.pdf. ———. 2015a. “Armenia: Skills toward Employment and Productivity (STEP), Survey Findings (Urban Areas).” World Bank, Washington, DC, January 31. ———. 2015b. “Georgia: Skills toward Employment and Productivity (STEP), Survey Findings (Urban Areas).” World Bank, Washington, DC, January 31. ———. 2016. World Development Report 2016: Digital Dividends. Washington, DC: World Bank. Zeng Kunhua. 1973. Zhongguo tie lu shi [The history of Chinese railway development]. Vol. 1. Taipei, Taiwan, China: Wenhai Press. Promene u prirodi POGLAVLJE 2 preduzeća T okom svog postojanja preduzeća su oduvek poslovala u određenim granicama. Britanski ekonomista Ronald Kouz je tu pojavu objasnio u svom radu iz 1937. godine pod naslovom Priroda preduzeća.1 Uočio je da preduzeća u Detroitu rastu samo dok im je jeftinije da dodatne delove proizvodnog procesa izvršavaju u okviru preduzeća umesto da pomoć potraže na otvorenom tržištu. Godine 2018. preduzeća posluju u širim granicama. Sporazumi o slobod- noj trgovini i unapređena infrastruktura smanjili su troškove međunarodne trgovine, te su omogućili da se transakcije odvijaju uvek tamo gde su troškovi niži.2 Nove tehnologije su izazvale pad troškova komunikacije. Kao rezultat toga, preduzeća su slabije vertikalno integrisana – menadžeri mnoge zadatke izmeštaju izvan preduzeća. Pojedine kompanije čak stvaraju i nova tržišta. Na primer, JD.com, druga po veličini kompanija u Kini koja posluje putem inter- neta, ima preko 170.000 maloprodavaca koji posluju na njenoj platformi, od kojih su mnogi locirani u ruralnim područjima. Granice preduzećâ širile su se postepeno. Dovoljno je uporediti kompaniju Ford Motor iz tridesetih godina XX veka sa grupacijom Inter IKEA iz 2018. godine da bi se stekao utisak o tome kako su se granice preduzeća vreme- nom širile. Henri Ford je bio vlasnik farmi ovaca, od kojih je dobijao vunu potrebnu za izradu presvlaka za sedišta u automobilima koje je proizvodila njegova kompanija. Posedovao je rudnike uglja i gvožđa koji su snabdevali širok proizvodni kompleks River Rouge u blizini Detroita. Skoro sve tran- sakcije u vezi sa proizvodnjom automobila odvijale su se unutar kompanije jer je bilo skuplje pronaći spoljnog dobavljača odgovarajućih automobilskih delova. Što se Ikee tiče, vertikalna integracija kompanije u Švedskoj predstavljala je polaznu osnovu za globalizaciju tokom osamdesetih i devedesetih godina XX veka. Širenje Ikee, osnovane u Švedskoj 1943. godine, na međunarodna tržišta, započelo je otvaranjem malih prodavnica u Norveškoj 1963, a zatim i u Danskoj 1969. godine. Smanjenje carinskih i necarinskih prepreka omo- gućilo je Ikei da uspostavi globalne lance vrednosti. Usponom interneta ti lanci su prerasli u globalne mreže: većinu proizvoda Ikea dobavlja na onlajn licitacijama. Preduzeća širom sveta tako postaju deo mreže dobavljača Ikee. Preduzeća kao što je Ikea učinila bi ponosnim austrijskog ekonomistu Džozefa Šumpetera. Kapitalizam zahteva da postoje „stalni pokretači krea- tivne destrukcije“, napisao je Šumpeter 1942. godine.3 Nije se brinuo da li će u tom procesu biti izgubljena radna mesta. Političari se brinu. Širenjem granica preduzeća opao je udeo zaposlenih u korporativnom sektoru – u 75 posto razvijenih zemalja i u 59 posto zemalja sa ekonomi- jama u nastajanju u periodu između 1975. i 2012. godine.4 Koristeći podatke o ukupnim udelima rada iz Penn svetskih tabela (engl. Penn World Tables), koje obuhvataju samozaposlene i zaposlene u državnom sektoru, Svetska banka je izračunala da je došlo do pada u dve trećine od ukupno 76 zemalja u razvoju. Vlade se trude da odgovore na taj pad i odgovornost često svaljuju na rast velikih preduzeća. Političari pokušavaju da otvore nova radna mesta time što finansiraju programe razvoja malih i srednjih preduzeća. Međutim, takvi 38 Promene u prirodi preduzeća | 39 programi su retko isplativi. Zasnivaju se na uverenju da mala i srednja pre- duzeća kreiraju stabilna radna mesta, mada podaci pokazuju da velika pre- duzeća obezbeđuju najveći deo stabilnih radnih mesta u mnogim zemljama.5 Bolje rešenje je da se ublaže prepreke za startap preduzeća da bi se time dao podstrek konkurentnim tržištima. Tim preduzećima je neophodno poslovno okruženje koje neće favorizovati velika privatna preduzeća koja već neko vreme postoje na tržištu, kao ni preduzeća u državnom vlasništvu ili firme u vlasništvu vladinih zvaničnika, njihovih saradnika ili rođaka. Tek mali broj startap preduzeća postaće superstar preduzeća u budućnosti. Tehnološke promene više pogoduju najproduktivnijim preduzećima u svakoj grani, čime se podstiče realokacija resursa upravo ka takvim preduze- ćima. Digitalne tehnologije omogućavaju brzu promenu veličine preduzeća. Jamalon, onlajn prodavnica knjiga osnovana 2010. godine u Amanu u Jor- danu, uspela je sa manje od 100 zaposlenih da uspostavi partnerstvo sa više od 3.000 izdavača na arapskom i 27.000 izdavača na engleskom jeziku te da isporuči 10 miliona naslova u region Srednjeg istoka. Preduzeća koja posluju na platformama u porastu su širom sveta, što otvara nove mogućnosti za trgovinu robom i uslugama. Mnogo je pozitivnih posledica rasta velikih preduzeća. Digitalna ekono- mija je omogućila preduzećima da brže rastu nego pre dve decenije. Ipak, mnogo toga ukazuje i na to da treba da budu oprezna. Prvo, digitalna tržišta pružaju preduzećima nove mogućnosti za gušenje konkurencije. Američki ekonomista Šervin Rozen, koji je 1981. godine uveo pojam superstar predu- zeća, predvideo je da će tehnologija preduzećima omogućiti da prošire tržišta, ali i da lakše istisnu konkurenciju sa tržišta. Na mnogim tržištima se to pred- viđanje pokazalo kao tačno. Tehnologija je omogućila pojedinim kompani- jama da brzo dospeju na vrh, a da istovremeno spreče bilo kakav rast drugih preduzeća. Drugo, globalno integrisana preduzeća, ona koja imaju „opseg bez mase“,6 izazivaju nove probleme u oporezivanju. Sve je teže utvrditi tačno mesto kreiranja vrednosti u situaciji kada preduzeća kreiraju vrednost kombino- vanjem mreža korisnika, ideja i proizvodnje u inostranstvu. Koristeći pred- nosti kreiranja vrednosti na međunarodnom nivou, preduzeća su sada više u stanju da usmere dobit ka zemljama sa nižim poreskim stopama. Rešenja iziskuju koordinaciju na globalnom nivou. U međuvremenu, zemlje mogu preduzeti jednostrane korake širenjem režima poreza na dodatu vrednost ili uvođenjem novih poreza digitalnoj ekonomiji. Međutim, teško je ubirati porez na nematerijalnu imovinu kao što su podaci korisnika. Tradicionalnije šeme izbegavanja poreza, putem transfernih cena, takođe su izvodljivije u digitalnoj ekonomiji. Superstar preduzeća Velika preduzeća dominiraju globalnom ekonomijom: procenjuje se da 10 posto svih kompanija na svetu generiše 80 procenata ukupne dobiti. Superstar preduzeća oblikuju izvozni profil zemlje. Prema istraživanju sprovedenom u 32 zemlje u razvoju, u proseku pet najvećih izvoznika čini trećinu ukupnog 40 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 2.1 Jedan posto najvećih izvoznika u bogatim zemljama čini veći udeo izvoza nego u siromašnijim zemljama 100 Zambija 80 Čile Švedska % najvećih 1 posto izvoznika Laos Norveška Tanzanija Tajland Meksiko 60 Danska Turska Rumunija 40 Etiopija Bangladeš 20 Kambodža 6 8 10 12 Logaritam BDP per capita (PPP) Izvoz: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu baze podataka Exporter Dynamics, verzija 2.0, opisana u Fer- nandes, Freund, & Pierola (2016) Napomena: Izvoz nafte (ugljovodonika kao što su nafta, benzin, prirodni gas i ugalj) isključen je iz proračuna. BDP = bruto domaći proizvod; PPP = paritet kupovne moći. izvoza neke zemlje, skoro polovinu rasta izvoza i trećinu rasta zahvaljujući diversifikovanju izvoza.7 Rast je posebno snažan na tržištima koja odlikuje sve ubrzaniji tehnološki napredak. Ublažene trgovinske prepreke takođe podstiču rast preduzeća putem olakšanog pristupa novim inputima iz uvoza.8 Jedan posto najvećih izvoznika u bogatim zemljama čini veći udeo ukupnog izvoza – u proseku 55 posto – u poređenju sa siromašnijim zemljama (slika 2.1). Velika preduzeća povoljno utiču na ekonomski rast. Ona ubrzavaju rast u ekonomijama u razvoju preusmeravanjem resursa iz sitne poljoprivrede. Velika preduzeća su vodeća u korišćenju novih tehnologija. Povećavaju ukupnu produktivnost unapređenjem internih kapaciteta i povećanjem efi- kasnosti, čime sa tržišta izbacuju neproduktivne firme. Osim toga, ostvaruju ekonomiju obima, čime potrošačima nude niže cene. Velika preduzeća učestvuju najvećim delom u ukupnom broju formalnih radnih mesta u ekonomiji. U prethodnih nekoliko godina preduzeća sa više od 100 zaposlenih obuhvatala su 60 posto od ukupnog broja zaposlenih u Maleziji, Mjanmaru i Vijetnamu. U Kambodži je njihov udeo iznosio 70 posto. Situacija je ista i u drugim regionima: velika preduzeća učestvuju sa 53 posto u ukupnom broju zaposlenih u Argentini, sa 46 posto u Boliviji, sa 62 posto u Dominikanskoj Republici i sa 54 posto u Ekvadoru.9 U Srbiji su radnici u jedan posto najvećih proizvodnih preduzeća u proseku obuhvatali četvrtinu ukupnog broja zaposlenih, dok je pet posto najvećih preduzeća zapošljavalo Promene u prirodi preduzeća | 41 skoro polovinu ukupne radne snage.10 Situacija je slična i u Rumuniji. Super- star preduzeća zapošljavaju većinu radnika jer su istovremeno i najveći gene- ratori autputa, čak i ako su manje radnointenzivna u odnosu na prosek.11 Odavno je uočen značaj velikih preduzeća za podsticanje ekonomskog rasta. Međutim, napredak digitalnih platformi uticao je na način razvoja te pojave. Digitalne platforme zamenjuju tradicionalne šoping centre, povezuju kupce sa prodavnicama u kojima se prodaju razne robne marke, donose korist brendovima i donose prihod vlasnicima platformi. Podaci prikupljeni putem platformi koriste se za povećanje efikasnosti preduzeća, ponekad i na tržištima sa kojih nisu prikupljeni. JD Finance, finansijska kompanija koja je deo kineske grupacije JD.com, koristi podatke prikupljene u transakcijama na svojoj platformi za model procene kreditne sposobnosti. Broj preduzeća koja posluju na platformama raste u svim zemljama. Jedan od primera je i VIPKID, vodeća kineska onlajn obrazovna platforma osno- vana 2013. godine, koja spaja 500.000 studenata iz Kine sa 60.000 nastavnika u Severnoj Americi radi držanja virtuelne individualne nastave engleskog jezika. Jumia, nigerijska kompanija osnovana 2012. godine, već je utrla put u 23 afričke zemlje gde kupcima isporučuje elektronske uređaje, namirnice i odeću. Kompanija Flipkart iz Indije posreduje u prodaji elektronskih uređaja između dobavljača i kupaca. Funkcioniše kao tržište i opire se granicama pre- duzeća koje je opisao Ronald Kouz. Kao što je već istaknuto, digitalne platforme omogućavaju brzu promenu veličine. Brojni su primeri startup preduzeća zasnovanih na digitalnim plat- formama koje vrede milijarde dolara. U Kini je JD.com, gigant elektronske trgovine, započeo poslovanje na malom štandu u šoping molu Zhongguan- cun za prodaju elektronike u Pekingu. U julu 2018. godine platforma JD je imala 320 miliona aktivnih korisnika. Ant Financial, deo grupacije Alibaba, predstavlja najvredniju fintech kompaniju u svetu, koja se u roku od tek nekoliko godina naglo razvila zahvaljujući napretku veštačke inteligencije. Ant koristi velike baze podataka za odobravanje kredita za manje od jedne sekunde od trenutka podnošenja zahteva. Njihov model onlajn kreditiranja „3-1-0“ podrazumeva trominutni proces podnošenja zahteva, jednu sekundu njegove obrade i 0 sekundi manuelne intervencije. Od 2014. godine, odobreni su krediti za više od 4 miliona kineskih malih preduzeća. Digitalne platforme pružaju brojne poslovne prilike za preduzetnike, čime utiču na otvaranje novih radnih mesta. Mnogo je klastera mikroprodavaca u ruralnim područjima od 2009. godine putem interneta otvorilo radnje na Taobao.com platformi, te tako uticalo na razvoj „Taobao selâ“ u Kini. Trgovci iz Taobao selâ proizvode robu široke potrošnje, poljoprivredne i zanatske proizvode, zahvaljujući specijalizovanom znanju i stručnosti. Taobao sela su otvorila više od 1,3 miliona radnih mesta, čime su podstakla mlade koji su se odselili u velike gradove da se vrate u svoja rodna mesta i tamo osnuju sopstvena preduzeća. Pouzdana internet konekcija i visok stepen korišćenja pametnih telefona sigurno pogoduju rastu te vrste elektronske trgovine. Platforme pružaju nove prilike za otvaranje radnih mesta. Sektor usluga je 2018. godine zapošljavao najviše radnika u nekoliko zemalja: u Argentini, Saudijskoj Arabiji i Urugvaju taj sektor je učestvovao sa više od 70 posto u 42 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 ukupnoj zaposlenosti, dok je ta cifra u Hong Kongu, posebnoj administrativ- noj oblasti Kine, u samoj Kini, Izraelu i Jordanu iznosila preko 80 posto. Sve veći broj platformi omogućava frilenserima da istovremeno pristupaju većem broju platformi uz niske troškove. Potrošači su spremniji da koriste onlajn usluge jer imaju poverenje u platforme, oslanjaju se na svedočenja o autentič- nosti brenda, digitalizovani društveni kapital i preporuke trećih strana. Pove- renje potrošača omogućava platformama brzu ekspanziju ka drugim vrstama usluga. Grab, platforma za usluge prevoza sa sedištem u Singapuru, osvojila je 95 posto tržišta Jugoistočne Azije pre nego što je proširila delatnost dodatnim uslugama u rasponu od naručivanja hrane do sistema za plaćanje. Procenjuje se da GrabPay proširuje mogućnosti elektronskog plaćanja time što tu uslugu omogućava dvema trećinama ljudi u regionu koji ne poseduju račun u banci. Pojedine platforme povećavaju ponudu rada time što šire mogućnosti za obavljanje novih fleksibilnih vrsta poslova u ekonomiji honorarnih poslova (gig ekonomiji), koji dopunjuju tradicionalne oblike zapošljavanja. Radnici na većini platformi samostalno određuju svoje radno vreme. Takav dodatni prihod može da umanji fluktuacije dohotka drugih članova porodice. Flek- sibilnost koja odlikuje rad na platformama omogućuje i veće učešće žena u radnoj snazi. Međutim, te odlike platformi ublažuju liniju razgraničenja između formalnog i povremenog zaposlenja. Premda fleksibilnost u pojedi- nim slučajevima predstavlja prednost, ona rađa i zabrinutost zbog nestabil- nosti dohotka i zaštite koja je karakteristična za standardne odnose između poslodavca i zaposlenog, uključujući i penzijske programe, zdravstveno osi- guranje i plaćeno odsustvo. Naposletku, digitalne platforme omogućuju preduzećima da koriste nedo- voljno iskorišćene fizičke i ljudske kapacitete, odnosno da transformišu mrtav kapital u aktivni kapital. Na primer, platforme koje nude usluge pre- voza omogućuju pojedincima da iskoriste svoje slobodno vreme i kapacitete vozila – bez obzira na to da li je reč o luksuznom vozilu, mopedu ili tuk-tuku – i tako generišu dohodak. Sajtovi namenjeni frilenserima omogućavaju nezaposlenim kompjuterskim programerima iz udaljenih delova sveta da dokažu svoju stručnost i nađu posao u kompanijama u inostranstvu. Uspon kompanija na digitalnim platformama – koje posluju na globalnom nivou, postoje prvenstveno virtuelno i često generišu prihod iz tuđeg kapitala – generalno predstavlja preokret u prirodi preduzeća. Zakonska regulativa u najvećoj meri još nije prilagođena tim promenama. Preduzeća na platfor- mama često posluju u sivoj zoni regulative, ali digitalne firme i dalje moraju da održe minimalne standarde, između ostalog, kvaliteta, opreza u poslova- nju i bezbednosti. Privatnost i zaštita podataka u centru su pažnje rasprava o zakonskoj regulativi zbog velike količine podataka koje digitalna predu- zeća prikupljaju, koriste i monetizuju. Zoniranje ili drugi zakoni koji se tiču poslovnih aktivnosti takođe imaju svoju ulogu u ovom kontekstu. Na primer, iako Airbnb često ima uticaj na razvoj turizma i izvan urbanih centara i time pozitivno utiče na lokalne firme, lokacije na kojima posluje često ne podležu istim zahtevima za zoniranje ili licenciranje kao i drugi komercijalni vidovi smeštaja. Uprkos tome, Airbnb može da utiče na susede koji ne dele koristi od ostvarenog prihoda od izdavanja smeštaja. Promene u prirodi preduzeća | 43 Zakonska regulativa postaje značajna ukoliko platforme izazovu pogorša- vanje uslova rada. U Indoneziji, na primer, vozači kompanija Go-Jek i Grab održali su velike demonstracije početkom 2018. godine, zahtevajući porast cena svojih usluga. Vlada Indonezije je reagovala izmenom postojećih zakona, prema kojima su takve firme u obavezi da se registruju za prevoz putnika, da poštuju pravila o njihovoj bezbednosti i da uvedu minimalnu cenu usluga. Početkom 2018. godine, egipatski sudovi su oduzeli licence kompanijama za prevoz putnika Uberu i Careemu, reagujući na proteste taksista. Vrlo brzo potom, u maju iste godine, egipatska vlada je donela zakon kojim se reguliše poslovanje kompanija za prevoz putnika, te su Uber i Careem ubrzo vraćeni na ulice, gde se suočavaju sa konkurencijom tradicionalnih taksi vozila. Konkurentna tržišta Fizičko prisustvo nije više preduslov za poslovanje na određenom tržištu, posebno u digitalnoj ekonomiji gde je nematerijalna dobra moguće replicirati besplatno ili skoro besplatno. Proširene granice omogućavaju preduzećima da rastu, ali često uz rizik od povećanja koncentracije na tržištu. Antikonku- rentsko ponašanje je teže uočljivo u digitalnoj ekonomiji. Mrežni efekti često pogoduju onima koji najbrže primene nove tehnologije, čime se olakšava pojava monopola. Veći broj startap preduzeća podrazumeva i veću konkurenciju. Ako su uslovi poslovanja odgovarajući, verovatnije je da će pojedina startap predu- zeća doživeti brz rast i time pospešiti otvaranje novih radnih mesta. Suočena sa novom konkurencijom, manje produktivna preduzeća – ukoliko nisu u vlasništvu države ili povezana sa politikom – izaći će sa tržišta.12 Bolje poslovno okruženje omogućava prirodan rast uspešnijim preduze- ćima. Projekat Svetske banke o poslovanju (Doing Business) iznosi osnovne regulatorne pretpostavke za podsticanje rasta privatne inicijative. Na osnovu tih podataka sprovedena su istraživanja o štetnim efektima preopterećeno- sti propisima. Stope siromaštva su niže u zemljama čiji propisi pogoduju poslovanju.13 U zemljama sa povoljnim poslovnim okruženjem otvara se više startap preduzeća i radnih mesta. Nakon što je u Meksiku uprošćen postupak otva- ranja preduzeća broj novih firmi je porastao za 5 posto, dok se zaposlenost za platu povećala za 2,2 posto.14 Viši troškovi otvaranja novog preduzeća mogu uzrokovati pad ukupne produktivnosti: ako nemaju konkurenciju, preduzeća koja već posluju na tržištu nastaviće da posluju bez obzira na nivo produktivnosti. Da bi tržišta bila konkurentna a trgovina efikasna, neophodna je bazična infrastruktura: putevi, mostovi, luke i aerodromi. Niži troškovi transporta, kao i efikasne, jeftine i usklađene granične procedure povećavaju izvoz. Logistička infrastruktura olakšava elektronsku trgovinu nedigitalnim proizvodima. Širokopojasni pristup internetu glavni je preduslov za poslovanje u digital- nom dobu – mnoge firme delimično, ili čak potpuno, zavise od interneta. Pri- stup internetu sa mobilnih telefona nije dovoljan; širokopojasne tehnologije snižavaju troškove transakcija čak i na udaljenim tržištima kojima nedostaje 44 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 saobraćajna infrastruktura. Taj problem je izuzetno izražen na Srednjem istoku i u Severnoj Africi. Iako se ta područja mogu pohvaliti sa više od 120 pretplata na mobilne telefone na svakih 100 stanovnika (jedan od najviših nivoa na svetu), manje je od 10 pretplata na širokopojasni internet na 100 stanovnika, dok je širina opsega po pretplatniku ograničena. To bi na kraju značilo da digitalne finansijske usluge u tim zemljama skoro da i ne postoje, uprkos tome što su njihovi žitelji aktivni na društvenim mrežama. Tehnologija omogućava firmama da poboljšaju svoju konkurentsku pred- nost unapređenjem efikasnosti poslovanja i pronalaženjem novih načina poslovanja. Belgijska platforma Teleroute pomoću algoritma spaja špeditere i prevoznike u Evropi, čime je „prazne“ ture smanjila i do 25 posto. Pobolj- šana povezanost omogućuje startap preduzećima da neophodne tehničke stručnjake pronađu putem platformi za angažovanje frilensera. Američka platforma Upwork je od 2015. uspela da poveže 5 miliona firmi sa više od 12 miliona frilensera. Četvrta po veličini grupa pružalaca usluga te platforme nalazi se u Ukrajini. U jednom trenutku razvoja, da bi mogli da pariraju veli- kim konglomeratima, startap preduzećima su bili potrebni centri za obradu podataka, sistemi informacione tehnologije, softver za obradu korisničkih podataka i infrastruktura podrške klijentima. U digitalnom dobu preduzet- nici širom sveta imaju pristup tim uslugama putem interneta. Jedno od svojstava digitalne ekonomije je i to da postavlja nove izazove pred zakone o konkurenciji, merdžerima i akvizicijama i pravima potrošača. Uspon platformi pokreće i pitanja tržišne moći (slika 2.2). Mrežni efekti pove- zani sa pojedinim onlajn pro­ SLIKA 2.2 Dominacija preduzeća na izvodima često donose brojne platformama u odnosu na oflajn prednosti onima koji spremno konkurente (2018) primenjuju nove tehnologije, M-Pesa Airbnb Didi Chuxing što rezultira koncentracijom 100 na tržištu i olakšava pojavu oflajn konkurenata (veličina platformi = 100) monopola. Safaricom, najveći Platforme i relativna veličina njihovih 80 provajder mobilne telefonije u Keniji (sa 80 posto tržišnog 60 udela), 2017. godine je lansirao Marriott M-Pesu, prvi sistem mobilnih and Hilton platnih usluga u toj zemlji. 40 Godinu dana kasnije, M-Pesa Licencirane je stekla isti udeo na tržištu 20 taksi mobilnog novca. službe KCB Preduzeća na platformama Group ponekad istiskuju konkurente 0 Broj Sobe Broj tako što drugim mrežama ogranaka/ (milioni vozača više naplaćuju međusobno agenata širom sveta) (milioni u povezivanje. Kad je u Zim- (Kenija) Kini) babveu donet propis o inte- Preduzeća na platformama Oflajn konkurenti roperabilnosti i zajedničkom Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu podataka korišćenju infrastrukture pro- Safaricom, KCB Bank Group, Airbnb, Marriot International Inc. i Faj- nenšel tajmsa. vajdera usluga e-plaćanja, broj Promene u prirodi preduzeća | 45 pretplatnika se povećao za 15 posto. U Peruu je zakonodavac prisilio najveće komunikacione mreže da bankama koje su proširile asortiman proizvoda na elektronsko plaćanje omoguće uslugu slanja poruka klijentima. Posmatrano u celini, digitalna ekonomija postavlja izazove pred kreatore politike. Brojne kompanije na digitalnim platformama posluju na graničnim, višestranim tržištima, što im omogućava da zajednički prodaju različite vrste usluga ili barem da se povežu. Nastaju nove vrste tržišne moći, na primer kad firme pružaju besplatne usluge na jednoj strani tržišta u zamenu za dobijanje korisničkih podataka na osnovu kojih onda ostvaruju dobit na drugoj strani tržišta. Antimonopolski propisi moraće da se prilagode tim novim situaci- jama uz primenu novih pravila analize. Izbegavanje poreza U vreme kad granice preduzeća prevazilaze nacionalne obrise i fizička sred- stva, mnogo je lakše preusmeriti dobit u jurisdikcije sa nižim poreskim opterećenjem (poresko planiranje i izbegavanje). Posledica toga su milijarde dolara dobiti preduzeća koje svake godine bivaju neoporezovane. Međuna- rodni poreski sistem bi trebalo da se modernizuje – kako oporezovati predu- zeća u globalizovanim digitalnim ekonomijama i kako raspodeliti vrednost, pitanja su o kojima se još uvek vodi rasprava. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) procenjuje da se svake godine gubi 100–240 milijardi dolara poreskih prihoda zahvaljujući eroziji poreske osnovice i premeštanju profita od multinacionalnih kompani- ja.15 Taj iznos je ekvivalentan sa 4–10 procenata globalnog prihoda od poreza na dobit preduzeća. Prema jednoj drugoj proceni, multinacionalne kompa- nije premeštaju skoro 40 posto svoje dobiti u poreska utočišta, što rezultira gubitkom od 12 posto prihoda od poreza na dobit preduzeća na svetskom nivou.16 Međutim, ti gubici nisu jednako raspoređeni po zemljama. Među zemljama za koje se procenjuje da su najviše pogođene premeštanjem profita nalaze se Australija, Brazil, Francuska, Indija, Japan, Meksiko i SAD.17 Postoji mnoštvo rupa u poreskim zakonima, od kojih su mnoge nastale zahvaljujući lobiranju kompanija, jer omogućuju smanjenje poreskog opte- rećenja. Zahvaljujući rupama u zakonu korporacije su u stanju da povećaju poreska umanjenja i premeste dobit na neko drugo mesto, često u jurisdikcije sa nultim ili niskim porezima na dobit preduzeća – takozvana poreska utoči- šta ili investicione habove. Ta pojava nije ni nova ni protivzakonita, ali je lakše ostvarljiva u digitalnoj ekonomiji. Godine 2016, više od 60 posto kompanija sa liste 500 najuspešnijih preduzeća časopisa Fortune imalo je barem jednu podružnicu osnovanu na Bermudskim ili Kajmanskim ostrvima, sa nultom stopom poreza na dobit preduzeća. Curenje tzv. panamskih dokumenata iz 2017. godine obelodanilo je brojne primere izbegavanja poreza i poreske eva- zije širom sveta.18 Problem je u tome što se postojeći propisi zasnivaju i na izvoru prihoda i na rezidentstvu. Izvor prihoda je geografska lokacija na kojoj se odvijaju aktivnosti koje donose prihode (zamisao je da se „mesto kreiranja vrednosti“ poveže sa fizičkim prisustvom rada ili kapitala). Rezidentstvo se odnosi na 46 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 primarnu lokaciju kompanije koja stiče prihod, a to je najčešće mesto osni- vanja korporacije ili mesto gde se nalaze njena uprava i sedište, obično na osnovu vlasnikove veze sa državom (mesto stanovanja, prebivalište ili držav- ljanstvo – fizičko prisustvo). Zemlje izvorišta imaju preče pravo oporeziva- nja prihoda od prodaje. Zemlje sedišta oporezuju prihode multinacionalnih kompanija stečene od novčanih ulaganja. U praksi, međutim, prema važećim propisima, multinacionalna preduzeća plaćaju porez u zemljama u kojima se nalaze njihove podružnice i odvijaju poslovne aktivnosti. Preduzeća organizuju sopstvene interne međugranične proizvodne strukture između podružnica, te prijavljuju različitu dobit za različite podružnice, što u nekim slučajevima očigledno ne zavisi od realne vrednosti koju su pojedine podružnice ostvarile. Neretko je teško uočiti kad su te strukture legitimne, a kad su nastale prvenstveno radi izbegavanja pla- ćanja poreza u jurisdikcijama sa višim poreskim opterećenjem. Pošto su im na raspolaganju brojne mogućnosti za izbegavanje plaćanja poreza, ne treba da čudi što preduzeća to i čine. U stvari, profit je vremenom postao osetljiviji na međunarodne razlike u poreskim opterećenjima, što znači da preduzeća sve uspešnije izbegavaju porez. Pojedine firme koriste transferne cene, tako što naplaćuju niže cene za robu koju izvoze iz zemalja sa višim u zemlje sa nižim poreskim stopama, odnosno više cene za inpute koji potiču iz zemalja s niskim porezima. Strateško lociranje vlasništva nad intelektualnom svojinom, izmeštanje duga putem pozajmica između kom- panija, osnivanje fiktivnih kompanija i odgađanje poreskog duga još su neki mehanizmi koji se koriste za izbegavanje plaćanja poreza. Efektivne stope poreza na dobit preduzeća odlučujuće utiču na lociranje podružnica. Razlika od jednog procentnog poena u poreskim stopama između dve jurisdikcije umanjuje prijavljene profite podružnice pre oporezivanja za 1 posto.19 Pore- skim sporazumima, kako se procenjuje, smanjeni su poreski prihodi u Africi za oko 8,5 procenata u onim zemljama koje su potpisale sporazum sa investi- cionim habovima.20 Digitalna ekonomija donosi nove izazove. Virtuelna priroda digitalnih preduzeća još više olakšava lociranje aktivnosti u jurisdikcijama sa nižim poreskim opterećenjem. Dobavljanjem robe i usluga iz inostranstva bez fizič- kog prisustva u zemljama gde se nalaze njihovi kupci izbegava se plaćanje tradicionalnog poreza na dobit preduzeća. Digitalne firme su u stanju da generišu profit iz nematerijalnih sredstava, kao što su podaci o (inostranim) korisnicima. Zbog svega toga teško je uočiti gde se stvara vrednost. Godine 2016. OECD je objavio uputstvo za ubiranje poreza na dodatu vrednost od inostranih dobavljača digitalne robe i usluga. Od tada je preko 50 zemalja usvojilo preporučene smernice za oporezivanje direktne prodaje usluga i nematerijalnih proizvoda inostranih dobavljača. Nedavno je, počet- kom 2018. godine, Operativna grupa OECD-a za digitalnu ekonomiju (koju čine predstavnici preko 110 zemalja i jurisdikcija) objavila srednjoročni izve- štaj o problemima oporezivanja koji nastaju usled digitalizacije i obavezala se da će do 2020. godine ponuditi dugoročno, jednoglasno usvojeno rešenje. Evropska unija je u januaru 2015. godine uvela porez na dodatu vrednost za nerezidentne dobavljače telekomunikacionih, emiterskih i elektronskih Promene u prirodi preduzeća | 47 usluga, bez obzira na njihov obim. Nerezidentna preduzeća imaju obavezu da korisniku naplate porez po stopi važećoj u njegovoj zemlji, čime se otkla- nja konkurentska prednost koju su imale digitalne kompanije locirane u zemljama sa nižim stopama poreza na dodatu vrednost. Od tog novog poreza na dodatu vrednost Evropska unija je prikupila više od 3 milijarde evra. Sličan pristup je u julu 2017. godine prihvatila i Australija. Singapur je u budžetu u februaru 2018. najavio da će od januara 2020. godine uvesti porez na uvezene usluge, uključujući i digitalne usluge kao što su slušanje muzike i gledanje filmova onlajn. Druge razvijene ekonomije koje indirektno oporezuju digi- talnu ekonomiju jesu Japan, Južna Koreja, Novi Zeland, Norveška, Rusija i Južnoafrička Republika. U tom pogledu manje je učinjeno u ekonomijama u nastajanju, gde su dodatni poreski prihodi najneophodniji. Srbija i Tajvan (Kina) 2017. godine su usvojili model kojim su režim poreza na dodatu vrednost proširili i na digi- talne dobavljače. Argentina i Turska su to učinile 2018, dok su Kina, Malezija i Tajland među zemljama koje sprovode proces revizije svojih poreskih zakona da bi proširile svoje dejstvo i na digitalne dobiti. Alternativno rešenje za vlade moglo bi da bude uvođenje novog nezavisnog poreza za inostrane dobavljače digitalnih usluga. Takav porez bi bio koristan ako bi bio usmeren direktno na inostrane dobavljače umesto na domaće potrošače. Time bi se izbegao konflikt sa postojećim sporazumima o dvostru- kom oporezivanju jer bi takav zakon bio generalno odvojen od standardnog sistema oporezivanja dohotka. Uvođenjem nezavisnog poreza verovatno bi bili izjednačeni uslovi poslovanja za domaće i inostrane dobavljače digital- nih usluga. S druge strane, ubiranje poreza na dodatu vrednost poboljšano je zahvaljujući registru nerezidentnih dobavljača digitalnih usluga. Vlada Indije je 2016. godine uvela izjednačavajući porez po stopi od 6 posto na prihode od oglašavanja na internetu koje plaćaju indijske kompanije nerezidentnim kompanijama koje se bave elektronskom trgovinom. U martu 2018. godine Evropska komisija je predložila uvođenje poreza na bruto pri- hode od digitalnih aktivnosti u kojima korisnici presudno utiču na kreiranje vrednosti. Taj porez bi važio za prihode od prodaje oglasnog prostora onlajn, posredničke aktivnosti koje omogućavaju interakciju među korisnicima, prodaju robe i usluga i prodaju korisničkih podataka. Komisija je procenila da bi se troprocentnim oporezivanjem moglo prikupiti 5 milijardi evra godiš- nje. Članice Evropske unije tek treba da postignu konsenzus za usvajanje tog poreza. Uporedo sa usvajanjem novih mera oporezivanja digitalnih preduzeća, međunarodna zajednica preduzima korake za rešavanje problema erozije poreske osnovice i premeštanja profita, kao i izbegavanja plaćanja poreza i poreske evazije od digitalnih i tradicionalnih preduzeća. Globalni forum za transparentnost i razmenu informacija u poreske svrhe okuplja skoro 150 jurisdikcija sa ciljem zajedničke primene međunarodno usaglašenih stan- darda o transparentnosti i razmeni informacija u poreske svrhe. Godine 2013, OECD i zemlje G-20 pokrenuli su Inicijativu u vezi sa erozijom poreske osno- vice i premeštanjem profita, povodom koje se okupilo više od 115 zemalja, sa ciljem da se smanje mogućnosti izbegavanja poreza. Ta grupacija se usaglasila 48 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 o obimnom paketu mera za smanjenje premeštanja profita i davanja većeg značaja principu izvorišta. Primenom principa izvorišta bolje se usklađuje lokacija oporezive dobiti sa lokacijom na kojoj je kreirana vrednost i pobolj- šava kvalitet informacija dostupnih poreskim vlastima. Osim pomenutih inicijativa, preduzimaju se i druge mere za jačanje pore- ske administracije, između ostalog, i proširenje definicije „stalnog mesta poslovanja“ tako da se njome obuhvati činjenica da mnoge kompanije često posluju u zemlji bez velikog udela fizičkog prisustva; jačanje propisa o tran- sfernim cenama i izbegavanju plaćanja poreza, kao i kapacitetima revizorskih institucija u ekonomijama u nastajanju; uvođenje pojedinih aspekata opore- zivanja koji podrazumevaju da se oporeziva dobit koju ostvare kompanije deli po zemljama prema određenoj formuli; uvođenje ciljanih mera protiv izbegavanja plaćanja poreza, kao što je bolja kontrola propisa o inostranim korporacijama. Neke korake vlade preduzimaju i jednostrano. U Ujedinjenom Kraljevstvu su 2015. godine stupili na snagu novi propisi o preusmeravanju poreza, koji preduzećima omogućavaju da porez plaćaju unapred. Propisi su osmišljeni tako da podstaknu bolju usklađenost sa ostalim pravilima u režimu plaćanja poreza na dobit preduzeća. Australija je usvojila takve propise 2016. godine. Te dve zemlje, međutim, poseduju kapacitet za rešavanje problema transfer- nih cena i raspolažu čitavim paketom mera za suzbijanje izbegavanja pla- ćanja poreza. U ekonomijama u nastajanju situacija je, međutim, drugačija. Njihov kapacitet za rešavanje problema transfernih cena je na niskom nivou, pa zakonska regulativa koja se odnosi na suzbijanje izbegavanja plaćanja poreza nije uvek lako sprovodiva. Integrisanjem propisa protiv preusmera- vanja poreza u sistem poreza na dobit preduzeća te zemlje bi mogle uspešnije da reše probleme izbegavanja poreza. Određeni minimalni kriterijumi utvr- đeni zakonom mogli bi da utiču na primenu takvog propisa. U pojedinim zemljama naplaćuje se i minimalni porez obračunat na osnovu prometa preduzeća. Sve veće nezadovoljstvo javnosti zbog prakse izbegavanja poreza mul- tinacionalnih preduzeća oživelo je rasprave o korenitim promenama u međunarodnom poreskom sistemu. Jedna od opcija, uvođenje načina opo- rezivanja koji podrazumeva da se oporeziva dobit koju ostvare kompanije deli po zemljama prema određenoj formuli na globalnom nivou, izazvala je veliku zainteresovanost pojedinih kreatora politike, mada je malo verovatno da takav predlog bude usvojen jer postoje problemi u postizanju globalnog dogovora i implementaciji. Takvim sistemom bi poreska osnovica bila ras- podeljena po jurisdikcijama prema lokaciji odvijanja izvorišnih aktivnosti. Vlade bi morale da postignu dogovor o formuli alociranja dobiti, koja se naj- češće zasniva na materijalnoj imovini, kao što su prodaja trećim stranama, sredstva, fond plata ili broj zaposlenih u svakoj jurisdikciji. Taj sistem se već primenjuje u zemljama kao što su Kanada i Švajcarska, u kojima se prihodi raspodeljuju na provincije i kantone. Iako bi se unitarnim oporezivanjem uklonili postojeći podsticaji da se dobit preusmeri na jurisdikcije sa nižim poreskim opterećenjem, javili bi se novi podsticaji za korišćenje drugih metoda premeštanja profita. Promene u prirodi preduzeća | 49 Druga mogućnost je oporezivanje u zemlji destinacije, prema gotovinskom toku, što je isto što i raspodela dobiti po formuli, na osnovu prometa, ali bez konsolidovanja poreske osnovice. Umesto toga, vlade oporezuju neto prihode od prodaje u mestu boravka kupca. Međunarodna zajednica i dalje preduzima korake kojima će ublažiti manj- kavosti u globalnom sistemu poreza na dobit preduzeća. Ostvaren je znača- jan napredak u prilagođavanju poreskih sistema novoj prirodi preduzeća, posebno preduzeća na platformama, ali preostaje još mnogo posla. Napomene  1. Coase (1937).   2.  Djankov, Freund, & Pham (2010).   3.  Schumpeter ([1942] 2003, 84).   4.  Karabarbounis &Neiman (2013).  5. Freund (2016).  6. Brynjolfsson et al. (2008).   7.  Freund & Pierola (2015).  8. Goldberg et al. (2010).  9.  Sve brojke se zasnivaju na podacima iz Ankete Svetske banke o preduzećima (World Bank’s Enterprise Surveys), 2014–2017. 10.  Brojke se zasnivaju na podacima Exporter Dynamics Database, verzija 2.0, uz dodatno ažuriranje baze. 11.  Freund (2016). 12.  Rijkers, Freund, & Nucifora (2017). 13.  Djankov, Georgieva, & Ramalho (2018). 14.  Bruhn (2011). 15.  OECD (2017). 16.  Tørsløv, Wier, & Zucman (2018). 17.  Beer, de Mooij, & Liu (2018). 18. Tzv. „Paradise Papers” čini 13,4 miliona poverljivih elektronskih dokumenata sa detaljnim informacijama o ofšor ulaganjima, koji su procureli u nemačke medije krajem 2017. godine. Bazu sa dokumentima v. na veb-sajtu Međunarodnog konzor- cijuma novinara istraživača (http://www.icij.org /investigations/paradise-papers). 19.  Beer, de Mooij, & Liu (2018). 20.  Beer & Loeprick (2018). Literatura Beer, Sebastian, Ruud de Mooij, & Li Liu. 2018. “International Corporate Tax Avoid- ance: A Review of the Channels, Magnitudes, and Blind Spots.” IMF Working Paper WP/18/168, International Monetary Fund, Washington, DC, July 23. Beer, Sebastian, & Jan Loeprick. 2018. “The Costs and Benefits of Tax Treaties with Investment Hubs: Findings from Sub-Saharan Africa.” Working paper, Interna- tional Monetary Fund, Washington, DC. Bruhn, Miriam. 2011. “License to Sell: The Effect of Business Registration Reform on Entrepreneurial Activity in Mexico.” Review of Economics and Statistics 93 (1): 382–86. 50 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Brynjolfsson, Erik, Andrew McAfee, Michael Sorell, & Feng Zhu. 2008. “Scale without Mass: Business Process Replication and Industry Dynamics.” Harvard Business School Technology and Operations Management Unit Research Paper No. 07-016, Cambridge, MA. Coase, Ronald. 1937. “The Nature of the Firm.” Economica 4 (16): 386–405. Djankov, Simeon, Caroline L. Freund, & Cong S. Pham. 2010. “Trading on Time.” Review of Economics and Statistics 92 (1): 166–73. Djankov, Simeon, Dorina Georgieva, & Rita Ramalho. 2018. “Business Regulations and Poverty.” Economics Letters 165 (April): 82–87. Fernandes, Ana M., Caroline L. Freund, & Martha Denisse Pierola. 2016. “Exporter Behavior, Country Size and Stage of Development: Evidence from the Exporter Dynamics Database.” Journal of Development Economics 119(C): 121–37. Freund, Caroline L. 2016. Rich People, Poor Countries: The Rise of Emerging-Market Tycoons and Their Mega Firms. Assisted by Sarah Oliver. Washington, DC: Peterson Institute for International Economics. Freund, Caroline L., & Martha Denisse Pierola. 2015. “Export Superstars.” Review of Economics and Statistics 97 (5): 1023–32. Goldberg, Pinelopi Koujianou, Amit Kumar Khandelwal, Nina Pavcnik, & Petia Topal- ova. 2010. “Imported Intermediate Inputs and Domestic Product Growth: Evidence from India.” Quarterly Journal of Economics 125 (4): 1727–67. Karabarbounis, Loukas, & Brent Neiman. 2013. “The Global Decline of the Labor Share.” Quarterly Journal of Economics 129 (1): 61–103. OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development). 2017. “Back- ground Brief: Inclusive Framework on BEPS.” Paris, January. http://www.oecd .org/ tax/beps/background-brief-inclusive-framework-for-beps-implementation .pdf. Rijkers, Bob, Caroline L. Freund, & Antonio Nucifora. 2017. “All in the Family: State Capture in Tunisia.” Journal of Development Economics 124 (January): 41–59. Schumpeter, Joseph Alois. [1942] 2003. Capitalism, Socialism, and Democracy. London: Routledge. Tørsløv, Thomas, Ludvig Wier, & Gabriel Zucman. 2018. “The Missing Profits of Nations.” Working paper, University of California, Berkeley. http://gabriel-zucman .eu/missingprofits/. Izgradnja ljudskog POGLAVLJE 3 kapitala S vet je zdraviji i obrazovaniji nego ikad ranije. Godine 1980. samo je petoro od desetoro dece školskog uzrasta u zemljama sa niskim dohotkom bilo upisano u školu. Do 2015. taj je broj povećan na osmoro od desetoro dece. Samo je 84 od 100 dece 1980. godine doživelo peti rođendan, u poređenju sa njih 94 od 100 u 2018. godini. Dete rođeno 1980. u svetu u razvoju moglo je da očekuje da će doživeti 52 godine. Ta brojka je 2018. godine iznosila 65 godina. Ali, još uvek ima velikih problema i nedovršenih rešenja. Očekivani životni vek u zemljama u razvoju još uvek zaostaje u odnosu na bogate zemlje poput Južne Koreje, gde devojčica rođena 2018. može da očekuje da će živeti više od 85 godina. Skoro četvrtina dece mlađe od 5 godina neuhranjena je. U mnogim krajevima sveta, radna memorija i izvršne funkcije (na primer, sposobnost držanja pažnje) siromašne dece počinju da zaostaju još od uzrasta od šest meseci.1 Više od 260 miliona dece širom sveta ne pohađa školu. Osim toga, skoro 60 posto dece osnovnoškolskog uzrasta u zemljama u razvoju ne ostva- ruje ni minimalan napredak u učenju. Ljudski kapital se sastoji od znanja, veština i zdravlja koje ljudi stiču tokom života i omogućava im da ostvare svoje potencijale kao produktivni pripad- nici društva u kojem žive. Koristi od obrazovanja su velike kako za pojedince i društva, tako i za zemlje. To je važilo i u XVIII veku, kada je škotski ekono- mista Adam Smit napisao: „Sticanje… znanja tokom… obrazovanja, učenja ili obuke košta dosta, a taj trošak je kapital te osobe. Stečeno znanje predstavlja deo njenog bogatstva, a time i bogatstva društva.“2 To je tačno i 2018. godine. Dodatna godina školovanja pojedincima u proseku donosi višu zaradu. Taj prinos je veliki u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom, što se naro- čito odnosi na žene. Međutim, ono što deca nauče ima mnogo veći značaj od dužine školovanja. U SAD, zamenom nastavnika nižeg kvaliteta nastavnikom prosečnog kvaliteta u učionici u osnovnoj školi povećavaju se ukupni životni prihodi svih učenika iz tog odeljenja za 250.000 dolara.3 Uprkos većoj ponudi obrazovanih radnika, od 2000. godine je porastao pri- nos od investiranja u obrazovanje.4 Prinosi od obrazovanja su posebno visoki u vreme tehnoloških promena – radnici sa boljim kvalitetom ljudskog kapi- tala brže se prilagođavaju tehnološkim promenama. Budući uspeh radnika, međutim, zasniva se na radu sa mašinama, a ne na strahu od njih. Najveću korist od povećanja produktivnosti rada u Meksiku, koje je posledica NAFTA sporazuma iz 1994. godine, imaju kvalifikovaniji radnici. Ljudski kapital radnika uvećava se razvojem sociobihevioralnih veština kao što su sklonost ka timskom radu, empatija, rešavanje konflikata i uprav- ljanje međuljudskim odnosima. Globalizovane i automatizovane ekonomije više vrednuju ljudske sposobnosti koje mašine nisu u stanju potpuno da imi- tiraju. Ljudske osobine kao što je snažan karakter donose ekonomsku dobit koja je često jednako velika kao i dobit proistekla iz kognitivnih veština. Zdravlje je važna komponenta ljudskog kapitala. Zdraviji ljudi su i produk- tivniji. U Nigeriji je program testiranja na malariju i njenog lečenja povećao zarade radnika za 10 posto za samo nekoliko nedelja.5 Jedna studija sprove- dena u Keniji pokazala je da otklanjanje parazita iz tela dece smanjuje izosta- janje iz škole i povećava zarade te dece kad odrastu za čak 20 posto, a sve to zahvaljujući leku čija proizvodnja i isporuka košta 25 centi.6 52 Izgradnja ljudskog kapitala | 53 Dimenzije ljudskog kapitala upotpunjuju se još od ranog uzrasta. Odgova- rajuća ishrana u majčinom stomaku i u ranom detinjstvu poboljšava fizičko i mentalno zdravlje dece. Podaci iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazuju da su deca školskog uzrasta koja su imala zdraviju ishranu znatno poboljšala uspeh u školi iz engleskog jezika i prirodnih nauka.7 Slično tome, studija sprove- dena u Jugoistočnoj Aziji u više zemalja pokazala je da i pothranjena i goja- zna deca imaju niži IQ u odnosu na decu zdrave težine.8 U Indiji se pokazalo da izlaganje predškolske dece igrama zasnovanim na matematici poboljšava njihove intuitivne sposobnosti.9 Dobiti od ljudskog kapitala prevazilaze ličnu korist pojedinca i protežu se na čitave generacije.10 Otklanjanje parazita iz tela jednog deteta smanjuje mogućnost infekcije druge dece, što ih, posledično, priprema da bolje uče i više zarađuju.11 Edukacija majki o boljoj prenatalnoj nezi pozitivno utiče na zdravlje deteta. U Pakistanu, na primer, deca čije su se majke školovale makar godinu dana, provedu sat više u učenju kod kuće.12 Ti prinosi od ulaganja u ljudski kapital na nivou pojedinca samo su deo šire dobiti na nivou celokupnih ekonomija – zemlje postaju bogatije akumulira- njem ljudskog kapitala. Ljudski kapital dopunjuje onaj fizički u proizvodnom procesu i predstavlja važan faktor tehnoloških inovacija i dugoročnog rasta. Kao rezultat toga, između 10 i 30 posto razlika u bruto domaćem proizvodu (BDP) per capita pripisuje se razlikama među zemljama u ljudskom kapita- lu.13 Ti bi procenti mogli da budu i viši ukoliko bi se uzeli u obzir kvalitet obrazovanja ili interakcije među radnicima sa različitim veštinama. Ne treba zanemariti ni da generisanjem viših dohodaka ljudski kapital ubrzava demo- grafsku tranziciju i smanjuje siromaštvo. Ljudski kapital je na duži rok važan i za društva. Sredinom sedamdesetih godina XX veka Nigerija je uvela univerzalno osnovno obrazovanje i time čitavoj generaciji dece omogućila osnovnoškolsko obrazovanje koje u protiv- nom ne bi stekli. Godinama kasnije, ustanovljeno je da su pripadnici te gene- racije bili aktivniji učesnici u političkom životu. Više su ih zanimale vesti, sa vršnjacima su razgovarali o politici, prisustvovali su sastancima u lokalnim zajednicama i glasali na izborima češće od onih koji nisu pohađali osnovnu školu. Mladi učesnici u programu National Volunteer Service u Libanu, koji pruža obuke u mekim veštinama, ispoljavaju viši nivo opšte tolerancije. Kako je naučnica Marija Kiri jednom rekla, „ne možete se nadati da ćete izgraditi bolji svet ako ne unapredite svakog pojedinca“. Ljudski kapital podstiče i rast društvenog kapitala. Istraživanja po pravilu otkrivaju da obrazovaniji imaju veće poverenje u ljude uopšte. Studije poka- zuju da je veliki talas reformi obaveznog školovanja, koji se dogodio u čitavoj Evropi sredinom XX veka, učinio da ljudi budu tolerantniji prema imigran- tima nego u ranijem periodu.14 Društveni kapital je, pak, povezan sa višim ekonomskim rastom.15 I obratno, nedovoljnom zaštitom ljudskog kapitala podriva se socijalna kohezija. Između ostalog, kad nešto krene naopako, najpre trpi ljudski kapital. Ratovi često sprečavaju čitave generacije da ostvare svoj potencijal. Na pri- mer, između 2011. i 2017. godine skoro 4 miliona dece iz Sirije napustilo je školu zbog građanskog rata. Mnogi od njih, prema svemu sudeći, nikada neće nadoknaditi izgubljene godine školovanja (slika 3.1). 54 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 3.1 Porast broja dece u Siriji koja Zašto treba da se su prekinula školovanje zbog rata u periodu 2011–2017. uključi država? Pojedinci i porodice često nisu u 4.500 stanju da podnesu troškove sti- Broj učenika (u hiljadama) canja ljudskog kapitala. Čak i kad 3.500 je ulaganje u ljudski kapital pris- tupačno za pojedince, na njihove 2.500 odluke može da utiče nedostatak informacija ili čak mogu da ih onemoguće dominantne druš- 1.500 tvene norme. Nadalje, pojedinci ne uzimaju nužno u obzir šire 500 socijalne koristi za druge. Iz tih razloga vlade igraju važnu ulogu 2011. 2015. 2020. 2025. 2030. u stimulisanju sticanja ljudskog Postojeći Projektovani kapitala. Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Mnoge siromašnije porodice Napomena: Broj dece koja su prekinula školovanje u periodu žele da ulažu u bolje zdravlje i 2011–2017. zasnovan je na procenama o postojećem padu broja obrazovanje svoje dece, ali to ne upisanih u škole u odnosu na predratne trendove i na pretpo- stavljenom uticaju rata na broj upisanih. Od 2018. godine nadalje mogu da priušte. To dokazuje istražuju se dugoročne posledice tih trendova, pod pretpostav- kom da će se broj upisanih u škole postepeno vratiti na predratni način na koji porodice troše nivo i korigovati za dinamiku populacije, to jest za stope priliva i novac kojim raspolažu onda odliva izbeglica (ako su te stope slične onima nakon prethodnih međunarodnih sukoba). Slične pretpostavke važe i za interno kada se i u sasvim maloj meri raseljena lica, ali uz više stope povratka prvih nekoliko godina nakon završetka rata. popuste budžetska ograničenja. U Sijera Leoneu, samo tri do četiri meseca nakon pokretanja programa javnih radova koji je pomogao rastu dohotka, porodice koje su u njemu učestvovale značajno su povećale izdatke za zdravstvene usluge, naročito za decu.16 Čak i kad je obrazovanje besplatno, troškovi prevoza, školskog pribora i udžbenika, zajedno sa propuštenim prihodima usled toga što se dete školuje, umesto da radi, čine obrazovanje obeshrabrujuće skupim. Mnoge siromašne porodice iz ruralnih područja ne mogu da odvoje vreme potrebno da se dete preveze do najbliže škole ili lekara. U Nigeru samo 24 posto stanovništva živi u okviru sat vremena hoda do najbliže zdravstvene stanice u sezoni kiša.17 U takvim slučajevima, veoma je značajna intervencija države. Progra- mima finansijske pomoći poboljšani su zdravlje i obrazovanje miliona dece u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom, čak i ako su njima tek delimično subvencionisani troškovi školovanja. Shombhob, pilot-program uslovne finansijske pomoći u Bangladešu, doprineo je smanjenju pojave akutne pothranjenosti dece starosti 10 do 22 meseca i edukovao majke o predno- stima dojenja.18 Efekti takvih i sličnih programa počinju da se osećaju tek nakon izvesnog vremena. Dvogodišnji program uslovne finansijske pomoći u Malaviju, namenjen adolescentkinjama i mladim ženama, uticao je na veliki porast uspeha u školi i stalni pad broja maloletnih trudnoća devojaka koje pre uvođenja programa nisu pohađale školu. Efekti programa su se osećali i nakon njegovog završetka.19 Izgradnja ljudskog kapitala | 55 Različitim programima je moguće podstaći pojedince da ulažu u ljudski kapital ako im se ukaže na dugoročne prednosti takve odluke ili ukoliko pro- grami obezbeđuju mehanizme kojima se dobre odluke čine obavezujućim. Moguće je da mladi ne žele da pohađaju školu ili da vode računa o svom zdravlju zbog nedostatka samokontrole ili zato što nisu potpuno svesni prednosti obrazovanja i dobrog zdravlja.20 Međutim, dobra informisanost o ljudskom kapitalu značajno utiče na njihovo ponašanje. Na Filipinima je mladima ponuđen program na volonterskoj osnovi u kojem bi im novac koji su uložili na štedni račun bio vraćen samo ukoliko bi prošli test prestanka pušenja. Zahvaljujući tom programu značajno je opao broj pušača.21 Ulaganje u ljudski kapital donosi i značajne društvene koristi, ali je rodite- ljima često teško da ih uoče, a kamoli da ih uzmu u obzir kada donose odluke. Kad odlučuju da svoju decu leče od parazita, moguće je da roditelji ne uzi- maju u obzir činjenicu da će time smanjiti verovatnoću infekcije ostale dece. Roditelji koji donesu odluku da deci priušte predškolsko obrazovanje možda ne razmišljaju o širim društvenim koristima kao što su niže stope kriminala ili služenja zatvorske kazne, koje su blisko povezane sa programima razvoja u ranom detinjstvu. U studiji iz 2010. godine o programu Perry Preschool, viso- kokvalitetnom programu za decu uzrasta 3 do 5 godina iz šezdesetih godina XX veka u Mičigenu u SAD, procenjeno je da je prinos na nivou društva premašio lične prinose za 7 do 12 dolara na svaki uloženi dolar.22 Bez inter- vencije države porodice možda neće doneti odluku o dovoljnom ulaganju u takve vrste programa. Pristupom kvalitetnom obrazovanju smanjuju se razlike u posedovanju kognitivnih i sociobihevioralnih veština koje se javljaju u ranom uzrastu. Kada napune 3 godine, deca koja potiču iz porodica sa niskim prihodima čula su 30 miliona reči manje u nego njihovi vršnjaci iz imućnijih porodica. Kako deca postaju tinejdžeri, sve su skuplje intervencije kojima je moguće izbrisati takve razlike. Analize pokazuju da je za države koje teže mudrom ulaganju u ljudski kapital najbolje rešenje da ulažu u prvih hiljadu dana života deteta. Bez takvih intervencija u ranom uzrastu veća je verovatnoća da će spirala sve veće nejednakosti i dalje rasti: javna ulaganja u obrazovanje i zdravlje doneće više koristi ako se realizuju u ranom uzrastu. Potezi kojima država pruža podršku ulaganju u ljudski kapital ne sastoje se samo od ulaganja u zdravlje, obrazovanje i programe socijalne zaštite. U Nepalu, na primer, ulaganje u sanitarnu zaštitu značajno doprinosi sprečava- nju pojave anemije.23 Programi izgradnje stanova utiču na uspeh najugrože- nijih u školovanju i na tržištu rada time što menjaju karakteristike vršnjaka sa kojima stupaju u kontakt. Što se deca ranije nađu u imućnijoj sredini, to su efekti izraženiji. Zašto su merenja od pomoći? Vlade imaju ključnu ulogu u izgradnji ljudskog kapitala: kao pružaoci zdrav- stvenih usluga, obrazovanja i finansiranja radi obezbeđenja jednakog pri- stupa mogućnostima i kao regulatorna tela koja daju akreditacije i kontrolišu kvalitet privatnih pružalaca tih istih usluga. Ipak, u tome su često neuspešne. 56 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Većina vlada odvaja značajan deo budžetskih sredstava za obrazovanje i zdravlje, ali su javne usluge često suviše niskog kvaliteta da bi generisale ljudski kapital. Ponekad su takve usluge neuspešne samo u slučaju siromaš- nih, a ponekad u slučaju svih građana – usled čega se imućniji jednostavno odlučuju da ih ne koriste. Nizak kvalitet se javlja iz dva razloga. Prvo, dobre politike nisu uvek poli- tički isplative. Drugo, birokratije često nemaju kapacitet ili podsticaj da dobro osmišljene politike pretoče u uspešne programe. Ukoliko pitanje javnog zdravlja nije politički relevantno sve dok se ne pojave problemi u toj oblasti, političari skoro da nemaju razloga da se pripremaju za eventualne pande- mije. Čak i kad su političari i glasači saglasni u vezi sa tim pitanjima, njihova mišljenja o mogućim rešenjima mogu da se razlikuju. Finansiranje programa javnog zdravlja putem povećanja poreza ili preusmeravanja sredstava sa vid- ljivijih izdataka, na primer u infrastrukturu ili javne subvencije, često nisu popularne mere. Vlada Nigerije se suočila sa protestima javnosti kada je 2012. godine poku- šala da ukine subvencije na gorivo i da ta sredstva preusmeri na zdravstvenu negu majke i deteta. Mediji su se fokusirali na nepopularno ukidanje subven- cija i jedva da su obraćali pažnju na neophodno širenje primarne zdravstvene zaštite. Subvencije su tako vraćene zahvaljujući protestima javnosti. Takve reakcije na predložene promene dešavaju se u nekim zemljama u kojima bi reforme dovele moćne interesne grupe u nepovoljan položaj. U drugim zemljama, pak, to se dešava zbog toga što ne postoji društveni ugovor: građani nemaju poverenja u državu i zato nevoljno plaćaju porez za koji smatraju da će biti potrošen nenamenski. Posledica toga je da vlade favorizuju veća ulaganja u politički vidljive aspekte ljudskog kapitala, kao što je izgradnja škola i bolnica, a mnogo manje u njegove nematerijalne aspekte – kvalitet i stručnost nastavnika i zdravstvenih radnika, na primer. Političari u izbornim kampanjama često obećavaju nove škole ili bolnice, ali retko govore o posto- jećem kvalitetu učenja ili o stopama hronične pothranjenosti. S obzirom na to da su potrebne godine da ulaganje u ljudski kapital donese ekonomsku korist, političari radije smišljaju kratkoročne načine na koje će poboljšati svoju reputaciju. Iako radnici sa osnovnim obrazovanjem zarađuju više od onih bez ikakvog obrazovanja, koristi od ulaganja u osnovno obrazo- vanje se na tržištima rada ispoljavaju tek nakon 10 do 15 godina. To se još više odnosi na ulaganje u obrazovanje u ranom detinjstvu. Zahvaljujući progra- mima psihosocijalne stimulacije dece u ranom uzrastu na Jamajci zarade su povećane za 25 posto, ali su se ti prinosi ispoljili tek nakon 20 godina.24 Kako tehničke i političke prilike predstavljaju prepreku donošenju mera koje se tiču ljudskog kapitala, može se pokazati na primeru razvoja u ranom detinjstvu. Stručnjaci su generalno saglasni da ulaganje u decu donosi visoke stope prinosa. Međutim, brojni problemi otežavaju takva ulaganja. Prvo, kao što je već napomenuto, potrebno je dosta vremena da bi društvo osetilo korist od takvih ulaganja. Drugo, usluge je neophodno isporučiti sinergetski tokom kratkog perioda u životnom ciklusu određene osobe. Treće, ulaganjem u rano detinjstvo bave se različita ministarstva. Uprkos tome, iskustva zemalja kao što su Brazil, Čile i Kolumbija pokazuju da je moguće sprovesti mere za razvoj Izgradnja ljudskog kapitala | 57 u ranom detinjstvu. Jedan od takvih programa, Chile Crece Contigo (Čile raste zajedno s vama), pokrenut 2006. godine, služi kao referentna tačka za zemlje sa srednjim nivoom dohotka koje su spremne na velika ulaganja u decu. Čileanski program razvoja u ranom detinjstvu integriše zdravstvene, obrazovne i usluge socijalne zaštite za decu, kombinujući univerzalne i ciljane programe. Rigo- roznost u evaluaciji programa povećava potrebu za političkom posvećenošću. Birokratije zadužene za sprovođenje mera izgradnje ljudskog kapitala često nemaju dovoljno kapaciteta ili podsticaja da to čine na odgovarajući način. Istraživanje Svetske banke o indikatorima pružanja usluga (The World Bank’s Service Delivery Indicators surveys), sprovedeno u sedam zemalja Podsaharske Afrike (koje zajedno čine skoro 40 posto populacije tog kontinenta), otkrilo je da u proseku 3 od 10 učitelja u četvrtom razredu osnovne škole nisu savladala nastavni program iz maternjeg jezika koji su predavali. Pozitivno je da je u Keniji to učinilo 94 posto nastavnika. Sličnu neujednačenu sliku daju i istra- živanja zdravstvenih usluga: oko 80 posto lekara iz Kenije moglo je tačno da dijagnostikuje osnovne bolesti kao što je neonatalna asfiksija, dok je to bilo u stanju da učini manje od 50 posto lekara iz Nigerije. Preciznijim merenjem ishoda otkriva se koji su politički i birokratski neu- spesi odgovorni za niskokvalitetnu isporuku socijalnih usluga. Informisanost je prvi značajan korak ka podsticanju građana da pred svoje lidere i pružaoce usluga postavljaju veće zahteve. U Ugandi je izdavanje kartona sa izveštajima o radu lokalnih zdravstvenih ustanova ujedinilo lokalne zajednice u zahtevu da se sprovede reforma isporuke usluga. Taj pritisak je doveo do stalnog poboljša- nja zdravlja stanovništva, uključujući i pad smrtnosti dece uzrasta do 5 godina. Preciznije merenje utiče i na povećanje svesti kreatora politika o značaju ulaganja u ljudski kapital, čime se podstiču aktivnosti u tom smeru. Tanza- nijska organizacija Twaweza sprovela je istraživanje s ciljem da proveri ste- pen veštine pisanja i računanja kod dece. Obeshrabrujući rezultati, objavljeni 2011. godine, pokazali su da su samo 3 od 10 učenika trećeg razreda savladala gradivo iz matematike za drugi razred, a da ih je još manji broj u stanju da pročita priču namenjenu učenicima drugog razreda. Indikatori Svetske banke o pružanju usluga, objavljeni otprilike u isto vreme, ukazali su na nizak nivo kompetencije nastavnika i visok nivo izostajanja iz škole u Tanzaniji. Obe- lodanjeni rezultati su izazvali revolt stanovništva i osnivanje inicijative u Tanzaniji pod nazivom Veliki rezultati sada, kojom je država želela da nađe rešenje za loše ishode učenja. Inicijativa već pokazuje opipljive rezultate. Čak i kada je vlada potpuno spremna da ulaže u ljudski kapital, za osmi- šljavanje i primenu isplativih mera potrebno je više informacija. I Peru i Vijetnam su preduzeli ambiciozne mere za poboljšanje kvaliteta ljudskog kapitala. Ali, tek će sveobuhvatno merenje faktora koji doprinose individual- nom učenju pokazati zašto između te dve zemlje postoje razlike. Kada se uoče nedostaci, neophodno je osmisliti i sprovesti u delo isplative politike. Projekat ljudskog kapitala Kredibilnim merenjem ishoda obrazovanja i zdravlja podiže se značaj ljud- skog kapitala na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou. Na osnovu 58 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 rezultata merenja moguće je zahtevati da država preduzme mere za izgrad- nju ljudskog kapitala u zemljama gde to ne čini dovoljno. Kvalitetno merenje ima ključni značaj za istraživanja i analize na osnovu kojih će biti osmišljene mere za podizanje kvaliteta ljudskog kapitala. Imajući na umu taj cilj, Svetska banka je lansirala projekat ljudskog kapi- tala – program zastupanja, merenja i analitičkog rada kojim bi se podigla svest o značaju izgradnje ljudskog kapitala i omogućili zahtevi za donošenje odgovarajućih mera. Projekat ima tri komponente: (1) uporedna metrika u različitim zemljama – indeks ljudskog kapitala, (2) program merenja i istra- živanja sa ciljem pružanja informacija na osnovu kojih će biti formulisane akcione mere i (3) program podrške strategijama zemalja za ubrzavanje ula- ganja u ljudski kapital. Prvi korak u projektu predstavlja međunarodna metrika kojom bi se odre- dio standard za određene komponente ljudskog kapitala u različitim zemlja- ma.25 Novim indeksom se izražava količina ljudskog kapitala koju dete rođeno 2018. godine može da očekuje da će ostvariti kada navrši 18. godinu života, imajući u vidu preovlađujuće rizike lošeg školovanja i lošeg zdravlja u zemlji u kojoj je to dete rođeno. Indeks je osmišljen tako da istakne kako poboljša- nje kvaliteta ishoda vezanih za obrazovanje i zdravlje utiče na produktivnost naredne generacije radnika, pod pretpostavkom da su deca rođena u datoj godini izložena postojećim rizicima po zdravlje i prilikama za obrazovanje u narednih 18 godina. Naglasak na ishodima – a ne na izdacima ili zakonskoj regulativi – usmerava pažnju na rezultate, a oni su jedino važni. Time indeks ljudskog kapitala postaje relevantan i za kreatore politika, koji osmišljavaju i sprovode mere za poboljšanje tih ishoda u srednjem roku. Indeks prati put deteta rođenog u datoj godini od rođenja do odrasle osobe. U najsiromašnijim zemljama postoji značajan rizik da to dete neće doživeti ni svoj peti rođendan. Čak i ako doživi polazak u školu, i dalje postoji rizik da je neće upisati, a kamoli završiti celokupan ciklus školovanja do kraja srednje škole, što je norma u bogatim zemljama. Vreme koje dete provede u školi rezultiraće nejednakim ishodima učenja, što zavisi od kvaliteta škole i nastavnikâ, kao i od podrške porodice. Kada napuni 18 godina, dete će i dalje osećati trajne efekte lošeg zdravlja i loše ishrane koji će ograničiti njegove fizičke i kognitivne sposobnosti kao odrasle osobe. Indeks ljudskog kapitala kvantitativno iskazuje glavne prekretnice na detetovom putu u vidu posledica na produktivnost naredne generacije rad- nika. Indeks sadrži tri komponente: (1) pokazatelj da li će deca ostati u životu od rođenja do školskog uzrasta (5 godina života), (2) pokazatelj očekivanih godina školovanja (usklađen za kvalitet), koji objedinjuje podatke o kvan- titetu i kvalitetu obrazovanja (slika 3.2, panel a), i (3) dva široka pokazatelja kvaliteta zdravlja – stope zaostajanja u rastu (slika 3.2, panel b) i stope pre- življavanja odraslih. Preživljavanje do 5. godine života izraženo je preko stopa smrtnosti dece mlađe od 5 godina, koje je prikupila Međuagencijska grupa Ujedinjenih nacija za procenu smrtnosti dece. Skoro sva deca u bogatim zemljama prežive od rođenja do školskog uzrasta. Međutim, u najsiromašnijim zemljama čak Izgradnja ljudskog kapitala | 59 SLIKA 3.2 Učenje i zaostajanje u rastu kao dve komponente indeksa ljudskog kapitala a. Učenje 600 Harmonizovani rezultati na testovima Singapur Rusija Vijetnam 500 Kina Kenija Turska Tajland Meksiko Filipini Argentina Kolumbija 400 Indonezija Benin Mozambik Obala Slonovače Maroko Malavi Indija Južnoafrička Republika 300 6 8 10 12 Logaritam realnog BDP per capita (PPP) b. Zaostajanje u rastu 100 % dece koja ne zaostaju u rastu Kina Turska Kolumbija Tajland Maroko Meksiko 80 Obala Slonovače Vijetnam Kenija Južnoafrička Republika Filipini Benin Indonezija Malavi Indija 60 Mozambik 40 6 8 10 12 Logaritam realnog BDP per capita (PPP) Izvori: Harmonizovani rezultati na testovima preuzeti su od Patrinos & Angrist (2018); podaci o zaostajanju u rastu preuzeti su iz baze podataka Zajedničke procene pothranjenosti kod dece UNICEF-a, Svetske zdravstvene organizacije i Svetske banke, upotpunjeni podacima timova Svetske banke u različitim zemljama. Napomena: BDP = bruto domaći proizvod, PPP = paritet kupovne moći svako deseto dete ne doživi peti rođendan. Smrt te dece nije samo tragedija već i gubitak ljudskog kapitala koji nikada neće biti realizovan. Nivo obrazovanja je izražen kao broj godina školovanja koje dete može da očekuje da će ostvariti do 18. rođendana, u uslovima preovlađujućeg obrasca stopa upisa u različite razrede i pod pretpostavkom da predškolsko obrazova- nje počinje u uzrastu od 4 godine. Najbolje ocenjen ishod je situacija kad deca pohađaju školu 14 godina, sve dok ne postanu punoletna. Visoke stope upisa u školskim sistemima mnogih bogatih zemalja približavaju ih standardu od 14 godina školovanja. Međutim, u najsiromašnijim zemljama deca mogu da očekuju da će se školovati samo polovinu tog vremena. 60 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Grupacija Svetske banke i njeni partneri sprovode proces formiranja nove sveobuhvatne baze podataka međunarodnih rezultata učenika ostvarenih na testovima u oko 160 zemalja sa ciljem da se odrede standardi znanja koja deca steknu. Ta baza podataka usklađuje rezultate sa međunarodnih i regional- nih programa testiranja, što ih čini uporedivim. Time je prvi put omogućeno merenje stepena naučenog u skoro svim zemljama na osnovu istog standarda. Razlike u rezultatima učenja su dramatične. Prosečni rezultati testova na nacionalnom nivou kreću se u rasponu od 600 u najboljim zemljama do oko 300 u najgorim. Poređenja radi, rezultat od oko 400 odgovara stan- dardu minimalne pismenosti koji je postavljen Međunarodnim programom procene učeničkih postignuća (PISA), najvećim međunarodnim programom testiranja. Manje od polovine učenika u zemljama u razvoju doseže taj stan- dard, u poređenju sa 86 posto u razvijenim zemljama. U Singapuru 98 posto učenika dostiže međunarodni standard osnovne pismenosti u srednjoj školi, a u Južnoafričkoj Republici samo 26 posto učenika. U suštini, dakle, svi sred- njoškolci iz Singapura spremni su za postsekundarno obrazovanje i tržište rada, dok to nisu skoro tri četvrtine mladih u Južnoafričkoj Republici. Što se tiče zdravlja, ne postoji nijedan direktno meren i široko dostupan pokazatelj koji bi bio uporediv sa godinama školovanja kao indikatorom postignuća u obrazovanju. Pošto takav pokazatelj ne postoji, tu komponentu indeksa ljudskog kapitala čine dva pokazatelja ukupnog stanja zdravlja: stopa preživljavanja odraslih i stopa zaostajanja u rastu dece do 5 godina starosti. Stope preživljavanja odraslih uzete su kao pokazatelj mnogobrojnih zdrav- stvenih stanja sa nesmrtnim ishodom koje bi dete moglo da ima kad odraste ukoliko postojeći uslovi budu nepromenjeni i u budućnosti. Zaostajanje u rastu pokazuje koliki je udeo dece koja su neuobičajeno nerazvijena za svoj uzrast. To merilo je široko prihvaćeno kao pokazatelj zdravstvenih uslova u prenatalnom i infantilnom dobu, kao i u ranom detinjstvu i zbirno predstav- lja rizike po zdravlje kojima će deca biti izložena u ranim godinama života – sa važnim posledicama po zdravlje i opšte blagostanje u odraslom dobu. Opisane zdravstvene i obrazovne komponente ljudskog kapitala poseduju intrinzičnu vrednost nepobitnog značaja, ali je nesporno i to da ih je teško brojčano izraziti. Pravi je izazov da se te komponente ujedine u jedan indeks koji će pravilno odslikati njihov doprinos ljudskom kapitalu. Kod mnogih postojećih indeksa ljudskog kapitala i ljudskog razvoja pribegava se proizvolj- nom agregiranju njihovih komponenti. Nasuprot tome, komponente indeksa ljudskog kapitala agregirane su tako što su najpre pretvorene u pokazatelje kojima se iskazuje njihov pojedinačni doprinos produktivnosti radnika u odnosu na standard koji podrazumeva potpuno obrazovanje i besprekorno zdravlje. Takav pristup se zasniva na literaturi iz oblasti koja u osnovi prou- čava u kojoj meri su razlike između zemalja u visini autputa posledice koli- čine faktora proizvodnje, a u kojoj posledice razlika u efikasnosti korišćenja tih faktora (engl. development accounting).26 Veličina doprinosa obrazovanja i zdravlja produktivnosti radnika zasnovana je na obimnoj mikroekonome- trijskoj literaturi u oblasti obračuna prinosa od obrazovanja i zdravlja. Pošto se indeks ljudskog kapitala meri na osnovu produktivnosti naredne generacije radnika u odnosu na standarde potpunog obrazovanja i bespre- kornog zdravlja, jedinice indeksa imaju prirodnu interpretaciju: vrednost x Izgradnja ljudskog kapitala | 61 TABELA 3.1 Merenje produktivnosti kao budućeg radnika deteta rođenog 2018. Maksimalna produktivnost = 1 Zemlja u 25. percentilu 50. percentilu 75. percentilu Komponenta za komponentu X ima vrednost … Komponenta 1: preživljavanje 1 Verovatnoća preživljavanja do 5. godine 0,95 0,98 0,99 A Doprinos produktivnosti 0,95 0,98 0,99 Komponenta 2: školovanje Očekivane godine školovanja 9,5 11,8 13,1 Rezultat na testovima (od oko 600) 375 424 503 2 Godine školovanja usklađene za kvalitet 5,7 8,0 10,5 B Doprinos produktivnosti 0,51 0,62 0,76 Komponenta 3: zdravlje 3 Udeo dece koja nisu zaostala u rastu 0,68 0,78 0,89 4 Stopa preživljavanja odraslih 0,79 0,86 0,91 C Doprinos produktivnostia 0,88 0,92 0,95 Ukupan indeks ljudskog kapitalab 0,43 0,56 0,72 Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Napomena: Doprinos produktivnosti pokazuje koliko svaka komponenta indeksa, baš kao i ukupni indeks, doprinosi oče- kivanoj budućoj produktivnosti kao radnika deteta rođenog 2018. godine u odnosu na standard potpunog obrazovanja i besprekornog zdravlja. Vrednost x znači da produktivnost predstavlja samo deo x onoga što bi bila kada bi bili ispunjeni standardi potpunog obrazovanja i besprekornog zdravlja. Procene doprinosa produktivnosti zasnivaju se na mikroeko- nometrijskim analizama prinosa od obrazovanja i zdravlja. Godine školovanja usklađene za kvalitet jednake su proizvodu rezultata testova u toj zemlji u odnosu na najbolje ostvarene rezultate na globalnom nivou, s jedne strane, i očekivanih godina školovanja u toj zemlji, s druge strane. a. C se računa kao geometrijska sredina doprinosa tačaka 3 i 4 produktivnosti. b. A × B × C. dodeljena nekoj zemlji znači da je produktivnost deteta kao budućeg radnika, rođenog date godine u toj zemlji, samo deo x onoga koliko bi ta produktivnost mogla da iznosi u odnosu na standard (tabela 3.1). Ta buduća produktivnost deljiva je na pojedinačne doprinose tri komponente indeksa, od kojih je svaka takođe izražena na osnovu produktivnosti u odnosu na standard. Tri komponente su zatim pomnožene kako bi se dobio ukupan indeks. Razlike u ljudskom kapitalu imaju široke implikacije za produktivnost naredne generacije radnika. U zemlji koja se nalazi na oko 25. percentila dis- tribucije svake od komponenti, dete rođeno 2018. godine biće samo 43 posto produktivno u odnosu na dete koje će steći potpuno obrazovanje i imati besprekorno zdravlje prema standardu. Zbog svojih jedinica indeks se može direktno povezati sa scenarijima budu- ćeg per capita dohotka i rasta. Zamislimo scenario status quo prema kojem će očekivane godine školovanja usklađene za kvalitet i stepen zdravlja, što je iskazano indeksom za datu godinu, ostati isti i u budućnosti. Novi pripadnici radne snage sa istim nivoom obrazovanja i stepenom zdravlja vremenom će zameniti postojeće radnike, dok se na kraju ukupna buduća radna snaga ne bude odlikovala očekivanim godinama školovanja i stepenom zdravlja koje iskazuje sadašnji indeks ljudskog kapitala. Taj scenario je tada moguće upo- rediti sa onim u kojem ukupna buduća radna snaga ima potpuno obrazova- nje i besprekorno zdravlje. 62 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Na dugi rok, BDP per capita je prema tom scenariju viši nego u scenariju status quo zahvaljujući postojanju dva kanala: direktnim efektima veće pro- duktivnosti radnika i indirektnim efektima koji odslikavaju veća ulaganja u fizički kapital, koja su podstaknuta većom produktivnošću radnika. Objedi- njavanjem ta dva efekta zemlja sa indeksom x će u dugom roku imati takav BDP per capita u scenariju status quo koji će predstavljati samo deo x od vred- nosti koja bi bila ostvarena u slučaju potpunog obrazovanja i besprekornog zdravlja. Na primer, zemlja sa indeksom x = 0,5 imala bi u dugom roku dvo- struko viši dohodak per capita nego u scenariju status quo ukoliko bi njeni sta- novnici stekli potpuno obrazovanje i imali besprekorno zdravlje. Šta to znači za prosečne godišnje stope rasta, zavisi od posmatranog perioda. Ukoliko je za realizaciju tih scenarija potrebno 50 godina – ili otprilike dve generacije – tada udvostručavanje budućeg dohotka per capita u odnosu na status quo podrazumeva otprilike 1,4 procentna poena dodatnog godišnjeg rasta. Indeks meri nivo ljudskog kapitala koji prosečno dete rođeno 2018. godine može da očekuje da će ostvariti (slika 3.3). Međutim, proseci prikrivaju brojne varijacije. Većina komponenata indeksa može se rastaviti prema polu u većini zemalja, na osnovu čega je moguće uočiti razlike u mogućnostima koje će imati dečaci u odnosu na devojčice. Premda to nije moguće učiniti na sistematičan način u velikom broju zemalja, za pojedine zemlje za koje su podaci potpuniji mogu se ilustrovati razlike u komponentama po regijama i socioekonomskim grupama. U tabeli 3.2 prikazano je prvo izdanje indeksa ljudskog kapitala. Kao i svaka analiza položaja velikog broja zemalja u odnosu na standard, i ovaj indeks ima svoje nedostatke, te ima prostora za poboljšanje i proširenje u narednim verzijama. Komponente indeksa kao što su zaostajanje u rastu i rezultati testiranja u pojedinim zemljama retko se mere – u nekim zemljama nema takvih merenja. Podaci o rezultatima testiranja preuzeti su iz međuna- rodnih programa testiranja u kojima variraju uzrast ispitanika i predmeti iz kojih je vršeno testiranje. Moguće je da rezultati testova ne pružaju preciznu sliku kvaliteta opšteg obrazovnog sistema neke zemlje, s obzirom na to da ispitanici ne moraju da budu reprezentativni za celokupnu učeničku popu- laciju. Pouzdane mere kvaliteta tercijarnog obrazovanja još uvek ne postoje, uprkos značaju koji visoko obrazovanje ima za ljudski kapital u svetu koji se sve brže menja. Podaci o stopama upisa, potrebni za procene o godinama školovanja, često su nepotpuni i objavljuju se sa značajnim zakašnjenjem. Sociobihevioralne veštine nisu eksplicitno zastupljene. Stope preživljavanja odraslih neprecizne su u zemljama gde su podaci iz matičnih knjiga nepot- puni ili ne postoje. Jedan od ciljeva indeksa ljudskog kapitala jeste da skrene pažnju na nedo- statke u podacima i da podstakne akcije neophodne za otklanjanje tih nedo- stataka. Poboljšanje kvaliteta podataka iziskuje vreme. Dok se to ne ostvari, imajući u vidu postojeće nedostatke, vrednosti indeksa po zemljama treba tumačiti oprezno. Iako procenjuje uticaj postojećih nivoa obrazovanja i zdravlja na produktivnost budućih radnika, indeks ne iskazuje precizno male razlike među zemljama. Pošto je usmeren na ishode, indeks nije ni spisak potrebnih politika. Vrsta i obim intervencija neophodnih za izgradnju ljud- skog kapitala nisu isti za sve zemlje. Izgradnja ljudskog kapitala | 63 SLIKA 3.3 Indeks ljudskog kapitala za 2018. 1,0 Singapur Južna Koreja Japan Hong Kong SAO, Kina Irska 0,8 Nemačka Izrael SAD Srbija Rusija Produktivnost u odnosu na maksimum Bugarska Malta Luksemburg Kina Čile Vijetnam Bahrein UAE Ukrajina Meksiko Turska Oman Gruzija Argentina Katar Saudijska Arabija 0,6 Kolumbija Tajland Kirgistan Moldavija Kuvajt Peru Iran Brazil Filipini Tadžikistan Liban Nikaragva Kenija Alžir Indonezija Maroko Nepal Kambodža Dominikanska Republika Bangladeš Egipat Gvatemala Gabon Haiti Gana Indija Etiopija Bocvana Senegal Malavi Benin Južnoafrička Republika 0,4 Madagaskar Avganistan Irak Pakistan Burundi Uganda Sudan Kongo Angola Ruanda Obala Slonovače Mozambik Burkina Faso Nigerija Liberija Niger Mali Čad 0,2 6 8 10 12 Logaritam realnog BDP per capita (PPP) Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju, 2019. Napomena: Vrednost indeksa ljudskog kapitala kreće se u rasponu od 0 do 1. Indeksom se meri produktivnost naredne generacije radnika u odnosu na standard potpunog obrazovanja i besprekornog zdravlja. Ekonomija u kojoj prosečan radnik ostvaruje pun obrazovni i zdravstveni potencijal dobija vrednost 1 u indeksu. BDP = bruto domaći proizvod; PPP = paritet kupovne moći. 64 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 TABELA 3.2 Indeks ljudskog kapitala (ILJK) za 2018. Rang Zemlja ILJK Rang Zemlja ILJK Rang Zemlja ILJK 157 Čad 0,29 104 Egipat 0,49 51 Mongolija 0,63 156 Južni Sudan 0,30 103 Honduras 0,49 50 Ukrajina 0,65 155 Niger 0,32 102 Nepal 0,49 49 Ujedinjeni Arapski Emirati 0,66 154 Mali 0,32 101 Dominikanska Republika 0,49 48 Vijetnam 0,67 153 Liberija 0,32 100 Kambodža 0,49 47 Bahrein 0,67 152 Nigerija 0,34 99 Gvajana 0,49 46 Kina 0,67 151 Sijera Leone 0,35 98 Maroko 0,50 45 Čile 0,67 150 Mauritanija 0,35 97 Salvador 0,50 44 Bugarska 0,68 149 Obala Slonovače 0,35 96 Tunis 0,51 43 Sejšeli 0,68 148 Mozambik 0,36 95 Tonga 0,51 42 Grčka 0,68 147 Angola 0,36 94 Kenija 0,52 41 Luksemburg 0,69 146 Kongo 0,37 93 Alžir 0,52 40 Slovačka 0,69 145 Jemen 0,37 92 Nikaragva 0,53 39 Malta 0,70 144 Burkina Faso 0,37 91 Panama 0,53 38 Mađarska 0,70 143 Lesoto 0,37 90 Paragvaj 0,53 37 Litvanija 0,71 142 Ruanda 0,37 89 Tadžikistan 0,53 36 Hrvatska 0,72 141 Gvineja 0,37 88 BJR Makedonija 0,53 35 Letonija 0,72 140 Madagaskar 0,37 87 Indonezija 0,53 34 Rusija 0,73 139 Sudan 0,38 86 Liban 0,54 33 Island 0,74 138 Burundi 0,38 85 Jamajka 0,54 32 Španija 0,74 137 Uganda 0,38 84 Filipini 0,55 31 Kazahstan 0,75 136 Papua Nova Gvineja 0,38 83 Tuvalu 0,55 30 Poljska 0,75 135 Etiopija 0,38 82 Zapadna obala i Gaza 0,55 29 Estonija 0,75 134 Pakistan 0,39 81 Brazil 0,56 28 Kipar 0,75 133 Avganistan 0,39 80 Kosovo 0,56 27 Srbija 0,76 132 Kamerun 0,39 79 Jordan 0,56 26 Belgija 0,76 131 Zambija 0,40 78 Jermenija 0,57 25 Makao SAO, Kina 0,76 130 Gambija 0,40 77 Kuvajt 0,58 24 SAD 0,76 129 Irak 0,40 76 Kirgistan 0,58 23 Izrael 0,76 128 Tanzanija 0,40 75 Moldavija 0,58 22 Francuska 0,76 127 Benin 0,41 74 Šri Lanka 0,58 21 Novi Zeland 0,77 126 Južnoafrička Republika 0,41 73 Saudijska Arabija 0,58 20 Švajcarska 0,77 125 Malavi 0,41 72 Peru 0,59 19 Italija 0,77 124 Esvatini 0,41 71 Iran 0,59 18 Norveška 0,77 123 Komori 0,41 70 Kolumbija 0,59 17 Danska 0,77 122 Togo 0,41 69 Azerbejdžan 0,60 16 Portugalija 0,78 121 Senegal 0,42 68 Urugvaj 0,60 15 Ujedinjeno Kraljevstvo 0,78 120 Kongo 0,42 67 Rumunija 0,60 14 Češka 0,78 119 Bocvana 0,42 66 Ekvador 0,60 13 Slovenija 0,79 118 Istočni Timor 0,43 65 Tajland 0,60 12 Austrija 0,79 117 Namibija 0,43 64 Meksiko 0,61 11 Nemačka 0,79 116 Gana 0,44 63 Argentina 0,61 10 Kanada 0,80 115 Indija 0,44 62 Trinidad i Tobago 0,61 9 Holandija 0,80 114 Zimbabve 0,44 61 Gruzija 0,61 8 Švedska 0,80 113 Solomonska Ostrva 0,44 60 Katar 0,61 7 Australija 0,80 112 Haiti 0,45 59 Crna Gora 0,62 6 Irska 0,81 111 Laos 0,45 58 Bosna i Hercegovina 0,62 5 Finska 0,81 110 Gabon 0,45 57 Kostarika 0,62 4 Hong Kong SAO, Kina 0,82 109 Gvatemala 0,46 56 Albanija 0,62 3 Japan 0,84 108 Vanuatu 0,47 55 Malezija 0,62 2 Južna Koreja 0,84 107 Mjanmar 0,47 54 Oman 0,62 1 Singapur 0,88 106 Bangladeš 0,48 53 Turska 0,63 105 Kiribati 0,48 52 Mauricijus 0,63 Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Napomena: Vrednosti indeksa ljudskog kapitala kreću se u rasponu od 0 do 1. Indeksom se meri produktivnost naredne generacije radnika u odnosu na standard potpunog obrazovanja i besprekornog zdravlja. Ekonomija u kojoj prosečni radnik ostvaruje pun obrazovni i zdravstveni potencijal dobija vrednost indeksa 1. Izgradnja ljudskog kapitala | 65 Mada je značajno povećana dostupnost podataka o obrazovanju i zdrav- lju, ima još dovoljno mesta za napredak. Na primer, napredne kognitivne i sociobihevioralne veštine, koje nisu unete u indeks, znatno doprinose poje- dinačnoj produktivnosti. Nedostaju i uporedivi podaci o razvoju u ranom detinjstvu, koji predstavlja značajnu osnovu za kvalitet buduće radne snage. Još jedan zadatak je merenje posrednih faktora koji utiču na pomenute ishode. Mada se stanovnici zemalja sa niskim i srednjim nivoom dohotka suočavaju sa sličnim ograničenjima u akumulaciji ljudskog kapitala, značaj tih ograničenja često zavisi od konteksta. Za postavljanje prioriteta u pogledu mera koje je neophodno preduzeti od ključnog je značaja shvatiti koja su ograničenja najvažnija. Prvi korak je poboljšanje kvaliteta osnovnih administrativnih podataka o obrazovanju i zdravlju. Tek svaka šesta vlada objavljuje godišnje izveštaje o stanju u oblasti obrazovanja. Samo oko stotinak zemalja šalje potpune i ažurirane podatke o neto stopama upisa na različitim nivoima obrazovanja Institutu za statistiku, telu UNESCO-a zaduženom za prikupljanje podataka na međunarodnom nivou. Praćenje čak i najosnovnijih podataka o zdravlju – o rođenima i umrlima – nije na odgovarajućem nivou u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom (slika 3.4). Poboljšanje u tim sistemima se odvija sporo. Na svetskom nivou, između 2000. i 2012. godine, procenat zabeleženih smrti promenio se sa samo 36 na 38 procenata. Procenat dece mlađe od 5 godina čije je rođenje zabeleženo povećao se sa 58 na 65 posto.27 Visokokvalitetni osnovni administrativni podaci SLIKA 3.4 Podaci o prijavama rođenja imaju ključni značaj za vlade koje i smrti i dalje nisu odgovarajući žele da shvate svoje potrebe i da Prijave rođenja i smrti u zemljama po visini dohotka, planiraju alokaciju javnih usluga. 2018. Povećanjem broja zemalja u kojima se mere postignuća dece u Nizak dohodak učenju – u školi i van nje – omo- gućilo bi se bolje praćenje učinka Niži srednji zemalja u učenju i upisu u škole. To dohodak bi podrazumevalo da postoje pot- puno reprezentativni podaci o uče- Viši srednji nju za svu decu, a ne samo za uzo- dohodak rak dece koja nastavljaju školovanje Visok – a ona često potiču iz porodica sa dohodak višim primanjima. Godišnji izveštaj o stanju obrazovanja (Annual Status 20 60 100 of Education Report) redak je primer Srednja vrednost procenta prijavljenih istraživanja koje pruža godišnju rođenja smrti procenu nivoa učenja i za decu koja Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. su prekinula školovanje – u ovom Napomena: Na slici su prikazane procene procenta prijavljenih slučaju decu iz ruralnih domaćin- rođenja i smrti na osnovu dostupnih podataka za 180, odno- sno 120 zemalja. Podaci o prijavama rođenja zasnivaju se stava u Indiji. na Demografskom godišnjaku Ujedinjenih nacija. Za zemlje sa nepotpunim sistemima prijava, prijave rođenja računate Rešenje bi mogle da budu ini- su na osnovu izjava majki o statusu prijave rođenja njihove cijative koje bi kreirale uporediva dece, koje su prikupljene anketiranjem domaćinstava. Podaci o prijavama smrti zasnivaju se na procenama Svetske merila učenja u zemljama. Takve zdravstvene organizacije. 66 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 inicijative bi okupile sve zainteresovane strane koje bi postigle saglasnost o pitanjima koja bi bila postavljana pri ocenjivanju naučenog, čime bi se omo- gućilo usklađivanje rezultata sa različitih testova. U kratkom roku bi se mogle iskoristiti postojeće baze podataka – ankete domaćinstava na nacionalnom nivou, demografska i zdravstvena istraživanja, studije o merenju životnog standarda i indikatori pružanja usluga – kako bi se na isplativ način povećala dostupnost podataka o ishodima u pogledu ljudskog kapitala. Slični napori se ulažu i u oblasti zdravstva. Radi poboljšanja koordinacije podataka o zdravlju, grupa međunarodnih agencija, bilateralnih i multila- teralnih donatora, fondacija i vlada pokrenula je 2015. godine inicijativu o saradnji u prikupljanju podataka o stanju zdravlja. Zahvaljujući novim teh- nologijama kao što su sistem za globalno pozicioniranje i mobilni telefoni, troškovi prikupljanja podataka sve su niži. Inicijativa o uspešnosti primarne zdravstvene zaštite, koju su pokrenuli Fondacija Bila i Melinde Gejts, Grupa- cija Svetske banke i Svetska zdravstvena organizacija 2015. godine, predstav- lja međunarodno standardno merilo kvaliteta primarne zaštite. Drugi korak je bolje razumevanje brojnih dimenzija sociobihevioralnih i drugih veština, zdravlja i njihove međusobne korelacije. Sociobihevioralne veštine su višedimenzionalne. Inicijative kao što su Veštine za zapošljivost i produktivnost Svetske banke ili program Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj za međunarodnu procenu kompetencija odraslih bave se merenjem takvih veština među stanovništvom radnog uzrasta na svetskom nivou. Sli- čan pokušaj nije zabeležen kad je reč o deci školskog uzrasta uprkos doka- zima da sposobnosti kao što su snaga karaktera i samokontrola utiču na učenje. Otkriveno je da mere za smanjenje pojave anemije usled nedostatka gvožđa pozitivno utiču na ishode učenja, ali korelacija između stanja zdravlja učenika i njihovih rezultata na testovima još uvek nije kvantifikovana. Uvo- đenje pitanja koja se tiču stanja zdravlja u anketna istraživanja predstavljalo bi važan prvi korak ka tome. Relativno jeftini pregledi, na primer provera oštrine vida i antropometrijskog statusa, umnogome bi poboljšali razumeva- nje odnosa između učenja i zdravlja. Iskustvo Vijetnama ukazuje na potencijalne koristi od planiranja promena. Na PISA testiranju sprovedenom 2012. i 2015. godine deca školskog uzrasta iz te zemlje plasirala su se u gornju četvrtinu zemalja, koje uglavnom pripadaju grupi sa srednjim i visokim nivoom dohotka. To je izvanredan rezultat ako se ima u vidu kolika je visina dohotka per capita u Vijetnamu. Iz tog uspeš- nog primera moguće je izvući važne pouke za ostvarenje cilja da školovanje podrazumeva i učenje. Promenom prirode rada ljudski kapital dobija sve veći značaj. Ipak, širom sveta i dalje postoje razlike u njegovom kvalitetu. Te razlike – koje se ogledaju u niskom kvalitetu obrazovanja i zdravlja – štete budućoj produktivnosti radnika i ne doprinose budućoj konkurentnosti ekonomija. Vlade treba da pronađu rešenja za taj problem. Međutim, s obzirom na dugo vreme koje je potrebno da bi ulaganja u ljudski kapital rezultirala ekonomskim prinosima, često nedostaje politička inicijativa za takvu vrstu ulaganja. Cilj projekta ljud- skog kapitala nije samo da podstakne takve inicijative već i da pruži pomoć u realizaciji obimnijih i boljih ulaganja u ljudski kapital. Izgradnja ljudskog kapitala | 67 Napomene   1.  Fernald & Hidrobo (2011).   2.  Smith ([1776] 1937, knjiga 2, pogl. 1), citirano u Goldin (2016).   3.  Chetty, Friedman, & Rockoff (2014).   4.  Psacharopoulos & Patrinos (2018).   5.  Dillon, Friedman, & Serneels (2014).  6. Ahuja et al. (2015).   7.  Belot & James (2011).  8. Sandjaja et al. (2013).  9. Dillon et al. (2017). 10.  Flabbi & Gatti (2018). 11. Ahuja et al. (2015). 12.  Andrabi, Das, & Khwaja (2012). 13.  Hsieh & Klenow (2010). 14.  Cavaillé & Marshall (2017). 15.  Knack & Keefer (1997). 16.  Rosas & Sabarwal (2016). 17. Blanford et al. (2012). 18.  Ferré & Sharif (2014). 19.  Baird, McIntosh, & Özler (2016). 20.  Jensen (2010). 21.  Giné, Karlan, & Zinman (2010). 22. Heckman et al. (2010). 23.  Coffey, Geruso, & Spears (2018). 24. Gertler et al. (2014). 25.  Kraay (2018). 26.  Caselli (2005); Weil (2007). 27. Mikkelsen et al. (2015). Literatura Ahuja, Amrita, Sarah Baird, Joan Hamory Hicks, Michael R. Kremer, Edward Miguel, & Shawn Powers. 2015. “When Should Governments Subsidize Health? The Case of Mass Deworming.” World Bank Economic Review 29 (supplement 1): S9–S24. Andrabi, Tahir, Jishnu Das, & Asim Ijaz Khwaja. 2012. “What Did You Do All Day? Maternal Education and Child Outcomes.” Journal of Human Resources 47 (4): 873–912. Baird, Sarah Jane, Craig T. McIntosh, & Berk Özler. 2016. “When the Money Runs Out: Do Cash Transfers Have Sustained Effects on Human Capital Accumulation?” Policy Research Working Paper 7901, World Bank, Washington, DC. Belot, Michèle, & Jonathan James. 2011. “Healthy School Meals and Educational Out- comes.” Journal of Health Economics 30 (3): 489–504. Blanford, Justine I., Supriya Kumar, Wei Luo, & Alan M. MacEachren. 2012. “It’s a Long, Long Walk: Accessibility to Hospitals, Maternity, and Integrated Health Centers in Niger.” International Journal of Health Geographics 11 (24): 1–15. Caselli, Francesco. 2005. “Accounting for Cross-Country Income Differences.” In Hand- book of Economic Growth, vol. 1A, edited by Philippe Aghion and Steven N. Darlauf, 679–741. Amsterdam: Elsevier. 68 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Cavaillé, Charlotte, & John Marshall. 2017. “Education and Anti-immigration Attitu- des: Evidence from Compulsory Schooling Reforms across Western Europe.” Wor- king paper, Georgetown University, Washington, DC, December. Chetty, Raj, John N. Friedman, & Jonah E. Rockoff. 2014. “Measuring the Impacts of Teachers II: Teacher Value-Added and Student Outcomes in Adulthood.” American Economic Review 104 (9): 2633–79. Coffey, Diane, Michael Geruso, & Dean Spears. 2018. “Sanitation, Disease Externalities, and Anaemia: Evidence from Nepal.” Economic Journal 128 (611): 1395–1432. Dillon, Andrew, Jed Friedman, & Pieter Serneels. 2014. “Health Information, Tre- atment, and Worker Productivity: Experimental Evidence from Malaria Testing and Treatment among Nigerian Sugarcane Cutters.” Policy Research Working Paper 7120, World Bank, Washington, DC. Dillon, Moira R., Harini Kannan, Joshua T. Dean, Elizabeth S. Spelke, & Esther Duflo. 2017. “Cognitive Science in the Field: A Preschool Intervention Durably Enhances Intuitive but Not Formal Mathematics.” Science 357 (6346): 47–55. Fernald, Lia C. H., & Melissa Hidrobo. 2011. “Effect of Ecuador’s Cash Transfer Program (Bono de Desarrollo Humano) on Child Development in Infants and Toddlers: A Randomized Effectiveness Trial.” Social Science and Medicine 72 (9): 1437–46. Ferré, Céline, & Iffath Sharif. 2014. “Can Conditional Cash Transfers Improve Educa- tion and Nutrition Outcomes for Poor Children in Bangladesh? Evidence from a Pilot Project.” Policy Research Working Paper 7077, World Bank, Washington, DC. Flabbi, Luca, & Roberta Gatti. 2018. “A Primer on Human Capital.” Policy Research Working Paper 8309, World Bank, Washington, DC. Gertler, Paul J., James J. Heckman, Rodrigo Pinto, Arianna Zanolini, Christel Ver- meersch, Susan P. Walker, Susan M. Chang, & Sally M. Grantham-McGregor. 2014. “Labor Market Returns to an Early Childhood Stimulation Intervention in Jama- ica.” Science 344 (6187): 998–1001. Giné, Xavier, Dean Karlan, & Jonathan Zinman. 2010. “Put Your Money Where Your Butt Is: A Commitment Contract for Smoking Cessation.” American Economic Jour- nal: Applied Economics 2 (4): 213–35. Goldin, Claudia. 2016. “Human Capital.” In Handbook of Cliometrics, edited by Claude Diebolt and Michael John Haupert, 55–86. Berlin: Springer. Heckman, James J., Seong Hyeok Moon, Rodrigo Pinto, Peter A. Savelyev, & Adam Yavitz. 2010. “The Rate of Return to the HighScope Perry Preschool Program.” Jour- nal of Public Economics 94 (1–2): 114–28. Hsieh, Chang-Tai, & Peter J. Klenow. 2010. “Development Accounting.” American Eco- nomic Journal: Macroeconomics 2 (1): 207–23. Jensen, Robert 2010. “The (Perceived) Returns to Education and the Demand for Scho- oling.” Quarterly Journal of Economics 125 (2): 515–48. https://econpapers .repec. org/article/oupqjecon/. Knack, Stephen, & Philip Keefer. 1997. “Does Social Capital Have an Economic Payoff? A Cross-Country Investigation.” Quarterly Journal of Economics 112 (4): 1251–88. Kraay, Aart. 2018. “Methodology for a World Bank Human Capital Index.” Policy Rese- arch Working Paper 8593, World Bank, Washington, DC. Mikkelsen, Lene, David E. Phillips, Carla AbouZahr, Philip W. Setel, Don de Savigny, Rafael Lozano, & Alan D. Lopez. 2015. “A Global Assessment of Civil Registration and Vital Statistics Systems: Monitoring Data Quality and Progress.” Lancet 386 (10001): 1395–1406. Patrinos, Harry Anthony, & Noam Angrist. 2018. “A Global Dataset on Education Qua- lity: A Review and an Update (1965–2018).” Policy Research Working Paper 8592, World Bank, Washington, DC. Izgradnja ljudskog kapitala | 69 Psacharopoulos, George, & Harry Anthony Patrinos. 2018. “Returns to Investment in Education: A Decennial Review of the Global Literature.” Policy Research Working Paper 8402, World Bank, Washington, DC. Rosas, Nina, & Shwetlena Sabarwal. 2016. “Can You Work It? Evidence on the Pro- ductive Potential of Public Works from a Youth Employment Program in Sierra Leone.” Policy Research Working Paper 7580, World Bank, Washington, DC. Sandjaja, Bee Koon Poh, Nipa Rojroonwasinkul, Bao Khanh Le Nyugen, Basuki Budi- man, Lai Oon Ng, Kusol Soonthorndhada, Hoang Thi Xuyen, Paul Deurenberg, et al. 2013. “Relationship between Anthropometric Indicators and Cognitive Perfor- mance in Southeast Asian School-Aged Children.” British Journal of Nutrition 110 (supplement 3): S57–S64. Smith, Adam. [1776] 1937. An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nati- ons, book 2. Modern Library Series Reprint. New York: Random House. Weil, David N. 2007. “Accounting for the Effect of Health on Economic Growth.” Quar- terly Journal of Economics 122 (3): 1265–1306. POGLAVLJE 4 Celoživotno učenje N elson Mandela, prvi predsednik Južnoafričke Republike nakon ukidanja aparthejda, izjavio je: „Obrazovanje je snažan pokretač ličnog razvoja. Upravo putem obrazovanja ćerka seljaka može postati lekar, sin rudara rukovodilac rudnika, a dete zemljoradnika predsednik velike nacije. Ljudi se međusobno ne razlikuju po onome što im je dato već po onome što sa tim učine.“ Automatizacija preoblikuje rad i veštine neophodne za rad. Tražnja za naprednim kognitivnim veštinama1 i sociobihevioralnim veštinama2 stalno raste, dok tražnja za uskim, specifičnim veštinama slabi.3 Istovremeno, veštine povezane sa „adaptabilnošću“ postaju sve traženije. Ta kombinacija specifičnih kognitivnih veština (kritičko mišljenje i rešavanje problema) i sociobihevioralnih veština (kreativnost i radoznalost) može se preneti sa jednog radnog mesta na drugo. Koliko će zemlje biti u stanju da izađu u susret tražnji za veštinama koje se menjanju, zavisi od brzine menjanja ponude tih veština. Obrazovni sistemi, međutim, često se opiru promenama. Prilagođavanje ponude veština u zna- čajnoj meri se odvija izvan sistema obaveznog školovanja i formalnih poslova. Učenje u ranom detinjstvu, visoko obrazovanje i učenje odraslih van radnog mesta sve su važniji za sticanje veština koje će biti tražene na budućim tržištima rada. U ovom poglavlju ukazaćemo na način na koji će se taj proces odvijati. Automatizacija – i usvajanje tehnologija generalno – čine pojedine poslove zastarelim. Tražnja za veštinama potrebnim za popravku kućnih aparata, na primer, sve je manja jer se zbog napretka tehnologije njihova cena smanjuje i povećava njihova pouzdanost. Istovremeno, inovacije stvaraju nove vrste poslova. Veliki broj dece koja su 2018. godine upisana u školu baviće se poslo- vima koji još uvek ne postoje. Čak i u zemljama sa niskim i srednjim nivoom dohotka, mnogi ljudi obavljaju poslove koji nisu postojali pre tri decenije. Tako u Indiji postoji skoro 4 miliona programera aplikacija, u Ugandi blizu 400.000 međunarodno sertifikovanih uzgajivača organske hrane, dok Kina ima 100.000 označivača podataka. Mnoga postojeća zanimanja zadobijaju nove oblike, što rezultira novim i ponekad neočekivanim kombinacijama veština. Stručnjak za marketing u 2018. godini ponekad će morati da piše algoritme, a diplomirani fizičar će možda postati kvantitativni trgovac u finansijskoj industriji. Za radnicima koji veštine u nastajanju primenjuju u relevantnim poljima stručnosti – recimo, nastavnicima koji su dobri u veb-dizajnu ili aktuarima koji vladaju analitikom velikih baza podataka – verovatno će vladati velika tražnja. Koje veštine se 2018. godine slabije traže? Podaci iz razvijenih zemalja ukazuju na polarizaciju poslova – istovremenu ekspanziju poslova za koje su neophodne visoke, odnosno niske kvalifikacije, i pad tražnje za poslovima za koje je neophodan srednji nivo veština. Sve je veća tražnja za radnicima koji su u stanju da obavljaju nerutinske kognitivne zadatke, na primer, visoko- stručna istraživanja. Ista je situacija sa relativnom tražnjom za radnicima koji su u stanju da obavljaju nerutinske zadatke koje nije moguće lako automati- zovati, kao što je priprema hrane. Obratno, tražnja za radnicima koji obavljaju proceduralne rutinske zadatke i za koje su najčešće potrebne veštine srednjeg nivoa, na primer unos podataka, opada usled automatizacije. 72 Celoživotno učenje | 73 SLIKA 4.1 U mnogim zemljama u razvoju povećao se udeo zaposlenosti u zanimanjima koja zahtevaju visokokvalifikovanu radnu snagu Godišnja prosečna promena u udelu zaposlenosti, prema nivou potrebnih kvalifikacija, ca. 2000 – ca. 2015. Rast zanimanja koja Rast zanimanja koja 1,5 zahtevaju visokvalifikovanu zahtevaju visokokvali- i niskokvalifikovanu radnu fikovanu i srednjekvali- snagu i pad zanimanja za fikovanu radnu snagu i 1,0 koja se traži srednjekvali- pad zanimanja za koja fikovana radna snaga se traži niskokvalifiko- vana radna snaga 0,5 Procentni poeni 0 –0,5 Rast zanimanja koja zahtevaju visokokvali- –1,0 fikovanu radnu snagu i pad zanimanja za koja su potrebne srednjekva- –1,5 lifikovana i niskokvali- fikovana radna snaga –2,0 ja ija ja da š ka ija r le an do de pi bi Či liv en an rd an io va la m Bo Jo rm iL Ug ng Et Za Ek Šr Je Ba Zanimanja koja zahtevaju Zanimanja koja zahtevaju Zanimanja koja zahtevaju visokokvalifikovanu radnu srednjekvalifikovanu niskokvalifikovanu radnu snagu (high-skill) radnu snagu (middle-skill) snagu (low-skill) Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu Međunarodne baze podataka Svetske banke o raspodeli dohotka (International Income Distribution Data Set). Napomena: Zanimanja koja zahtevaju visokokvalifikovanu radnu snagu: menadžeri, stručnjaci, tehničari i stručnjaci na višim pozicijama. Zanimanja za koja se traži srednjekvalifikovana radna snaga: pomoćni službenici; radnici u prodaji i uslužni radnici; zanatlije i radnici u povezanim delatnostima; kvalifikovani radnici u oblasti poljoprivrede, šumarstva i ribolova; operateri na postrojenjima i mašinama, te monteri. Zanimanja za koja je potrebna niskokvalifikovana radna snaga: jedno- stavna zanimanja kao što su higijeničari i pomoćnici; radnici u oblasti poljoprivrede, šumarstva i ribolova; radnici u oblasti rudarstva, građevinarstva, proizvodnje i saobraćaja; pomoćni radnici u pripremanju hrane; radnici u uličnoj i sličnim obli- cima prodaje i uslugama. Da li isti obrazac postoji i u zemljama sa niskim i srednjim nivoom dohotka? Ne u potpunosti. U mnogim zemljama u razvoju raste tražnja za visokokva- lifikovanim radnicima (slika 4.1). Udeo radnika u zanimanjima koja zahte- vaju visokokvalifikovanu radnu snagu povećao se u periodu između 2000. i 2014. godine za 8 procentnih poena ili više u Boliviji, Etiopiji i Južnoafričkoj Republici. Međutim, promena u tražnji za poslovima koji iziskuju niskokvali- fikovanu i srednjekvalifikovanu radnu snagu pokazuje veću heterogenost po zemljama. U Jordanu, na primer, udeo zaposlenosti na poslovima koji zahte- vaju srednjekvalifikovanu radnu snagu povećao se za 7,5 procentnih poena između 2000. i 2016. godine, dok je u tom periodu u Bangladešu isti udeo opao za skoro 20 procentnih poena.4 Takva promena u tražnji za poslovima koji zahtevaju niskokvalifiko- vanu i srednjekvalifikovanu radnu snagu u zemljama u razvoju ne treba da iznenađuje. Situacija na ovom delu spektra najverovatnije je rezultat dejstva suprotstavljenih sila automatizacije i globalizacije. Stopa usvajanja 74 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 tehnologije znatno varira u zemljama u razvoju. U Evropi i Centralnoj Aziji 26 posto stanovništva imalo je širokopojasni pristup internetu 2016. godine, u poređenju sa samo 2 posto u Južnoj Aziji. Usled globalizacije poslovi koji zahtevaju niskokvalifikovanu i srednjekvalifikovanu radnu snagu u zapad- nim zemljama izmešteni su u neke – ali ne sve – zemlje u razvoju. Zavisno od relativne brzine te dve sile, u pojedinim zemljama u razvoju raste tražnja za poslovima koji zahtevaju srednjekvalifikovanu radnu snagu, a u nekim drugim zemljama opada. Kreiranje obučene radne snage za buduća radna mesta počiva na sve većoj tražnji za naprednim kognitivnim veštinama, sociobihevioralnim veštinama i adaptabilnošću. Podaci iz različitih zemalja, od onih sa niskim do onih sa visokim nivoom dohotka, pokazuju da u poslednjih nekoliko decenija poslove definišu viši kognitivni i analitički zadaci. U Boliviji i Keniji preko 40 posto radnika koji koriste računare obavlja složene zadatke koji iziskuju napredno programiranje. Tražnja raste za prenosivim kognitivnim veštinama višeg nivoa kao što su logika, kritičko mišljenje, rešavanje složenih problema i logičko rezonovanje. Poslodavci u svim delovima sveta te veštine stalno navode kao najpoželjnije. Analiza tržišta rada u Danskoj, Francuskoj, Nemač- koj, Slovačkoj, Južnoafričkoj Republici, Španiji i Švajcarskoj otkriva da porast veština rešavanja složenih problema od jedne standardne devijacije rezultira povećanjem zarada u iznosu od 10 do 20 procenata.5 U Jermeniji i Gruziji sposobnost rešavanja problema i učenja novih veština donosi premiju na zarade od skoro 20 procenata.6 Tražnja za sociobihevioralnim veštinama raste i u zemljama u razvoju. U Latinskoj Americi i na Karibima usvajanje digitalnih tehnologija uzrokovalo je porast značaja opštih kognitivnih veština i povećalo je tražnju za radni- cima sa dobrim interpersonalnim veštinama. U Kambodži, Salvadoru, Hon- durasu, Laosu, Maleziji, Filipinima i Vijetnamu više od polovine preduzeća nema dovoljno radnika sa specifičnim sociobihevioralnim veštinama kao što je posvećenost poslu.7 Zahvaljujući tehnološkim promenama teško je predvideti koje specifične veštine će biti tražene a koje će zastareti u bliskoj budućnosti. U prošlosti je trebalo da prođu vekovi da bi se ispoljile promene u zahtevima za veštinama do kojih je doveo tehnološki progres (slika 4.2). U digitalno doba, međutim, čini se da napredak tehnologije skoro preko noći traži nove, izmenjene veštine. Sposobnost brzog prilagođavanja promenama sve više se ceni na tržištu rada. Najtraženija veština je prilagodljivost (adaptabilnost) – sposobnost sna- laženja u neočekivanim okolnostima i sposobnost zaboravljanja starog i uče- nja novog. Ta osobina iziskuje kombinaciju kognitivnih (kritičko mišljenje, rešavanje problema) i sociobihevioralnih (radoznalost, kreativnost) veština. Istraživanje učenika srednjih tehničkih i drugih strukovnih škola u Nigeriji pokazalo je da samoefikasnost, kao sociobihevioralna veština, u velikoj meri pokazuje visinu adaptabilnosti u budućoj karijeri.8 Razvijene osnovne veštine značajne su za razvoj naprednih kognitivnih veština, sociobihevioralnih veština i veština koje ukazuju na budući stepen prilagodljivosti. Temelji veština većine dece formiraju se tokom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Ipak, kako se tvrdi u Izveštaju o svetskom razvoju Celoživotno učenje | 75 SLIKA 4.2 Stopa difuzije tehnologije je u porastu Difuzija tehnologije Prva startap firma za izmeštanje poslovnih Proizvodna procesa osnovana traka nastala je je u Indiji 2002. 1870. godine. Do 2012. godine u Postala je deo toj industriji bilo Mehanički masovne Pokretni je zaposleno 2,8 razboj je proizvodnje znakovi za miliona radnika. izumljen 1784. automobila u štamparsku godine. Do fabrikama presu nastali su WeChatPay 1860. zamenio Henrija Forda u 1040. godine. osnovan je u Kini Proizvodnja je skoro sve SAD oko 1914. Taj proces 2013. Broj korisnika hartije izumljena ručne tkače u godine. štampe je mobilnog plaćanja je 105. godine i Ujedinjenom dostigao je 600 postao Kraljevstvu. hartija se u III miliona 2017. rasprostranjen u veku koristila godine, a vrednost Kini u XVII veku. kao glavni medij transakcija iznosila za pisanje. je preko 8 biliona američkih dolara. Vreme 105. 1040. 1784. 1879. 1989. 2004. Proizvodnja Pokretni znakovi za Mehanički razboj Proizvodna traka Internet Digitalni novčanik hartije štamparsku presu Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. iz 2018. godine, sticanje osnovnih veština, za koje se pretpostavlja da će se odvijati u okviru škole, ne ostvaruje se u mnogim zemljama sa niskim i sred- njim nivoom dohotka.9 Važna prilagođavanja veština odvijaju se sve češće izvan sistema obave- znog obrazovanja i formalnih poslova. Razvoj veština neophodan za izme- njenu prirodu rada podrazumeva celoživotno učenje. Ta vrsta učenja posebno je značajna za prilagođavanje veština u skladu sa demografskim promenama – bez obzira na to da li je reč o starenju stanovništva Istočne Azije i Istočne Evrope ili o mladom stanovništvu Podsaharske Afrike i Južne Azije. Učenje u ranom detinjstvu U Francuskoj će obavezno školovanje uskoro počinjati sa 3 umesto sa 6 godina. Prema rečima predsednika Francuske Emanuela Makrona, cilj te reforme je da podstakne jednakost, to jest da poboljša sposobnost dece iz socijalno ugroženih porodica da ostanu konkurentna u obrazovnom sistemu. Najefikasniji način sticanja veština neophodnih za izmenjenu prirodu rada jeste rani početak učenja. Ranim ulaganjima u ishranu, zdravlje, socijalnu zaštitu i obrazovanje grade se snažni temelji za buduće sticanje kognitivnih i sociobihevioralnih veština. Takvim ulaganjima se i buduće sticanje veština čini otpornijim na neizvesnost. Ulaganja u rano detinjstvo predstavljaju važan način da se unapredi jednakost mogućnosti. Trenutno takva ulaganja nisu na odgovarajućem nivou, posebno ulaganja u siromašnu decu iz soci- jalno ugroženih sredina, koja bi od njih imala najviše koristi. Postavljanje prioriteta na takva ulaganja značajno bi se isplatilo ekonomijama, sve dok je naglasak i na pristupu i na kvalitetu. 76 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 4.3 Sposobnost mozga da uči na osnovu iskustva opada sa godinama Sposobnost Trud neophodan mozga da uči za učenje 0 Dojenče Rano Adolescencija 29 Odraslo doba 100 detinjstvo Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Arhitektura mozga formira se od prenatalnog doba do 5. godine, pa je zato to važna faza u razvoju kognitivnih i sociobihevioralnih veština. U tom periodu, sposobnost mozga da uči na osnovu iskustva nalazi se na najvišem nivou (slika 4.3). Iskustva i učenje tokom tog perioda direktno utiču na posti- gnuća u odraslom dobu. Ukoliko se propusti ta šansa, kasnije je teže izgraditi veštine. Kvalitetnim programima razvoja u ranom detinjstvu deca se osposoblja- vaju za učenje. Ulaganjima u ishranu, zdravlje i stimulacije u prvih hiljadu dana života gradi se snažan mozak. Učešće roditelja i staratelja u toj fazi takođe je bitno za razvoj jezičkih sposobnosti dece, motoričke i samoregu- lacione veštine i socijalno ponašanje. U Kolumbiji, na primer, izlaganje psi- hološkim stimulacijama u kućnim posetama i igranju sa decom značajno je poboljšalo kognitivni razvoj dece uzrasta između 12 i 14 meseci.10 U Paki- stanu je program Lady Health Worker, koji pruža zdravstvene usluge u rural- nim područjima, povećao verovatnoću potpune imunizacije dece mlađe od 3 godine za 15 procentnih poena 2008. u odnosu na 2000. godinu.11 Program je imao trajne pozitivne efekte na kognitivne sposobnosti dece i njihovo pro- socijalno ponašanje dopunom ishrane i podsticanjem majki da se igraju sa decom uzrasta do 2 godine. Od treće godine života socijalizacija i formalniji vid ranog učenja postaju važni za osposobljavanje dece za polazak u osnovnu školu. Kvalitetno predš- kolsko obrazovanje jača izvršne funkcije dečjeg mozga (radnu memoriju, fleksibilno mišljenje, samokontrolu), čime ih priprema za više oblike učenja. Deca iz ruralnih područja Bangladeša koja su pohađala predškolsko obrazo- vanje dobijala su bolje ocene u nižim razredima iz govora, pisanja i matema- tike nego deca koja ga nisu pohađala.12 Reforma predškolskog obrazovanja u Celoživotno učenje | 77 ruralnim područjima Mozambika imala je pozitivne efekte na sociobihevio- ralni razvoj – deca su imala bolju interakciju sa drugom decom, bolje su pra- tila uputstva i upravljala emocijama u stresnim situacijama.13 Međutim, za ostvarivanje takvih rezultata neophodno je da predškolski programi ispune standarde kvaliteta. U pojedinim slučajevima predškolski programi niskog kvaliteta utiču lošije na razvoj deteta nego da ih dete uopšte nije pohađalo.14 Programi razvoja u ranom detinjstvu lošeg kvaliteta u korelaciji su sa sla- bim rezultatima u razvoju jezičkih sposobnosti dece, njihovih kognitivnih veština i društvenog ponašanja. Jedna studija predškolskih programa reali- zovanih u siromašnom kraju Najrobija u Keniji otkrila je da, uprkos velikim stopama participacije dece, nastavni program i pedagoški pristup nisu bili odgovarajući za uzrast dece – deca starosti od 3 do 6 godina morala su da prate akademski intonirana uputstva, pa čak i da polažu ispite.15 Iako je program Wawa Wasi pružio bezbedan dnevni boravak i pravilnu ishranu deci uzrasta od 4 do 6 godina u siromašnim područjima Perua, nije uspeo da unapredi jezičke i motoričke sposobnosti dece zbog nedovoljno obučenih edukatora. Ulaganjima u rano detinjstvo efikasno se formiraju veštine relevantne za budućnost deteta. Učenje je kumulativno – veštine stečene u ranijem uzrastu olakšavaju izgradnju veština u kasnijim fazama razvoja. Prinos od ulaganja u rano detinjstvo najveći je od svih ulaganja tokom životnog veka, a koristi stečene iz takvih ulaganja vremenom se povećavaju. Dodatni dolar uložen u kvalitetne programe u ranom detinjstvu donosi prinos od 6 do 17 dolara.16 Programi razvoja u ranom detinjstvu povećavaju učešće roditelja u radnoj snazi. Mnoge žene nisu zaposlene zbog obaveza u odgoju dece. U Ujedinje- nom Kraljevstvu polovina majki koje odgajaju decu volele bi da se vrate na posao pod uslovom da imaju pristup visokokvalitetnim i jeftinim uslugama čuvanja dece. Rana ulaganja u takve usluge delimično bi uklonila tu pre- preku zapošljavanju žena. Širok program izgradnje predškolskih ustanova devedesetih godina XX veka u Argentini pozitivno je uticao na zaposlenost majki. U istom periodu u Španiji se zaposlenost majki povećala za 10 posto zahvaljujući dostupnosti državnih ustanova za celodnevno čuvanje trogodiš- nje dece.17 Ulaganjima u rano detinjstvo povećava se i pravičnost. Pohađanje kvalitet- nih programa u ranom detinjstvu povećava buduću stručnost dece izložene siromaštvu i drugim nepovoljnim okolnostima, smanjuje nasilno ponašanje i socijalnu inhibiciju, a podstiče i razvoj narednih generacija. U Gvatemali je program ishrane u ranom detinjstvu, namenjen siromašnim porodicama, značajno uticao na povećanje zarade te dece u odraslom dobu.18 Na Jamajci je rana stimulacija dece u najranijem detinjstvu povećala njihove buduće zarade za 25 posto – što je ekvivalentno zaradama onih koji su odrasli u imućnijim domaćinstvima.19 Iako su uspešna u formiranju važnih veština, ulaganja u rano detinjstvo nisu na odgovarajućem nivou. Oko 250 miliona dece mlađe od 5 godina u zemljama sa niskim i srednjim nivoom dohotka suočeno je s rizikom da neće ostvariti razvojne potencijale zbog zaostajanja u rastu i ekstremnog siromaš- tva. Više od 87 miliona dece mlađe od 7 godina širom sveta ceo život pro- velo je u ratnim područjima. Izložena su ekstremnim traumama i toksičnom 78 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 4.4 U mnogim zemljama deca iz socijalno ugroženih porodica imaju najmanje šanse da pohađaju programe obrazovanja u ranom detinjstvu Udeo dece uzrasta 3 do 4 godine koja pohađaju programe ranog obrazovanja među najsiromašnijih 20 posto domaćinstava, odabrane zemlje, ca. 2014. 60 40 Procenat 20 0 i n na un ra n sk irg a pu n a e or Pa vi Es a on i lija Gv al za a Vi tan M m o al M tin j Zi blik m Ka an bv ni da Re sta sik i p a a Go ad M b er go al Be Ne na tn va hs Sr aj ba Su ek i m lv M je m Sa Ka K Cr a an ik in m Do Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu podataka iz UNICEF-ovog istraživanja višestrukih pokazatelja (Multiple Indicator Cluster Survey). stresu, što oštećuje razvoj mozga i otežava usvajanje veština. Tek polovina od ukupnog broja dece uzrasta od 3 do 6 godina ima pristup predškolskom obrazovanju na globalnom nivou – u zemljama sa niskim dohotkom taj udeo iznosi jednu petinu. Severna Amerika i Zapadna Evropa su uložile 8,8 posto svojih budžeta namenjenih obrazovanju u predškolsko obrazovanje 2012. godine; u Podsaharskoj Africi ta cifra je iznosila samo 0,3 posto. Deca iz siromašnih porodica imaju najmanje šanse da pohađaju programe razvoja u ranom detinjstvu (slika 4.4). Takva bi deca, međutim, imala najviše koristi od tih programa. U zemljama sa niskim i srednjim dohotkom pristup programima ranog razvoja ima oko 47 posto najimućnijih porodica, ali samo 20 posto siromašnih porodica.20 Porodice iz ruralnih područja su naročito ugro- žene. Iz uzorka od 14 zemalja sa niskim i srednjim nivoom dohotka stanovniš- tvo iz ruralnih područja konstantno ima lošiji pristup programima razvoja u ranom detinjstvu, u poređenju sa stanovništvom iz urbanih područja.21 Poznato je da postoje efikasni načini za ostvarenje razvoja u ranom detinj- stvu. Na pojedinim mestima lokalne grupe za igru namenjene deci stalno ostvaruju pozitivne rezultate uz niske troškove. U Indoneziji je program grupa za igru pozitivno uticao na jezičke, sociobihevioralne i kognitivne spo- sobnosti dece. Deca iz ugroženih porodica naročito su imala korist od takvih programa, i na dugi i na kratki rok.22 U Tongi je organizovanje grupa za igru za decu mlađu od 5 godina značajno unapredilo njihovu veštinu čitanja u nižim razredima osnovne škole. Model Montesori, koji se odlikuje time što grupe čine deca različitog uzrasta koja samostalno biraju aktivnosti uz minimalnu pomoć nastavnika, dokazano je uspešniji u unapređenju izvršnih funkcija dece nego konvencionalno obrazovanje. Uz uspešne lokalne adaptacije, Montesori i ostali pristupi koji postavljaju dete u centar pažnje – uključujući Celoživotno učenje | 79 Steiner, Reggio Emilia i Tools of the Mind – zastupljeni su u raznim okruže- njima, od Haitija do Kenije. Istraživanja su ukazala na nekoliko konkretnih načina na koje može da se poveća uspešnost ulaganja u razvoj u ranom detinjstvu. Novčani transferi kojima se podstiče razvoj najsiromašnije dece u ranom detinjstvu imali su uspeh u različitim kontekstima – smanjeno je zaostajanje u rastu dece na Filipinima i u Senegalu, poboljšan je razvoj jezičkih sposobnosti dece u Ekva- doru i Meksiku i unapređene su sociobihevioralne veštine dece u Nigeru. Pokazalo se da su veoma uspešni i kombinovani pristupi koji objedinjuju ulaganja u zdravlje, ishranu i stimulacije. Čileanski program pod nazivom Crece Contigo objedinjuje zdravstvene, obrazovne i socijalne usluge tako da dete ima prvi kontakt sa sistemom dok je još u materici, prilikom majčine posete lekaru u trudnoći. Tercijarno obrazovanje Slobodni univerzitet u Tbilisiju osnovan je 2007. godine preko neprofitne orga- nizacije. Već je postao najkvalitetniji i najtraženiji univerzitet u Gruziji. Uspeh je postigao zahvaljujući transparentnoj politici upisa (prijemni ispiti na naci- onalnom nivou) i kompetitivnom programu državnog finansiranja studenata zasnovanom na akademskom uspehu. Finansiranjem per capita povećavaju se efikasnost i transparentnost univerzitetskog finansiranja, što državi omogu- ćava da postepeno smanjuje iznose direktnih paušalnih plaćanja univerzite- tima. Slobodni univerzitet raspolaže visokokvalitetnim nastavnim osobljem, pruža fleksibilan izbor kurseva i koristi pristup predavanjima zasnovan na dis- kusijama. Univerzitet svake godine privuče stotine najuspešnijih aplikanata, a preko 96 posto diplomiranih studenata nalazi posao ili produžava školovanje. Integrisane ekonomije zasnovane na tehnologiji pridaju sve veći značaj tercijarnom obrazovanju (definisanom kao obrazovanje na postsekundar- nom nivou, uključujući i strukovne škole i koledže, to jest univerzitete). Pro- sečan privatni prinos od tercijarnog obrazovanja na globalnom nivou iznosi 16 posto.23 Ali, taj prinos nije jednak za sve već zavisi od mnogih faktora, među kojima su kvalitet pružalaca obrazovanja, sastav studentske populacije i raspoloživost radnih mesta. Ukoliko su ostali faktori nepromenjeni, studenti koji pohađaju najkvalitetniji univerzitet u Kolumbiji zarađuju 20 posto više od onih koji zbog nedovoljnog broja poena nisu uspeli da se upišu na isti univerzitet.24 Prinos dramatično varira i zavisno od naučne oblasti. U Čileu, na primer, prinos od tercijarnog obrazovanja kreće se između 4 posto za humanističke nauke do 126 posto za tehničke i tehnološke fakultete.25 Broj upisanih i izdaci za tercijarno obrazovanje takođe variraju od regiona do regi- ona (slika 4.5). Promene u prirodi rada tercijarno obrazovanje čine atraktivnijim na tri načina. Prvo, tehnologija i integracije povećale su tražnju za opštim kogni- tivnim veštinama višeg reda nivoa – na primer, rešavanje složenih problema, kritičko mišljenje i napredna komunikacija – koje mogu da se prenesu sa jednog radnog mesta na drugo, ali se ne mogu steći isključivo putem ško- lovanja. Sve veća tražnja za takvim veštinama omogućila je porast zarada 80 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 4.5 Bruto stopa upisa u tercijarno obrazovanje i udeo izdataka za tercijarno obrazovanje razlikovali su se od regiona do regiona u 2016. godini Bruto stopa upisa u Rashodi za tercijarno tercijarno obrazovanje obrazovanje (u %) Severna Amerika Severna Amerika 84% 27% Evropa i Centralna Azija Srednji istok i Severna Afrika 67% 24% Latinska Amerika Evropa i Centralna Azija i Karibi 23% 48% Istočna Azija i Pacifik Svet 44% 22% Srednji istok i Severna Afrika Južna Azija 41% 21% Svet Podsaharska Afrika 37% 20% Južna Azija Latinska Amerika 23% i Karibi 19% Podsaharska Afrika Istočna Azija i Pacifik 9% 17% Izvori: Baza podataka Indikatora svetskog razvoja Svetske banke. Podaci o rashodima za tercijarno obrazovanje na Sred- njem istoku i u Severnoj Africi preuzeti su iz World Bank (2018a). Napomena: Bruto stopa upisa u tercijarno obrazovanje predstavlja odnos između ukupnog broja upisanih, bez obzira na godine starosti, i broja stanovnika u starosnoj grupi koja zvanično odgovara uzrastu za tercijarno obrazovanje. Rashodi za tercijarno obrazovanje (u % ) odnose se na rashode za tercijarno obrazovanje koji su izraženi kao procenat konsolidovanih javnih rashoda za obrazovanje. univerzitetski obrazovanih osoba, a smanjila tražnju za onim slabije obra- zovanim. Drugo, tercijarno obrazovanje povećava potrebu za celoživotnim učenjem. Od radnika se očekuje da tokom radnog veka imaju više različitih karijera, a ne samo više različitih poslova. Tercijarno obrazovanje – koje nudi širok spektar kurseva i više modela nastave, kao što su otvoreni univerziteti i onlajn učenje – izlazi u susret takvoj povećanoj tražnji. Treće, tercijarno obra- zovanje – posebno univerziteti – postaje atraktivnije u izmenjenom svetu rada jer pruža platformu za inovacije. Značaj sistema tercijarnog obrazovanja za budućnost rada zavisi od uspešnosti tih sistema na pomenuta tri fronta. Veštine se sve više usvajaju kontinuirano, umesto na omeđenoj, nepromenljivoj putanji. Povećava se i fleksibilnost jer se studentima omogućuje da otvaranjem jedne putanje ne Celoživotno učenje | 81 zatvaraju sebi nepovratno ostale moguće putanje. Na primer, prilikom upisa u tercijarno obrazovanje većina studenata mora da bira između opšteg (aka- demskog) obrazovanja i užeg, strukovnog obrazovanja. Opšte (akademsko) obrazovanje, koje se stiče na tehničkim ili ekonomskim fakultetima, pruža studentima prenosive veštine višeg reda koje određuju njihovu opštu spre- mnost na učenje i obuku. Nasuprot tome, strukovne škole, na primer visoke medicinske ili vazduhoplovne škole, direktno obučavaju studente za kon- kretna zanimanja. Kad je jednom takav izbor donet – a naročito ako je stu- dent odabrao strukovnu školu – teško je i skupo naknadno ga promeniti. Relativni prinosi od opšteg i strukovnog obrazovanja menjaju se nepred- vidljivo i u većini ekonomija je tražnja za obe vrste obrazovanja u porastu. Tehnološki napredak može biti uzrok niže tražnje za pojedinim specifičnim strukovnim veštinama, što diplome nekih strukovnih škola čini zastare- lim, a uže specifične strukovne veštine manje cenjenim od opštih veština. Ipak, strukovne škole su i dalje izbor mnogih studenata. U Holandiji je 2012. godine 63 posto studenata pohađalo strukovne škole.26 Udeo takvih stude- nata je 2013. godine u Maleziji bio 50, a u Keniji 31 posto.27 Strukovne škole zadovoljavaju tražnju za tehničkim veštinama, pojedinima omogućuju brži prelazak sa školovanja na rad i ublažavaju pritisak na univerzitete. Tri faktora čine fleksibilnost između opšte i tehničke karijerne putanje pre- sudnom za izmenjenu prirodu rada. Prvo, sve više se ceni kombinacija opštih i tehničkih veština. Drugo, izgleda da su čak i za tehničke poslove sve češće neophodne opšte veštine višeg nivoa, što znači da usvajanje te vrste veština treba da bude omogućeno pre i tokom radnog veka. Treće, obučenima za uske strukovne zadatke koristiće i mogućnost sticanja novih veština. Na primer, u Kongu i Tanzaniji moguće je „premostiti“ strukovno i opšte obrazovanje, što vlasnicima diplome strukovne škole omogućava da nastave školovanje na univerzitetima. Bliska saradnja između privrede i strukovnog obrazovanja takođe ima važnu ulogu. U Kini, na primer, Lenovo sarađuje sa ustanovama tercijarnog obrazovanja u obuci studenata u oblastima visoke tehnologije kao što su računarstvo na oblaku (cloud computing), pružajući im na praksi zasnovan nastavni program, predavanja stručnjaka i sertifikate o strukovnim zvanjima. Bolja informisanost studenata omogućuje izbor između različitih karijernih putanja koje se mogu i ukrštati. Čile uvodi onlajn platforme na kojima se studenti mogu informisati o mogućnostima zapošljavanja sa različitim stepe- nima obrazovanja, na radnim mestima sa različitim zaradama i o kursevima koje mogu pohađati. Sistemi tercijarnog obrazovanja nisu ostali nemi na promene u tražnji – putanje opšteg i strukovnog obrazovanja često se ukrštaju. Široka lepeza programa koje nude univerziteti ima strukovnu dimenziju ili usmerenje, kao što je slučaj sa brojnim programima na tehničkim, tehnološkim i prirod- no-matematičkim fakultetima. Zahvaljujući onlajn platformama, tercijarno obrazovanje je danas dostupnije, pogotovo onima kojima nikad nije bilo dovoljno pristupačno. Pet najpoznatijih programa učenja na daljinu potiče iz zemalja sa niskim i srednjim nivoom dohotka. Indija je druga po broju korisnika masovnih otvorenih onlajn kurseva (MOOC). XuetangX, najveći 82 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 masovni otvoreni onlajn kurs i portal za hibridno učenje u Kini, opsluživao je 2018. godine 10 miliona studenta. Veduca je u Brazilu 2013. godine lansirala prvi otvoreni onlajn master program iz poslovne administracije na svetu, koji je 2018. godine nudio preko 5.000 kurseva. Masovni otvoreni onlajn kursevi predstavljaju perspektivan način pružanja fleksibilnog, personalizovanog obrazovanja širokoj populaciji. Međutim, ozbiljan problem je da se takvim kursevima obezbedi kvalitet. Prema nedavno sprovedenom istraživanju, studenti koji pohađaju onlajn kurseve imali su lošije ocene nego studenti koji su pohađali klasičnu nastavu. Osim diskutabilnog sadržaja, mnogi otvo- reni onlajn kursevi pate od lošeg kvaliteta nastavnika i slabe angažovanosti studenata. Sistemi tercijarnog obrazovanja treba da garantuju minimalan prag preno- sivih kognitivnih veština, koje su najbolji lek protiv neizvesnosti u pogledu posla. Međutim, nisu svi sistemi uspešni kad je reč o sticanju tih veština. Kolumbijski univerziteti se, na primer, znatno razlikuju po osposobljavanju studenata za veštine višeg nivoa kao što su kritičko mišljenje, rešavanje pro- blema i komunikacija. Rezultati istraživanja kineskih studenata tehničkih nauka i informatike pokazuju da njihove kognitivne veštine nisu značajno unapređene tokom prve dve godine fakulteta. Ugradnja elemenata opšteg obrazovanja u većoj meri u tercijarne programe predstavlja jedan od načina da se poboljša sticanje prenosivih kognitivnih veština višeg reda. U Hong Kongu je 2012. godine uvedena dodatna godina opšteg obrazovanja na fakultete, u kojoj je težište stavljeno na rešavanje pro- blema, kritičko mišljenje, komunikaciju, rukovođenje i veštine celoživotnog učenja. Izgleda da je ta promena za većinu studenata doprinela podsticanju poželjnih karakteristika diplomiranih studenata. Drugi način podrazumeva uvođenje inovacija u nastavu. Fakultet za arhitekturu i prostorni dizajn na Koledžu za nauku i tehnologiju Univerziteta u Ruandi uveo je strategije uče- nja kao što su provera znanja putem otvorenih pitanja, mogućnost dobijanja povratnih informacija od nastavnika i progresivan nastavni program koji objedinjuje akademske obaveze sa podrškom studentima. Takvim pristu- pima je unapređeno kritičko mišljenje studenata. Tercijarno obrazovanje izgrađuje i prenosive sociobihevioralne veštine kao što su timski rad, fleksibilnost, samopouzdanje, veština pregovaranja i samoizražavanje. U jednom anketnom istraživanju poslodavaca koji zapo- šljavaju inženjere u Indiji, sociobihevioralne veštine rangirane su isto ili čak bolje od stručnih kvalifikacija i diploma po svom značaju za zapošljivost diplomaca. Ankete poslodavaca u Bugarskoj, Gruziji, Kazahstanu, BJR Make- doniji, Poljskoj i Rusiji pokazuju da poslodavci smatraju kako je nedostatak sociobihevioralnih veština barem jednako problematičan kao i nedostatak stručnih veština. Univerziteti koji gledaju u budućnost ulažu napore da njihovi studenti ste- knu sociobihevioralne veštine. Strukovne škole u Holandiji nude preduzet- ničke kurseve sa ciljem da unaprede nekognitivne veštine svojih studenata kao što su timski rad i samopouzdanje. U Tunisu je uvođenje preduzetničkog programa koji objedinjuje poslovnu obuku sa mentorstvom pospešilo bihevi- oralne veštine studenata na univerzitetima. Kombinovanjem kooperativnog Celoživotno učenje | 83 učenja i simulacija na časovima farmakologije poboljšane su sposobnosti kineskih studenata za samostalno učenje i njihove komunikacione veštine. Međutim, kvalitetnija obuka sociobihevioralnih veština iziskuje i odgovara- juće nastavne programe i precizno merenje ostvarenih rezultata, pogotovo u zemljama sa niskim dohotkom i u ruralnim područjima. Uloga ustanova tercijarnog obrazovanja kao nosilaca inovacija takođe se visoko ceni. Već dobro poznati primeri inovacionih klastera na univerzitetima locirani su u razvijenim zemljama – u SAD na Univerzitetu Stanford, Kalifor- nijskom univerzitetu, Berkliju (Silicijumska dolina) i Harvard – Masačusets institutu za tehnologiju (Route 128 u Bostonu); u Ujedinjenom Kraljevstvu na Univerzitetu u Kembridžu, Univerzitetu u Oksfordu i Londonskom univer- zitetskom koledžu (tzv. zlatni trougao). Klasteri se osnivaju i u zemljama sa srednjim nivoom dohotka. Na Malajskom univerzitetu u Maleziji, na primer, tokom poslednje decenije osnovano je osam klastera za interdisciplinarna istraživanja na polju održivog razvoja i biotehnologije. Univerzitet u Pekingu osniva istraživački klaster Clinical Medicine Plus X za istraživanja u oblasti precizne medicine i korišćenja velikih podataka (big data) i veštačke inteli- gencije u medicini. Na Indijskom institutu za tehnologiju, kao deo inicijative Startup India, osnovano je sedam novih istraživačkih parkova za promovisa- nje inovacija putem saradnje između univerziteta i preduzeća u privatnom sektoru. Inovacioni park za istraživanje i tehnologiju u Meksiku trenutno poseduje 30 istraživačkih centara za istraživanje i razvoj na polju biotehno- logije, nanotehnologije i robotike. Sedam takvih centara vode univerziteti. Postoje dva glavna faktora koja utiču na uspešnost inovacionih ekosi- stema. Prvo, izabrati pravi univerzitet za pravi sektor. Aglomeracioni efekti univerziteta variraju po sektorima. Drugo, uvideti da stabilan inovacioni ekosistem iziskuje podsticajan ambijent. Sâmo postojanje uspešnih inovaci- onih klastera ne znači da postoji garantovana formula za njihovo osnivanje. Međutim, vlade su često odgovorne za kreiranje podsticajnog ambijenta u kojem će inovacioni klasteri biti uspešni, u smislu izgradnje lokalne infra- strukture, povećanja izdvajanja za istraživanje i razvoj, povezivanja univerzi- teta sa visokokvalitetnim istraživačima i inovatorima u privatnom sektoru i ublažavanja rigidnog radnog zakonodavstva. Učenje odraslih van radnog mesta Izmene u prirodi rada dovele su pojedine radnike u epicentar korenitih pro- mena u traženim veštinama. Ekonomije se prilagođavaju da bi obezbedile ljudski kapital u narednoj generaciji, dok je populacija radnog uzrasta sve anksioznija u pogledu mogućnosti za zaposlenje. Jedan od koraka ka smanjenju te anksioznosti jeste učenje odraslih, kojim se radnici koji su prekinuli školovanje i koji nisu zaposleni obučavaju za nove veštine ili unapređuju postojeće. Međutim, takav pristup se pokazao uspeš- nijim u teoriji nego u praksi. Taj vid učenja nije dovoljno dobro osmišljen, što često predstavlja prepreku. Učenje odraslih može se unaprediti na tri načina: sistematičnijim dijagnostikovanjem specifičnih prepreka s kojima se odrasli suočavaju; nastavom koja je prilagođena funkcionisanju mozga odraslih i 84 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 fleksibilnim modelima učenja koji se uklapaju u način života odraslih. Uče- nje odraslih predstavlja važan kanal za prilagođavanje veština koje će biti potrebne u budućnosti, ali je neophodno ozbiljno razmotriti načine realiza- cije takvog učenja. Učenje odraslih ima više različitih oblika. U ovom odeljku bavićemo se trima vrstama učenja koje su posebno relevantne za pripremu odraslih za izmenjena tržišta rada: programima opismenjavanja odraslih, obučavanjem u veštinama koje omogućavaju zaposlenje za platu i programima podrške preduzetništvu. Više od 2,1 milijarde stanovnika radnog uzrasta širom sveta (15–64 godine starosti) odlikuje niska sposobnost čitanja. U Podsaharskoj Africi skoro 61 posto radnika ima teškoće u čitanju. Taj procenat u Latinskoj Americi i na Karibima iznosi 44 posto. U Indiji, pak, ume da čita samo 24 posto odraslih starosti između 18 i 37 godina koji su prekinuli školovanje pre završetka osnovne škole.28 Loš kvalitet obrazovanja može da rezultira slabom pismeno- šću (slika 4.6). U Boliviji, Gani i Keniji više od 40 posto devetnaestogodišnjaka i dvadesetogodišnjaka sa završenom srednjom školom ne ispunjava osnovne kriterijume pismenosti, u odnosu na 3 posto u Vijetnamu. To predstavlja pro- blem. Imajući u vidu budućnost rada, funkcionalna pismenost biće veština neophodna za opstanak. Ekonomska i društvena cena nepismenosti odraslih za zemlje u razvoju procenjuje se na 5 milijardi dolara na godišnjem nivou.29 Čak i kad ovladaju osnovama pismenosti, mnogi prekidaju školovanje suviše rano da bi kasnije ostvarili uspeh u životu i radu. Razlozi mogu biti SLIKA 4.6 U pojedinim zemljama veliki broj devetnaestogodišnjaka i dvadesetogodišnjaka odlikuje nizak nivo pismenosti uprkos završenom srednjem obrazovanju 60 % stanovništva uzrasta 19–20 godina % stanovništva uzrasta 19–20 godina sa sa nivoom pismenosti ispod 2 završenim višim 40 srednjim obrazovanjem 20–50 50–80 80–100 20 0 am an a Gr a Uk ija rm a Ru a a r ja Gr a a Ko l Tu o le Bo a ija ja lu a ka e pa Fr sk sk Je ajin ij sij j čk n Ko alij v bi bi ni ra Či uz en liv rs Ga so tn r cu Ki Ke Sr m Iz It I r je Vi Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Napomena: Podaci iz Jermenije, Bolivije, Kolumbije, Gruzije, Gane, Kenije, Kosova, Srbije, Ukrajine i Vijetnama: Ankete Svet- ske banke o merenju STEP veština (STEP Skills Measurement Surveys); podaci iz ostalih zemalja: Set podataka Programa za međunarodnu procenu kompetencija odraslih (PIACC). Tercijarno obrazovanje je spojeno sa višim srednjim obrazo- vanjem. Ankete o STEP veštinama reprezentativne su za urbana područja. PIAAC uzorkom za Rusiju nije obuhvaćeno stanovništvo opštinskog područja Moskve. Celoživotno učenje | 85 ekonomske i kulturološke prepreke, nizak kvalitet osnovnog obrazovanja ili i jedno i drugo. Godine 2014. stopa ispisa iz nižeg srednjeg opšteg obrazovanja u zemljama sa niskim dohotkom u proseku je iznosila 27,5 posto, u zemljama sa srednjim dohotkom 13,3, a u zemljama sa visokim dohotkom 4,8 posto.30 Ispisani iz škole, bez formalne diplome i obuke, teško mogu da pronađu posao ili da kasnije u životu nastave školovanje. Sa sličnim ograničenjima susreću se i odrasli koji su završili školovanje, ali su imali loše osnovno obrazovanje. Na globalnom nivou ima 260 miliona ljudi između 15 i 24 godine života koji se ne školuju i nisu zaposleni. Veliki broj nezaposlenih predstavlja poli- tički rizik, ali i ekonomski problem. Takva situacija povremeno izaziva talase emigracije, socijalne nemire ili politička previranja. Nedovoljne ekonom- ske mogućnosti za sve obrazovanije stanovništvo bile su glavni katalizator Arapskog proleća 2010–2011. Dodatni pritisak na tržište rada vrši i izme- njeni demografski sastav stanovništva. Da bi održale ekonomski rast, mnoge bogate zemlje pokušavaju da obuče manju, stariju radnu snagu novim vešti- nama. Ostale zemlje sa mlađim stanovništvom, pak, teško izlaze na kraj sa niskokvalifikovanom radnom snagom zarobljenom na poslovima sa niskom produktivnošću. Programima učenja odraslih ažuriraju se postojeće veštine i revidira i poboljšava prilagodljivost starijih radnika. Cilj indijske inicijative Saakshar Bharat, koja je lansirana 2009. godine, jeste da opismeni 70 miliona odra- slih osoba. U Gani su programi opismenjavanja odraslih rezultirali prino- sima na tržištu rada od preko 66 procenata.31 Meksički Nacionalni institut za obrazovanje odraslih osmislio je fleksibilne module obrazovnih programa ekvivalentne osnovnom ili srednjoškolskom obrazovanju. Njihov cilj je da pruže novu šansu onima koji su prekinuli školovanje. Inicijativa Svetske banke u Nepalu pod nazivom Inicijativa za zaposlenje adolescentkinja obez- bedila je stručnu obuku ženama, zahvaljujući kojoj je njihova zaposlenost izvan poljoprivrede povećana za 174 posto.32 Program Entra21 u Argentini za obuku i praksu odraslih rezultirao je porastom zarada njegovih učesnika za 40 posto.33 Program Ninaweza u Keniji obučava mlade žene koje žive u neformalnim naseljima u Najrobiju. Program je za 14 posto povećao vero- vatnoću da će njegove učesnice pronaći posao, ostvariti višu zaradu i biti samopouzdanije.34 Ipak, mnogi programi učenja odraslih ne ostvaruju značajne efekte. Programima opismenjavanja odraslih često se unapređuje sposobnost pre- poznavanja reči, ali se i dalje ne unapređuje razumevanje pročitanog.35 U Nigeru je jedan program za obrazovanje odraslih uspeo da poboljša brzinu čitanja, ali ne do nivoa potrebnog za razumevanje pročitanog (minimalna brzina čitanja neophodna za razumevanje pročitanog jeste jedna reč na sva- kih 1,5 sekundi). Programima podrške preduzetništvu često se poboljša zna- nje o poslovanju, ali takvi programi ne otvaraju nova radna mesta. U Peruu je obuka namenjena ženama preduzetnicama unapredila njihovo poslovanje, ali nije omogućila značajan porast zaposlenosti. Stručna obuka nezaposlenih često dovodi do rasta zarada u kratkom roku, ali ne dovodi uvek do porasta dugoročne zaposlenosti. Program Juventud y Empleo (Mladost i zaposlenost) u Dominikanskoj Republici doveo je do poboljšanja nekognitivnih veština i 86 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 formalizacije rada, ali ne i do porasta zaposlenosti. Stručna obuka u Turskoj nije značajno uticala na ukupnu zaposlenost, dok su se pozitivni efekti na kvalitet zaposlenosti vremenom izgubili. I najuspešniji programi učenja odraslih odlikuju se visokim troškovima. U Liberiji, uprkos tome što mlade žene kojima je dostupna stručna obuka ostvaruju veće mesečne zarade – 11 dolara više od poredbene grupe – cena programa iznosi 1.650 dolara po osobi.36 Treba da prođe 12 godina tokom kojih će se osećati značajni efekti programa kako bi on isplatio svoju cenu. U Latinskoj Americi je potrebno dosta vremena da bi pojedini programi sa stabilnim efektima dostigli pozitivne neto sadašnje vrednosti – na primer, sedam godina u slučaju programa ProJoven (Program za mlade) u Peruu, a 12 godina za program Proyecto Joven u Argentini.37 Učenje odraslih je često samo skupa komponenta sveobuhvatnog paketa, zbog čega je teško proce- niti njegovu isplativost. Čileanskim Programom za podršku mikropreduzet- nicima povećana je samozaposlenost učesnika za 15 procentnih poena u kratkom roku, ali je nejasno koliki deo tog rasta treba pripisati 60-časovnoj poslovnoj obuci, a koliko ulaganju od 600 dolara u svako novoosnovano preduzeće.38 Dva glavna razloga slabe uspešnosti programa učenja odraslih jesu neod­ govarajuća izrada i netačna dijagnoza problema. Mozak odraslog čoveka uči drugačije – a to se ne uzima uvek u obzir kada se osmišljavaju programi učenja. Pošto sposobnost mozga za učenje opada s godinama, programi uče- nja odraslih imaju pred sobom važan zadatak – sticanje znanja onda kada je mozak manje sposoban za učenje. Savremena otkrića iz oblasti neuronauke pomažu da se taj problem reši. Sposobnost za učenje mozga odraslih umno- gome zavisi od stepena njegovog korišćenja. Programi učenja odraslih imaju veću šansu za uspeh ukoliko je gradivo integrisano u svakodnevni život. U Nigeru, na primer, učenici koji su nastavu u programu obrazovanja odraslih pratili putem mobilnih telefona ostvarili su znatno bolje rezultate iz čitanja i matematike nego polaznici koji nisu imali tu mogućnost. Odrasli su izloženi značajnom stresu, što negativno utiče na njihove mentalne sposobnosti – a to se ne uzima uvek u obzir kada se osmišljavaju programi učenja. Emocije odraslih su često rasute jer imaju zahteve prema porodici, čuvanju dece i poslu. Kognitivni kapacitet za učenje često je kom- promitovan tim zahtevima. U Indiji je, na primer, uočeno da su uzgajivači šećerne trske imali izrazito smanjen kognitivni kapacitet kad su siromašniji (tokom žetve) nego kad su bogatiji (posle žetve). Kreiranje emocionalnih veza sa sadržajem koji se uči – na primer, putem postavljanja ciljeva – moglo bi da bude uspešna strategija za podizanje kvaliteta učenja odraslih. Među- tim, bihevioralni alati retko su deo programa učenja odraslih. Odrasli se suočavaju sa specifičnim socioekonomskim preprekama – i ponovo treba istaći da se te prepreke ne uzimaju u obzir prilikom izrade pro- grama učenja. Učenje odraslih ima visok oportunitetni trošak izražen u pro- puštenim prihodima i u propuštenom vremenu koje bi polaznik proveo sa decom, ali programi često imaju nefleksibilan i intenzivan raspored. U Mala- viju je učešće u programu obuke rezultiralo smanjenjem ušteđevine po stopi koja je kod žena bila skoro dvostruko viša nego kod muškaraca. Udaljenost Celoživotno učenje | 87 lokacije gde se odvija obuka i nedostatak organizovane brige za decu pred- stavljali su značajne prepreke za žene koje su pokušavale da pohađaju pro- gram stručne obuke u Indiji. Stopa odustajanja od programa opismenjavanja odraslih često je visoka i kreće se u rasponu od 17 procenata u Nigeru do 58 procenata u Indiji.39 Slabo učešće u programima učenja odraslih znak je da oni nisu uvek pravo rešenje. U programu Veštine za zapošljivost u Pakistanu, čak i među siromašni- jim domaćinstvima koja su izrazila interesovanje za stručne veštine, više od 95 posto njihovih članova nije se ni upisalo iako su dobili vaučer. Čak i kad je vlada povećala dnevnu nadoknadu za pohađanje programa i centre za obuku premestila u sela, upis nije premašio 25 posto.40 U Gani neformalna predu- zeća nisu zainteresovana za programe obuke jer većina menadžera smatra da pomanjkanje veština nije naročit problem. Tri su perspektivna puta ka uspešnijem učenju odraslih: bolja dijagnoza problema i evaluacija, bolja osmišljenost i bolja organizacija programa. Za bolju dijagnozu problema i bolju evaluaciju neophodno je sistematično prikupljanje podataka da bi se uočili najvažniji problemi ciljne populacije. Takvi podaci su korisni i za prilagođavanje programa obuke ciljnoj popu- laciji. Administrativni podaci prikupljeni u okviru programa National Rural Employment Guarantee Act u Indiji pružili su detaljnu sliku lokalnih tržišta rada. Postoji dosta prostora za unapređenje izrade programa učenja odraslih na osnovu saznanja iz oblasti neuronauke i bihevioralne ekonomije. Za učenje odraslih veliki značaj imaju praktična vežbanja i vizuelna pomagala jer pot- pomažu memorizaciju. Kao korisni za podizanje kvaliteta učenja odraslih pokazali su se i motivacioni alati kao što su novčano nagrađivanje, radno iskustvo i česte povratne informacije od nastavnika. Jedan eksperiment sa mlađim osobama pokazao je da nagrađivanje povećava dugoročno poboljša- nje radnih performansi nakon završenog programa obuke. Što se tiče načina organizovanja programa, fleksibilnost programa omo- gućava odraslima da uče kad je to njima zgodno. U vaučerskom programu obuke u Keniji skoro 50 posto žena navelo je da je blizina centra za obuku odlučujući faktor za izbor kursa.41 Imajući u vidu da odrasli nemaju dovoljno vremena, za njih su naročito perspektivni programi obuke sa kraćim kurse- vima koji se mogu pratiti putem mobilnih telefona. Organizovanje programa obuke putem mobilnih telefona pruža i bolju zaštitu odraslih od mogućeg stigmatizovanja. Programi učenja odraslih uspešniji su ako su nedvosmisleno povezani sa mogućnostima za zaposlenje. Jedan od popularnih načina da se to ostvari jesu obavezne pripravničke prakse u kojima se obuka povezuje sa svakod- nevnim iskustvom, a polaznici se motivišu obećanjem o budućim ekonom- skim koristima od učenja. Programi obuke za sticanje veština imaju mnogo više uspeha ako u osmišljavanju nastavnog programa ili metoda obučavanja učestvuje i privatni sektor ili ako pružaju obuku na licu mesta putem pri- pravničke ili obavezne prakse. Kolumbijski program Jóvenes en Acción (Mladi u akciji) objedinjuje nastavu u učionici sa obukom i praksom u privatnim preduzećima. Zarade i verovatnoća dobijanja formalnog zaposlenja porasli su 88 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 u kratkom roku i održani su dugoročno. Program je pokazao i snažne obra- zovne efekte jer se povećavala verovatnoća da polaznici završe srednju školu i nastave obrazovanje na fakultetu osam godina nakon obuke. Verovatnoća da će i članovi porodica polaznika upisati fakultet takođe se povećala. Uspešnost programa učenja odraslih može zavisiti i od mogućnosti da istovremeno budu otklonjene višestruke prepreke. Objedinjavanjem obuke sa novčanim podsticajima ili obezbeđenjem kapitala direktno se povećava uspešnost programa. U Kamerunu je 54.000 ljudi koji su učestvovali u pro- gramu obuke koji je pratila i novčana pomoć našlo posao.42 Kombinovanje obuke za sticanje veština sa dokazima o završenom programu u vidu diplome ili sertifikata, pismima preporuke i boljim informisanjem o mogućnostima zaposlenja takođe može podići uspešnost programa, naročito ako su žene polaznici. U Ugandi, na primer, radnici sa dokazivim, prenosivim veštinama odlikuju se višim stopama zaposlenosti, većim zaradama i većom mobilno- šću na tržištu rada. Cilj jednog programa Svetske banke u Južnoj Africi jeste da unapredi potragu za poslom podsticanjem međusobne podrške onih koji se nalaze u istoj situaciji, podsećanjem putem SMS-a i planiranjem akcija. Pokazalo se da je uvođenje mekih ili sociobihevioralnih veština u pro- grame perspektivan potez. Kurs „lične inicijative“ – način razmišljanja koji podrazumeva određeno ponašanje pri samostalnom pokretanju biznisa, ino- vativno razmišljanje i postavljanje ciljeva – koji su pohađali vlasnici nefor- malnih preduzeća u Togu, povećao je dobit preduzeća za 30 posto dve godine nakon završetka programa. Pokazalo se da je taj pristup znatno uspešniji od tradicionalne poslovne obuke. Sticanje veština kao što su upravljanje vreme- nom, uspešna komunikacija i finansijsko upravljanje povećalo je produktiv- nost fabričkih radnika u Indiji. Napomene   1.  Krueger & Kumar (2004).   2.  Cunningham & Villaseñor (2016); Deming (2017).  3. Hanushek et al. (2017).   4.  Međunarodna baza podataka Svetske banke o raspodeli dohotka.  5. Ederer et al. (2015).   6.  World Bank (2015a, 2015b).   7. Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu World Bank`s Enterprise Sur- vey, 2015–2016.   8.  Ebenehi, Rashid, & Bakar (2016).   9.  World Bank (2018b). 10. Attanasio et al. (2014). 11.  Oxford Policy Management (2009). 12.  Aboud & Hossain (2011). 13.  Martinez, Naudeau, & Pereira (2012). 14.  Garcia, Heckman, & Ziff (2017). 15.  Bidwell & Watine (2014). 16. Engle et al. (2011). 17.  Nollenberger & Rodríguez-Planas (2015). Celoživotno učenje | 89 18. Hoddinott et al. (2008). 19. Gertler et al. (2014). 20. Black et al. (2017). 21.  UNESCO (2015, 59). 22. Brinkman et al. (2017). 23.  Psacharopoulos & Patrinos (2018). 24.  Saavedra (2009). 25. Ferreyra et al. (2017). 26.  Hasanefendic, Heitor, & Horta (2016). 27. Blom et al. (2016); StudyMalaysia (2016). 28.  Kaffenberger & Pritchett (2017). 29.  Cree, Kay, & Steward (2012). 30. Na osnovu indikatora o „kumulativnoj stopi ispisa iz završnog razreda nižeg sred- njeg opšteg obrazovanja“, koji objavljuje Institut za statistiku UNESCO. Podaci su dostupni za 112 zemalja. 31.  Blunch, Darvas, & Favara (2018). 32. Chakravarty et al. (2017). 33.  J-PAL (2017). 34.  Alvares de Azevedo, Davis, & Charles (2013). 35.  Aker i Sawyer (2016). 36. Adoho et al. (2014). 37.  Kluve (2016). 38.  Martínez, Puentes, & Ruiz-Tagle (2018). 39.  Aker i Sawyer (2016). 40. Cheema et al. (2015). 41. Hicks et al. (2011). 42.  Haan & Serrière (2002). Literatura Aboud, Frances E., & Kamal Hossain. 2011. “The Impact of Preprimary School on Pri- mary School Achievement in Bangladesh.” Early Childhood Research Quarterly 26: 237–46. Adoho, Franck, Shubha Chakravarty, Dala T. Korkoyah, Jr., Mattias Lundberg, & Afia Tasneem. 2014. “The Impact of an Adolescent Girls Employment Program: The EPAG Project in Liberia.” Policy Research Working Paper 6832, World Bank, Was- hington, DC. Aker, Jenny, & Melita Sawyer. 2016. “Adult Learning in Sub-Saharan Africa: What Do and Don’t We Know?” Background paper for Arias et al., forthcoming, “The Skills Balancing Act in Sub-Saharan Africa: Investing in Skills for Productivity, Inclusion, and Adaptability.” Alvares de Azevedo, Thomaz, Jeff Davis, & Munene Charles. 2013. “Testing What Works in Youth Employment: Evaluating Kenya’s Ninaweza Program.” Global Partnership for Youth Employment, Washington, DC. Attanasio, Orazio P., Camila Fernández, Emla O. A. Fitzsimons, Sally M. Grantham-M- cGregor, Costas Meghir, & Marta Rubio-Codina. 2014. “Using the Infrastructure of a Conditional Cash Transfer Program to Deliver a Scalable Integrated Early Child Development Program in Colombia: Cluster Randomized Controlled Trial.” BMJ 349 (September 29): g5785. Bidwell, Kelly, & Loïc Watine. 2014. Exploring Early Education Programs in Peri-urban Settings in Africa. New Haven, CT: Innovations for Poverty Action. 90 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Black, Maureen M., Susan P. Walker, Lia C. H. Fernald, Christopher T. Andersen, Ann M. DiGirolamo, Chunling Lu, Dana C. McCoy, et al. 2017. “Early Childhood Develop- ment Coming of Age: Science through the Life Course.” Lancet 389 (10064): 77–90. Blom, Andreas, Reehana Rana, Crispus Kiamb, Him Bayusuf, & Mariam Adil. 2016. “Expanding Tertiary Education for Well-Paid Jobs: Competitiveness and Shared Prosperity in Kenya.” World Bank, Washington, DC. Blunch, Niels-Hugo, Peter Darvas, & Marta Favara. 2018. “Unpacking the Returns to Education and Skills in Urban Ghana: The Remediation Role of Second Chance Learning Programs.” Working paper, World Bank, Washington, DC. Brinkman, Sally Anne, Amer Hasan, Haeil Jung, Angela Kinnell, & Menno Pradhan. 2017. “The Impact of Expanding Access to Early Childhood Education Services in Rural Indonesia.” Journal of Labor Economics 35 (S1): 305–35. Chakravarty, Shubha, Mattias Lundberg, Plamen Nikolov, & Juliane Zenker. 2017. “Vocational Training Programs and Youth Labor Market Outcomes: Evidence from Nepal.” HCEO Working Paper 2017–056, Human Capital and Economic Opportu- nity Global Working Group, University of Chicago, July. Cheema, Ali, Asim I. Khwaja, Muhammad Farooq Naseer, & Jacob N. Shapiro. 2015. “Skills Intervention Report: Results of First Round of Voucher Disbursement and Strategies for Improving Uptake.” Technical Report, Punjab Economic Opportuni- ties Program, Punjab Social Protection Authority, Lahore, Pakistan. Cree, Anthony, Andrew Kay, & June Steward. 2012. “The Economic and Social Cost of Illiteracy: A Snapshot of Illiteracy in a Global Context.” World Literacy Foundation, Melbourne, April. Cunningham, Wendy, & Paula Villaseñor. 2016. “Employer Voices, Employer Demands, and Implications for Public Skills Development Policy Connecting the Labor and Education Sectors.” World Bank Research Observer 31 (1): 102–34. Deming, David J. 2017. “The Growing Importance of Social Skills in the Labor Market.” Quarterly Journal of Economics 132 (4): 1593–1640. Ebenehi, Amos Shaibu, Abdullah Mat Rashid, & Ab Rahim Bakar. 2016. “Predictors of Career Adaptability Skill among Higher Education Students in Nigeria.” Internatio- nal Journal for Research in Vocational Education and Training 3 (3): 212–29. Ederer, Peer, Ljubica Nedelkoska, Alexander Patt, & Silvia Castellazzi. 2015. “What Do Employers Pay for Employees’ Complex Problem Solving Skills?” International Journal of Lifelong Education 34 (4): 430–47. Engle, Patrice L., Lia C. H. Fernald, Harold Alderman, Jere R. Behrman, Chloe O’Gara, Aisha Yousafzai, Meena Cabral de Mello, et al. 2011. “Strategies for Reducing Inequ- alities and Improving Developmental Outcomes for Young Children in Low-In- come and Middle-Income Countries.” Lancet 378 (9799): 1339–53. Ferreyra, María Marta, Ciro Avitabile, Javier Botero Álvarez, Francisco Haimovich Paz, & Sergio Urzúa. 2017. At a Crossroads: Higher Education in Latin America and the Caribbean. Directions in Development: Human Development Series. Washington, DC: World Bank. Garcia, Jorge Luis, James J. Heckman, & Anna L. Ziff. 2017. “Gender Differences in the Benefits of an Influential Early Childhood Program.” NBER Working Paper 23412, National Bureau of Economic Research, Cambridge, MA. Gertler, Paul J., James J. Heckman, Rodrigo Pinto, Arianna Zanolini, Christel Ver- meersch, Susan P. Walker, Susan M. Chang, et al. 2014. “Labor Market Returns to an Early Childhood Stimulation Intervention in Jamaica.” Science 344 (6187): 998–1001. Celoživotno učenje | 91 Haan, Hans Christian, & Nicolas Serrière. 2002. Training for Work in the Informal Sector: Fresh Evidence from West and Central Africa. Occasional paper, International Trai- ning Centre, International Labour Organization, Turin, Italy, August. Hanushek, Eric A., Guido Schwerdt, Simon Wiederhold, & Ludger Woessmann. 2017. “Coping with Change: International Differences in the Returns to Skills.” Economics Letters 153 (April): 15–19. Hasanefendic, Sandra, Manuel Heitor, & Hugo Horta. 2016. “Training Students for New Jobs: The Role of Technical and Vocational Higher Education and Implications for Science Policy in Portugal.” Technological Forecasting and Social Change 113 (Part B): 328–40. Hicks, Joan Hamory, Michael Kremer, Isaac Mbiti, & Edward Miguel. 2011. “Vocational Education Voucher Delivery and Labor Market Returns: A Randomized Evaluation among Kenyan Youth.” Report for Spanish Impact Evaluation Fund, Phase II, World Bank, Washington, DC. Hoddinott, John, John A. Maluccio, Jere R. Behrman, Rafael Flores, & Reynaldo Marto- rell. 2008. “Effect of a Nutrition Intervention during Early Childhood on Economic Productivity in Guatemalan Adults.” Lancet 371 (9610): 411–16. J-PAL (Abdul Latif Jameel Poverty Action Lab). 2017. “Skills Training Programmes.” Cambridge, MA, August. Kaffenberger, Michelle, & Lant Pritchett. 2017. “More School or More Learning? Evi- dence from Learning Profiles from the Financial Inclusion Insights Data.” Backgro- und paper prepared for WDR 2018, World Bank, Washington, DC. Kluve, Jochen. 2016. “A Review of the Effectiveness of Active Labour Market Program- mes with a Focus on Latin America and the Caribbean.” Research Department Wor- king Paper 9, International Labour Office, Geneva, March. Krueger, Dirk, & Krishna B. Kumar. 2004. “Skill-Specific Rather than General Educa- tion: A Reason for US-Europe Growth Differences?” Journal of Economic Growth 9 (2): 167–207. Martínez, Claudia, Esteban Puentes, & Jaime Ruiz-Tagle. 2018. “The Effects of Micro-En- trepreneurship Programs on Labor Market Performance: Experimental Evidence from Chile.” American Economic Journal: Applied Economics 10 (2): 101–24. Martinez, Sebastian, Sophie Naudeau, & Vitor Pereira. 2012. “The Promise of Preschool in Africa: A Randomized Impact Evaluation of Early Childhood Development in Rural Mozambique.” World Bank, Washington, DC. Nollenberger, Natalia, & Núria Rodríguez-Planas. 2015. “Full-Time Universal Childcare in a Context of Low Maternal Employment: Quasi-Experimental Evidence from Spain.” Labour Economics 36 (October): 124−36. Oxford Policy Management. 2009. “Lady Health Worker Programme: External Evalu- ation of the National Programme for Family Planning and Primary Health Care: Summary of Results.” Islamabad, Pakistan. Psacharopoulos, George, & Harry Anthony Patrinos. 2018. “Returns to Investment in Education: A Decennial Review of the Global Literature.” Policy Research Working Paper 8402, World Bank, Washington, DC. Saavedra, Juan Esteban. 2009. “The Learning and Early Labor Market Effects of College Quality: A Regression Discontinuity Analysis.” Working paper, University of Sout- hern California, Los Angeles. StudyMalaysia. 2016. “Technical and Vocational Education and Training (TVET) in Malaysia.” October 12. https://www.studymalaysia.com/education/top-stories / technical-and-vocational-education-and-training-in-malaysia. 92 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 UNESCO (United Nations Educational, Scientific, and Cultural Organization). 2015. Education for All Global Monitoring Report. Paris: UNESCO. World Bank. 2015a. “Armenia: Skills toward Employment and Productivity (STEP), Survey Findings (Urban Areas).” Washington, DC, January 31. ———. 2015b. “Georgia: Skills toward Employment and Productivity (STEP), Survey Findings (Urban Areas).” Washington, DC, January 31. ———. 2018a. Unleashing the Potential of Education in the Middle East and North Africa. Washington, DC: World Bank. ———. 2018b. World Development Report 2018: Learning to Realize Education’s Promise. Washington, DC: World Bank. POGLAVLJE 5 Prinosi od rada O brazovanje ne prestaje u školi. Studenti koji se zaposle imaju priliku da nastave da akumuliraju ljudski kapital, ali se suoča- vaju sa preprekama. Prvo, ekonomije u nastajanju imaju veliki neformalni sektor. Zaposleni u tom sektoru uglavnom obavljaju poslove sa niskom produktivnošću koji ne omogućavaju učenje niti stabilne izvore prihoda. Stvaranjem uslova za zapošljavanje u formalnom sektoru, vlade mogu siromašnima ponuditi bolje obrazovanje i mogućnosti za zaradu. Druga prepreka je činjenica da su žene često isključene iz procesa rada, a treća to što su siromašni u ekonomijama u nastajanju koncentrisani u ruralnim oblastima u poljoprivrednom sektoru. Povećanje njihove produktivnosti ima ključni značaj za sticanje ljudskog kapitala. Jedan od osnivača ekonomije rada kvantitativno je odredio isplativost rada i školovanja. Pre nego što je Džejkob Mincer sedamdesetih godina XX veka počeo da se bavi tom oblašću, savremenici su bili uvereni da sreća određuje ljudske sposobnosti, koje dalje određuju zaradu. Mincer je dokazao da na razlike u zaradi utiče ulaganje u ljudski kapital koje tokom životnog ciklusa raste, najpre u školi, a kasnije na poslu. Isplativost takvih ulaganja može se meriti kao uvećana zarada ili „prinosi“ koji proizlaze iz dodatne godine prove- dene u školi ili na poslu. Na primer, Mincer je utvrdio da za muškarce belce, na nepoljoprivrednim poslovima, dodatna godina obrazovanja uvećava zaradu za 10,7 posto.1 Radnici u ekonomijama u nastajanju imaju niži prinos od radnog iskustva nego njihove kolege u razvijenim ekonomijama (slika 5.1). U Holandiji i Šved- skoj dodatna godina rada uvećava zaradu za 5,5 posto. U Avganistanu ta cifra iznosi 0,3 posto. Verovatnije je da će se radnik u ekonomiji u nastajanju nego radnik u razvijenoj ekonomiji zaposliti na manuelnim poslovima, gde postoji manji prostor za učenje a veći rizik od automatizacije. Štaviše, u poređenju sa razvijenim ekonomijama, ekonomije u nastajanju imaju slabo obrazovanu radnu snagu. Razvijene ekonomije često imaju najsavremeniju tehnologiju, a njihovi radnici su uglavnom visokoobrazovani, formalno zaposleni i imaju pristup velikom broju različitih poslova koji se sastoje od brojnih nerutin- skih, kognitivnih zadataka. Time može da se objasni veći prinos od rada u razvijenim ekonomijama nego u ekonomijama u nastajanju. Poređenje prinosa od rada između manuelnih i kognitivnih zanimanja pokazuje da dodatna godina rada u kognitivnim profesijama uvećava zarade za 2,9 posto, dok ta cifra za manuelne poslove iznosi 1,9 posto.2 Jednostavna zanimanja kao što su čistači ili kvalifikovani poljoprivredni radnici imaju naj- niži prinos. Stručnjaci, menadžeri, inženjeri i tehničari imaju najviše prinose. Na radnom mestu se mogu steći veštine nakon školovanja. Ipak, rad je dopuna školovanju, a ne zamena za njega. Globalne razlike u školskom obra- zovanju u velikoj meri objašnjavaju uočene razlike u zaradama. Dodatna godina provedena u školi u proseku donosi isto uvećanje zarade kao i četiri godine provedene na poslu. Radnik treba da provede tri godine na poslu u Nemačkoj, pet godina u Malaviju, a osam u Gvatemali da bi se postigao isti efekat na zaradu koji ima dodatna godina školovanja. Politike koje uvećavaju 94 Prinosi od rada | 95 SLIKA 5.1 Zemlje sa visokim dohotkom imaju veći prinos od radnog iskustva nego zemlje sa srednjim ili niskim dohotkom 6,0 Švedska: 5,5 Srednja Nemačka: 4,3 % uvećanje zarade za dodatnu godinu vrednost 4,0 (Francuska): Tanzanija: 3,6 4,0 Brazil: 2,8 Kenija: 3,0 Urugvaj: 3,0 Etiopija: 2,9 Srednja radnog iskustva Južnoafrička Srednja vrednost Kamerun: 2,5 Republika: 2,4 vrednost (Liberija): Srednja 2,0 (Gabon): 2,5 Litvanija: 2,1 Bugarska: 1,8 vrednost 2,1 (Moldavija): Malavi: 1,6 1,8 Kazahstan: 1,3 Jermenija: 0,8 0 Avganistan: 0,3 Kirgistan: –1,4 –2,0 Visok dohodak Viši srednji Niži srednji Nizak dohodak dohodak dohodak Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Korišćeni su podaci iz anketa o domaćinstvima i radnoj snazi iz Međuna- rodne baze podataka Svetske banke o raspodeli dohotka (International Income Distribution Data Set). Napomena: Na slici je prikazana procena procentualnog uvećanja zarada zahvaljujući dodatnoj godini potencijalnog rad- nog iskustva u 135 zemalja prema visini dohotka. Za zemlje sa visokim dohotkom srednja vrednost je 4,0 posto. Dakle, u proseku, dodatna godina radnog iskustva uvećava mesečnu zaradu za 4,0 posto u ekonomijama sa visokim dohotkom. Za svaku dohodnu grupu prikazane su zemlje sa najvišim i najnižim vrednostima. Tako dodatna godina iskustva uvećava mesečnu zaradu za 5,5 posto u Švedskoj, ali samo za 2,1 posto u Litvaniji. Metodologija prati prethodne radove tako što se godine iskustva klasifikuju u sedam grupa (Lagakos et al. 2018). Porast zarada za svaku grupu procenjuje se u odnosu na grupu bez radnog iskustva. Prinos od iskustva se zatim izračunava kao prosek svih sedam grupa, pomoću geometrijske sredine. Zemlje sa najvišim i najnižim vrednostima, koje su navedene za svaku dohodnu grupu, rangirane su nakon što su uzeti u obzir dohodak i očekivani životni vek. prinose od rada verovatno će biti od veće koristi ljudima iz ekonomija u nastajanju jer su mnogi od tih radnika isključeni iz školskog sistema. Obrazovani radnici imaju veće mogućnosti za učenje na poslu nego neo- brazovani. Za svaku dodatnu godinu radnog iskustva slabo obrazovani rad- nici imaju godišnji rast zarade od 2 posto. Nasuprot tome, radnici sa višim nivoima obrazovanja imaju godišnji prinos od rada u iznosu od 2,4 posto. Iz toga sledi da se zemlje sa slabim kvalitetom škola suočavaju sa dvostrukim rizikom. Prvo, mladi ljudi koji završe srednju školu nemaju veštine potrebne za pronalaženje posla. Drugo, čak i ako nađu posao, zarađuju i uče manje od obrazovanijih pojedinaca. Uzmimo za primer Jordan, zemlju sa niskim prinosom i od obrazovanja (5,9 posto) i od iskustva (1,2 posto), uz rezultate iz matematike, prirodnih nauka i čitanja, koji su, prema nalazu Međunarodnog programa procene uče- ničkih postignuća (PISA), ispod proseka. Radnik koji završi srednju školu u Jordanu i ima jednu godinu radnog staža zarađivaće manje od polovine plate koju prima njegov kolega iz Nemačke. Štaviše, do vremena kada ostvari 30 godina radnog staža, zarada radnika u Nemačkoj biće bar pet puta veća od njegove. 96 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Neformalnost Neformalna ekonomija je sveprisutna u većini ekonomija u nastajanju. Nefor- malna zaposlenost dostiže preko 70 posto u Podsaharskoj Africi, 60 posto u Južnoj Aziji i više od 50 posto u Latinskoj Americi. U Keniji neformalna zaposlenost dostiže zapanjujućih 77,9 posto od ukupnog broja zaposlenih, što predstavlja jednu od najviših stopa na afričkom kontinentu. Gotovo 6 mili- ona firmi u neformalnom sektoru Kenije nije službeno registrovano. A pro- duktivnost u tom sektoru je niska: u ekonomijama u nastajanju neformalno zaposleni ostvaruju u proseku samo 15 posto produktivnosti formalno zapo- slenih radnika.3 Neformalni sektor se sporo menja. Od 1999. godine u Indiji se naglo razvio sektor informacionih tehnologija; ta zemlja je postala nuklearna sila; obo- rila je svetski rekord u broju satelita koje je lansirala u svemir pomoću samo jedne rakete; dostigla je godišnju stopu rasta od 5,6 posto. Pa ipak, obim nje- nog neformalnog sektora je i dalje oko 90 posto.4 Taj obrazac nije karakteri- stičan samo za Indiju. Neformalni sektori su bitna karakteristika ekonomija u nastajanju. U Madagaskaru je procenat nepoljoprivrednih neformalno zaposlenih porastao sa 74 posto 2005. na 89 posto 2012. godine. U Nikaragvi se neformalnost povećala sa 72,4 posto 2005. na 75 posto 2010. godine.5 Analize zasnovane na podacima iz Međunarodne baze podataka Svetske banke o raspodeli dohotka (International Income Distribution Data Set) poka- zuju da je prinos od iskustva viši za radnike u formalnom nego u neformal- nom sektoru. Na primer, godina provedena u neformalnom sektoru u Keniji uvećava dohodak za samo 2,7 posto godišnje. Nasuprot tome, radnici u for- malnom sektoru u Keniji uvećavaju svoj dohodak za 4,1 posto na godišnjem nivou, što je približno 1,5 puta više nego za dohotke u neformalnom sektoru. Razlika je ogromna. Disparitet u prinosima od rada između formalnih i neformalnih poslova globalni je fenomen. U Nepalu je prinos od iskustva 1,4 puta viši za radnike u formalnom nego u neformalnom sektoru. U Južnoafričkoj Republici on je 1,6 puta veći, a u Indiji više nego dva puta veći u formalnom nego u nefor- malnom sektoru. U ekonomijama u nastajanju povećanje zarada za svaku dodatnu godinu rada za radnike u neformalnom sektoru u proseku iznosi 1,4 posto, a za radnike u formalnom sektoru 1,8 posto. Malo je verovatno da će milioni neformalnih firmi koje vode siromašni ljudi svoje vlasnike učiniti bogatim. One po pravilu nemaju plaćeno osoblje i uglavnom jedva da su profitabilne. U Dakaru u Senegalu 87 posto firmi sa produktivnošću rada ispod 10.000 dolara po radniku nalazi se u neformal- nom sektoru.6 Neformalne firme vode slabije obrazovani vlasnici, uslužuju potrošače sa niskim prihodima i koriste vrlo malo kapitala – one dodaju svega 15 posto vrednosti po zaposlenom u odnosu na formalne firme.7 One takođe retko prelaze u formalni sektor. Siromašni uspevaju da naprave mnogo sa malo sredstava, ali su firme koje oni vode premale da bi im uvećale sredstva za život. Te firme ne obezbeđuju stabilan izvor prihoda i stoga su siromašni osetljivi na nepredviđene situa- cije. Pa ipak, nemaju izbora. Preduzeća siromašnih predstavljaju mogućnost za rad kada je formalno zaposlenje nedostupno. Prinosi od rada | 97 Važan cilj ekonomske politike je kreiranje stabilnih formalnih radnih mesta za siromašne u privatnom sektoru. Stabilni poslovi omogućavaju siro- mašnim radnicima da se obavežu da mogu redovno da izmiruju finansijske obaveze. Fabrički poslovi dramatično poboljšavaju život siromašnih.8 Unap- ređenje infrastrukture u gradovima i selima moglo bi da podstakne osniva- nje formalnih preduzeća u okruženju gde žive siromašni radnici. Mada nije mnogo verovatno da će mala neformalna preduzeća postati formalna i da će rasti, vlasnici neformalnih firmi mogu dobiti formalno zaposlenje. Zemlje koje strože regulišu preduzeća imaju veće neformalne ekonomije.9 Meksiko je dobar primer da se ilustruje šta se događa kada država pojedno- stavi poslovnu regulativu. U maju 2002. godine Meksiko je započeo imple- mentaciju svog Sistema brzog osnivanja preduzeća. Na osnovu tog programa pojednostavljene su lokalne procedure za registraciju preduzeća i smanjen je prosečan broj dana potrebnih za registraciju firme sa 30 na 2, broj potrebnih procedura sa 8 na 3, a broj poseta kancelarijama neophodnim za registraciju sa 4 na 1. Federalna komisija za unapređenje propisa sprovela je reformu u saradnji sa opštinskim vlastima jer je veliki broj procedura za registraciju preduzeća uspostavljen lokalno. Zbog takvih reformi vlasnici neformalnih firmi koji su bili sličnog profila kao formalni radnici imali su 25 posto veću verovatnoću da pređu u formalno zaposlenje.10 Te činjenice pokazuju da pojednostavljenje propisa podstiče tranziciju iz vlasništva nad neformalnim preduzećem u formalno zaposlenje. Povremeno, racionalizacija regulative u vezi sa poslovanjem mora da se vrši u skladu sa drugim politikama. U Brazilu je Program za individualno mikropreduzetništvo, uveden 2009. godine, bio namenjen preduzetnicima koji zapošljavaju najviše jednu osobu. Program je bio osmišljen tako da smanji obim troškova za formalnost – troškove registracije i troškove održavanja for- malnosti – smanjenjem poreza na mesečnom nivou i birokratskih procedura. Smanjenje troškova registracije preduzeća, uz smanjenje poreza, omogućilo je formalizaciju postojećih neformalnih firmi. U sektorima koji su imali pravo na umanjenje poreza uvećan je broj formalnih firmi za 5 posto. Prepolovljen mesečni porez doveo je do povećanja stope registracije preduzetnika za 2 posto, sa osnovne stope od 20 posto.11 Vlade i pomoću tehnologije mogu da smanje neformalnost. Uvođenje elek- tronskog sistema za obračun zarada predstavljalo je bitan faktor smanjenja nepoljoprivredne neformalne zaposlenosti u Peruu sa 75 posto 2004. na 68 posto 2012. godine. Poslodavci koriste taj elektronski sistem za slanje meseč- nih izveštaja Nacionalnoj poreskoj službi o zaposlenima, penzionerima, pru- žaocima usluga, osoblju na obuci, izmeštenim (autsorsovanim) radnicima i korisnicima. Elektronski sistem za obračun zarada, koji je dostupan od 2008. godine, omogućio je registraciju oko 300.000 novih formalnih radnih mesta te godine, nakon što je uzet u obzir ekonomski rast.12 Ulaganje u ljudski kapital smanjuje neformalno zapošljavanje. Kada mladi imaju odgovarajuće kvalifikacije, lakše će dobiti formalno zaposlenje. Program za obuku mladih u Santo Domingu, glavnom gradu Dominikanske Republike, obuhvatio je mlade uzrasta od 16 do 29 godina koji nisu pohađali školu, a živeli su u siromašnom okruženju.13 Program je nudio kurseve za obuku u 98 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 veštinama koji su trajali po 225 sati: 150 sati bilo je posvećeno obuci u velikom broju veština nižeg nivoa za poslove kao što su pomoćnik u administrativnim poslovima, frizer i mehaničar, a 75 sati razvijanju „mekih“ veština polaznika (uglavnom radnih navika i samopoštovanja). Posle kursa je sledila trome- sečna praksa u privatnoj firmi. Evaluacija programa je pokazala da ulaganje u razvijanje veština mladih ima značajan uticaj na verovatnoću formalnog zaposlenja i na zaradu na urbanom tržištu rada. A te prednosti su dugotrajne. Zaposlene žene Za naslovnu stranu ove knjige odabran je mural Slikanje freske koja prikazuje zidanje grada meksičkog slikara Dijega Rivere (1886–1957). Rivera, komuni- sta, prikazuje džinovskog radnika koji se nadnosi nad bankarima, arhitek- tama i umetnicima. Ali, među 19 ljudi na muralu nalazi se samo jedna žena. Mada se ekonomski položaj žena poboljšao od vremena u kojem je stvarao Rivera, i dalje postoji značajan jaz u ekonomskim mogućnostima koje su na raspolaganju ženama i muškarcima. Neka društva isključuju žene iz rada. Globalno posmatrano, zaposleno je 49 posto žena starijih od 15 godina, za razliku od 75 posto muškaraca. Rodna neravnoteža postoji i na pozicijama moći. Žene se nalaze na visokim rukovo- dećim položajima u manje od jedne petine preduzeća.14 Međutim, te brojke maskiraju velike razlike između država. U Švedskoj je 61 posto žena formalno zaposleno. U Italiji ta cifra iznosi 40 posto. U Indiji i Pakistanu samo 25–27 posto žena čini sastavni deo radne snage. Žene generalno rade u ekonom- ski manje produktivnim sektorima i na poslovima sa potencijalno manjom mogućnošću za učenje uz rad. Uključivanje žena u formalne ekonomske aktivnosti zavisi od jednakosti u imovinskim pravima. U antičkoj Grčkoj žene nisu mogle da naslede imovinska prava, a u drevnom Rimu nisu imale politička prava. Prema Napoleonovom zakonu iz 1804. godine, žene spadaju pod nadležnost oca i muža. Pre 1870. godine udate žene u Ujedinjenom Kraljevstvu nisu imale pravo na imovinu, a pravo vlasništva imao je suprug. Iako je postizanje rodne ravnopravnosti napredovalo širom sveta, i dalje postoje velike razlike. Žene se u mnogim zemljama prilikom zapošljavanja suočavaju sa pravnim ograničenjima specifičnim za razne sektore. U 65 zemalja ženama se zabra- njuje rad na rudarskim poslovima, u 47 im se nameću ograničenja u proi- zvodnji, a u 37 u građevinskim poslovima. Dalje, u 29 od 189 zemalja žene ne mogu da rade isti broj sati kao muškarci. Muškaraca ima više u svim zanimanjima (slika 5.2). Samo oko jedne četvrtine menadžera i oko 39 posto stručnjaka su žene. Žene su relativno zastupljenije u administrativnim poslovima i uslužnim i trgovačkim zanima- njima (44 posto). Najmanje ih je među rukovaocima mašinama i postroje- njima i monterima i zauzimaju svega 16 posto tih radnih mesta. Većina žena menadžera u formalnim preduzećima u ekonomijama u nastajanju radi u sektoru maloprodaje. Žene se generalno suočavaju sa nižim prinosima od radnog iskustva (1,9 posto) nego muškarci (3,1 posto). U Venecueli, za svaku dodatnu godinu Prinosi od rada | 99 SLIKA 5.2 Muškaraca ima više u svim široko definisanim zanimanjima 100 80 60 Procenat 40 20 39 44 44 34 35 36 26 26 16 0 Rukovaoci Zanatlije Menadžeri Jednostavna Tehničari Kvalifikovani Stručnjaci Radnici na Radnici na mašinama i i radnici u zanimanja i slični poljoprivredni, administra- uslužnim i postrojenjima povezanim stručnjaci šumarski i tivnim trgovačkim i monteri delatnostima ribarski zanimanjima zanimanjima radnici Zanimanje Žene Muškarci Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Korišćeni su podaci iz anketa o domaćinstvima i radnoj snazi iz Međuna- rodne baze podataka Svetske banke o raspodeli dohotka (International Income Distribution Data Set). radnog staža zarada muškaraca se uvećava za 2,2 posto, a zarada žena samo za 1,5 posto. Ta razlika je još veća u zemljama kao što je Mali, gde je prinos za muškarce 3,1 posto, a samo 1,6 posto za žene. Žena u Maliju bi trebalo da ima dve godine radnog staža za svaku godinu koji sakupi njen muški kolega da bi dobila isto povećanje zarade. Nasuprot tome, u Danskoj ta cifra iznosi 5 posto i za muškarce i za žene. Ima mnogo razloga zbog kojih postoje te razlike u prinosima između muškaraca i žena. Uzmimo zaposleni par u Bangladešu koji razmišlja o svom prvom detetu. Bangladeški zakoni ne predviđaju ni plaćeno ni neplaćeno porodiljsko odsustvo, pa tako ženi posle porođaja nije zagarantovan posao sličan onom koji je obavljala pre porođaja. Majke koje doje nemaju pravo na pauzu za dojenje, a zakon ne dozvoljava fleksibilno radno vreme niti radno vreme kraće od punog. U Bangladešu je prinos od radnog iskustva za žene 0,8 posto – gotovo upola manje nego za muškarce. Nasuprot tome, u Portugaliji, Španiji i Švedskoj – gde postoji plaćeno odsustvo i za muškarce i za žene – prinos od radnog iskustva je sličan za oba pola. Bolja informisanost podstiče promenu. Stoga je Svetska banka 2008. godine započela projekat Žene, poslovanje i zakon (Women, Business and the Law) da bi dokumentovala rodne razlike u zakonima u 189 zemalja. Uklanjanje zakonskih ograničenja za žene ima jak efekat. Prosto dodavanje klauzule o nediskriminaciji prilikom zapošljavanja, u smislu rodne jednakosti, povećava zapošljavanje žena u formalnim preduzećima za 8,6 posto.15 Uvođenje poro- diljskog odsustva za očeve, kao podsticaj za ujednačeniju raspodelu aktivno- sti u vezi sa podizanjem dece između muškaraca i žena, uvećava u proseku udeo žena zaposlenih u formalnim preduzećima za 6,8 procentnih poena.16 100 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 5.3 Veća zakonska ograničenja za žene odgovaraju nižim zaradama 6 Švedska Danska % uvećanja zarade žena za dodatnu Holandija 4 godinu radnog iskustva Francuska 2 Jordan Meksiko Avganistan Zambija 0 Jemen Kambodža –2 20 40 60 80 100 Rodna ravnopravnost u poslovnoj regulativi (ocena) Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Korišćeni su podaci iz anketa o domaćinstvima i radnoj snazi iz Međuna- rodne baze podataka Svetske banke o raspodeli dohotka (International Income Distribution Data Set). Napomena: Program Svetske banke Žene, poslovanje i zakon (Women, Business and the Law), koji procenjuje pravnu rodnu jednakost, ocenjuje ekonomije na osnovu toga da li muškarce i žene različito tretiraju. Što je veća ocena, veća je i rodna jednakost. Što je veći broj zakonskih ograničenja sa kojima se žene suočavaju, to su niži prinosi od radnog iskustva (slika 5.3). Na jednom kraju spektra, Danska, Francuska, Holandija i Švedska imaju manje zakonskih rodnih ograničenja i veće prinose od rada za žene. U Avganistanu, Jordanu i Jemenu, gde zakon drugačije tretira žene, prinosi od radnog iskustva za žene su među najnižima. Porast zakonskih ograničenja u vezi sa rodnim pitanjem odvraća žene i od posedovanja firmi i od upravljanja njima.17 Svakako je moguće da veće pri- nose od radnog iskustva za žene ne prouzrokuju izmene zakona nego nešto drugo. U svakom slučaju, zakone je relativno lako izmeniti i trebalo bi da to bude logičan prvi korak. Države sprovode reforme. Od unošenja izmena u porodični zakon Konga 2016. godine, žena ima pravo da registruje sopstvenu firmu, da otvori račun u banci, da podnese zahtev za kredit, da potpiše ugovor i da se upiše u zemljišnu knjigu kao vlasnica zemljišta, bez dozvole supruga. Zambijski Zakon o rodnoj ravnopravnosti i jednakosti iz 2015. godine zabranjuje rodnu diskriminaciju u zapošljavanju. Irak garantuje radnicama povratak na slično radno mesto i istu zaradu nakon porodiljskog odsustva. Kina je povećala plaćeno poro- diljsko odsustvo za očeve. Avganistan zabranjuje seksualno uznemiravanje na poslu i u obrazovanju. Šezdeset pet zemalja je sprovelo reforme u oblasti rodne ravnopravnosti između 2015. i 2017. godine. Izmene diskriminatornih zakona i programa radi jačanja položaja žena, sa ciljem da im se omogući pristup obuci i resursima, poboljšava njihovo blagostanje. U Bangladešu siromašne žene uglavnom rade kao spremačice Prinosi od rada | 101 ili poljoprivredne radnice, a bogatije žene se bave stočarstvom. Nacionalni program im je promenio živote tako što su siromašne žene dobile obuku, određen stočni fond i pravne savete o njihovim zakonskim, društvenim i političkim pravima. Zarada mnogih žena iz programa je porasla, vrednost stoke se uvećala, stekle su poslovna sredstva i imale su veće mogućnosti da steknu vlasništvo nad zemljom. Ta poboljšanja su trajala sedam godina posle programa.18 Sličan program u Ugandi obezbedio je devojkama u adolescent- skom uzrastu stručno obrazovanje, uz informacije o seksualnom zdravlju i reprodukciji radi smanjenja broja ranih trudnoća. Četiri godine nakon pro- grama, žene su bile zastupljenije u aktivnostima koje stvaraju dohodak.19 Liberija je 2009. godine započela projekat Ekonomsko osnaživanje adoles- centkinja i mladih žena. Njegova svrha je bila da se mladim devojkama omo- gući obuka u učionici – sa fokusom na životne i tehničke veštine za kojima postoji velika potražnja na tržištu – a nakon toga i pomoć u zapošljavanju (bilo da dobiju plaćeni posao ili da osnuju sopstvenu firmu). Program je zna- čajno poboljšao živote učesnica: zapošljavanje je poraslo za 47, a zarade za 80 posto. Žene koje su učestvovale u projektu uštedele su tokom četrnaestome- sečnog perioda 35 dolara više nego žene iz kontrolne grupe. Povećali su im se samopouzdanje, zadovoljstvo životom i društvene veštine. Domaćinstva iz kojih su bile učesnice imala su bolje obezbeđenu ishranu jer se povećao unos proteina visoke vrednosti, a smanjila se verovatnoća nestašice hrane.20 Rad u poljoprivredi Poljoprivreda je i dalje glavni ekonomski sektor u zemljama sa niskim dohot- kom, naročito u ruralnim područjima, čak i kada broj radnih mesta u tom sektoru opada sa razvojem ekonomije. Poljoprivreda je 2017. godine učestvo- vala u ukupnoj zaposlenosti sa 68 posto u zemljama sa niskim dohotkom. Uvećanje dohotka u poljoprivredi je stoga efikasan način za smanjenje siro- maštva.21 Međutim, kombinacija automatizacije i slobodne trgovine nega- tivno utiče na zapošljavanje u poljoprivredi u zemljama u razvoju. Istovre- meno, kapitalnointenzivna poljoprivreda u razvijenim ekonomijama može da smanji potražnju za uvozom iz zemalja u razvoju. Posledica je brža urbanizacija u Africi i Južnoj Aziji, gde je sve češće prese- ljenje u gradove. S jedne strane, zarade bi mogle da porastu: u ekonomijama u nastajanju dodatna godina radnog iskustva u gradu uvećava platu za 2,2 posto. Prinos od rada u urbanim područjima je 1,7 puta veći nego u ruralnim gde poljoprivreda dominira, odnosno, premija je 70 posto. To odražava globalni obrazac. U Indoneziji i Meksiku prinos od rada je 50 posto veći u urbanim nego u ruralnim oblastima, dok je u Kini, Indiji i Vijetnamu dvostruko veći. S druge strane, mogućnosti u gradovima mogu biti ograničene. Tamo rad- nici uglavnom moraju da imaju određeni nivo obrazovanja za većinu boljih radnih mesta. U nekoliko ekonomija u razvoju strogo radno zakonodavstvo sprečava firme da zaposle manje produktivne radnike i na taj način ih gura u neformalnu ekonomiju.22 Prepreke sa kojima se susreću siromašni kada se preseljavaju u gradove dobro su dokumentovane. U indijskom gradu Odiša radnici navode barem 102 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 dva razloga zbog kojih ne ostaju u gradu.23 Prvo, nema stambenog prostora – najsiromašniji su često smešteni u sirotinjskim naseljima u blizini deponija. Nasuprot tome, selo nudi otvoreniji, zeleniji i mirniji prostor. Drugo, ljudi koji sele svoje porodice u grad suočavaju se sa značajnim rizicima. Ako im se dete razboli, zdravstvena zaštita jeste bolja u gradovima, ali da li će im iko pozajmiti novac kada im zatreba? Veze uspostavljene u selima služe kao sigurnosne mreže za ugrožene živote siromašnih. Da bi smanjile siromaštvo, vlade bi mogle da padnu u iskušenje da siro- mašne radnike presele iz sela, koja se uglavnom oslanjaju na poljoprivredu, u gradove, kako bi povećali ukupan prinos od radnog iskustva. Međutim, taj korak verovatno neće mnogo doprineti smanjenju razlike u prinosima između ekonomija u nastajanju i razvijenih ekonomija. Ispitivanja sprove- dena u Keniji pokazala su da treba popraviti stanje u ruralnim oblastima da bi se razlike smanjile.24 Između užurbanih gradova i sela sa sitnom poljoprivredom nalaze se sekundarni gradovi. Oni imaju posebnu ulogu u omogućavanju tranzicije ruralnih radnika na poslove van farmi, od kojih su mnogi povezani sa poljo- privredom. Sekundarni gradovi zauzimaju bitan prostor između sela i velikih gradova i omogućavaju kretanje uz i niz lanac vrednosti. Iskustva tanzanijskih migranata to potvrđuju i naglašavaju ulogu koju sekundarni gradovi igraju u omogućavanju tranzicije iz poljoprivrede.25 U ranim fazama razvoja, sekun- darni gradovi rastu i mogu da pomognu da se ublaži ruralno siromaštvo više nego veliki gradovi. Ali u kasnijim fazama tu ulogu preuzimaju veliki gradovi. Razvojem ekonomija raste i produktivnost u poljoprivredi, za razliku od produktivnosti u neformalnom sektoru. Međutim, postoje mnogobrojni iza- zovi sa kojima se suočavaju poljoprivrednici u ekonomijama u nastajanju i vlade imaju bitnu ulogu u povećanju produktivnosti. Mali poljoprivrednici imaju ograničen pristup sredstvima za poljoprivrednu proizvodnju, kao što su đubriva i mašine, i uslužnim delatnostima koje povećavaju njihovu pro- duktivnost. Oni nisu integrisani u lanac vrednosti. Razvoj lanaca vrednosti omogućava poljoprivrednicima da odgovore na potražnju gradova za poljo- privrednim proizvodima veće vrednosti, kao što su mlečni proizvodi, meso, voće i povrće. Smanjenje siromaštva je brže kada poljoprivreda pređe sa gaje- nja osnovnih prehrambenih proizvoda na više diversifikovanu proizvodnju. Takav korak podrazumeva podizanje produktivnosti u gajenju osnovnih pre- hrambenih proizvoda znatno iznad sadašnjeg nivoa u Podsaharskoj Africi. Kreatori politike ostvaruju napredak u nekim oblastima. Primer su programi za transfer znanja i inicijative za upotrebu digitalnih tehnologija radi poveća- nja pristupa tržištima inputa, autputa i kapitala. Dokazano je da obuka poljoprivrednika za korišćenje najbolje poljopri- vredne tehnike povećava produktivnost. Neki projekti proširuju programe obuke ili saradnju radi bolje razmene informacija. Povremeno, taj pristup se kombinuje sa poboljšanim pristupom finansijama ili inputima potrebnim za poljoprivredu kako bi se poboljšala produktivnost u poljoprivredi. Davanje resursa zadrugama poboljšava veze među poljoprivrednim proizvođačima duž lanca vrednosti. JD Finance, fintech ogranak JD.com-a, vodeće kineske platforme za elektronsku trgovinu, daje farmerima mikrokredite. Na primer, Prinosi od rada | 103 Projekat za integrisani razvoj u Madagaskaru, koji je farmerima obezbedio obuku o unapređenim načinima obrade kakaoa i veštinama upravljanja poslovanjem, učesnicima je doneo prosečan rast neto prihoda od 47 posto. U Avganistanu su „škole u polju” (FFS), koje su deo Projekta za nacionalnu hortikulturu i stočarstvo, utrostručile dohodak nekih učesnika. Takođe su bile uspešne u Istočnoj Africi.26 Vladine inicijative da povežu farmere sa orga- nizacijama proizvođača, kupcima poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i finansijskim institucijama u sektoru proizvodnje sirka u severnom Kame- runu imale su sličan efekat. Obuka u poljoprivredi se može unaprediti. Jedan od načina je da se aktivi- raju društvene veze u selima kako bi se podstaklo uzajamno učenje. Nedavna studija o ženama poljoprivrednicama u ruralnim područjima u Ugandi ukazala je na zaključak da podsticanje na takmičenje rezultira boljim uče- njem na časovima obuke.27 Savetodavne usluge za poljoprivrednike mogu se unaprediti putem jeftinih video-snimaka koji unapređuju znanja i učešće lokalnih zajednica. U prošlosti mehanizacija nije uspela da nađe uporište u Podsaharskoj Africi i tako su otvorena vrata za skepticizam prema ambicioznim predvi- đanjima o tehnološkoj transformaciji poljoprivrede. Pa ipak, zahvaljujući novim informacionim i komunikacionim tehnologijama, ima znakova da dolazi do mehanizacije. Merenja čiji su podaci odmah dostupni omogućavaju poljoprivrednicima da donose bolje odluke. Dronovi, satelitske slike i sen- zori u zemljištu poboljšavaju merenja i praćenje useva. Detaljne informacije omogućavaju farmerima da donesu odluke o odgovarajućoj količini đubriva ili obimu navodnjavanja. Mobilna tehnologija u Keniji smanjuje administrativne troškove i troškove procene za osiguranje useva. Dobar primer je aplikacija Kilimo Salama (sva- hili termin za bezbednu poljoprivredu), koja je postala ACRE Afrika 2014. Prodavac aktivira polisu osiguranja kada kamerom svog telefona skenira bar- kod za određeni proizvod, unosi broj mobilnog telefona farmera i na taj način se konektuje na lokalnu meteorološku stanicu tog farmera. Trideset solarnih meteoroloških stanica automatski prati vremenske prilike. Farmer dobija SMS poruku kojom se potvrđuje polisa osiguranja. Isplata na ime odštete vrši se putem M-Pesa platforme. Do 2017. godine više od milion farmera u Keniji, Ruandi i Tanzaniji osigurano je zahvaljujući tom projektu. Voćari u turskoj pokrajini Kastamonu moraju da se bore sa štetočinama i mrazom. Vlada je, u saradnji sa međunarodnim donatorima, postavila pet mini-meteoroloških stanica u ruralnim oblastima širom pokrajine, koje mere cikluse kiše, temperature i štetočina na 14 referentnih farmi. Proizvo- đači redovno dobijaju obaveštenja putem SMS poruka, što im omogućava da reaguju u skladu sa lokalnim uslovima. Troškovi proizvođača su se drastično smanjili u prve dve godine sprovođenja tog programa. Primena pesticida je opala za 50 posto. Da bi farmeri mogli da ostvare profit od povećane poljoprivredne aktivno- sti, treba da imaju pristup tržištima, u zemlji i u inostranstvu. Poljoprivreda usmerena ka izvozu u severnom i centralnom Meksiku obezbeđuje poslove na farmama za milione farmera i za mnoge druge koji ne rade na farmama 104 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 ali su angažovani u poslovima obrade i pakovanja poljoprivrednih proizvoda. Alkeria, treća po veličini kompanija za proizvodnju mlečnih proizvoda u Kolumbiji, povećava izvoz – svih 13.000 malih proizvođača mlečnih proi- zvoda od kojih Alkeria kupuje mleko imaće koristi od povećane potražnje iz inostranstva. Osim toga što pojednostavljuje izvozne procedure, poboljšava infrastrukturu trgovačke logistike i povećava kapacitet za poštovanje stan- darda u vezi sa bezbednošću hrane, vlada može da olakša izvoz putem obuke izvoznika i marketinške pomoći. Na primer, vlada Vijetnama sarađuje sa pri- vrednim organizacijama radi kreiranja koordinisanih kampanja za brendove čaja, kafe i indijskog oraha. Kada usevi konačno odu na tržište, mnogi farmeri iz ekonomija u nasta- janju ne znaju da li dobijaju najbolju cenu. U Ugandi, TruTrade je primer za digitalnu tehnologiju koja može da premosti taj nedostatak informacija. TruTrade povezuje male poljoprivrednike sa kupcima, a ujedno podiže kvali- tet i transparentnost i stvara atmosferu poverenja. Koristi onlajn aplikacije da bi omogućila određivanje cena i praćenje kretanja proizvoda i plaćanja. Far- meri dobijaju dobre cene i pouzdan pristup tržištima. Trgovci grade među- sobne odnose kao prodavci od poverenja, a samim tim im se i posao uvećava. Posao je mesto gde ljudski kapital nastavlja da se akumulira posle škole. Siromašnije ekonomije imaju dug put pred sobom jer zaostaju za razvijenim ekonomijama u prinosu od rada. Vlade mogu povećati prinose tako što će povećati broj radnih mesta u formalnom sektoru, pre svega za siromašne, omogućiti da žene učestvuju u ekonomiji i stimulisati poljoprivrednu pro- duktivnost u ruralnim oblastima. Formalni poslovi stvaraju više mogućnosti za učenje. Osnaživanje žena će povećati ljudski kapital u ekonomiji. A pove- ćanje poljoprivredne produktivnosti u ruralnim oblastima obezbediće bolje prilike za zapošljavanje siromašnih. Poslovi koji generišu i razvijaju veštine pripremiće radnike za budućnost. Napomene  1. Mincer (1974).  2. Levin et al. (2018).   3.  La Porta & Shleifer (2014).  4. Kanbur (2017).   5.  Baza podataka Međunarodne organizacije rada ILOSTAT.   6.  Benjamin & Mbaye (2012).   7.  La Porta & Shleifer (2014).   8.  Foster 6 Rosenzweig (2008).  9. Djankov et al. (2002). 10.  Bruhn (2013). 11.  Rocha, Ulyssea, & Rachter (2018). 12.  FORLAC (2014). 13. Ibarrarán et al. (2018). 14. Islam et al. (2018). 15.  Amin & Islam (2015). 16.  Amin, Islam, & Sakhonchik (2016). 17.  Islam, Muzi, & Amin (2018). Prinosi od rada | 105 18.  Bandiera, Burgess et al. (2017). 19.  Bandiera, Buehren et al. (2017). 20. Adoho et al. (2014). 21.  Christiaensen, Demery, & Kuhl (2011). 22.  Divanbeigi & Saliola (2017). 23.  Banerjee & Duflo (2011). 24. Hicks et al. (2017). 25. Ingelaere et al. (2018). 26. Davis et al. (2012); Larsen & Lilleør (2014). 27.  Vasilaky & Islam (2018). Literatura Adoho, Franck, Shubha Chakravarty, Dala T. Korkoyah, Jr., Mattias Lundberg, & Afia Tasneem. 2014. “The Impact of an Adolescent Girls Employment Program: The EPAG Project in Liberia.” Policy Research Working Paper 6832, World Bank, Was- hington, DC. Amin, Mohammad, & Asif Islam. 2015. “Does Mandating Nondiscrimination in Hiring Practices Influence Women’s Employment? Evidence Using Firm-Level Data.” Feminist Economics 21 (4): 28–60. Amin, Mohammad, Asif Islam, & Alena Sakhonchik. 2016. “Does Paternity Leave Matter for Female Employment in Developing Economies? Evidence from Firm-Le- vel Data.” Applied Economics Letters 23 (16): 1145–48. Bandiera, Oriana, Niklas Buehren, Robin Burgess, Markus P. Goldstein, Selim Gulesci, Imran Rasul, & Munshi Sulaiman. 2017. “Women’s Empowerment in Action: Evi- dence from a Randomized Control Trial in Africa.” Working paper, World Bank, Washington, DC. Bandiera, Oriana, Robin Burgess, Narayan Das, Selim Gulesci, Imran Rasul, & Munshi Sulaiman. 2017. “Labor Markets and Poverty in Village Economies.” Quarterly Jour- nal of Economics 132 (2): 811–70. Banerjee, Abhijit Vinayak, & Esther Duflo. 2011. Poor Economics: A Radical Rethinking of the Way to Fight Global Poverty. Philadelphia: PublicAffairs. Benjamin, Nancy, & Ahmadou Aly Mbaye. 2012. The Informal Sector in Francophone Africa: Firm Size, Productivity, and Institutions. With Ibrahima Thione Diop, Step- hen S. Golub, Dominique Haughton, & Birahim Bouna Niang. Africa Development Forum Series. Washington, DC: Agence Française de Développement and World Bank. Bruhn, Miriam. 2013. “A Tale of Two Species: Revisiting the Effect of Registration Reform on Informal Business Owners in Mexico.” Journal of Development Economics 103 (July): 275–83. Christiaensen, Luc, Lionel Demery, & Jesper Kuhl. 2011. “The (Evolving) Role of Agri- culture in Poverty Reduction: An Empirical Perspective.” Journal of Development Economics 96 (2): 239–54. Davis, Kristin E., Ephraim Nkonya, Edward Kato, Daniel Ayalew Mekonnen, Martins Odendo, Richard Miiro, & Jackson Nkuba. 2012. “Impact of Farmer Field Schools on Agricultural Productivity and Poverty in East Africa.” World Development 40 (2): 402–13. Divanbeigi, Raian, & Federica Saliola. 2017. “Regulatory Constraints to Agricultural Productivity.” Policy Research Working Paper 8199, World Bank, Washington, DC. Djankov, Simeon, Rafael La Porta, Florencio Lopez-de-Silanes, & Andrei Shleifer. 2002. “The Regulation of Entry.” Quarterly Journal of Economics 117 (1): 1–37. 106 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 FORLAC (Programme for the Promotion of Formalization in Latin America and the Caribbean). 2014. “Trends in Informal Employment in Peru: 2004–2012.” Notes on Formalization, FORLAC, Regional Office for Latin America and the Caribbean, International Labour Organization, Lima. Foster, Andrew D., & Mark R. Rosenzweig. 2008. “Economic Development and the Decline of Agricultural Employment.” In Handbook of Development Economics, vol. 4, edited by T. Paul Schultz and John A. Strauss, 3051–83. Handbooks in Economics Series 9. Amsterdam: North-Holland. Hicks, Joan Hamory, Marieke Kleemans, Nicholas Y. Li, & Edward Miguel. 2017. “Ree- valuating Agricultural Productivity Gaps with Longitudinal Microdata.” NBER Working Paper 23253, National Bureau of Economic Research, Cambridge, MA. Ibarrarán, Pablo, Jochen Kluve, Laura Ripani, & David Rosas Shady. 2018. “Experimen- tal Evidence on the Long-Term Impacts of a Youth Training Program.” ILR Review (April 89). http://journals.sagepub.com/doi/10.1177/0019793918768260. Ingelaere, Bert, Luc Christiaensen, Joachm De Weerdt, & Ravi Kanbur. 2018. “Why Secondary Towns Can Be Important for Poverty Reduction: A Migrant Perspective.” World Development 105 (May): 273–82. Islam, Asif, Isis Gaddis, Amparo Palacios-Lopez, & Mohammad Amin. 2018. “The Labor Productivity Gap between Female- and Male-Managed Firms in the Formal Private Sector.” Policy Research Working Paper 8445, World Bank, Washington, DC. Islam, Asif, Silvia Muzi, & Mohammad Amin. 2018. “Unequal Laws and the Disempo- werment of Women in the Labor Market: Evidence from Firm-Level Data.” Journal of Development Studies (July 2). https://www.tandfonline.com/doi /abs/10.1080/00 220388.2018.1487055?journalCode=fjds20. Kanbur, Ravi. 2017. “Informality: Causes, Consequences and Policy Responses.” Review of Development Economics 21: 939–61. Lagakos, David, Benjamin Moll, Tommaso Porzio, Nancy Qian, & Todd Schoellman. 2018. “Life-Cycle Wage Growth across Countries.” Journal of Political Economy 126 (2): 797–849. La Porta, Rafael, & Andrei Shleifer. 2014. “Informality and Development.” Journal of Economic Perspectives 28 (3): 109–26. Larsen, Anna Folke, & Helene Bie Lilleør. 2014. “Beyond the Field: The Impact of Far- mer Field Schools on Food Security and Poverty Alleviation.” World Development 64 (December): 843–59. Levin, Victoria, Carla Solis Uehara, Marcela Gutierrez Bernal, Alexandria Valerio, & Magdalena Bendini. 2018. “The Adult Literacy Crisis: Lessons from Adult Skills Surveys.” Background paper prepared for WDR 2019, World Bank, Washington, DC. Mincer, Jacob. 1974. Schooling, Experience, and Earnings. Vol. 2 of Human Behavior and Social Institutions. Cambridge, MA: National Bureau of Economic Research; New York: Columbia University Press. Rocha, Rudi, Gabriel Ulyssea, & Laísa Rachter. 2018. “Do Lower Taxes Reduce Infor- mality? Evidence from Brazil.” Journal of Development Economics 134 (September): 28–49. Vasilaky, Kathryn N., & Asif Islam. 2018. “Competition or Cooperation? Using Team and Tournament Incentives for Learning among Female Farmers in Rural Uganda.” World Development 103: 216–25. World Bank. 2018. Women, Business and the Law 2018. Washington, DC: World Bank. POGLAVLJE 6 Jačanje socijalne zaštite O to fon Bizmark, nemački kancelar s kraja XIX veka, smatra se osni- vačem socijalnog osiguranja u kojem su socijalna davanja za rad- nike u formalnom sektoru finansirana namenskim porezima na zarade. Međutim, manje je poznato da je taj model bio Bizmarkov plan B. Kancelar je prvobitno nameravao da stvori penzijski sistem koji bi se finansirao od poreza na duvan. Kada je taj plan propao, Bizmark je pribegao finansiranju koje je zasnovano na doprinosima na zarade. Bizmarkov model dobro funkcioniše u mnogim državama. Međutim, u određenom broju zemalja u razvoju taj model je, zbog velikog udela nefor- malne ekonomije, ostao tek ideal kojem se teži. Zbog toga mnogi radnici nemaju socijalnu zaštitu. U zemljama sa niskim dohotkom samo 18 posto onih koji se nalaze u najsiromašnijem kvintilu prima socijalnu pomoć, a 2 posto ima socijalno osiguranje. U zemljama sa višim srednjim dohotkom odgovarajuće cifre su 77 i 28 posto. U ovom poglavlju se opisuje kako tri glavne komponente sistema socijalne zaštite – zagarantovani socijalni minimum (sa socijalnom pomoći u osnovi), socijalno osiguranje i regulativa kojom se uređuje tržište rada – mogu da odgovore izazovima na tržištu rada (slika 6.1).1 Socijalni minimum podra- zumeva skup programa socijalne pomoći koji pružaju finansijsku podršku velikom delu stanovništva, ili SLIKA 6.1 Socijalna zaštita i radno čak svima. Uvođenje proširene zakonodavstvo mogu odgovoriti izazovima tržišta rada socijalne pomoći podstaknuto je pitanjima pravičnosti, a njena važnost se još više ističe zbog sve Radno zakonodavstvo većih rizika na tržištu rada, pa je veoma značajno da se obezbedi „Podstaknuto“ odgovarajuća podrška, bez obzira (nudged), stimulisano i na to na koji je način osoba dobrovoljno osiguranje uključena u tržište rada. Vodeći Obavezno princip jačanja socijalne pomoći socijalno osiguranje je progresivni univerzalizam. Cilj tog pristupa je da se obuhvat pro- širi, a da pritom prioritet dobiju Zagarantovani najsiromašniji. Ta ekspanzija socijalni minimum odozdo nagore nastaje i zahva- ljujući fiskalnim, praktičnim i političkim ustupcima koji se ne Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. mogu izbeći u procesu postepe- nog povećanja pokrivenosti. Socijalnu pomoć treba dopuniti osiguranjem koje ne zavisi potpuno od formalnog zaposlenja za platu. Takav aranžman bi obezbedio osnovni univer- zalni obuhvat, uz subvencionisanje premija za siromašne i socijalnu pomoć. Takođe bi bili neophodni i obavezni doprinosi zasnovani na zaradama. Ta obaveza bi se primenjivala, barem u početku, samo na formalno zaposlene. Manje obaveze bi obezbedile veće poštovanje pravila. Dodatno osiguranje bi bilo omogućeno uvođenjem sistema dobrovoljne štednje koje „podstiče“ 108 Jačanje socijalne zaštite | 109 država. Odvajanje redistribucije od štednje smanjilo bi troškove rada. Ta pro- mena može takođe da umanji podsticaje da se radnici zamene robotima. Ako se uzmu zajedno, prošireni obuhvat socijalne pomoći i subvencio- nisano socijalno osiguranje podrazumevaju jaču ulogu države. Na primer, željeni nivo izdataka za obezbeđenje socijalnog minimuma u zemljama u razvoju može, u mnogim slučajevima, biti znatno viši od prosečnih izdataka za socijalnu pomoć – što trenutno iznosi 1,5 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Progresivni univerzalizam iziskuje postepeno proširenje obuhvata u skladu sa postojećim fiskalnim prostorom. Jačanjem sistema socijalne pomoći i socijalnog osiguranja, smanjuje se potreba da se radno zakonodavstvo bavi upravljanjem rizikom. Kako su ljudi bolje zaštićeni putem sistema socijalne pomoći i socijalnog osiguranja, radno zakonodavstvo bi moglo da bude fleksibilnije i da olakša kretanje između poslova. Na primer, podrška dohotku za nezaposlene mogla bi se obezbeđi- vati u vidu naknada za nezaposlene, a ne otpremnina. Niži troškovi rada poboljšavaju sposobnost firmi da se prilagode prome- nama u prirodi rada, a pritom podstiču povećanje formalnog zapošljavanja, naročito za one koji tek ulaze na tržište rada i niskokvalifikovane radnike. Neformalno zaposleni bi takođe mogli da budu bolje zaštićeni. Međutim, treba održati dobru ravnotežu između zakonodavstva i kreiranja radnih mesta. Dopunska podrška za učenje novih veština i novi aranžmani za jača- nje glasa radnika postaju još značajniji. Efikasno uključivanje radnika i iz formalnog i iz neformalnog sektora obezbediće da se sačuva element „sigur- nosti“ iz „fleksigurnosti“. Socijalna pomoć „Svi siromašni ljudi treba da imaju izbor… ili da postepeno umiru od gladi kod kuće ili da umiru brzo napolju.“ Tim rečima se u Oliveru Tvistu Čarlsa Dikensa daje slikovit opis sprovođenja socijalne pomoći u praksi u Ujedi- njenom Kraljevstvu XIX veka. Prema Zakonu o siromašnima iz 1601. i 1834. godine, vlada je uspostavila stroge kriterijume za dobijanje socijalne pomoći. Ti zakoni su vekovima uticali na mišljenja o socijalnoj pomoći. Tek je pre 75 godina Beveridžov izveštaj, sa preporukama koje su ušle u Zakon o nacional- noj pomoći iz 1948, označio kraj perioda o kojem je pisao Dikens. U narednim decenijama socijalna pomoć je počela da se širi na zemlje u razvoju. Pomaci u socijalnoj pomoći svedoče o značajnom napretku na glo- balnom nivou. Analiza sprovedena na 142 države, uključujući i one iz baze podataka Svetske banke o socijalnoj zaštiti – ASPIRE (Atlas of Social Protection Indicators of Resilience and Equity) – pokazuje da u 70 posto država postoje bezuslovni novčani transferi, a 43 posto se oslanja na uslovne novčane tran- sfere. Osim toga, 101 država ima starosne penzije.2 Zemlje u razvoju kontinuirano proširuju programe socijalne pomoći. Na primer, pokrivenost nacionalnim programom uslovnih novčanih transfera u Tanzaniji povećana je sa 0,4 posto ukupnog stanovništva u 2013. godini na 10 procenata u 2016. Podjednak stepen pokrivenosti postigao je i program Productive Safety Net u Etiopiji. Na Filipinima, oko 20 posto stanovništva je 110 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 obuhvaćeno programom Pantavid, a u Južnoafričkoj Republici programom Child Support Grant. Ukupno, pokrivenost socijalnom pomoći je 40,1 posto od 5,1 milijarde ljudi obuhvaćenih ASPIRE analizom. Socijalna pomoć funkcioniše na više nivoa. Empirijska istraživanja su pokazala da se novčani transferi troše na hranu, zdravstvenu zaštitu, obra- zovanje i ostale proizvode po želji. Transferi su povezani sa poboljšanjem ljudskog kapitala sadašnjih i budućih generacija. Sistematska pregledna analiza 56 programa novčanih transfera pokazala je da je postignut značajan napredak u stopi upisa u škole, rezultatima testova, kognitivnom razvoju, sigurnosti hrane i korišćenju zdravstvenih ustanova.3 U Meksiku su zahvalju- jući programu za uslovne novčane transfere Prospera poboljšane motoričke veštine, kognitivni razvoj i receptivne jezičke veštine dece starosti od 24 do 68 meseci. U Keniji je za 7 procenata povećan upis u srednje škole dece koja su bila obuhvaćena Programom za siročad i ugroženu decu. Te dobrobiti su obično najveće za najsiromašnije, ruralno stanovništvo, devojčice i etničke manjine. Novčani transferi smanjuju stres i depresiju, povećavaju mentalnu usredsre- đenost i podstiču veću uključenost roditelja u život dece.4 Programi socijalne pomoći takođe utiču na sredstva za život u domaćin- stvu. Istraživanja u Africi su pokazala da je obim vlasništva nad stočnim grlima povećan u proseku za 34 posto, a nad trajnim dobrima za 10 posto.5 Programi imaju sve veći uticaj na sredstva za život tako što dodatno pove- ćavaju svest o rizicima u ishrani, finansijskoj inkluziji, obuci u preduzetniš- tvu i transferu sredstava. Drugim rečima, socijalna pomoć, naročito podrška dohotku upotpunjena drugim oblicima intervencije, često je podizala pro- duktivnost i prilagodljivost neformalno zaposlenih. U razvijenim ekonomijama, socijalna pomoć se suočava sa izazovom slabog odziva potencijalnih korisnika. U Evropskoj uniji se potražuje samo oko 60 posto socijalnih davanja.6 To proizlazi iz nedostatka svesti o pogod- nostima, nerazumevanja pravila o podobnosti, stigme koja prati tu pomoć, birokratskih prepreka i oportunitetnih troškova zbog prihvatanja pomoći. Neke zemlje sa srednjim nivoom dohotka i visokim stepenom pokrive- nosti, pokušale su da isključe bogate umesto da izvrše odabir među siromaš- nima. Taj pristup se često primenjuje u kontekstu reformi velikog obima u oblasti subvencija za energente i hranu. Politička izvodljivost takvog predloga može dalje zavisiti od toga kakve će koristi srednja klasa i razne interesne grupe imati od programa (a delimično ga i platiti) kao dela šireg društvenog ugovora. Tamo gde je siromaštvo rašireno, domaćinstva sa različitom visinom dohotka suočavaju se sa sličnim potrebama. Kontinuitet raspodele socijal- nih davanja može biti u sukobu sa strogim, ponekad proizvoljnim, merama siromaštva i kriterijumima za određivanje podobnosti. Na primer, u nekim zemljama sa srednjim nivoom dohotka, postoji 40 posto verovatnoće da će ljudi koji žive od 6 dolara dnevno, ili iznad same granice siromaštva, ponovo pasti u siromaštvo.7 Siromaštvo je često dinamično: u Africi je trećina sta- novništva konstantno siromašna, dok se druga trećina stalno nalazi između izlaska iz siromaštva i ponovnog pada u njega.8 Jačanje socijalne zaštite | 111 Te činjenice ukazuju na to da postoji potreba za većom i trajnijom pokrive- nošću nego što većina programa socijalne pomoći trenutno obezbeđuje. Iako su poželjni univerzalniji pristupi, specifičan model tog socijalnog minimuma se suočava sa tehničkim, budžetskim i političkim izazovima. Univerzalni pri- stupi obično smanjuju ili eliminišu prepreke u vezi sa fragmentacijom pro- grama, određivanjem podobnosti i socijalnim tenzijama, ali iziskuju znatna dodatna sredstva. Proširenje socijalne pomoći treba da se nastavi onom brzinom kojom se mobilišu potrebna sredstva. Izbor između manje ili više obimne poreske politike i politike transfera ima distributivne efekte, kao i različite osnove političke podrške. O univerzalnom osnovnom dohotku (UOD), kao sastavnom delu opcije za proširenje, vodi se žestoka debata. To podrazumeva da se zagarantovani soci- jalni minimum postigne uvođenjem jednog programa sa tri karakteristike. Prvo, program je usmeren na svakog pojedinca, nezavisno od dohotka ili statusa zaposlenosti. Drugo, učesnici ne treba da ispunjavaju nikakve uslove niti imaju recipročne odgovornosti. Treće, pomoć se pruža u vidu novčanih transfera umesto u naturi i uslugama (slika 6.2). UOD nije alternativa za zdravstvene, obrazovne ili druge socijalne usluge. Taj program može da bude dopuna postojećim programima socijalne pomoći i, verovatnije, zamena za neke programe koji imaju funkciju podrške SLIKA 6.2 Univerzalni osnovni dohodak (UOD) ima ograničeno targetiranje, bezuslovan je i isplaćuje se korisnicima u gotovini TARGETIRANJE Posredni Imovinski Ograničeno Po kategorijama imovinski cenzus cenzus UOD USLOVNOST Srednja Nema uslova Blaga Jaka (nametnuti uslovi, ali (bezuslovno) (prateće mere) (potpuno nametnuti uslovi) bez izlaska iz programa) UOD MODALITET Novčani ekvivalenti Pomoć Novčane isplate (ili vaučeri) u naturi Usluge UOD Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Napomena: Na svakom od tri dela slike prikazane su ilustrativne alternativne karakteristike. 112 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 dohotku. Može se dizajnirati za različite ciljeve, od smanjenja siromaštva do obezbeđenja dohotka dovoljnog za život. Ovde se diskusija usredsređuje na smanjenje siromaštva. Iako UOD pruža isti nivo davanja celokupnom stanov- ništvu, novac se može obezbediti od bogatih, na primer, putem progresivnog poreza na dohodak. Početkom 2018. godine Arvind Subramanian, tadašnji glavni ekonomski savetnik Indije, entuzijastično je predvideo: „Mogu da se kladim… da će, u roku od dve godine, bar jedna ili dve [indijske] države primenjivati UOD.“9 Ali, malo je poznato kako UOD funkcioniše u praksi. Samo je jedna država, Mongolija, imala inicijativu da pokrije celokupno stanovništvo. Međutim, program je trajao samo dve godine (2010–2012), a zatim je obustavljen zbog fiskalnih ograničenja (kada su cene ruda naglo pale, propao je i program). Iran je imao sličan program tokom jedne godine: 2011. godine subvencije za energente su zamenjene novčanim transferima za 96 posto stanovništva. Lokalne varijante UOD koriste se u velikom broju programa plaćanja dividendi na resurse. U Sjedinjenim Američkim Državama, Permanentni fond Aljaske je dizajniran da redistribuira prihode od nafte svim stanovnicima. U 2016. godini Fond je distribuirao po oko 2.000 dolara svakom od 660.000 stanovnika Aljaske. Nekoliko programa i eksperimenata manjeg obima tre- nutno se ispituje u Kini, Keniji, Holandiji, Škotskoj i SAD. Iako se nazivaju UOD programima, oni su u nekim slučajevima verzije ciljanih programa. Fiskalne implikacije UOD mogu da budu značajne. U novoj analizi su pro- cenjeni troškovi takvog programa u četiri evropske države. Isplate UOD su izjednačene sa isplatama iz postojećih programa novčanih transfera.10 Prema rezultatima, dodatni troškovi za UOD značajno variraju – 13,8 posto BDP-a u Finskoj, 10,1 posto u Francuskoj, 8,9 posto u Ujedinjenom Kraljevstvu i 3,3 posto u Italiji. Za pokrivanje dodatnih troškova identifikovana su dva izvora finansiranja: oporezivanje isplata UOD zajedno sa ostalim dohocima i ukida- nje postojećih poreskih olakšica. U Finskoj i Italiji, te mere su bile više nego dovoljne da se pokriju dodatni troškovi za UOD. U Francuskoj su ti prihodi gotovo nadomestili troškove takvog programa. U Ujedinjenom Kraljevstvu, oporezivanje novčanih isplata i ukidanje poreskih olakšica nisu bili dovoljni da pokriju UOD. Simulacije iz zemalja u razvoju takođe ukazuju na značajne dodatne troš- kove za UOD. U nekoliko ekonomija u nastajanju, UOD u visini od 25 posto od medijalnog dohotka koštao bi oko 3,8 posto BDP-a.11 S druge strane, zemlje sa niskim i srednjim dohotkom u proseku troše 1,5 posto BDP-a na socijalnu pomoć. U Indiji, vlada procenjuje da bi se troškovi kvazi-UOD, koji isključuje gornjih 25 posto, mogli u velikoj meri pokriti zamenom postojećih progra- ma.12 Iako ti programi iznose oko 5 posto BDP-a, rezultati simulacije se ospo- ravaju.13 U drugim zemljama, druge simulacije pružaju dodatne činjenice. Troškovi UOD za odrasle, koji je određen na nivou prosečnog jaza siromaštva, kreću se od 9,6 posto u zemljama sa niskim dohotkom do 3,5 posto BDP u zemljama sa višim srednjim dohotkom. Ako su iznosi isplata manji – na pri- mer, na nivou postojeće pomoći – troškovi bi osetno opali (ali bi imali manji uticaj). Bilo da UOD obezbeđuje dovoljna sredstva da se premosti jaz siro- maštva ili je izjednačen sa postojećim iznosima isplata, troškovi programa bi Jačanje socijalne zaštite | 113 se gotovo udvostručili ako bi bili SLIKA 6.3 Troškovi univerzalnog namenjeni ukupnom stanovniš- osnovnog dohotka rastu kako pada tvu umesto samo odraslima (slika nivo dohotka zemlje 6.3). Prosek 5,5 UOD bi stvorio dobitnike i (121 država) 9,9 gubitnike među stanovništvom. Njegovi efekti bi zavisili od toga Viši srednji dohodak (45 država) 3,5 5,2 kako se program finansira, da li bi postojeći ciljani programi bili Niži srednji dohodak (49 država) 5,1 9,0 zamenjeni i koji, zatim od učinka Nizak dohodak 9,6 postojećih programa, trenutne (27 država) 19,3 poreske strukture, obima isplata 0 5 10 15 20 UOD i profila primalaca. U procenama urađenim za % BDP odabrane zemlje u razvoju koje Troškovi obuhvata odraslog stanovništva Troškovi obuhvata ukupnog stanovništva simuliraju zamenu nekih posto- jećih programa univerzalnim Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu (baze podataka) Indikatora svetskog razvoja Svetske banke i Pov- osnovnim dohotkom, uočeni su calNet-a i Perspektive svetske populacije (World Population značajni distributivni efekti. U Prospects) Ujedinjenih nacija Napomena: BDP = bruto domaći proizvod Nepalu, većina ljudi bi imala kori- sti od takvog programa. U Indoneziji, UOD koji obezbeđuje isti prosečni nivo davanja kao postojeći programi poboljšao bi položaj većine stanovništva, ali bi oko 40 posto siromašnih dobijalo manje. Prema istom scenariju, simula- cije pokazuju da bi UOD u Južnoafričkoj Republici značio pogoršanje stanja za većinu starijih i siromašnih. Oko 40 posto starijih građana Čilea osetio bi sličan negativan efekat. U vezi sa UOD se stalno postavlja pitanje rizika od smanjenja podsticaja za rad. U teoriji, UOD ima jedino dohodni efekat: činjenica da naknade iz tog programa nisu vezane za zaradu ili druge vrste dohotka može sugerisati da ne postoji efekat supstitucije. Međutim, raspoložive činjenice potvrđuju da i UOD i drugi oblici socijalne pomoći imaju ograničen uticaj na podsticaje za rad. Analiza programa dividendi na Aljasci ne ukazuje ni na kakav uticaj na zapošljavanje. Naprotiv, rezultati ukazuju na to da se rad s nepunim radnim vremenom uvećava za 1,8 procentnih poena.14 Analiza iranskog kvazi-UOD programa pokazala je da on nije uticao na ukupnu ponudu radne snage.15 U toku je važna rasprava o tome da li bi neki program koji garantuje radna mesta bio bolja alternativa od UOD. Indijski National Rural Employment Guarantee Act svake godine nudi 100 radnih dana godišnje za minimalnu zaradu. Zagovornici UOD se protive takvom pristupu zasnovanom na javnim radovima i tvrde da pravo na dohodak treba da prethodi pravu na rad. Nasu- prot tome, postoje tvrdnje da se pravo na rad zasniva na premisi da svakom ko želi da radi može da se ponudi posao, čime se radu dodeljuje društvena vrednost. Oni koji se zalažu za programe za otvaranje radnih mesta takođe ukazuju na veliki broj produktivnih i društvenokorisnih aktivnosti, koje bi se mogle primeniti osim radnointenzivnih poslova, kao što su usluge soci- jalne zaštite. UOD može da bude alternativa javnim radovima kada je njihova prevashodna funkcija samo da se obezbedi podrška dohotku. Međutim, kada 114 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 je reč o smislenijim aktivnostima, javni radovi se javljaju kao komplemen- tarni instrument za one koji su sposobni za rad. Koncept „prihod od učešća“ je hibrid između UOD i javnih radova. Predviđeno je da se njime obezbede univerzalni novčani transferi koji su povezani sa nekim oblikom društvenog angažmana. UOD bi mogao da generiše bolju efikasnost tako što bi smanjio fragmen- taciju programa. Većina država koristi složeni mozaik programa socijalne pomoći – Bangladeš ima više od 100 programa, a Indija gotovo 950 centralno finansiranih programa i još mnogo drugih koji se obezbeđuju na državnom nivou. To obilje programa je obično više istorijski ili institucionalno zasno- vano nego što ima čvrstu tehničku opravdanost. Izvestan stepen konsolida- cije može da bude opravdan, ali je optimalan broj programa svakako veći od jednog. Koji god oblik socijalne pomoći da se odabere, tehnologija može obezbediti bolje pružanje programa socijalne zaštite. U Meksiku se koriste alati za geo- prostorno mapiranje radi identifikacije najugroženijih oblasti u gradovima, čak do nivoa blokova. Podaci iz mobilnih telefona se koriste da bi se napra- vile mape siromašnih oblasti u Obali Slonovače. U Beninu su, prikupljanjem podataka putem GPS-a, identifikovane lokacije domaćinstava bez adrese u urbanim naseljima. Digitalne tehnologije takođe mogu da pomognu u ugro- ženim mestima. U Libanu, elektronske smart kartice obezbeđuju bonove za hranu za 125.000 domaćinstava sirijskih izbeglica. Tehnologija unapređuje kredibilitet sistema za ličnu identifikaciju, koji predstavljaju prvi korak u pružanju socijalne zaštite. U Podsaharskoj Africi, udeo stanovništva koje poseduje neki vid zvanične identifikacije na nacio- nalnom nivou se kreće od 90 posto u Ruandi do manje od 10 posto u Nigeriji. Tehnologija poboljšava i pristup socijalnim registrima, što dalje pospešuje koordinaciju između različitih programa. Bolja koordinacija obezbeđuje uštedu troškova tako što smanjuje greške prilikom uključivanja ljudi u pro- grame. U Pakistanu, socijalni registar koji uključuje 85 posto stanovništva i koristi se u 70 različitih programa, doprineo je uštedi od 248 miliona dolara. Sličan proces je uštedeo 157 miliona dolara u Južnoafričkoj Republici i 13 miliona dolara u Gvineji. U Argentini je povezivanje baza podataka 34 soci- jalna programa sa jedinstvenim identifikacionim brojem korisnika otkrilo greške koje su nastale prilikom utvrđivanja podobnosti osoba za različite programe i pomoglo da se ostvari ušteda od 143 miliona dolara u periodu od osam godina. U Tajlandu je 2016. godine eliminisano 660.000 od 8,4 miliona podnosilaca zahteva, pošto je sprovedena unakrsna provera baza podataka pomoću jedinstvenog nacionalnog identifikacionog broja građana. Tehnologije koje su namenjene plaćanjima donose promene. U Gani, u programu radnointenzivnih javnih radova, digitalizacijom papirnih transak- cija i širom upotrebom biometrijskih mašina, smanjeno je ukupno vreme isplate zarada sa četiri meseca na nedelju dana. U indijskoj državi Čatisgar, upotreba elektronskih naprava u javnom distributivnom sistemu za pomoć u ishrani doprinela je smanjenju „curenja“ sredstava sa 52 posto 2005. na 9 posto 2012. godine.16 Jačanje socijalne zaštite | 115 Socijalno osiguranje U junu 2011. godine, posle šest godina dvocifrenog rasta, Etiopija je uvela zakon o socijalnom osiguranju koji ima istorijski značaj. Prvi put je obaveza da se obezbede penzijska i davanja za invalidnost proširena i na firme iz pri- vatnog sektora. (Međutim, firme koje su radile van domašaja zakona mogle su da izbegnu zakon i ostave svoje radnike van obuhvata sistema.) Cilj te politike je bio da se proširi socijalna zaštita i da se smanji siromaštvo. Među- tim, povećanje troškova rada koje je usledilo, zajedno sa drugim faktorima, podstaklo je firme da uvedu više tehnologije. To je uzrokovalo pad zaposleno- sti među niskokvalifikovanim radnicima, te dodatno pogoršalo segmentaciju tržišta rada na formalni i neformalni deo. Bizmarkovski model socijalnog osiguranja zasnovan na doprinosima na osnovu zarada pretpostavlja stabilno zaposlenje za platu, jasno definisane poslodavce i zaposlene i fiksno vreme penzionisanja. Oslanja se na uvođenje namenskog poreza na plate. Primenom tog modela u bogatim zemljama efi- kasno je povećana pokrivenost, pošto su radnici sistematski ulazili u fabrike, a zatim i na poslove u firmama iz formalnog sektora u uslužnim delatnostima. Ali, taj pristup sa doprinosima nije dobar za zemlje u razvoju, gde formalna i stabilna zaposlenost nije uobičajena. U stvari, pošto se uključenost u sistem zasniva na obaveznim doprinosima, taj oblik socijalnog osiguranja isključuje neformalno zaposlene, koji čine više od dve trećine radne snage u zemljama u razvoju (slika 6.4). Taj model takođe postaje sve manje prikladan za promene u prirodi rada, imajući u vidu da tradicionalni odnosi između poslodavca i zapo- slenog više ne predstavljaju normu. Prema tradicionalnom modelu finansira- nja socijalnog osiguranja, zapošljavanje radnika je često skuplje, kao što poka- zuje primer Etiopije koji je već opisan. Preispitivanje tog modela je prioritet. SLIKA 6.4 Pokrivenost socijalnim osiguranjem i dalje je niska u većini zemalja u razvoju 30 20 Procenat 10 0 lu ko ek a va o Fi or i L ini Ni lvad a ra r Gv P a u O K nd ala la mb ras ov a In oli e n a m a In ja Ga ja ad M a a li Ta an r nz da ki ja Bu stan Ba Č di ng ad ge š a ka o Ru ska Ni ade ag a M bij Sa ank gv on dž do vij Za ezij n rij B ač at er Ek sik bi di Pa ani n d Šr lip Ko aro Ho em ba a u ru m Sl o l M M Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu baze podataka Svetske banke o penzijama i (baze podataka) indikatora svetskog razvoja 116 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Reformisani sistem mora da obezbedi da radnici sa niskim nivoom dohotka imaju pristup efikasnim alatima za upravljanje rizikom. Adekvatna kombi- nacija instrumenata, subvencionisanih za najsiromašnije, potrebna je da se pokriju gubici zbog prekida izvora sredstava za život, bolesti, invaliditeta i pre- rane smrti. Značajni su i instrumenti koji održavaju stabilne obrasce potrošnje ili je ujednačavaju. Sveobuhvatan paket zaštite kojim bi ti ciljevi mogli da se ostvare sadržao bi, prvo, zagarantovano minimalno osiguranje sa subvencio- nisanim pokrićem gubitaka koji bi doveli do osiromašenja. Taj instrument bi predstavljao dopunu socijalne pomoći jer bi obezbedio osiguranje od gubitaka koji bi bili preveliki da bi se pokrili putem transfera. Drugo, obavezna štednja i plan osiguranja omogućili bi ujednačavanje potrošnje. Konačno, tržišno „podstaknuta“ ili potpuno dobrovoljna štednja omogućila bi ljudima da više doprinesu, ako to žele. Elementi tog modela već postoje u mnogim zemljama. Zajedno sa zagarantovanim minimalnim dohotkom, taj pristup može da smanji visinu, kao i veličinu dela obaveznih doprinosa koji ima karakter poreza. U različitom stepenu, postojeći modeli socijalnog osiguranja kombi- nuju redistribuciju sa funkcijom podele rizika i iziskuju veće doprinose, koje mnogi sagledavaju kao porez na rad. Obim redistribucije ugrađene u postojeće sisteme socijalnog osiguranja nizak je u zemljama kao što su Indonezija i Vijet- nam, ali je znatan u zemljama kao što su Kina i Filipini. Simulacije ukazuju na to da bi promene poput onih koje su ovde predložene mogle smanjiti stopu poreskog opterećenja na zarade u zemlji kao što su Filipini sa 18 na 14 posto. Neke zemlje se već kreću u tom pravcu. Jedan od primera je značajno proši- renje penzijskih programa za ruralna područja u Kini. Trenutno oko 360 mili- ona neformalno zaposlenih u ruralnim i urbanim područjima uplaćuje dopri- nose prema tom sistemu. Oko 150 miliona starijih osoba prima uplate.17 Slično tome, vlada Kostarike pokriva deo doprinosa za penzije za samozaposlene osobe. Tajland primenjuje istu praksu za radnike u neformalnom sektoru koji izaberu da se uključe u specijalni sistem namenjen radnicima sa niskim dohot- kom. Subvencije mogu biti ponuđene svima ili samo siromašnima, a mogu se i postepeno smanjivati kako se dohodak povećava. Turski sistem zdravstvenog osiguranja pribegava ovom drugom rešenju. Osim što obezbeđuje gotovo uni- verzalne starosne penzije, Tajland plaća deo doprinosa socijalnog osiguranja za lica radnog uzrasta u neformalnom sektoru. Troškovi subvencija zavise od nivoa subvencija i od veličine populacije koja se subvencioniše. U mnogim ekonomijama u nastajanju obaveze socijalnog osiguranja su ograničene jer je pokrivenost niska. U zemljama kao što su Bangladeš, Laos, Namibija, Somalija i Južnoafrička Republika penzije se ne finansiraju iz poreza na rad već iz opštih prihoda. U tim slučajevima, odvajanje od poreza na zarade može biti izvodljivo. Značajan deo može da se zameni drugim pore- zima dok se pokrivenost proširuje i na one koji nisu u ugovornom i standar- dnom, regulisanom, radnom odnosu. Osim osnovnog nivoa osiguranja, verovatno će biti potrebno uvesti poli- tiku dodatne podrške da bi se postigla odgovarajuća zaštita. Dodatni obave- zni doprinosi bi omogućili ujednačavanje potrošnje, ali instrumenti potrebni za to često ne postoje u zemljama koje nemaju dovoljno razvijena tržišta kapitala i osiguranja. Tim dodatnim politikama bi bili obuhvaćeni formalno Jačanje socijalne zaštite | 117 zaposleni. Međutim, određivanje nivoa osiguranja nije beznačajno jer veće obaveze vode ka većem porezu na rad. U nekim državama ti porezi su već visoki, što utiče na formalno zapošljavanje. Prosečna stopa doprinosa koja se obračunava na zarade iznosi gotovo 23 posto u razvijenim ekonomijama.18 Ona iznosi više od 20 posto i u zemljama kao što su Kina, Egipat i Peru. Oba- veze bi mogle da budu umanjene smanjenjem te stope ili spuštanjem gornjeg nivoa zarada koje podležu obaveznom osiguranju. Kao dopuna obaveznim doprinosima, učešće u sistemu štednje ili osigura- nja moglo bi da bude podrazumevana opcija. Neke od mera predviđaju i da se opcija za „uključivanje“ podrazumeva pri registraciji firme i poreskoj prijavi. Te mere bi potencijalno mogle da smanje transakcione troškove. Drugi pri- stupi koji se oslanjaju na biheviorističke teorije u nekim slučajevima mogu da budu poučni. U Keniji je udvostručena štednja ljudi koji su dobijali novčić obojen zlatnom bojom i obeležen brojevima za svaku nedelju, da bi mogli da prate svoje nedeljne depozite.19 Još jedan oblik „podsticanja“ mogu da budu „sredstva obavezivanja“, na primer, da ljudi pristanu da pretrpe gubitak ako ne ispune cilj štednje. Tehnologija umnogome uvećava mogućnost „podsti- canja“. Između ostalog, ona olakšava mogućnost zaokruživanja iznosa tran- sakcija obavljenih putem mobilnog telefona ili kreditne kartice i prenošenje razlike na štedni račun. Veći napori koji se na nacionalnom nivou ulože u „podsticanje“ – bez obzira na tip zaposlenja – takođe mogu da rezultiraju većim postignućima kada su u pitanju štednja i osiguranje. Program KiwiSaver na Novom Zelandu osla- nja se na automatski upis i nudi ograničen skup opcija za ulaganje. National Employment Savings Trust (NEST) u Ujedinjenom Kraljevstvu funkcioniše na sličan način. Iako je, u oba programa, ljudima dozvoljeno da povuku štednju, sistem podsticaja ih odvraća od toga. Radno zakonodavstvo U mnogim zemljama u razvoju radno zakonodavstvo je uvedeno u vreme kolonijalizma. Kako su zemlje osvajane, zakon o radu je prenošen kroz Zapadnu Evropu i kolonije u Severnoj i Zapadnoj Africi, Latinskoj Americi i delovima Azije. Posledice tog procesa se još uvek osećaju i u XXI veku: zemlje sa kontinentalnim pravom (civil law) imaju znatno strože radno zakonodav- stvo nego zemlje sa običajnim pravom (common law) i nameću veća ograni- čenja u načine interakcije između poslodavaca i radnika.20 Restriktivniji pristup radnom zakonodavstvu ne odgovara tržištu rada u mnogim zemljama u razvoju jer pretpostavlja veće administrativne kapa- citete nego što većina njihovih vlada ima. Kako su radna zakonodavstva osmišljena za ekonomije iz industrijske ere i iz vremena kada su sistemi socijalne zaštite bili slabi, ona često ne uspevaju da zaštite većinu radnika kada je neformalnost normativ, a rad često van domašaja vlasti. Zakoni su u mnogim zemljama pisani pod pretpostavkom da je većina zaposlena za platu na stabilnim poslovima sa punim radnim vremenom. U mnogim zemljama u razvoju, taj tip radnih mesta predstavlja izuzetak i javlja se uglavnom u javnom sektoru ili među visokokvalifikovanim radnicima. 118 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Reforme bi morale da obuhvate tri glavna pitanja koja se tiču regulative tržišta rada. Prvo, ta regulativa pokriva samo formalno zaposlene čiji rad država može da nadzire. Međutim, više od polovine globalne radne snage je u neformalnom statusu. Drugo, vlade pokušavaju da postignu previše pomoću radnog zakonodavstva jer očekuju da ono bude zamena za socijalnu zaštitu tako što će obezbediti minimalan dohodak ili zamenu za naknade za nezapo- slene. I, treće, kao što se navodi u Izveštaju o svetskom razvoju za 2013: radna mesta, dok se radno zakonodavstvo bavi nesavršenostima tržišta rada, ono često smanjuje dinamičnost ekonomije jer utiče na tokove na tržištu rada i povećava i trajanje zaposlenosti i trajanje nezaposlenosti. Kada su zakoni previše strogi i isključuju mnoge radnike, naročito mlade i niskokvalifiko- vane, preduzeća teško mogu da prilagode sastav svoje radne snage. Sposob- nost prilagođavanja je bitan uslov usvajanja novih tehnologija i povećanja produktivnosti.21 Na uzorku od 60 država, kretanje od 20. do 80. percentila u sigurnosti zaposlenja (u zemljama sa jakom vladavinom prava) smanjuje brzinu pri- lagođavanja zaposlenosti šokovima za trećinu, a godišnji rast produktivno- sti umanjuje za 1 procentni poen.22 Usvajanje tehnologije koja povećava produktivnost negativno je povezano sa strogošću nekih elemenata radnog zakonodavstva, a posebno onih koji se odnose na komplikovane procedure za otpuštanje radnika.23 Zato su tehnološkointenzivni sektori manji u zemljama sa strožim propisima o zaštiti zaposlenja.24 Stroži propisi se takođe dovode u vezu sa slabijim ulaskom firmi na tržišta i njihovim izlaskom – naročito malih preduzeća – u granama u kojima je promena radnih mesta uobičaje- na.25 Slični dokazi se pojavljuju i u okviru država.26 Da bi odgovorili na taj izazov, kreatori politike moraju da preispitaju radno zakonodavstvo. Neke države reformišu zakonodavstvo da bi pomogle pre- duzećima i radnicima da se prilagode promenama u prirodi posla. Nedavne reforme u Italiji omogućile su stvaranje većeg broja stalnih radnih mesta (na neodređeno vreme).27 Pri tome, od ključne je važnosti da se napravi balans između sigurnosti i fleksibilnosti. Mnoge vlade su svoja tržišta rada učinile fleksibilnijim. Međutim, samo nekoliko njih ima odgovarajuća ulaganja u podršku dohotku i pomoć prilikom ponovnog zapošljavanja. Povećanu flek- sibilnost preduzeća trebalo bi da prate bolja socijalna zaštita, posredovanje i pomoć u traženju zaposlenja i jačanje glasa radnika. Zaštita bi bila obezbe- đena za sve zaposlene, bez obzira na to kako su uključeni u tržište rada, kao deo sveobuhvatnog pristupa socijalnoj zaštiti i institucijama tržišta rada. Taj pristup bi obezbedio dodatnu zaštitu onim radnicima – često najugroženi- jim – koji su efektivno isključeni iz sistema. To bi označilo prelazak sa zaštite pojedinih radnih mesta na zaštitu svih ljudi. Razumni otkazni rokovi i zaštita od diskriminatornih otpuštanja sa posla bitni su kao adekvatan odgovor na moć koju na tržištu imaju poslodavci. Međutim, kada su pravila na osnovu kojih se donose odluke preduzeća o zapošljavanju i otpuštanju previše zahtevna, ona stvaraju strukturnu rigid- nost koja nosi veće društvene troškove u slučaju poremećaja. Bolivija, Oman i Venecuela ne dozvoljavaju raskid ugovora iz ekonomskih razloga. Oni ogra- ničavaju razloge za otpuštanje na disciplinske i lične razloge. U 32 države Jačanje socijalne zaštite | 119 poslodavcu je potrebno odobrenje od treće strane, čak i za pojedinačna otpuštanja. U Indoneziji je za otpuštanje neophodno odobrenje Odbora za rešavanje sporova u industrijskim odnosima. U Meksiku poslodavac mora da dobije pristanak Odbora za mirna rešavanja sporova i arbitražu na radu. A u Šri Lanki poslodavac mora da dobije pristanak zaposlenog ili odobrenje poverenika za rad. U preduzećima bi se mogla obezbediti veća fleksibilnost u upravljanju sop- stvenim ljudskim resursima, pod uslovom da postoje zakoni kojima se regu- liše odgovarajući otkazni rok, adekvatan sistem za zaštitu dohotka i efikasni mehanizmi za kažnjavanje diskriminacije. Međutim, fleksibilnije procedure za otpuštanje treba da budu izbalansirane povećanom zaštitom van radnog mesta i merama aktivne politike tržišta rada kako bi se zaštitili svi oni koji su ostali bez posla. U suprotnom, smanjenje ograničenja koja se odnose na zapo- šljavanje i otpuštanje prebacilo bi na radnike teret rizika kojima je nemoguće upravljati. Međutim, pristup koji se trenutno koristi u mnogim zemljama prebacuje previše tog tereta na preduzeća, a nedovoljno direktno ga preu- smerava na državu. Da bi se smanjio rizik od zloupotrebe u preduzećima, vlade bi mogle da proveravaju preduzeća na osnovu povezanog rizika da će prekršiti zakon, a zatim da primene sankcije za preduzeća koja su to uradila. Treba preispitati i pružanje finansijske zaštite radnicima koji su ostali bez izvora sredstava za život. Isplata otpremnina je najčešći oblik te zaštite u većini ekonomija sa niskim i srednjim dohotkom. Međutim, to je praksa koja potiče iz vremena kada vlade nisu mogle da ponude naknade za nezaposlene. Neke države imaju, na papiru, politiku izuzetno velikodušnih otpremnina. Zakonska otpremnina nakon 10 godina kontinuiranog rada u Sijera Leoneu u visini je plate za 132 nedelje, u Mauricijusu za 130 nedelja, a u Bahreinu za 120 nedelja. Pa ipak, otpremnina nije efikasan instrument za zaštitu dohotka jer pre- bacuje teret rizika na nivo preduzeća ili sektora, gde su šokovi i gubici uzaja- mno povezani. Zaposleni se takođe suočavaju sa visokim rizikom da ne budu plaćeni ako njihovi poslodavci imaju probleme sa likvidnošću ili se firma zatvori. Ako bi se veći oslonac stavio na sistem naknada za nezaposlene koji je organizovan na nacionalnom nivou, radnici bi imali pouzdanije opcije. Aranžmani koji su zasnovani na nacionalnom nivou umesto na nivou pre- duzeća taj oblik zaštite bi otvorili za sve, bez obzira na to gde ili kako rade. Da bi se obezbedila dovoljna zaštita, a da se pritom zadrže i podsticaji za rad, sistemi naknada za nezaposlene mogli bi da se oslanjaju i na individu- alnu štednju i na redistribuciju. Štednja bi se mogla iskoristiti za slučaj neza- poslenosti ili za prekvalifikaciju. Ako se ne podigne sva ušteđevina, ostatak bi bio na raspolaganju nakon penzionisanja. Radnici koji nemaju dovoljno ušteđevine mogli bi da se oslone na zagarantovani minimalni dohodak koji se finansira iz opštih prihoda. Čile i Jordan imaju instrumente kao što su individualni štedni računi za naknade za nezaposlenost, dok Singapur ima individualne račune za stambeno pitanje i obrazovanje. Temeljno preispitivanje zaštite za zaposlene iz industrijskog doba treba da prati analiza krutih, verovatno zastarelih zakona koji se bave uslovima rada i oblicima zapošljavanja. Neki od novih oblika rada brišu razliku između 120 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 zaposlenih i „zavisnih“ samozaposlenih – na primer, da li je vozač firme Yan- dex.Taxi u Moskvi radnik firme Yandex.Taxi? Da bi se obezbedila osnovna zaštita o kojoj je upravo bilo reči, zakoni o radu bi trebalo jasnije da definišu šta znači biti zaposleni radnik na savremenom tržištu rada. Ta definicija bi zavisila, na primer, od toga do koje mere radnici određuju svoje uslove rada (na primer, radno vreme). Važno je obezbediti konvergenciju tipova naknada i zaštite koje radnici dobijaju, bez obzira na dužinu vremena provedenog kod jednog poslodavca. Konačno, važan cilj je i jačanje primene zakona o radu i mehanizama za širenje glasa radnika. Prelazak na jednostavniji osnovni ugovor iziskivao bi snažnije strukture kolektivnog pregovaranja jer je manje oblika zaštite unapred određeno zakonom. Međutim, značaj takvih struktura opada: u zemljama sa visokim dohotkom udeo radnika pokrivenih kolektivnim ugo- vorom opao je u proseku sa 37 posto 2000. godine na 32 posto 2015. Takođe, 2015. godine, 24 posto zaposlenih su bili članovi sindikata, za razliku od 30 posto 1985. godine. U zemljama u razvoju, gde postoji visoka neformalnost, sindikati i kolektivno pregovaranje imaju ograničenu ulogu (slika 6.5). Stopa članstva u sindikatima varira od 15 i 20 posto radnika u Brazilu, Moldaviji, Senegalu i Tunisu, do manje od 10 posto radnika u zemljama kao što su Etio- pija, Gvatemala, Indonezija i Turska. Digitalne tehnologije su takođe korisne za sprovođenje zakona o radu i poboljšanje mehanizama za jačanje glasa radnika. One smanjuju troškove SLIKA 6.5 Stopa članstva u sindikatima je niska i opada u mnogim zemljama u razvoju 40 1,0 Prosečna godišnja promena od 1993. (procentni poeni) % zaposlenih za platu koji su članovi sindikata 2018. 30 0 20 –1,0 10 0 –2,0 Ru nija Ta la nd do u Fi a i sk Etio a Re pija M lika o ja il Ta ana ge a fri Ma tina sk epu s rm a ija de a Ko pin Ru a R iciju az zij j Ar unij Je acij Fe blik In Per sik a bi di en jla em ne Br a b m In G i n ek l r nz pu m čk ur lu at Gv a a an oa ik in žn m Ju Do Stopa članstva u sindikatima Promena tokom vremena Bez promene Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu odabranih zemalja iz baze podataka Međunarodne organizacije rada ILOSTAT. Jačanje socijalne zaštite | 121 sprovođenja zakona jer je kontrola poštovanja zakona jeftinija. U Brazilu se na osnovu Godišnjeg izveštaja o društvenim informacijama prati poštovanje Zakona o pripravnicima. Sistem zaštite radnika u Omanu omogućava kon- trolu isplate zarada. I društveni mediji imaju ulogu u iznošenju pritužbi na poslodavce i uslove rada, čime vrše pritisak ne samo na vlasti već i na poslo- davce zbog rizika da izgube reputaciju. Da bi se nosili sa rizicima koje nose postojeće i buduća tržišta rada, vlade moraju da preispitaju sisteme socijalne zaštite. Socijalna pomoć treba da se poboljša i uspostavljanjem zagarantovanog socijalnog minimuma. Taj minimum bi potencijalno mogao da bude univerzalan, zavisno od uslova i preferencija zemalja. Pojam progresivnog univerzalizma mogao bi takvo pro- širenje da vodi linijom odozdo nagore. Socijalno osiguranje će pritom imati ključnu ulogu. Pa ipak, tipičan bizmarkovski model bledi ili ostaje u domenu želja za mnoge države, naročito zbog preovlađujuće neformalnosti. Kako se sve više bude ulagalo u socijalnu zaštitu, balansiran pristup regulisanju trži- šta rada mogao bi efikasnije da ostvari ciljeve produktivnosti i pravičnosti. Napomene   1.  Detaljniju diskusiju videti u Packard et al. (2018).   2.  World Bank (2018).  3. Bastagli et al. (2016).  4. Akee et al. (2018).   5.  Ralston, Andrews, & Hsiao (2017).  6. Eurofound (2015).   7.  López-Calva & Ortiz-Juárez (2011).   8.  Dang & Dabalen (2018).   9.  Economic Times (2018). 10.  Browne & Immervoll (2017). 11.  IMF (2017). V. Harris et al. (2018) o diskusiji o finansiranju UOD iz poreza na dodatu vrednost. 12.  Ministry of Finance, India (2017). 13.  Khosla (2018). 14.  Marinescu (2018). 15.  Salehi-Isfahani & Mostafavi-Dehzooei (2018). 16.  Alderman, Gentilini, & Yemtsov (2017). 17. Dorfman et al. (2013). 18.  OECD (2017). 19. Akbas et al. (2016). 20. Botero et al. (2004). 21.  World Bank (2012). 22. Caballero et al. (2013). 23.  Packard & Montenegro (2017). 24.  Bartelsman, Gautier, & De Wind (2016). 25.  Bottasso, Conti, & Sulis (2017). 26.  Brambilla & Tortarolo (2018). 27.  Sestito & Viviano (2016). 122 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Literatura Akbas, Merve, Dan Ariely, David A. Robalino, & Michael Weber. 2016. “How to Help Poor Informal Workers to Save a Bit: Evidence from a Field Experiment in Kenya.” IZA Discussion Paper 10024, Institute of Labor Economics, Bonn, Germany. Akee, Randall, William Copeland, E. Jane Costello, & Emilia Simeonova. 2018. “How Does Household Income Affect Child Personality Traits and Behaviors?” American Economic Review 108 (3): 775–827. Alderman, Harold, Ugo Gentilini, & Ruslan Yemtsov, eds. 2017. The 1.5 Billion People Question: Food, Vouchers, or Cash Transfers? Washington, DC: World Bank. Bartelsman, Eric, Pieter A. Gautier, & Joris De Wind. 2016. “Employment Protection, Technology Choice, and Worker Allocation.” International Economic Review 57 (3): 787–826. Bastagli, Francesca, Jessica Hagen-Zanker, Luke Harman, Valentina Barca, Georgina Sturge, & Tanja Schmidt, with Luca Pellerano. 2016. Cash Transfers: What Does the Evidence Say? A Rigorous Review of Programme Impact and of the Role of Design and Implementation Features. London: Overseas Development Institute. Botero, Juan Carlos, Simeon Djankov, Rafael La Porta, Florencio C. López de Silanes, & Andrei Shleifer. 2004. “The Regulation of Labor.” Quarterly Journal of Economics 119 (4): 1339–82. Bottasso, Anna, Maurizio Conti, & Giovanni Sulis. 2017. “Firm Dynamics and Employ- ment Protection: Evidence from Sectoral Data.” Labour Economics 48 (October): 35–53. Brambilla, Irene & Darío Tortarolo. 2018. “Investment in ICT, Productivity, and Labor Demand: The Case of Argentina.” Policy Research Working Paper 8325, World Bank, Washington, DC. Browne, James & Herwig Immervoll. 2017. “Mechanics of Replacing Benefit Systems with a Basic Income: Comparative Results from a Microsimulation Approach.” Journal of Economic Inequality 15 (4): 325–44. Caballero, Ricardo J., Kevin N. Cowan, Eduardo M. R. A. Engel, & Alejandro Micco. 2013. “Effective Labor Regulation and Microeconomic Flexibility.” Journal of Deve- lopment Economics 101 (March): 92–104. Dang, Hai-Anh H., & Andrew L. Dabalen. 2018. “Is Poverty in Africa Mostly Chronic or Transient? Evidence from Synthetic Panel Data.” Journal of Development Studies (January 8). https://www.tandfonline.com/eprint/82ZSMS2VyytviAfKRkVW/full. Dorfman, Mark C., Dewen Wang, Philip O’Keefe, & Jie Cheng. 2013. “China’s Pension Schemes for Rural and Urban Residents.” In Matching Contributions for Pensions: A Review of International Experience, edited by Richard Hinz, Robert Holzmann, David Tuesta, and Noriyuki Takayama, 217–42. Washington, DC: World Bank. Economic Times. 2018. “1 or 2 States May Roll Out Universal Income in Two Yrs: CEA Arvind Subramanian.” January 29. https://economictimes.indiatimes.com /news/ economy/policy/1-or-2-states-may-roll-out-universal-income-in-two-yrs -cea-ar- vind-subramanian/articleshow/62696689.cms. Eurofound (European Foundation for the Improvement of Living and Working Con- ditions). 2015. “Access to Social Benefits: Reducing Non–Take-Up.” Publications Office of the European Union, Luxembourg. Harris, Tom, David Phillips, Ross Warwick, Maya Goldman, Jon Jellema, Karolina Goraus, & Gabriela Inchauste. 2018. “Redistribution via VAT and Cash Transfers: An Assessment in Four Low and Middle Income Countries.” IFS Working Paper 18/11, Institute for Fiscal Studies, London. IMF (International Monetary Fund). 2017. “Tackling Inequality.” Fiscal Monitor, World Economic and Financial Surveys, IMF, Washington, DC, October. Jačanje socijalne zaštite | 123 Khosla, Saksham. 2018. “India’s Universal Basic Income: Bedeviled by the Details.” Brief, Carnegie India, New Delhi, February. López-Calva, Luis F., & Eduardo Ortiz-Juárez. 2011. “A Vulnerability Approach to the Definition of the Middle Class.” Policy Research Working Paper 5902, World Bank, Washington, DC. Marinescu, Ioana. 2018. “No Strings Attached: The Behavioral Effects of U.S. Uncondi- tional Cash Transfer Programs.” Roosevelt Institute, New York, May. Ministry of Finance, India. 2017. Economic Survey 2016–17. New Delhi: Oxford Univer- sity Press. OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development). 2017. Taxing Wages 2017. Paris: OECD. Packard, Truman, Ugo Gentilini, Margaret Grosh, Philip O’Keefe, Robert Palacios, David Robalino, & Indhira Santos. 2018. “On Risk-Sharing Policy for a Diverse and Diversifying World of Work.” White Paper of the Social Protection and Jobs Global Practice, World Bank, Washington, DC. Packard, Truman, & Claudio E. Montenegro. 2017. “Labor Policy and Digital Techno- logy Use: Indicative Evidence from Cross-Country Correlations.” Policy Research Working Paper 8221, World Bank, Washington, DC. Ralston, Laura, Colin Andrews, & Allan Hsiao. 2017. “The Impacts of Safety Nets in Africa: What Are We Learning?” Policy Research Working Paper 8255, World Bank, Washington, DC. Salehi-Isfahani, Djavad, & Mohammad H. Mostafavi-Dehzooei. 2018. “Cash Transfers and Labor Supply: Evidence from a Large-Scale Program in Iran.” Journal of Deve- lopment Economics. In press. Sestito, Paolo, & Eliana Viviano. 2016. “Hiring Incentives and/or Firing Cost Reduction? Evaluating the Impact of the 2015 Policies on the Italian Labour Market.” Questioni di Economia e Finanza (Occasional Paper) 325, Banca d’Italia, Rome, March. World Bank. 2012. World Development Report 2013: Jobs. Washington, DC: World Bank. ———. 2018. The State of Social Safety Nets 2018. Washington, DC: World Bank. Ideje za socijalno POGLAVLJE 7 uključivanje D ruštvenim ugovorom su predviđene obaveze koje država ima prema svojim stanovnicima i šta država od njih očekuje zauzvrat. Osnovni koncept se razvijao tokom vremena. Tokom većeg dela istorije, društveni ugovori su nametani silom ili pod pretnjom. U današnje vreme održivost društvenih ugovora zavisi od toga koliko se sma- traju pravednim. Francuski filozof Žan-Žak Ruso, u svojoj knjizi iz 1762. godine Društveni ugovor ili o principima političkog prava, tvrdi da će svi biti slobodni jer se svi odriču istog broja prava i imaju iste obaveze. Od takvog stava o društvenom ugovoru poći ćemo u ovom poglavlju: to je paket mera čiji je cilj da doprinese pravednijem društvu. Stari i novi pritisci na društvene ugovore iziskuju nove ideje. Očigledno je da u postojećim društvenim ugovorima ima pukotina jer nema dovoljno efi- kasnih javnih usluga za većinu najsiromašnijih. U međuvremenu, promene u prirodi rada izazivaju strahove u vezi sa masovnom nezaposlenošću. Ti trendovi stvaraju napetost među građanima, preduzećima i vladama širom sveta. Iako izgleda da su neki od tih strahova preuveličani, to jesu razlozi za zabrinutost. Tehnološki razvoj u digitalnom dobu zaslužuje da bude podržan novim idejama u javnim raspravama o socijalnom uključivanju, koje se definiše kao unapređenje sposobnosti, mogućnosti i dostojanstva najugroženijih u druš- tvu. Dva elementa zaslužuju posebnu pažnju. Prvo, uz primenu tehnologije vlade imaju nove načine da dopru do siromašnih, kao i do ostalih koji nemaju pristup kvalitetnim uslugama i alatima za upravljanje rizicima. Mnogi rade neformalno na niskoproduktivnim poslovima bez pristupa socijalnoj zaštiti, što im otežava da se izvuku iz siromaštva i ostanu van njega. Neformalnost ograničava pristup sistemima socijalnog osiguranja koji se zasnivaju na doprinosima na formalne zarade prijavljene državi. Drugo, promene u prirodi rada podrazumevaju troškove prilagođavanja za radnike. Tehnologija ima različite uticaje na veštine i njihovu potražnju na tržištu. Zavisno od tehnologije, neke veštine (i radnici koji ih poseduju) postaju važnije od drugih u oblasti rada. Napredne veštine, kao što su sposob- nost rešavanja složenih problema i kritičkog razmišljanja, sve se više vred- nuju na tržištu rada. Ljudi sa tim veštinama mogu delotvornije da rade sa novim tehnologijama. Sociobihevioralne veštine, kao što su empatija, timski rad i rešavanje konflikata, takođe dobijaju sve veću vrednost na tržištu rada jer njih mašine ne mogu jednostavno da kopiraju. Sada je pravo vreme da se razmisli o tome kako poboljšati socijalno uklju- čivanje. Političke aspekte nekih reformi čine složenim potencijalni kompro- misi između, na primer, ulaganja u sadašnju generaciju radnika i ulaganja u buduće generacije. Javna potrošnja treba da postane efikasnija i da odredi dodatne izvore prihoda za povećanje socijalne uključenosti. Ambicije, naro- čito mladih, rastu, delom i zbog društvenih medija i urbanizacije. Kada se ambicije ostvare, otvaraju se mogućnosti i podstiče se napredak. Ali, kada ostanu neostvarene, mogu da izazovu frustracije, a u nekim zemljama čak i nemire. U ovom poglavlju biće reči o tri pitanja. Prvo, kako društvo može da osmisli novi društveni ugovor u kontekstu visoke neformalnosti i promena u prirodi 126 Ideje za socijalno uključivanje | 127 rada? Drugo, ako vlada dobije mandat da pripremi društveni ugovor sa ciljem da poveća pravednost u društvu, koje bi bile njegove osnovne stavke? I, treće, kako država može da finansira predložene reforme? U ovoj studiji se predlaže scenario koji političari treba da razmotre u okviru zakonodavnih procesa i nacionalnih konsultacija. Globalni Nju dil „Danas vlada kultura neučestvovanja, nebrige i ćutanja. Društveni ugovor je prekršen“, rekao je 2017. godine stanovnik jedne od meksičkih oblasti koje je pogodila nesigurnost.1 Pukotine u postojećim društvenim ugovorima bile su vidljive već u događajima tokom Arapskog proleća 2010–2012. i u reak- ciji protiv globalizacije koja se ogledala u rastu protekcionizma. U mnogim zemljama u razvoju posledica disfunkcionalnog društvenog ugovora može da bude da građani podnose manje zahteva državi za poboljšanje javnih usluga. Ima čak i predloga da u zemljama u razvoju srednja klasa treba „svoju decu da šalje u privatne škole, da koristi privatnu zdravstvenu zaštitu, da kopa svoje bušotine za vodu i da kupuje sopstvene generatore.“2 Mehanizmi koji treba da obezbede jednake mogućnosti, koje zatim obezbe- đuju socijalnu uključenost, često ne funkcionišu. Države ne ulažu dovoljno u decu u ranom uzrastu, posebno u decu iz ugroženih grupa. U Latinskoj Ame- rici ukupni rashodi per capita za decu ispod 5 godina iznose jednu trećinu od državne potrošnje za decu između 6 i 11 godina. U Podsaharskoj Africi samo 2 posto budžeta za obrazovanje se u proseku opredeljuje za predškolsko obrazovanje.3 Poreski sistemi i sistemi socijalne zaštite u zemljama u razvoju dohodak redistribuiraju samo do određene granice. Razlog za to je u nekim državama nedostatak progresivnosti u oporezivanju, dok su u mnogim dru- gim prikupljeni prihodi prosto previše niski. Konstantno visok nivo neformalnosti je simptom erozije društvenih ugo- vora. Neformalno zapošljavanje prelazi 70 posto u Podsaharskoj Africi, a 60 posto u Južnoj Aziji. U Latinskoj Americi ono iznosi više od 50 posto. Obez- beđivanje socijalnih usluga, snažne socijalne zaštite i redistributivnih mera za neformalno zaposlene nalazi se van domašaja države. Ljudi koji rade u neformalnom sektoru izbegavaju obaveze koje imaju prema državi time što ne plaćaju poreze. Na neki način, neformalnost odražava nedostatak povere- nja u državu.4 Nedavni primeri suštinski novih društvenih ugovora i njihovih elemenata podrazumevaju uvođenje modela „fleksigurnosti“ u Danskoj, koji ima korene u XIX veku. Ti novi društveni ugovori kombinuju fleksibilnost tržišta rada sa snažnom socijalnom sigurnošću i aktivnim politikama tržišta rada. Drugi primeri su ekonomske reforme kojima se uvode tržišni principi, započete u 1978. u Kini, Balcerovičev plan u Poljskoj 1989. i Hartzove reforme u Nemač- koj iz 2003. godine. Međutim, nesporno je, kada se razmišlja o društvenim ugovorima koji podrazumevaju značajne reforme prirode rada, Nju dil (New Deal – novi dogovor) američkog predsednika Frenklina D. Ruzvelta smatra se modelom kojem se teži. Time se ukazuje na mogućnost subvencionisanja 128 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 zaposlenosti (ili oporezivanja robota) kao odgovor na tehnološki razvoj. Ta aluzija je, ipak, nepoštena. Za vreme Velike depresije u periodu 1929–1933. stopa nezaposlenosti u SAD skočila je sa 3 na 25 posto. Industrijska proizvodnja se prepolovila. Kao odgovor na loše stanje ekonomije, Frenklin Ruzvelt je obećao „novi dogovor za američki narod“ kada je prihvatio nominaciju svoje stranke za predsed- nika. Njegov Nju dil je na kraju obuhvatio različite programe i reforme koje je njegova administracija uvela od 1933. do 1938. da bi SAD izvukla iz krize. Iako smeo i sveobuhvatan, Nju dil je bio odgovor na problem koji se razli- kuje od problema sa kojima se suočavamo 2018. godine, a koji se odnose na neformalnost u zemljama u razvoju i promene u prirodi rada na globalnom nivou. Štaviše, iako je Velika depresija bila u velikoj meri prolazan potres za američku ekonomiju, promene u prirodi rada i konstantna neformalnost nisu ni u kom slučaju prolazne. Neke od mera iz Nju dila, kao što je uvo- đenje Savezne korporacije za osiguranje depozita (Federal Deposit Insurance Corporation) i Programa dodatne pomoći u ishrani (Supplemental Nutrition Assistance Program), odnosile su se ne samo na privremeni šok zbog Depre- sije, već i na trajnu potrebu za zaštitom nezavisno od krize. Pa ipak, najveći programi, naročito oni koji su subvencionisali zaposlenost ili zarade, bili su privremeni, što je u tim okolnostima bilo prihvatljivo. Aktivnosti javnih radova mogu da se prošire i van infrastrukturnih proje- kata. Trenutno pojedinci dobrovoljno obezbeđuju neke osnovne društvene aktivnosti. Neformalna nega, ili nega člana domaćinstva sa teškim invalidite- tom ili dugotrajnom bolešću, takođe je prisutna u velikoj meri. Prema najno- vijim procenama, više od 2 miliona ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu dobija neformalnu negu. Verovatnije je da će se žene neočekivano naći u situaciji da pružaju takvu negu. Zbog toga se suočavaju sa teškoćama da usklade svoje uloge pružalaca nege i angažovanje na tržištu rada. Osim gubitka dohotka, takvi aranžmani mogu da izazovu negativne sociobihevioralne posledice na dobrobit neformalnih pružalaca nege. Efikasna socijalna zaštita podrazumeva redefinisanje uloge države u sma- njenju nevoljne nezaposlenosti kroz pružanje usluga u nekoliko oblasti kao što su nega deteta, nega osoba sa invaliditetom i starih osoba, psihološka podrška za dugotrajno nezaposlene osobe, pomoć za nacionalne kuhinje i rehabilitacija zavisnika od droge i nasilnika. Takve su, na primer, intervencije Kinofelis u Grčkoj i Program proširenih javnih radova u Južnoafričkoj Republici. Jedna od oblasti u kojoj treba poboljšati javne usluge jeste primarna zdravstvena zaštita u zajednici, koja preventivnu i kurativnu zdravstvenu zaštitu proširuje iz zdravstvenih ustanova i na zajednice i domaćinstva. Pre- gled empirijskih istraživanja pokazuje da je taj pristup efikasan u poboljšanju ishrane i imunizacije, u kontroli pneumonije i drugih bolesti kao što je mala- rija, kao i u preventivi i lečenju virusa humane imunodeficijencije (HIV). Iako imaju užu obuku nego profesionalni zdravstveni radnici, zdravstveni radnici u zajednici pružaju osnovnu medicinsku negu, imaju solidne dijagnostičke sposobnosti i grade poverenje u zajednicama u kojima rade. Ideje za socijalno uključivanje | 129 Kreiranje novog društvenog ugovora Princip jednakih mogućnosti igra važnu ulogu u izmenjenoj prirodi rada. Ulaganje u rani razvoj deteta može da poveća njegove mogućnosti. Jedno istraživanje pokazuje da bi povećanje ulaganja u rani razvoj deteta u SAD moglo da smanji nejednakosti za 7 posto i da poveća međugeneracijsku mobilnost dohotka za 30 posto.5 Princip jednakih mogućnosti takođe podra- zumeva unapređenje socijalne zaštite, uključujući socijalnu pomoć i osigura- nje, na načine koji su kompatibilni sa radom. Ti elementi društvenog ugovora odražavaju tri slobode koje navodi dobitnik Nobelove nagrade Amartja Sen u delu Razvoj kao sloboda: političke slobode i transparentnost u odnosima među ljudima, sloboda izbora mogućnosti i ekonomska zaštita od krajnjeg siromaštva.6 Osim pojedinih osnovnih elemenata, novi društveni ugovor bi trebalo da bude osmišljen za svaku državu posebno. Jedna bitna stavka se odnosi na demografske trendove. Do 2050. godine više od polovine rasta svetskog sta- novništva odvijaće se u Podsaharskoj Africi, gde se predviđa da će godišnja stopa rasta broja stanovnika radnog uzrasta premašiti 2,7 posto.7 Nasuprot tome, stanovništvo Istočne Azije i Pacifika stari: više od 211 miliona ljudi starijih od 65 godina živi u tom regionu, što predstavlja 36 posto svetskog stanovništva iz te starosne grupe. Do 2040. godine, broj stanovnika radnog uzrasta smanjiće se za 10–15 posto u Kini, Južnoj Koreji i Tajlandu.8 Zemlje Podsaharske Afrike i Južne Azije bi stoga morale da budu naročito spremne da odgovore potrebama velikog broja mladih koji će ući na tržište rada kako bi obezbedile održivost društvenog ugovora. Društveni ugovori u Istočnoj Evropi i Istočnoj Aziji takođe bi trebalo da kreiraju mehanizme za finansira- nje zaštite i nege starih ljudi na održiv način. Društvo u kojem postoji jednakost u izboru mogućnosti često se definiše kao društvo koje uspeva da svim svojim članovima pruži jednaku šansu da dostignu društveno blagostanje. Međutim, to se može dogoditi samo ako svi članovi društva imaju pristup zagarantovanom socijalnom minimumu, uključujući zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i socijalnu zaštitu. Takav mini- mum bi obezbedio osnovni ljudski kapital svima i svi bi imali iste mogućno- sti da ostvare svoje ciljeve. Tržište rada sve više vrednuje napredne kognitivne i sociobihevioralne veštine koje se dopunjuju sa tehnologijom i radnike čine prilagodljivijim. To znači da će se nejednakost povećavati, osim ako svi imaju jednaku priliku da te veštine steknu. U stvari, ako se imaju u vidu promene u prirodi rada, nedostatak obrazovanja će verovatno biti jedan od najjačih mehanizama za prenošenje nejednakosti sa jedne generacije na drugu. Novi društveni ugovor bi trebalo da pokuša da izjednači mogućnosti za sticanje veština. Najdirek- tniji način da se to postigne jeste da se pruži pomoć u ranom razvoju deteta. Ako se pruže garancije da će svako dete imati pristup odgovarajućoj ishrani, zdravlju, obrazovanju i zaštiti, naročito u prvim godinama života, obezbe- diće se čvrsta osnova za razvoj veština dece u budućnosti. Pošto je usvajanje veština kumulativno, prinosi od ranih ulaganja su najveći. 130 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Promene u prirodi rada pretvaraju osnovnu jezičku i matematičku pisme- nost u veštine za preživljavanje. One su neophodne za svakodnevni život – da se kupe lekovi, konkuriše za posao i protumače obećanja iz kampanje. Posedovanje tih sposobnosti je preduslov za usvajanje naprednih veština. Ali, za preveliki broj dece školovanje ne podrazumeva učenje. Milioni dece iz zemalja sa niskim i srednjim dohotkom pohađaju škole četiri ili pet godina i pritom ne steknu ni osnovnu jezičku ni matematičku pismenost. Prema tome, same garancije pristupa osnovnom obrazovanju nisu dovoljne. Društveni ugovor za rani razvoj deteta bi u idealnom slučaju imao tri komponente. Prva komponenta obezbeđuje deci osnovna sredstva da bi bila zdrava, dobro uhranjena i stimulisana u prvih hiljadu dana (od začeća do uzrasta od 24 meseca). To podrazumeva da majke imaju pristup prenatal- noj nezi, imunizaciji i mikronutrijentima i da roditelji budu informisani o važnosti dojenja i ranoj stimulaciji. Druga komponenta obezbeđuje pristup kvalitetnom učenju u narednih hiljadu dana (od 25. do 60. meseca). To podrazumeva barem jednu godinu kvalitetnog predškolskog obrazovanja kako bi dete bilo spremno za osnovnu školu. Predškolski programi bi trebalo da imaju odgovarajuće nastavne planove prilagođene uzrastu i kvalifikovane nastavnike. Treća komponenta je registracija novorođene dece kojom država priznaje rođenje deteta, a deca dobijaju pristup osnovnim uslugama tokom celog svog života. Sve te komponente zajedno – prenatalna zdravstvena zaštita, pomoć pri porođaju, imunizacija, mikronutrijenti, informacije za roditelje, kvalitetno predškolsko obrazovanje i registracija novorođene dece – čine osnovni paket koji se odnosi na rani razvoj deteta i potrebe za obra- zovanjem. Obuhvatniji paket bi uključio ulaganje u bezbednost vode i odgo- varajuće sanitarne uslove. Sve su važnija i ulaganja u poboljšanje kvaliteta vazduha, a u toku su istraživanja o isplativim programima. Neke zemlje već pokušavaju da primene takav tip društvenog ugovora. U programu ranog razvoja deteta na Kubi rast i razvoj dece se redovno prate. Na početku svake školske godine, obrazovni sektor identifikuje porodice kojima treba posvetiti posebnu pažnju. Deo programa Crece Contigo u Čileu je i Programa de acompañamiento familiar, u okviru kojeg se radi sa porodicama, trudnicama i decom do četvrtog razreda koji su izloženi socijalnom i zdrav- stvenom riziku. Peru je pojednostavio proces registracije novorođenčeta radi lakšeg pristupa uslugama ranog razvoja deteta. Roditeljima se pomaže da prate rast i zdravlje dece i da se uključe u aktivnosti ranog stimulisanja. Francuska je 2018. godine uvela zakon na osnovu kojeg je svakom detetu obezbedila pristup predškolskom obrazovanju, počev od 3. godine života. Društveni ugovor o jezičkoj i matematičkoj pismenosti obezbedio bi đacima da savladaju te veštine do trećeg razreda (približno do 10. godine). Do tada, đaci bi trebalo da budu u stanju da čitaju da bi mogli da prate nastavni program. Deca koja ne nauče da čitaju do trećeg razreda imaju poteškoća da prate gradivo i konačno toliko zaostaju da se proces učenja više ne odvija. Glavni delovi tog elementa bili bi testiranje na kraju trećeg razreda kako bi se identifikovala deca koja pripadaju toj rizičnoj grupi i dodatna nastava iz čitanja i matematike za đake od prvog do trećeg razreda kojima je potrebna dodatna pomoć. U obuhvatnijem paketu, odnos između nastavnika i đaka Ideje za socijalno uključivanje | 131 ne bi bio veći od 40:1 u osnovnoj školi, bili bi obezbeđeni adekvatni nastavni materijali i bio bi postignut cilj da svaki đak ima svoj udžbenik. Postoje dobri modeli za postizanje jezičke i matematičke pismenosti do trećeg razreda, i oni su isplativi i prilagodljivi, čak i kada su resursi ograničeni. U Liberiji i Malaviju obuke nastavnika da bolje ocenjuju svoje đake, u kombi- naciji sa dodatnim materijalima, u velikoj su meri poboljšale učenje u nižim razredima. U Singapuru se svi đaci testiraju na početku prvog razreda. Deca koja ne postignu odgovarajuće veštine rane pismenosti uključuju se u Pro- gram pomoći u učenju. To su direktni pristupi. Oni obučavaju nastavnike da ocenjuju svoje đake stalnim, jednostavnim merenjima njihovih sposobnosti da čitaju, pišu, razumeju i rade osnovnu aritmetiku. Deca kojoj je potrebna dodatna pomoć dobijaju ciljane materijale i rade ciljane aktivnosti. Ti modeli su uspešno testirani u Gani, Indiji, Jordanu i Keniji i služe kao osnova za pre- cizno osmišljavanje i procenu budžeta. Novi društveni ugovor bi uključio i elemente socijalne zaštite. Povećani rizici koji se javljaju tokom promena u prirodi rada zahtevaju prilagođavanja u zaštiti radnika. Novi društveni ugovor bi mogao da obezbedi minimalan dohodak u kombinaciji sa osnovnim univerzalnim socijalnim osiguranjem, koje ne zavisi od toga kako i gde ljudi rade. Zagarantovani socijalni minimum može imati razne oblike, koji se realizuju kroz brojne programe ili prošire- njem pojedinačnih intervencija. Svaki od tih modela ima različite kompara- tivne prednosti i fiskalne, političke i administrativne implikacije. Zemlje sa niskim i srednjim dohotkom postigle su značajan napredak u socijalnoj pomoći. U Tanzaniji su izdaci za uslovne novčane transfere porasli deset puta između 2013. i 2016. godine. Program trenutno obuhvata 16 posto stanovništva i iziskuje 0,3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Troškovi za uslovne novčane transfere na Filipinima povećani su pet puta između 2009. i 2015. godine. Program Pantavid pokriva 20 posto stanovništva sa 0,5 posto BDP-a. Ti trendovi odražavaju rast u programima zasnovanim na katego- rijama ili starosti, kao što je Child Support Grant u Južnoafričkoj Republici. Pokrivenost tim programom porasla je sa milion korisnika 2001. na 11 mili- ona 2014. godine, uz izdatke od 0,2 odnosno 1,2 posto BDP-a. Trenutno postoje iskustva sa velikim brojem testiranih programa koji se mogu proširiti. Bilo da su stari ili novi, ti programi imaju zajedničku ideju progresivnog univerzalizma. Taj princip je namerno usmeren na veću pokri- venost, kako bi obezbedio veće koristi i prioritetan pristup siromašnijima. Na kojoj tački u distribuciji dohotka neko postaje neto-primalac a ne neto-plati- lac, odluka je koju države i vlade treba same da donesu. Sistemi socijalnog osiguranja koji obezbeđuju starosne i invalidske penzije zasnovani su na standardnom odnosu poslodavac–zaposleni i imaju ograni- čenu primenjivost za zemlje u razvoju. Novi oblici rada predstavljaju sve veći izazov za taj model i u razvijenim zemljama, a zaposleni u tim oblicima rada često nemaju pristup takvim vrstama podrške. Sistem se finansira iz dopri- nosa na zarade, čime se povećavaju troškovi zapošljavanja radnika. Kako se društveni ugovori redefinišu, moglo bi se razmotriti subvencionisanje osnov- nog nivoa socijalnog osiguranja, naročito za siromašne. Takva reforma bi takođe izjednačila troškove koje nose različiti faktori proizvodnje, kao što su 132 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 kapital i rad, pošto se finansiranje sistema bar delimično pomera sa poreskog opterećenja rada ka opštem oporezivanju. Obezbeđivanje ekonomskih mogućnosti za mlade mora da bude deo druš- tvenih ugovora. Ali, brzina kreiranja radnih mesta za lica koja tek ulaze na tržište rada često je nedovoljna. Činjenica da konstantno postoji jaz u pristupu adekvatnim veštinama za mnogo mladih predstavlja prepreku u zapošlja- vanju. Međunarodno iskustvo u „produktivnom uključivanju“ siromašnih i ugroženih mladih ljudi otkriva da im je na raspolaganju veliki broj programa koji mogu da ih približe zaposlenju i samozaposlenju. Intervencije mogu da se sprovedu u vidu subvencionisanja zarada, programa javnih radova, bes- povratnih sredstava za preduzetništvo i prenosa sredstava (često deo „grada- cijskih“ modela), podučavanja, pripravničkog staža, plaćenih praksi i raznih oblika obuke. Empirijski dokazi potvrđuju da takvi programi imaju dvojake posledice, a njihovo profilisanje, osmišljavanje i posebni konteksti uobliča- vaju njihovu isplativost. Na primer, subvencionisanje zarada može biti odgo- varajuće za prigradska područja sa velikim industrijskim parkovima, dok su „gradacijski programi“ uglavnom osmišljeni za ruralno stanovništvo (uklju- čujući transfer sredstava kao što su stočna grla). Finansiranje socijalnog uključivanja Socijalno uključivanje je skupo. Simulacije pokazuju da bi komponente za izgradnju ljudskog kapitala, uključujući rani razvoj dece i pomoć za postiza- nje jezičke i matematičke pismenosti do trećeg razreda, koštale oko 2,7 posto BDP-a u zemljama sa niskim dohotkom, a 1,2 posto BDP-a u zemljama sa nižim srednjim dohotkom. Troškovi za obuhvatniji paket za ljudski kapital procenjuju se na 11,5 posto BDP-a u zemljama sa niskim dohotkom, a 2,3 posto u zemljama sa nižim srednjim dohotkom. Te procene su zasnovane na metodu punih troškova za zemlje u razvoju, u kombinaciji sa pretpostav- kama koje su zasnovane na podacima. Troškovi se odnose na obezbeđenje „paketa“ ljudskog kapitala, bez obzira na nivo dohotka ili pokrivenost posto- jećim programima. Stvarni troškovi bi mogli da budu manji za zemlje koje odluče da se oslone na postojeće programe. Na slici 7.1 prikazana je procena za tri scenarija: zemlja sa niskim dohotkom (Mali), zemlja sa nižim srednjim dohotkom (Indonezija) i zemlja sa višim srednjim dohotkom (Kolumbija). Visina troškova potrebnih da bi se obezbedio zagarantovani socijalni mini- mum varirala bi zavisno od konteksta i strukture programa. Paket osnovne socijalne pomoći iznosio bi 9,6 posto BDP-a u zemljama sa niskim dohotkom, 5,1 posto u zemljama sa nižim srednjim dohotkom, a 3,5 posto u zemljama sa višim srednjim dohotkom. Te procene su zasnovane na univerzalnom osnov- nom dohotku (UOD) koji je na nivou prosečnog jaza siromaštva i odnosi se na odraslo stanovništvo. Ambiciozniji paket, u kojem svi primaju UOD, uključujući i decu, iznosio bi 9 posto BDP-a u zemljama sa nižim srednjim dohotkom, a 5,2 posto BDP-a u zemljama sa višim srednjim dohotkom. U najsiromašnijim zemljama, troškovi za takav paket bi bili dvocifreni.9 Ideje za socijalno uključivanje | 133 SLIKA 7.1 Zemlje sa niskim dohotkom plaćale bi više od zemalja sa nižim srednjim i višim srednjim dohotkom za odabrane elemente obnovljenog društvenog ugovora 20 15 % BDP-a 10 5 0 Nizak dohodak Niži srednji dohodak Viši srednji dohodak Osnovna pokrivenost Obuhvatnija pokrivenost Paket za ljudski kapital Paket za ljudski kapital Paket za socijalnu pomoć Paket za socijalnu pomoć (primer je UOD) (primer je UOD) Paket za mlade Paket za mlade (produktivno uključivanje) (produktivno uključivanje) Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. O paketu za ljudski kapital, v. Zheng & Sabarwal (2018). Napomena: Osnovni paket za ljudski kapital sadrži (1) pomoć u ranom razvoju dece, uključujući prenatalnu zdravstvenu zaštitu, pomoć pri porođaju, imunizaciju, mikronutrijente, informisanje roditelja, registraciju novorođenčeta i barem godinu dana kvalitetnog predškolskog obrazovanja za svako dete; (2) uvođenje provere znanja na kraju trećeg razreda da bi se utvrdilo ko spada u rizičnu grupu i (3) pomoć za postizanje jezičke i matematičke pismenosti za đake od prvog do trećeg razreda kojima je potrebna dodatna nastava. Obuhvatniji paket za ljudski kapital sadrži, osim osnovnog paketa, i sledeće elemente: (1) pristup bezbednoj vodi i odgovarajućim sanitarnim uslovima; (2) odnos između nastavnika i đaka ne veći od 40:1 u osnovnoj školi i (3) udžbenik za svakog đaka u osnovnoj školi. Troškovi pojedinih elemenata se izvode iz rigoroznog istraživanja dostupnih relevantnih programa. Osim toga, razmatraju se i najnovije procene troškova koji bi bili odgovarajući za nivo dohotka datih zemalja. Kalkulacije broja korisnika zasnivaju se na podacima o stanovništvu iz Perspektiva svetske populacije Ujedinjenih nacija (World Population Prospects). Drugi podaci o zemljama, kao što su bruto domaći proizvod (BDP), pristup bezbednoj vodi i odgovarajućim sanitarnim uslovima i preovlađujuće stope jezičke i matematičke pismenosti, izvedeni su iz (baze podataka) Indikatora svetskog razvoja Svetske banke i drugih istraživanja. Paket za osnovnu socijalnu pomoć sadrži univerzalni osnovni dohodak (UOD) za odrasle, određen na nivou prosečnog jaza siromaštva. Obuhvatniji paket za socijalnu pomoć sadrži UOD za celokupno stanovništvo određen na prosečnom nivou jaza siromaštva. Za više detalja o UOD videti 6. poglavlje. Procene se rade na osnovu pojedinih zemalja iz svake grupe zemalja (nizak dohodak, Mali; niži srednji dohodak, Indonezija; viši srednji dohodak, Kolumbija). Takvi rezultati bi trebalo da budu indikativni. Videti napomenu 11 u ovom poglavlju za metod procene za mlade odrasle ljude. Za 1 milijardu mladih odraslih ljudi (20–29 godina života) širom sveta, pro- sečni troškovi intervencije, koji zavise od sadržaja paketa za ljudski kapital, kretali bi se u rasponu od 831 do 1.079 dolara po učesniku.10 Ukupni troškovi za pokrivanje ugroženih mladih odraslih ljudi, ili 12,8 posto te starosne gru- pe,11 dostigli bi između 2,9 i 3,8 posto prosečnog BDP-a u zemljama sa niskim dohotkom, od 0,9 do 1,1 posto u zemljama sa nižim srednjim dohotkom i od 0,2 do 0,3 posto u zemljama sa višim srednjim dohotkom. Novi društveni ugovor bi stoga zahtevao od vlada širom sveta da značajno mobilišu prihode. Postojeći obrasci oporezivanja otkrivaju velike razlike, naročito između zemalja sa niskim, srednjim i visokim dohotkom. Zemlje sa visokim dohotkom prikupe mnogo veći deo svog nacionalnog autputa putem poreza – konkretno, direktnih poreza – nego zemlje sa niskim dohotkom. 134 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 SLIKA 7.2 Zemlje sa visokim dohotkom Nasuprot tome, zemlje sa niskim prikupe mnogo veći deo nacionalnog i srednjim dohotkom više se osla- autputa putem poreza – posebno njaju na indirektne poreze kao direktnih poreza – nego zemlje sa što su porezi na potrošnju i pro- niskim dohotkom daju (slika 7.2). 25 U većini zemalja moguća je dodatna mobilizacija prihoda. 20 Procene pokazuju da bi zemlje 11 iz Podsaharske Afrike mogle da 15 6 prikupe između 3 i 5 posto BDP-a % BDP-a 5 dodatnih prihoda reformama 10 5 5 koje uključuju poboljšanje efika- 4 snosti, korišćenje novih tehnolo- 5 gija radi poboljšanja poreske dis- 7 7 5 cipline i stvaranje novih izvora 0 oporezivanja.12 Nizak dohodak Srednji dohodak Visok dohodak Vlade mogu da smanje Prodaja i PDV jaz između poreske politike i Drugi indirektni porezi Direktan porez dosledne primene poreskih pro- pisa kod brojnih fiskalnih instru- Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Skup podataka o javnim prihodima Međunarodnog centra za porez i razvoj (Inter- menata (slika 7.3), kao što su national Centre for Tax and Development’s Government Revenue Data Set) porez na dodatu vrednost, akcize, Napomena: Prosečne vrednosti po dohodnim grupama. Podaci su porezi na dohodak građana, na dati za 113 zemalja oko 2015. godine. BDP = bruto domaći proi- dobit preduzeća i na imovinu, zvod; PDV = porez na dodatu vrednost te putem fiskalnih režima za ekstraktivne industrije u zemljama koje su bogate resursima. Porez na dodatu vrednost, koji za zemlje u razvoju često predstavlja prvi korak u reformama, potencijalno je najveći izvor prihoda. Ali, nekoliko zema- lja, kao što su Maldivi i Mjanmar, nemaju porez na dodatu vrednost. Mnoge druge, naročito u Podsaharskoj Africi, takođe nastavljaju da se oslanjaju na porez na promet. Među tim zemljama su Angola, Komori, Gvineja Bisao, Liberija i Sao Tome i Prinsipe. Uvođenjem poreza na dodatu vrednost umesto poreza na promet izbegava se kumuliranje poreza (plaćanje poreza na porez) tako što se oporezuje samo dodata vrednost u svakoj fazi lanca vrednosti. Dakle, čak i ako bi porez na dodatu vrednost postojao u ekonomijama u nastajanju, mogao bi da ima samo ograničen uticaj na stvaranje prihoda. Slab fiskalni kapacitet često stvara problem sa doslednom primenom poreskih pro- pisa, što je povezano sa pogrešnom implementacijom. Podizanjem praga za porez na dodatu vrednost u zemljama koje ga već imaju, ukidanjem poreskih oslobođenja i prelaskom na jedinstvenu stopu oporezivanja mogao bi da se ostvari značajan prihod, delimično i zbog toga što bi time sistem bio pojedno- stavljen. Južnoafrička Republika i zemlje Podsaharske Afrike, Lesoto, Mauri- cijus i Senegal, nemaju mnogo poreskih oslobođenja. Nasuprot tome, Kame- run, Malavi i Zambija imaju dugačke liste poreskih oslobođenja. U Latinskoj Americi, u Kostariki, Dominikanskoj Republici, Hondurasu i Urugvaju pore- ski rashodi po osnovu PDV-a procenjuju se na više od 3 posto BDP-a (u vidu izgubljenih prihoda).13 U Vijetnamu bi prelazak na jedinstvenu stopu poreza Ideje za socijalno uključivanje | 135 na dodatu vrednost od 10 posto i SLIKA 7.3 Porez na dodatu vrednost značajno smanjenje liste poreskih je potencijalni izvor finansiranja oslobođenja mogli da uvećaju socijalnog uključivanja, naročito u poreske prihode za 11 posto.14 zemljama sa niskim dohotkom Verovatnije je da će preduzeća iz 6 neformalnog sektora plaćati porez na dodatu vrednost kada se on 5 kombinuje sa merama za promo- 4 visanje plaćanja, kao što su usluge % BDP-a informisanja, ciljano informisanje 3 i podsticaji kojima se nagrađuje uredno plaćanje poreza. Poveća- 2 njem obuhvata poreza na dodatu vrednost takođe bi se smanjile 1 distorzije između sektora koji 0 podležu plaćanju poreza i onih PDV Akcize Porez na Ukidanje koji tome ne podležu. Konačno, imovinu subvencija za energente takav korak bi povećao produk- Nizak dohodak Srednji dohodak tivnost i dalje povećao prihode. Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019. Skup podataka o Porez na dodatu vrednost se javnim prihodima Međunarodnog centra za oporezivanje i razvoj obično smatra regresivnim u (International Centre for Tax and Development’s Government Revenue Data Set). Norregaard (2013); IMF (2015) odnosu na dohodak, jer siromašni Napomena: Za porez na dodatu vrednost (PDV) i akcize, procene troše veći deo svog dohotka na su rađene na osnovu razlika između prosečnog poreskog pri- ličnu potrošnju nego bogati. hoda, kao procenta bruto domaćeg proizvoda (BDP) za prve tri zemlje iz dohodne grupe, i proseka za sve zemlje iz te grupe. Iako su potrošački porezi regre- Kategorija PDV obuhvata porez na dodatu vrednost i porez na promet. Kada je reč o porezu na imovinu, fokus je na porezu na sivni kada se mere kao procenat nepokretnosti. Procene za zemlje sa srednjim dohotkom preu- dohotka domaćinstva, oni su pro- zete su od Noregarda (2013), koji koristi metodologiju sličnu onoj koja je korišćena ovde za porez na dodatu vrednost i akcize. Za porcionalni ili blago progresivni zemlje sa niskim dohotkom, za koje nema raspoloživih podataka, korišćena je konzervativna procena od 0,5 posto BDP-a da bi se kada se mere kao procenat od izda- pokazala manja sposobnost tih zemalja da oporezuju imovinu jer taka domaćinstva. Mnoge zemlje su potpuni katastarski podaci retki. Podaci o potencijalnim pri- hodima od poreza usled poboljšane poreske discipline preuzeti ne opterećuju osnovne životne su od MMF-a (2015), koji pokazuje potencijalno povećanje od 15 namirnice, kao što su mleko i hleb posto, ili oko 1 posto BDP-a, uz bolju poresku disciplinu za PDV u Latinskoj Americi. Ta cifra se koristi kao donja granica poten- i neki medicinski proizvodi, pore- cijalnih dobitaka od povećanja poreske discipline u celokupnom poreskom sistemu. Procene za subvencionisanje energenata zom na dodatu vrednost da bi siro- zasnivaju se na setu podataka MMF-a iz 2015. godine o proce- mašni mogli da ih nabave po nižoj nama na nivou zemlje (IMF 2015). Za razliku od poreza, sredstva od ukidanja subvencija na energente biće na raspolaganju u ceni. Simulacije za četiri zemlje sa onim zemljama koje imaju takve subvencije. niskim i srednjim dohotkom – Eti- opiju, Ganu, Senegal i Zambiju – pokazuju da, iako preferencijalne stope poreza na dodatu vrednost smanjuju siromaštvo, one nisu efikasno usmerene na siro- mašna domaćinstva. Zbog toga bi UOD koji se finansira od 75 posto prihoda dobijenog od šire baze poreza na dodatu vrednost – iako nije ciljan – mogao da stvori velike neto dobitke za siromašna domaćinstva.15 Akcize su još jedan od relativno pristupačnih izvora potencijalnog prihoda. Jednostavno ih je primeniti, a kompatibilne su sa većinom poreskih sistema. Godine 2015. zemlje Podsaharske Afrike prikupile su manje od polovine (1,4 posto BDP-a) akciza prikupljenih u Evropi. Postoje velike razlike u prikupljanju akciza u zemljama Podsaharske Afrike, gde je nekoliko zemalja, uključujući 136 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Benin, Obalu Slonovače, Madagaskar, Mozambik, Nigeriju i Sijera Leone, pri- kupilo prihode od akciza u ukupnom iznosu od manje od 1 posto BDP-a. Vlade često koriste akcize da bi postigle ciljeve koji se odnose na socijalnu dobrobit ili ekološku održivost dodavanjem društvenih troškova negativ- nih eksternalija od potrošnje proizvoda kao što su alkohol, duvan, nezdrava hrana ili od zagađenja. Neki od tih poreza se smatraju regresivnim jer najsi- romašnije porodice za njih odvajaju veći deo svog budžeta. Takvu percepciju bi trebalo razmotriti u svetlu dugoročnih koristi od tih poreza, kao što su niži zdravstveni troškovi i duži, zdraviji radni vek. Porez na ugljenik je sve zastupljeniji. Politike određivanja cene ugljenika koje su efikasne na nacionalnom nivou mogle bi da donesu značajan prihod, koji se procenjuje na više od 6 posto BDP-a u Kini, Iranu, Ruskoj Federaciji i Saudijskoj Arabiji.16 Jedno istraživanje 20 zemalja koje emituju najviše ugljen-dioksida pokazalo je da bi potencijalni prihod od nacionalno efikasnog određivanja cene ugljenika bio, u proseku, gotovo 2 posto BDP-a.17 Ako bi se prihodi od takvih cena upotrebili za smanjenje tereta šireg poreskog sistema, neto koristi od te politike bi porasle u velikoj meri. Porez na ugljenik je tre- nutno na snazi u gotovo svim velikim ekonomijama, osim u Brazilu i SAD, iako stope znatno variraju.18 Postepeno podizanje cene ugljenika moglo bi da ublaži kratkoročan uticaj na proizvodnu konkurentnost ekonomija u razvoju. Porez na ugljenik bi se mogao kombinovati sa ukidanjem subvencija potrošačima za energiju. U svetskim razmerama, troškovi vlada na te sub- vencije dostižu 333 milijarde dolara. Fiskalna dobit od ukidanja subvencija za energente mogla bi biti značajna: u mnogim zemljama njihov ukupni nivo je veći nego javni izdaci na socijalnu pomoć (zemlje koje se nalaze desno od linije na 45° na slici 7.4). Prosečni izdaci za tu vrstu subvencija na Srednjem istoku i u regionu Severne Afrike tri puta su veći nego javni izdaci za soci- jalnu pomoć. Pa ipak, uklanjanje subvencija za energente mora da bude pod- vrgnuto analizi sa stanovišta uticaja na siromaštvo, naročito za izvore goriva, kao što je kerozin, koji se intenzivno koristi u siromašnim domaćinstvima. Osim poreza na robu i usluge, porez na dohodak građana i porez na dobit preduzeća mogu da imaju važnu ulogu u povećanju prihoda u zemljama u razvoju. Kao što tehnologija poboljšava sisteme za primenu programa soci- jalne zaštite, ona može olakšati i prikupljanje poreza na dohodak tako što će povećati broj registrovanih poreskih obveznika i obveznika doprinosa za socijalno osiguranje. Erozija osnovice poreza na dobit preduzeća pogađa mnoge zemlje. Proizlazi uglavnom iz kombinacije poreskih olakšica i rupa u zakonu koje omogućavaju izbegavanje poreza u međunarodnom sistemu oporezivanja dobiti preduzeća. Viši efektivni porez na dobit preduzeća mogao bi da ograniči eroziju osnovice i premeštanje dobiti i da reši problem rastuće tržišne moći korporacija. Efektivne poreske stope bi mogle da se uve- ćaju pojednostavljivanjem poreskih rashoda i uvođenjem strogih pravila za suzbijanje izbegavanja plaćanja poreza, kao što su režimi kontrolisanja stra- nih korporacija, ograničavanje odbitka kamate i porez po odbitku za plaćanje usluga. Porez po odbitku dobija sve veći značaj zbog sve češćeg globalnog korišćenja platformi i drugih preduzeća koja imaju značajno digitalno prisu- stvo i relativno malo materijalnih sredstava. Ideje za socijalno uključivanje | 137 SLIKA 7.4 Pojedine zemlje troše više na subvencije za energente nego na socijalnu pomoć Ukrajina 4 Južnoafrička Republika Namibija Kirgistan Socijalna pomoć (% BDP) Belorusija Irak Angola Bolivija 2 Burkina Faso Zelenortska Ostrva Kazahstan Malavi Mozambik Maroko Jordan Saudijska Arabija Tunis Tadžikistan Tanzanija Liban Džibuti Zambija Mjanmar Obala Slonovače Kongo 0 0 2 4 6 8 Subvencije za energente (% BDP) Izvor: Tim za Izveštaj o svetskom razvoju 2019, na osnovu baze podataka Svetske banke 2018(a) i MMF-a (2015) o proce- nama na nivou zemalja. Napomena: Brojke se zasnivaju na najnovijim raspoloživim procenama. BDP = bruto domaći proizvod. Još jedan oblik periodičnog oporezivanja iz kojeg se mogu dobiti dodatna sredstva u većini zemalja u razvoju jeste porez na nepokretnu imovinu. Taj porez ne narušava tržište rada, akumulaciju ljudskog kapitala ili odluke o inovacijama. Porez na imovinu takođe obezbeđuje stabilan izvor prihoda, koji je manje podložan kratkoročnim ekonomskim fluktuacijama i teško ga je izbeći. Iako se porez na imovinu verovatno neće uliti u savezne programe socijalne zaštite (njih uglavnom prikupljaju lokalne vlasti), mogao bi da finansira regionalne ili opštinske socijalne usluge ili da smanji nivo saveznih transfera lokalnim vlastima. U proseku, zemlje sa visokim dohotkom ubiraju 1,1 posto BDP-a od poreza na nepokretnu imovinu. U zemljama sa srednjim dohotkom, taj porez donosi oko 0,4 posto BDP-a.19 Pa ipak, porez na imovinu 138 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 predstavlja neiskorišćen potencijalni prihod za sve zemlje. Taj jaz u prihodu procenjuje se na 0,9 posto BDP-a u zemljama sa srednjim dohotkom, a čak 2,9 posto u zemljama sa visokim dohotkom.20 Procenjuje se da vlade u Podsahar- skoj Africi gube od 0,5 do 1 posto BDP-a jer nemaju porez na imovinu ili ga ograničeno primenjuju. Iako neke zemlje zakonski široko primenjuju porez na imovinu, moguće je da porez donosi ograničen prihod zbog lošeg sprovođenja zakona i neformal- nosti. Gotovo je nemoguće obezbediti plaćanje poreza na imovinu u zemljama koje nemaju jasne imovinske zakone ili zemljišne katastre. Zemljišni posedi formalno upisani u zemljišne knjige predstavljaju manje od 1 posto ukupne zemlje u Kamerunu i Ruandi. Međutim, ograničeno upisivanje zemljišnih poseda nije sprečilo većinu zemalja Podsaharske Afrike da primenjuju speci- fične poreze na imovinu. Na primer, porez na imovinu može da se naplaćuje za pravo zakupa, kao u Zambiji, ili za druge vrste ograničenih prava vlasništva, kao što su koncesije u Kamerunu i Demokratskoj Republici Kongo. Međutim, čak i ako je veći deo imovine oporezovan i upisan u katastar, poreske stope i dalje mogu biti preniske ili ažuriranje vrednosti imovine nedovoljno često da bi značajnije uticali na prihode. Iako porez na imovinu postaje uobičajen u Podsaharskoj Africi, neke zemlje, kao što su Bocvana, Esvatini (nekadašnji Svazilend), Lesoto, Malavi i Zimbabve, još uvek se oslanjaju na jednokratne uplate. Neke zemlje preduzimaju korake da prošire svoje poreske osnovice: Vijetnam je uveo porez na nepoljoprivredno zemljište 2010. godine, a Kina razmatra da uvede porez na stambene nepokretnosti. Tehnologija može da poboljša prikupljanje poreza na imovinu digitali- zacijom sistema za registraciju imovine. Ukoliko bude praćeno rigoroznom primenom zakona, usvajanje novih tehnologija će dovesti do značajnog uve- ćanja prihoda. Stopa prikupljenog poreza na gradske nekretnine u Lahoru, u Pakistanu, 2010. godine, bila je jedna od najnižih na svetu – 0,03 posto BDP-a države. Prosek za velike gradove u zemljama u razvoju je 0,6 posto. Zahvalju- jući digitalizaciji zemljišnih knjiga u Lahoru 2012–2013. registrovano je 1,7 miliona do tada neregistrovanih poseda. Shodno tome, opštinski prihod od poreza uvećan je za 102 posto. Konačno, pojedine zemlje u razvoju bogate resursima mogu da uvećaju prihod uvođenjem ili unapređenjem režima koji se odnose na ekstraktivne industrije. Porezi na prirodne resurse i vladine naknade za korišćenje nafte, gasa i ruda mogu znatno da doprinesu povećanju prihoda mnogih ekonomija u nastajanju. Uticaj uvećane proizvodnje na javne prihode procenjuje se na oko 1 posto BDP-a za 2011. godinu za Podsaharsku Afriku (uz pretpostavku o 50-procentnom udelu države u rentama). Potencijalni prihod je još veći u drugim zemljama: 27 posto BDP-a u Mozambiku od eksploatacije gasa i 147 posto u Liberiji od eksploatacije rude gvožđa i nafte.21 Priprema za promene u prirodi rada i prilagođavanje njima zahtevaju snažan društveni ugovor. Iako precizne komponente takvih ugovora mogu varirati, važno je da obezbede odgovarajuće ulaganje u obrazovanje i soci- jalnu zaštitu. Međutim, stalno održavanje i ponavljanje aktivnosti u tim sektorima iziskuje značajne fiskalne resurse. Veliki broj opcija finansiranja je na raspolaganju kreatorima politike, a njihova primena bi zahtevala pažljive Ideje za socijalno uključivanje | 139 tehničke procene u kombinaciji sa političkim vođstvom, i na nacionalnom i na globalnom nivou. Napomene   1.  Fisher & Taub (2017).   2.  Desai & Kharas (2017).   3.  World Bank (2018b).   4.  Saavedra & Tommasi (2007).  5. Daruich (2018).  6. Sen (1999).   7.  Canning, Raja, & Yazbeck (2015).  8. Trotsenburg (2015).   9. Nivo međunarodne granice siromaštva upotrebljen u simulacijama varira prema visini dohotka u datim zemljama. 10.  Maksimalni troškovi bi uključili tipičan gradacijski paket sa više programa, čiji se troškovi (1.079 dolara) obračunavaju kao prosečni troškovi za intervencije u šest zemalja u razvoju (Banerjee et al. 2015). Paket sa nižim troškovima zasniva se na programima stručnih obuka, čiji se prosečni troškovi zasnivaju na iskustvu osam zemalja u razvoju koje imaju takve programe (McKenzie 2017). 11.  Zbog nedostatka podataka o siromaštvu među mladima, ta cifra se odnosi na pro- cenu stope nezaposlenosti među mladima u svetu od 12,8 posto 2016. godine ili 135 miliona mladih u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom (O’Higgins 2016). 12.  IMF (2018). 13.  World Bank (2017a). 14.  World Bank (2017b). 15. Harris et al. (2018). 16.  Parry, Veung, & Heine (2014). 17.  Parry, Veung, & Heine (2014). 18.  Djankov (2017). 19.  Norregaard (2013). 20.  Norregaard (2013). 21.  IMF (2012). Literatura Banerjee, Abhijit, Esther Duflo, Nathanael Goldberg, Dean Karlan, Robert Osei, William Parienté, Jeremy Shapiro, et al. 2015. “A Multifaceted Program Causes Lasting Pro- gress for the Very Poor: Evidence from Six Countries.” Science, May 15. http://www. econ.yale.edu/~cru2/pdf/Science-2015-TUP.pdf. Canning, David, Sangeeta Raja, & Abdo S. Yazbeck. 2015. Africa’s Demographic Tran- sition: Dividend or Disaster?  Africa Development Forum.  Washington, DC: World Bank; Paris: Agence Française de Développement. Daruich, Diego. 2018. “The Macroeconomic Consequences of Early Childhood Deve- lopment Policies.” HCEO Working Paper 2018-010, Human Capital and Economic Opportunity Global Working Group, Economics Research Center, University of Chicago, February. Desai, Raj M., & Homi Kharas. 2017. “Is a Growing Middle-Class Good for the Poor? Social Policy in a Time of Globalization.” Global Economy and Development Wor- king Paper 105, Brookings Institution, Washington, DC, July. 140 | IZVEŠTAJ O SVETSKOM RAZVOJU 2019 Djankov, Simeon. 2017. “United States Is Outlier in Tax Trends in Advanced and Large Emerging Economies.” PIIE Policy Brief 17-29, Peterson Institute for International Economics, Washington, DC, November. Fisher, Max, & Amanda Taub. 2017. “The Social Contract Is Broken: Inequality Beco- mes Deadly in Mexico.” New York Times, September 30. https://www.nytimes. com/2017/09/30/world/americas/mexico-inequality-violence-security.html?_r=0. Harris, Tom, David Phillips, Ross Warwick, Maya Goldman, Jon Jellema, Karolina Goraus, & Gabriela Inchauste. 2018. “Redistribution via VAT and Cash Transfers: An Assessment in Four Low and Middle Income Countries.” IFS Working Paper 18/11, Institute for Fiscal Studies, London. IMF (International Monetary Fund). 2012. “Fiscal Regimes for Extractive Industries: Design and Implementation.” IMF Policy Paper, Fiscal Affairs Department, IMF, Washington, DC, August 16. ———. 2015. “How Large Are Global Energy Subsidies?” IMF Working Paper, IMF, Was- hington, DC. http://www.imf.org/external/np/fad/subsidies/index.htm. ———. 2018. “Regional Economic Outlook: Sub-Saharan Africa, Domestic Revenue Mobilization and Private Investment.” World Economic and Financial Surveys 18, IMF, Washington, DC, April. McKenzie, David J. 2017. “How Effective Are Active Labor Market Policies in Develo- ping Countries? A Critical Review of Recent Evidence.” Policy Research Working Paper 8011, World Bank, Washington, DC. Norregaard, John. 2013. “Taxing Immovable Property: Revenue Potential and Imple- mentation Challenges.” IMF Working Paper WP/13/129, International Monetary Fund, Washington, DC, May 29. O’Higgins, Niall. 2016. Rising to the Youth Employment Challenge: The Evidence on Key Policy Issues. Geneva: International Labour Office. Parry, Ian W. H., Chandara Veung, & Dirk Heine. 2014. “How Much Carbon Pricing Is in Countries’ Own Interests? The Critical Role of Co-benefits.” IMF Working Paper WP/14/174, International Monetary Fund, Washington, DC, September 17. Saavedra, Jaime, & Mariano Tommasi. 2007. “Informality, the State and the Social Contract in Latin America: A Preliminary Exploration.” International Labour Review 146 (3–4): 279–309. Sen, Amartya. 1999. Development as Freedom. Oxford, U.K.: Oxford University Press. Trotsenburg, Axel Van. 2015. “How Can Rapidly Aging East Asia Sustain Its Econo- mic Dynamism?” Blog, East Asia and Pacific on the Rise, World Bank, Washington, DC. http://blogs.worldbank.org/eastasiapacific/how-can-rapidly-aging-east-asia- sustain-its-economic-dynamism. World Bank. 2017a. “Ecuador Development Discussion Notes.” World Bank, Washin- gton, DC. ———. 2017b. Vietnam Public Expenditure Review: Fiscal Policies towards Sustainability, Efficiency, and Equity. Washington, DC: World Bank. ———. 2018a. The State of Social Safety Nets 2018. Washington, DC: World Bank. ———. 2018b. World Development Report 2018: Learning to Realize Education’s Promise. Washington, DC: World Bank. Zheng, Yucheng, & Shwetlena Sabarwal. 2018. “How Much Would Expanding Early Childhood Investments Cost?” Unpublished paper, World Bank, Washington, DC. CIP EKOREVIZIJA Izveštaj o dobrobiti za životnu sredinu Grupacija Svetske banke posvećena je smanjenju negativnog uticaja na životnu sredi- nu. U znak te posvećenosti, koristimo mogućnost da objavljujemo elektronska izdanja i tehnologiju štampanja na zahtev, koje se realizuje u regionalnim centrima Svetske banke širom sveta. Te inicijative zajedno omogućuju da se smanje štampani tiraž i troškovi prevoza, što doprinosi smanjenju potrošnje papira, upotrebe hemikalija, emi- sije gasova staklene bašte i otpada. Pridržavamo se preporučenih standarda za upotrebu papira koje je postavila Ze- lena inicijativa za štampu (Green Press Initiative). Većina naših knjiga se štampa na papiru koji je sertifikovao Savet za upravljanje šumama (Forest Stewardship Council – FSC), a gotovo svaki sadrži 50–100 posto recikliranog materijala. Papir koji koristi- mo za štampanje knjiga sadrži reciklirana vlakna koja ili nisu dodatno izbeljivana, ili su izbeljivana procesima u kojima se ne koristi elementarni hlor (EECF), elementarni hlor i jedinjenja hlora (PCF), ili su dobijena procesima u kojima se ne koriste ni ele- mentarni hlor, ni jedinjenja hlora, kao ni reciklirani papir koji sadrži tragove hlora ili jedinjenja hlora (TCF). Više informacija o filozofiji životne sredine Svetske banke moguće je naći na http://www.worldbank.org/corporateresponsibility. ISBN 978-86-403-1577-7