97640 Bosna i Hercegovina: Rodne razlike u iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo, pristupu ekonomskim mogućnostima i zastupanju Bosna i Hercegovina: Rodne razlike u iskoriš tavanju prava i moguć nosti koje nudi druš tvo, pristupu ekonomskim moguć nostima i zastupanju Svjetska banka, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Zavod za statistiku FBiH i Republički zavod za statistiku Republike Srpske maj 2015. 1 Priznanja Ovaj Izvještaj je produkt zajedničkog rada Svjetske banke i tri statističke agencije uBiH: Agencije za statistiku BiH, Zavoda za statistiku FBiH i Republičkog zavoda za statistiku RS. Autori izvještaja su Cesar Sancho i Nihal Elwan (konsultanti, Svjetska banka), a smjernice je davala Maria E. Davalos (viša ekonomistica, Lider tima za Rodna pitanja u okviru Programa Svjetske banke za Zapadni Balkan, Globalna praksa siromaštva). Tim je zahvalan na komentarima koja je dobio od Isabelle Maquet, Josefine Pasadas i Frederique Rychenera. 2 AKRONIMI I SKRAĆENICE BEEPS Anketa poslovnog okruženja i rezultata poduzeća (Business Environment and Enterprise Performance Survey) BiH Bosna i Hercegovina CEDAW Komitet za eliminaciju diskriminacije žena (Committee on the Elimination of Discrimination against Women) EBRD Evropska banka za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and Development) ECA Evropa i centralna Azija EVS Evropska anketa vrijednosti (European Values Survey) FBIH Federacija BiH GAP Gender akcioni plan FINDEX Baza podataka finansijske inkluzije (Financial Inclusion Database) BND Bruto nacionalni dohodak (Gross National Income) IFC Međunarodna finansijska korporacija (International Finance Corporation) IT Informaciona tehnologija LiTS Anketa Život u tranziciji (Life in Transition Survey) MDG Milenijski razvojni cilj (Millennium Development Goal) OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (Organization for Economic Co-operation and Development) RS Republika Srpska UNFPA Fond Ujedinjenih nacija za stanovništvo (United Nations Population Fund) UNICEF Fond Ujedinjenih nacija za djecu (United Nations Children's Fund) WDI Indikatori svjetskog razvoja (World Development Indicators) WHO Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization) 3 SADRŽAJ IZVRŠNI SAŽETAK........................................................................................................................................... 7 UVOD........................................................................................................................................................... 11 POGLAVLJE 1: ZASTUPLJENOST ................................................................................................................... 16 1.1 Zakonski i institucionalni okvir .......................................................................................................... 16 1.2 Rodno-vezani pogledi na društvo ..................................................................................................... 18 1.3 Nasilje u porodici .............................................................................................................................. 19 1.4 Političko učešće ................................................................................................................................. 22 1.5 Zadovoljstvo životom ........................................................................................................................ 23 POGLAVLJE 2: PRAVA I MOGUĆNOSTI KOJE NUDI DRUŠTVO ..................................................................... 25 2.1 OBRAZOVANJE .................................................................................................................................. 25 2.1.1 Stope pohađanja nastave .......................................................................................................... 25 2.1.2. Stjecanje obrazovanja ............................................................................................................... 26 2.1.3. Polja obrazovanja ...................................................................................................................... 28 2.2 ZDRAVLJE........................................................................................................................................... 29 2.2.1 Pregled zdravlja .......................................................................................................................... 29 2.2.2 Subjektivna samo-procjena zdravstvenog stanja....................................................................... 32 2.3 PRISTUP FINANSIJSKIM SREDSTVIMA ............................................................................................... 33 2.3.1 Mogućnost dobivanja kredita .................................................................................................... 33 2.3.2. Sposobnost plaćanja neočekivanih troškova ............................................................................ 35 2.3.3. Vlasništvo nad imovinom .......................................................................................................... 35 POGLAVLJE 3: EKONOMSKE MOGUĆNOSTI ................................................................................................ 37 3.1 Učešće na tržištu rada ....................................................................................................................... 38 3.2 Nezaposlenost ................................................................................................................................... 41 3.2.1 Stope nezaposlenosti muškaraca i žena .................................................................................... 41 3.2.2 Trajanje nezaposlenosti ............................................................................................................. 43 3.3 Zaposlenost ....................................................................................................................................... 44 3.3.1. Stope zaposlenosti .................................................................................................................... 44 3.3.2 Vrste zaposlenosti ...................................................................................................................... 48 3.3.3. Grana djelatnosti....................................................................................................................... 52 3.3.4 Razlike u nivou plaće među spolovima ...................................................................................... 54 3.4 Žensko poduzetništvo ....................................................................................................................... 58 POGLAVLJE 4: ZAKLJUČCI I PREPORUKE ZA POLITIKE ................................................................................. 60 4 LITERATURA ................................................................................................................................................ 64 Prilog ........................................................................................................................................................... 68 Lista tabela: Tabela 1: Rodna distribucija po kategorijama Tabela 2: Učestalost različitih oblika nasilja u pojedinim entitetima u BiH. Tabela 3: Promjene u natalitetu u BiH (živorođena djeca) (2000-2012) Lista slika: Slika 1: Rodna pripadnost glave domaćinstva Slika 2: Izbjeglice po rodu Slika 3: Percepcija rodnih uloga po rodovima Slika 3: Percipirano zadovoljstvo životom Slika 5: Pohađanje škole: izostanci po školskim dobnim skupinama Slika 6: Stjecanje obrazovanja po ekonomskim grupama (starosti 25+), ukupno stanovništvo. Slika 7: Stjecanje obrazovanja po rodu i starosnoj grupi Slika 8: Polja obrazovanja za srednje i više obrazovanje(25+) Slika 9: Unaprjeđenje očekivanog životnog vijeka u BiH u odnosu na ECA Slika 10: Podjela po uzrocima smrti u BiH Slika 11: Samo-procijenjeno zdravstveno stanje Slika 12: Korištenje bankovnih računa (%) Slika 13: Sposobnost plaćanja neočekivanih troškova Slika 14 (a): Vlasništvo nad stambenim jedinicama prema grupama po prihodu i siromaštvu Slika 14 (b): Vlasništvo nad stambenom jedinicom glave domaćinstva po rodu Slika 15: Učešće muškaraca i žena u radnoj snazi Slika 15 A: Učešće rodova u radnoj snazi za različite dobne grupe Slika 15 B: Nivo učešća u radnoj snazi po prihodovnoj skupini i urbanom/ruralnom stanovanju Slika 16: Učešće muškaraca i žena u radnoj snazi prema nivou obrazovanja Slika 17: Stopa nezaposlenosti muškaraca i žena Slika 18: Stopa nezaposlenosti po dobnim skupinama Slika 19: Stope nezaposlenosti po nivoima obrazovanja Slika 20: Trajanje nezaposlenosti muškaraca i žena Slika 21: Stope zaposlenosti muškaraca i žena Slika 21 A: Zaposlenost po dobnim skupinama Slika 21 B: Zaposlenost po stečenom obrazovanju Slika 22: Vrste zaposlenja Slika 22 A: Uposlenici u odnosu na samo-zapošljavanje Slika 23: Vrste zapošljavanja, 2013 (15-64) Slika 23 A: Vrste zapošljavanja: 2013 (dobne grupe) Slika 24: Ekonomska aktivnost muškaraca i žena Slika 24A: Javni sektor u odnosu na privatni 5 Slika 25: Prosječna satnica po rodu i rodni jaz iskazan kao procenat satnice za muškarce Slika 26: Razlaganje rodnih razlika u satnici Slika 27: Procenat žena vrhovnih menadžera u odnosu na muškarce uz učešće žena u vlasništvu 6 IZVRŠNI SAŽETAK Ova procjena daje širu sliku najvažnijih rodnih razlika u Bosni i Hercegovini (BiH) kad se radi o iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments), ekonomskim mogućnostima i zastupljenosti. Izvještaj se nadovezuje na okvir iz Izvještaja o razvoju u svijetu 2012. o rodu i razvoju (World Development Report on Gender and Development) Svjetske banke i na regionalni izvještaj Svjetske banke o rodnim pitanjima za Evropu i centralnu Aziju: Prilike za muškarce i žene (Europe and Central Asia: Opportunities for Men and Women) koji se fokusira na domaćinstvo i pregovaračku moć pojedinih članova domaćinstva i njihovu mogućnost pristupa (i) iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments) – obrazovanju, zdravstvu i fizičkim sredstvima, (ii) ekonomskim prilikama – tržište rada, zapošljavanje, poduzetništvo; i (iii) zastupanju – političkom djelovanju i izjašnjavanju, rodno zasnovano nasilje i zakonski okvir. Procjena je usvojila kvantitativni pristup koristeći široki raspon različitih međunarodnih izvora podataka, među kojima su Anketa radne snage u Bosni i Hercegovini 2013. (Labor Force Survey – LFS) i Anketa budžeta domaćinstva 2011. (Household Budget Survey – HBS) – koje su uradile Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine – kao i Indikatore svjetskog razvoja Svjetske banke (World Development Indicators), Anketu evropskih vrijednosti (European Value Survey –EVS) i Anketu Život u tranziciji (Life in Transition Survey – LiTS). Među najvažnijim doprinosima ove bilješke je da se pruži ažurirani pregled rodnih razlika u BiH korištenjem relativno novijih podataka u odnosu na one koje su koristile ranije analize rodnih pitanja. Ukupni zaključci pokazuju da, uprkos postignutom napretku u prevazilaženju rodnih razlika u iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments) – uglavnom u obrazovanju mlađe generacija – BiH se i dalje suočava sa problemima rodne jednakosti, posebno kada se radi o pristupu žena ekonomskim prilikama. I pored poboljšanih obrazovnih ishoda, i dalje postoje značajne razlike u učešću na tržištu rada i zapošljavanju u korist muškaraca, jer se žene i dalje suočavaju sa izazovom ostvarivanja pristupa ekonomskim prilikama. I dalje se pred ženama postavljaju dodatne teškoće na planu zastupljenosti, posebno u smislu nedovoljne političke zastupljenosti i uključenosti, kao i raširenosti rodno zasnovanog nasilja. Identificiranje i prevazilaženje rodnih razlika, koje se uglavnom svode na pristup žena ekonomskim prilikama, predstavlja ključ za poboljšanje izgleda za rast zemlje i rast životnog standarda u domaćinstvima. Procjenjuje se da se BiH odriče oko 16 procenata bruto nacionalnog prihoda zbog rodno zasnovanih razlika u učešću u radnoj snazi.1 Bilješka o siromaštvu koja prati ovu rodnu procjenu 2 pokazuje da žene slabijeg materijalnog stanja – one koje se nalaze među donjih 40% distribucije potrošnje – imaju joši slabiji angažman nego one koje su boljeg materijalnog stanja. Dok je 2011. godine 23 posto radno sposobnih žena koje pripadaju donjih 40% procenata bilo zaposleno, u onih bolje stojećih 60% distribucije 40% žena je zaposleno. Unaprjeđenje pristupa žena tržištu rada stoga može povećati njihovu sposobnost i sposobnost njihovih domaćinstava da ostvaruju prihod, čime bi doprinijelo smanjenju siromaštva. 1 Teignier, Marc and David Cuberes (2015). "How Costly are Labor Gender Gaps? Estimates for the Balkans and Turkey." World Bank. 2 Svjetska banka, Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH i Zavod za statistiku (2015) “Braving the Storm: Poverty and Inequality in Bosnia and Herzegovina 2007-2011”. 7 Prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments): pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i materijalna sredstva Rodna razlika u obrazovanju se značajno smanjila tokom protekle decenije, posebno kod mlađe generacije. Omjer pohađanja škole dječaka i djevojčica na nacionalnom nivou je vrlo sličan, i konzistentno se povećava od 2000-ih, čime se BiH stavlja u ravnopravan odnos sa EU prosjekom. Međutim, na nivou srednjeg obrazovanja, pojavljuje se rodna neravnoteža u korist žena, tj. više žena pohađa srednje škole nego muškaraca. U pogledu stručne spreme, ukupni brojevi ukazuju na postojanje rodne neravnoteže u korist muškaraca, jer je više muškaraca sa srednjim, višim i visokim obrazovanjem nego žena – međutim, ovaj se jaz značajno smanjuje kod mlađih dobnih skupina. Žene i djevojčice romkinje i dalje bilježe posebno nizak nivo obrazovanja u odnosu na rome-muškarce, i u odnosu na žene u BiH općenito. Uprkos postignutim unaprjeđenjima u stjecanju obrazovanja, muškarci i žene i dalje najčešće biraju polja obrazovanja koja nisu u suprotnosti sa raširenim tradicionalnim pojmovima o tome koji su poslovi za muškarce, a koji za žene. U svim različitim ekonomskim grupama, mnogo više muškaraca nego žena radije studiraju inženjering ili građevinarstvo, dok se žene uglavnom odlučuju za srednje obrazovanje na području obrazovanja, društvenih nauka, zdravstva, ekonomije, prava i usluga. Pokazatelji zdravlja u BiH bilježe značajan napredak od 2000., kako za žene tako i za muškarce. Olakšan pristup kontracepciji i informacijama o reprodukciji doprinjeo je padu fertiliteta i nataliteta, što je dovelo do negativnog rasta stanovništva. Slično kao i u drugim ECA zemljama, očekivani životni vijek je produžen i za žene i za muškarce. U vezi sa značajnim povećanjem procenta trudnoća koje prati edukovano zdravstveno osoblje, smrtnost na porodu je dramatično opala, na nivo ispod prosjeka za Evropsku uniju. Stope smrtnosti novorođenčadi su također značajno bolje, i prelaze prosjek ECA regiona. Međutim, u BiH još ne postoji univerzalni pristup metodama kontracepcije, što doprinosi većoj stopi adolescentnog fertiliteta i, mada se još uvijek očekuju precizne brojke o pobačajima, postoje dokazi koji upućuju na to da su stope pobačaja visoke. Ipak, u sektoru zdravstva i dalje postoje izazovi. Osim što stanovništvo stari, muškarci i žene u BiH često vode nezdrav način života, gdje je često pušenje, nezdrava ishrana, alkohol i zloupotreba droga. Žene često procjenjuju svoje zdravstveno stanje u cjelini lošijim od muškaraca, međutim taj trend pokreću uglavnom starije žene koje su najvjerovatnije prošle kroz lošije zdravstvene usluge. Sve u svemu, čini se da se žene suočavaju sa većim preprekama u ostvarivanju pristupa produktivnim inputima i materijalnim sredstvima – kao što su krediti i zemljište – nego muškarci. I muškarci i žene u BiH zaostaju za drugim ECA zemljama u pogledu finansijske inkluzije, iako je procenat žena u BiH koje imaju račun u formalnoj finansijskoj instituciji manji od procenta muškaraca. Iako nema razlike u procentu muškaraca koji uzimaju kredite u odnosu na žene, zbog strožijih propisa nakon finansijske krize ženama je teže dobiti kredit jer rijetko imaju u svom vlasništvu nekretnine ili sredstva koji se traže kao kolaterala. Iako su zakonski žene i muškarci ravnopravni u smislu prava na imovinu, lokalni običaji i tradicija često favoriziraju muškarce kao vlasnike imovine. Kad se radi o vlasništvu nad stambenim jedinicama i zemljištem, postoji uočljiva rodna razlika u korist muškaraca, čak i kad su žene glave domaćinstva. Isto tako, muškarci čine 70% vlasnika zemljišta u zemlji. Domaćinstva čija je glava žena su osjetljivija na ekonomsku nestabilnost jer se navodi da su manje sposobna podnijeti iznenadne promjene finansijske situacije, posebno ako pripadaju siromašnijim ekonomskim grupama. 8 Ekonomske prilike: učešće na tržištu rada, zapošljavanje i poduzetništvo U svim različitim dobnim skupinama, prihodovnim razredima i lokacijama, muškarci više od žena učestvuju u radnoj snazi. Učešće žena u radnoj snazi u BiH je značajno niže nego što bi se moglo očekivati za njen nivo razvoja. Iako je učešće u radnoj snazi u BiH nisko i za muškarce i za žene u odnosu na regionalne prosjeke u Evropi i centralnoj Aziji i OECD zemljama, razlika među rodovima je mnogo veća od tog usporednika. Razlika se smanjuje kako raste nivo obrazovanja žena i mijenja smjer na nivou srednjeg obrazovanja, gdje procenat žena prelazi procenat muškaraca. Mada ne postoji velika rodna razlika u nezaposlenosti u zemlji, razlika se povećava sa povećanjem nivoa stečenog obrazovanja žena, što dovodi do toga da žene imaju duži period nezaposlenosti u odnosu na muškarce iste stručne spreme kada se dostigne viši nivo obrazovanja. Razlika u nezaposlenosti je najveća među ženama koje su jako siromašne i imaju nizak nivo stečenog obrazovanja. Dalje, u cijeloj zemlji, zaposleno je više muškaraca nego žena, posebno među osobama starosti 45-54 godina; međutim, prilike za zapošljavanje žena rastu sa povećanjem nivoa obrazovanja, uz upozorenje da one duži vremenski period čekaju na posao. Muškarci i žene imaju nejednake prilike na tržištu rada, i često imaju različit tretman iako postoji zakon o zabrani takve diferencijacije. Kada se radi o vrsti zaposlenja, žene su podložne predrasudama koje proistječu iz tradicionalnih patrijarhalnih društvenih normi o vrsti posla koji je za žene, kao i iz različitih teškoća koje ih sprječavaju da dođu do viših pozicija na kojima se donose odluke. Žene koje žele osnovati obitelji i one koje već imaju obitelji su često diskriminirane od strane poslodavaca koji nemaju povjerenja u njihovu sposobnost da usklade obaveze prema obitelji i karijeri. Iako postoje zakoni i propisi koji kažnjavaju svaku rodno zasnovanu diskriminaciju, žene se na poslu često suočavaju sa nedosljednostima i neregularnostima koje otežavaju implementaciju tih zakona, kao što je različito trajanje porodiljskog dopusta u različitim entitetima BiH i nepostojanje solidnog mehanizma kojeg bi žene mogle iskoristiti ukoliko trebaju prijaviti slučaj diskriminacije. Poduzetništvo je i dalje uvelike nerazvijeno među ženama u BiH zbog općeg preferiranja sigurnog, predvidljivog posla u javnom sektoru, nespremnosti za izlaganje riziku i ne nepostojanja usluga podrške, kao što su službe za čuvanje djece, i beneficija za samo-zaposlene. Žene općenito oklijevaju da pokrenu vlastitu firmu zbog ograničene izloženosti poslovnom svijetu, ograničenih finansijskih vještina i teškog poslovnog okruženja. Sve ovo je dodatno otežano utjecajem nedavnog ekonomskog pada koji je doveo do toga da banke postrože uvjete za odobravanje kredita, i nemogućnosti žena da zadovolje te uvjete. Zastupanje: politički angažman, rodno zasnovano nasilje i pravni okvir Učešće žena u javnom životu i njihov politički angažman je i dalje na niskom nivou u BiH, gdje tek mali broj položaja na kojima se donose odluke na svim nivoima hijerarhije zauzimaju žene; ograničena je politička zastupljenost žena i nizak je nivo političkog učešća među ženama. Žene u vladi su obično ograničene na „ženska ministarstva“, i često su izložene diskriminaciji kod angažiranja na svim političkim i administrativnim nivoima, najvjerovatnije zbog tradicionalnih pogleda na ulogu žene u društvu i njihovu nemogućnost da usklade zahtjeve visokog položaja sa obavezama u domaćinstvu. Najvažnije administrativne pozicije drže muškarci, a oni često nerado angažiraju žene za osjetljive, više pozicije. Jedna od najvećih prepreka sa kojima se suočavaju žene u pogledu jednake 9 zastupljenosti u politici jeste nemogućnost političkih stranaka da ženama pruže potrebnu podršku da razviju programe koji bi ih učinili atraktivnima za javnost. Rodno zasnovano nasilje, koje najčešće uzima obli nasilja u obitelji, vrlo je rašireno u cijeloj BiH. Više od polovice žena u BiH doživjelo je barem jedan oblik nasilja počevši od dobi od 15 godina, a psihološko nasilje je najčešći oblik nasilja, nakon čega slijedi fizičko i seksualno nasilje. Žene obično doživljavaju više od jedne vrste nasilja u isto vrijeme, koje najčešće vrši muž ili životni partner, zbog čega dom postaje opasniji od javnih mjesta. Mlađe žene, siromašnije žene, žene iz ruralnih krajeva i Romkinje su najizloženije nasilju. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da žene često ne prepoznaju nasilje kao takvo kada je usmjereno protiv njih, i vrlo ih malo traži podršku kada postanu žrtve zlostavljanja. Ovo je generalno posljedica raširenosti patrijarhalne kulture, gdje žene rijetko govore o nasilju. Trgovina ljudima je još jedan problem sa kojim se suočava BiH, posebno nakon rata, u uvjetima povećanog siromaštva, ograničenih mogućnosti zapošljavanja i raseljenosti. Zakoni Bosne i Hercegovine su rodno neutralni, a postoji više zakona čiji je cilj osigurati rodnu ravnopravnost; međutim, nedosljednosti sistema ograničavaju punu primjenu ovih propisa čime se ostavlja prostor za diskriminaciju. Rodno zasnovana diskriminacija je izričito zabranjena ustavom, Bosna i Hercegovina (BiH) je potpisnica više obavezujućih konvencija poput CEDAW-a, kao i nekoliko zakona koji promoviraju rodnu jednakost. Osim toga, postoji niz nacionalnih akcionih planova za rodnu jednakost, i više institucionalnih mehanizama čiji je cilj uvesti ravnopravnost polova u glavne tokove na svim nivoima. Ipak, slučajevi nedovoljne usklađenosti zakona između entiteta, nepostojanje jasnih mehanizama za prijavljivanje, dostupni podaci o rodnoj diskriminaciji čini se ograničavaju pozitivan učinak zakonskog i institucionalnog okvira na žene. Implikacije politika Cjeloviti politički plan za smanjenje rodne neravnopravnosti u BiH iziskivat će rješavanje većeg broja postojećih barijera, međutim, fokus na unaprjeđenje pristupa ekonomskim prilikama za žene će biti od najvećeg značaja. Potrebno je izvršiti dodatne analize na osnovu pregleda ponuđenog u ovoj bilješci kako bi se bolje razumjele potencijalne smetnje radu i zapošljavanju radnika, radnog zakonodavstva – poput porodiljskog dopusta – obrazovanja i vještina – uključujući socio- emocionalne vještine – i drugih prepreka radu i zapošljavanju koje posebno pogađaju žene. U ovu drugu grupu spada i mogućnost organizacije brige za djecu, fleksibilniji aranžmani rada, kao i borba protiv štetnih diskriminatornih stavova i socijalnih normi prema ženama. I na kraju, potrebno je poduzeti aktivnosti koje se bave pitanjima nasilja u obitelji, zdravstvenih standarda, i društveno- ekonomske uključenosti Romkinja – pošto su ovi problemi i dalje jako rašireni u cijeloj BiH. Iako ova rodna procjena nudi pregled ključnih ograničenja, i dalje postoje praznine u znanju o specifičnostima tih prepreka i uspješnih opcija politika za žene u Bosni i Hercegovini. Potrebno je izvršiti dodatna istraživanja i procjene potreba koje mogu kapitalizirati tekuće napore koje ulaže vlada, međunarodne organizacije, civilno društvo i drugi akteri. Tekući analitički rad na nekim od ovih područja – poput brige za djecu – doprinijet će popunjavanju ovih praznina u znanju kako bi definirali političku agendu za rodnu jednakost u BiH. 10 UVOD 1. Bosna i Hercegovina (BiH) se nalazi na jugozapadnu Balkanskog poluotoka, i ima oko 3.8 miliona stanovnika. Politički sistem u BiH je kompleksan i odražava odredbe ustava te zemlje koji je uspostavljen kako bi okončao gorak etnički sukob prije skoro dvadeset godina. Uglavnom, vlada se sastoji od četiri dijela: Države (ili centralnog nivoa), dva entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republike Srpske (RS), i Distrikta Brčko (BD). Državom upravlja Vijeće ministara; svaki od entiteta ima svoju vlastitu vladu i jedinice lokalne uprave. U FBiH postoji i 10 kantona, od kojih svaki ima svoju vladu, koji predstavljaju dodatni nivo između Vlade FBiH i lokalnih jedinica uprave. BiH je kategorizirana kao zemlja višeg srednjeg prihoda, sa bruto nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika (BND izračunat korištenjem Atlas metode) od 4.750 USD u 2012., i sa oko 15% stanovništva koje živi ispod linije siromaštva u 2011 3. Danas je BiH potencijalni kandidat za ulazak u Evropsku Uniju koji se kreće u pravcu usklađivanja sa EU zahtjevima. 2. Izazovi post-konfliktne tranzicije, uključujući i seriju političkih i institucionalnih tranzicija, u kombinaciji sa globalnom finansijskom krizom, imali su negativan utjecaj na neke ekonomske i socijalne indikatore u BiH, i ugrozili su koristi ostvarene tokom perioda relativno robusnog ekonomskog rasta u razdoblju 1996-2007. Godišnja stopa ekonomskog rasta je pala sa 7% u 2007. na 1% u 2012. UN Indeks humanog razvoja (HDI) za BiH 2012. bio je 0,735, što, iako stavlja BiH u kategoriju visokog humanog razvoja, i smješta je na 81. mjesto od 187 zemalja i teritorija, zaostaje za prosjekom od 0,758 za zelje u grupi visokog humanog razvoja, i ispod regionalnog prosjeka od 0,771 za zemlje Evrope i centralne Azije. Pema anketi Živjeti u tranziciji, u prosjeku 61% domaćinstava u BiH je pogođeno finansijskom krizom, u odnosu na 49% domaćinstava u zemljama regiona. Uprkos značajnim investicijama u obrazovanje i zdravlje muškaraca i žena u BiH koje su praktično zatvorile rodne razlike kod mlađe generacije, BiH je i dalje suočena sa jednim brojem pitanja rodne jednakosti, posebno na planu zapošljavanja, političke uključenosti i rodno zasnovanog nasilja. 3. Ova procjena analizira rodne nejednakosti na tri najvažnija područja interesa: (i) iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments) – obrazovanje, zdravstvo i vlasništvo nad sredstvima; (ii) ekonomske prilike – tržište rada, zapošljavanje, poduzetništvo; i (iii) zastupljenost – politički angažman i glas, rodno zasnovano nasilje, trgovina, i pravni i institucionalni okvir. Izvještaj ima za cilj da identificira i razmotri ključne probleme i predloži neke kritične praznine koje bi Vlada možda trebala popuniti. Nadovezuje se na okvir regionalnog rodnog izvještaja Svjetske banke, Evropa i centralna Azija: Prilike za muškarce i žene (Svjetska banka, 2011a) i Izvještaj o svjetskom razvoju o rodu i razvoju (World Development Report on Gender and Development) (Svjetska banka, 2011b). Korišten je širok spektar izvora podataka kako bi se empirijski obuhvatio status i trendovi u rodno podijeljenim statističkim podacima o širokom nizu indikatora. Studija također istražuje rodne jazove po pojedinim društveno- ekonomskim grupama (siromašni 4 i oni manje dobrog materijalnog stanja, gdje se ovi drugi 3 Svjetska banka, Agencija za statistuku BiH, Zavod za statistiku FBiH i Republički zavod za statistiku Republika Srpska (2015) “Braving the Storm: Poverty and Inequality in Bosnia and Herzegovina 2007-2011”. 4 Siromaštvo definirano na osnovu godišnje potrošnje po glavi stanovnika i liniji apsolutnog siromaštva koja je postavljena na 2.545 u 2007. 11 mjere kao donjih 40% stanovništva 5), nivou obrazovanja, dobnim skupinama i lokaciji. U svrhe međunarodnog poređenja uglavnom se oslanjamo na Indikatore svjetskog razvoja Svjetske banke. Mada je većina analiza izvršena korištenjem nacionalnih podataka, gdje god je to bilo moguće i prigodno u ovom dokumentu dajemo i usporedbu sa zemljama šire regije Evrope i centralne Azije (ECA) 6. Kod izrade ovih usporedbi, dokument se oslanja na nekoliko međunarodno priznatih izvora podataka, među kojima su Indikatori svjetskog razvoja (World Development Indicators - WDI), UN-ov Indeks humanog razvoja (UN Human Development Indeks), baze podataka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), baza podataka OECD, kao i nekoliko nacionalnih i internacionalnih anketa: Anketa evropskih vrijednosti (European Values Survey, 2008.), anketa Život u tranziciji (Life in Transition Survey, 2010.), i BEEPS (2009.). Na kraju, korištena su i dvije nacionalne ankete: anketa budžeta domaćinstva (Household Budget Survey - HBS) iz 2011., i anketa radne snage (Labor Force Survey - LFS) iz 2013. 4. Analiza rodnih dispariteta u BiH se može rezimirati u slijedećim ključnim crtama: • Ustav BiH i pravni sistem tretira muškarce i žene kao ravnopravne u najvećem broju ključnih aspekata. Međutim, određene nedosljednosti sistema, posebice nedostatak usklađenih zakona među političkim subjektima, nedosljedna implementacija i nepostojanje monitoringa ostavljaju prostor za diskriminaciju zasnovanu na polu. • Poboljšani pristup obrazovanju za žene je povezan sa povećanim učešćem žena u radnoj snazi i većim stopama zapošljavanja. Međutim, i dalje postoji rodni jaz u zapošljavanju u korist muškaraca s obzirom da se žene suočavaju sa dužim periodima nezaposlenosti, nižim plaćama i više prepreka na radnom mjestu nego muškarci. • Zdravstveni indikatori BiH su se značajno poboljšali, i često su bolji od onih u ECA zemljama. Neprenosive bolesti i nejednak pristup reproduktivnim uslugama su najveći izazov koji predstavlja zdravstveni rizik za stanovništvo. • Nasilje u porodici je visoko prevalentno u BiH, gdje većina žena doživljava barem jedan oblik nasilja u svom životu, kojeg najčešće nanosi partner. Trgovina ljudima je također česta, posebno nakon rata. • Socijalne vrijednosti u BiH su i dalje konzervativne, i većina muškaraca i žena izražava tradicionalno viđenje rodnih uloga. To utječe na zapošljavanja žena i njihovo napredovanje u hijerarhiji na tržištu rada, kao i njihove poduzetničke izglede. • Postoji nedovoljno adekvatnog istraživanja učinka ekonomskog pada na žene koje bi pomoglo zasnovati buduće politike i mjere za podršku pogođenim ženama. 5. Preostali dio izvještaja je organiziran na slijedeći način: naredni pod-odjeljci prikazuju opće pojavne oblike rodnih jazova kroz društveno-demografske grupe. Poglavlje 1 razmatra „zastupanje“ i opisuje faktore koji mogu oblikovati proces kako muškarci i žene koriste svoja prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments) i koriste ekonomske prilike da bi 5 Ovo je u skladu sa nedavno usvojenim ciljem Svjetske banke da promovira zajednički prosperitet, koji se mjeri jačanjem ekonomskog rasta za donjih 40% stanovništva. 6 ECA (zemlje u razvoju) uključuju: Albaniju, Armeniju, Azerbejdžan, Bjelorusiju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Crnu Goru, Hrvatsku, Češku Republiku, Estoniju, BJR Makedoniju, Gruziju, Mađarsku, Kazahstan, Kosovo, Kirgišku Republiku, Latviju, Litvaniju, Moldaviju, Poljsku, Rumunjsku, Rusku Federaciju, Srbiju, Slovačku Republiku, Sloveniju, Tadžikistan, Tusku, Turkmenistan, Ukrajinu, Uzbekistan. 12 ostvarili željene ishode. Poglavlje 2, opet, analizira rodne disparitete u iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments), kao što su zdravstvena zaštita i obrazovanje. Poglavlje 3 se fokusira na rodne razlike na tržištu rada, poduzetništvu i zaradama, pristup finansijskim sredstvima i siromaštvo. Posljednji odjeljak, Poglavlje 4, predstavlja zaključke i preporučene politike. Rodna distribucija stanovništva BiH Distribucija stanovništva po siromaštvu i potrošnji u BiH pokazuje malu ili nikakvu rodnu neravnotežu. Prema podacima ankete budžeta stanovništva (HBS), muškarci i žene su jednako raspoređeni u smislu njihovog statusa siromaštva, gdje su oko 50% siromašnog stanovništva muškarci, a ostalih 50% su žene 7 (Tabela 1). Od najsiromašnijih 40% stanovništva, 50,3% su žene, a 39,3% su muškarci, što naglašava jednaku rodnu distribuciju u pogledu prihoda. Ovaj model se ponavlja u svim političkim entitetima i stepenima urbanizacije, bez neravnoteže u rodnom sastavu stanovništva. Analiza populacija muškaraca i žena pojedinačno pokazuje da je njihova distribucija u grupama siromaštva, potrošnje, političkih entiteta i stepena urbanizacije u skladu sa distribucijom ukupnog stanovništva (Pogledati Dodatak, Tabela A1). Tabela 1: Rodna distribucija po kategorijama Muškarci Žene Ukupno Ukupno 49,0 51,1 100,0 Najviših 60% 48,5 51,5 100,0 Donjih 40% 49,7 50,3 100,0 Ne-siromašni 48,8 51,3 100,0 Siromašni 50,1 49,9 100,0 Ukupno 49,0 51,1 100,0 Federacija BIH 48,9 51,1 100,0 Republika Srpska 49,1 50,9 100,0 Distrikt Brčko 49,5 50,5 100,0 7 Napomena: Siromaštvo se definira na osnovu godišnje potrošnje po glavi stanovnika i apsolutne linije siromaštva koja po cijenama iz 2007. iznosi 2.454 BAM. 13 Ruralno 49,8 50,2 100,0 Urbano 47,7 52,3 100,0 Izvor: BiH Anketa budžeta domaćinstva, 2011. Rodna distribucija po društveno-demografskim kategorijama Sve u svemu, čini se da je više domaćinstava gdje su žene nosioci domaćinstva među bolje stojećim stanovništvom, nego među siromašnim. Procjenjuje se da je u 16% domaćinstava u BiH nosilac žena, na osnovu samo-prijavljenog statusa glave domaćinstva (Slika 1). Ovaj broj je donekle veći među bolje stojećim grupama, gdje udio žena kao nosilac domaćinstva među ne-siromašnom populacijom malo veći, i doseže 16,4%, a 17,8% među 60% populacije. Međutim, protivno intuiciji, procenat domaćinstava gdje su nosioci žene opada među siromašnijim grupama, gdje 13,5% siromašnih domaćinstava i 13,2% domaćinstava koji spadaju među 40 najsiromašnijih imaju ženu za nosioca porodice. Ovdje je važno napomenuti da se nizak procenat domaćinstava gdje su žene nosioci može pripisati i mogućoj samo-selekciji. Siromašne žene koje same uspiju spojiti kraj s krajem su one koje čine domaćinstva kojima je žena nosilac. S druge strane, postoji puno žena koje se ne mogu same brinuti za sebe i svoju obitelj i biraju da žive sa mužem, ocem ili bratom, čime se među siromašnima smanjuje broj domaćinstava koje vode žene. U raznim političkim entitetima udio domaćinstava sa ženom kao nosiocem domaćinstva je jako sličan. Međutim, ako se gleda po stepenu urbanizacije, primjećuje se da u urbanim domaćinstvima ima veći broj žena-nosioca domaćinstva (20%) nego u ruralnim (13%). Ovaj posljednji rezultat je u skladu sa intuicijom jer je više domaćinstava kojima je na čelu žena u bolje stojećim kategorijama, jer se u urbanim područjima nudi više prilika za zapošljavanje. Više detalja o odnosu između nosilaca domaćinstva i stepena urbanizacije pogledati (Slika 1A, Dodatak). Slika 1: Rodna pripadnost nosioca domaćinstva Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. 14 Status izbjeglica8 je malo češći među ženama nego muškarcima. Isto se ponavlja u svim prihodovnim skupinama (Slika 2). Učestalost statusa izbjeglice među ženama se povećava na 15% u najviših 60% populacije, i smanjuje se na 11% u najnižih 40%. U svim entitetima i stepenima urbanizacije, udio žena izbjeglica ostaje viši od udjela muškaraca-izbjeglica u svim grupama, mada se razlikuju obično za 1-2 procentna poena (Slika 2A, Dodatak). Osim toga, rodna distribucija interno raseljenih osoba ne pokazuje rodnu ravnotežu među grupama potrošnje ili siromaštva, odnosno među entitetima i stepenima urbanizacije. Jedini izuzetak od ovog trenda je u Distriktu Brčko, gdje postoji mali jaz od 2 procentna poena između žena (33%) i muškaraca. Detaljan prikaz rodne distribucije interno raseljenog stanovništva starijeg od 15 godina, po prihodovnim nivoima i po entitetu i stepenu urbanizacije može se naći u (Slika 2B, Dodatak). Slika 2: Izbjeglice po rodu Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. 8 Mjereno na pojedinačnom nivou. 15 POGLAVLJE 1: ZASTUPLJENOST Ovo poglavlje bavi se zastupljenošću koja se definira kao različiti faktori koji doprinose oblikovanju mogućnosti svakog pojedinca da „djeluje neovisno i da vrši svoj vlastiti slobodan izbor“. Zastupljenost pojedinca se manifestira u različitim oblicima, kao npr. vršenje kontrole nad resursima i iskorištavanje prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments), neizloženost riziku nasilja i mogućnost iskazivanja mišljenja i učestvovanja u društvu. Individualna zastupljenost je pod utjecajem tri najvažnija faktora: zakona, društvenih normi o rodnim ulogama i odgovornostima, i glasa i zastupljenosti. Ovo poglavlje razmatra navedene faktore, i daje pregled koliko su žene i muškarci zadovoljni svojim životom. 1.1 Zakonski i institucionalni okvir BiH je napravila značajne pravne korake da riješi rodno zasnovanu diskriminaciju i osigura ravnopravnost žena na svim nivoima. Svi ustavi, ustav BiH, ustav FBiH i ustav RS nude jednake mogućnosti svim građanima i zabranjuju diskriminaciju na osnovu rodne pripadnosti 9. Međutim, ustav BiH ne sadrži ni jednu klauzulu o osiguranju određene zastupljenosti spolova (putem kvota, omjera, itd.) u javnom životu, niti u izvršnoj, zakonodavnoj ili pravosudnoj vlasti. BiH je 1994. godine ratificirala Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (Convention on the Elimination on all forms of Discrimination against Women - CEDAW), i 2003. je usvojila Zakon o rodnoj ravnopravnosti (koji je izmijenjen amandmanima 2009. kako bi se uskladio sa standardima EU i Vijeća Evrope). Zakon o rodnoj ranopravnosti nudi pravnu strukturu kroz koju se mogu upotrijebiti rodne problematike na nivou politika i zakonodavstva, dok se istovremeno povećava svijest o jednakosti žena. Cilj mu je da promovira ravnopravnost žena u više područja javnog i privatnog života i kazni svaka diskriminacija zasnovana na rodu ili seksualnoj orijentaciji. BiH je nastavila napredovati usvajanjem Nacionalnog akcionog plana (GAP 2006-2011.) o rodnoj jednakosti, 2006., kao i usvajanjem detaljnog Zakona o sprječavanju diskriminacije 2009.. Nacionalni akcioni plan je dokument koji se odnosi na petogodišnje razdoblje i ocrtava mehanizma uvođenja rodne ravnopravnosti u glavne tokove na različitim nivoima, predviđa aktivnosti tokom 15 godina i uključuje partnere i institucije. GAP je izradila Agencija za rodnu ravnopravnost BiH u suradnji sa Gender centrima FBiH i RS 10. Usvojeno je više zakona kojim se želi osigurati jednako učešće i zastupljenost žena u politici. Izborni zakon BiH naglašava da liste izbornih kandidata moraju sadržavati muškarce i žene kandidate. Broj kandidata manje zastupljenog pola mora biti najmanje jedna trećina ukupnog broja kandidata na listi. Isto tako, Zakon o finansiranju političkih stranaka, koji je usvojen 2009., predviđa da se parlamentarnim grupama koje su nominirale kandidata manje zastupljenog spola treba dodijeliti 10% ukupno raspoloživih sredstava. Dalje, s obzirom na učestalost nasilja u obitelju u zemlji, usvojeno je nekoliko strategija, u suradnji sa organizacijama civilnog društva, čiji je cilj rješavanje ovog problema, uključujući Strategiju BiH za 9 Mi-Bospo, IFC, 2008. 10 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, 2010. 16 sprječavanje i borbu protiv nasilja u obitelji 2009-2011.; Strategiju borbe protiv nasilja u porodici u Republici Srpskoj 2009-2013.; Strategiju borbe protiv nasilja u porodici Federacije BiH 2009-2010., i tri Akciona plana za sprječavanje trgovine ljudima u BiH, od kojih se posljednji odnosi na period 2008-2012 11. Na institucionalnom nivou, usvojeno je nekoliko mehanizama čiji je cilj unaprjeđenje uvođenja rodne ravnopravnosti u glavne tokove (engl. gender mainstreaming). Godine 2007., uspostavljeni su Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine i Gender centri FBiH i RS da bi podržali provođenje zakona. 12 Godine 2010., mehanizam finansiranja za implementaciju Gender akcionog plana (FIGAP) postao je operativan; iste te godine, BiH je usvojila Akcioni plan o implementaciji rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija broj 1325 o ženama, miru i sigurnosti (2010-2013.), koja se detaljno bavi utjecajem rata na žene i djevojčice, i na potencijalni doprinos žena rješavanju konflikta i miru. Ova rezolucija naglašava značaj uključivanja većeg broja žena u donošenje odluka, pregovore o miru i operacije, kao i potrebu zaštite žena i djevojčica od nasilja tokom rata. 13 Implementacija Rezolucije opisana je kroz Poglavlje V GAP-a koje se odnosi na Politički život i odlučivanje kroz aktivnosti čiji je cilj povećati udio žena na nivoima na kojima se donose odluke 14. Ne dovodeći u pitanje značaj ovih mjera, određene nedosljednosti u sistemu ograničavaju redovnu implementaciju tih zakona i propisa, čime se ograničava njihov potencijalni učinak na žene. Zakon o ravnopravnosti polova još nije implementiran u cijeloj zemlji jer država tek treba osigurati usklađenost između ovog i drugih osjetljivih tema na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Dalje, mehanizmi uvedeni da osiguraju rodnu jednakost na različitim institucionalnim nivoima gurnuti su u stranu zbog ponekad ograničenog razumijevanja uloga i problema žena, i zbog nedovoljnog razumijevanja precizne uloge tih institucija. Na primjer, Agencija za ravnopravnost polova u BiH još nije postavljena na takav način da direktno podnosi izvještaje Vijeću ministara, i tek treba razviti jasne indikatore kojima će se mjeriti napredak na planu podizanja svijesti i izgradnji kapaciteta o rodnim pitanjima 15. Najveća prepreka za razvoj rodne ravnopravnosti u BiH čini se da je zadržavanje tradicionalnih društvenih normi o ulozi žene. Zakonske i institucionalne mjere koje je poduzela BiH sa ciljem osiguranja rodne jednakosti još nisu u potpunosti uspješne u stvaranju različitih stavova prema ženama i njihovoj tradicionalnoj ulozi u društvu. Životi žena se i dalje upravljaju prema patrijarhalnom sistemu vrijednosti, ostacima komunizma, i stanju post-ratne tranzicije, što sve ograničava njihove kapacitete i izglede 16. Dalje, statistički podaci o učinku Zakona o ravnopravnosti spolova i rezultatu uvođenja različitih mehanizama o statusu žena su ograničeni, 17 čime se otežava mjerenje njihovog učinka i iznalaženja argumenata za područja gdje je neophodna brza reakcija. 11 UNDP, 2013. 12 IFC, 2013. 13 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, 2010. 14 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, 2010. 15 CEDAW, 2010 16 CEDAW, 2010 17 Evropska komisija, 2013. 17 1.2 Rodno-vezani pogledi na društvo Tradicionalni pogledi na rodne uloge još prevladavaju u BiH. Anketa evropskih vrijednosti (EVS) predstavlja mišljenja pojedinaca o odgovarajući ulogama i odgovornostima muškaraca i žena. Kako se vidi na Slici 3, muškarci i žene se uglavnom slažu o tradicionalnoj ulozi žene u društvu, mada postoje značajne razlike u mjeri laganja. Slika 3: Percepcija rodnih uloga po rodovima. Alright Uredu je live to da together par without živi zajedno, getting a da married nije vjenčan Longterm relationship necessary to be happy Duža veza je potrebna za sreću Fathers suited to look after children as mothers Očevi su jednako podobni da se brinu o djeci kao i majke Men could take same responsibility for home Biti domaćica je jednako ispunjujuće kao i raditi za plaću Being a housewife is as fulfilling as paid job Posao je važan, ali žene žele dom, djecu Job important but women want home, children Malo je radnih mjesta, Jobs muškarcima are scare, treba men should bedati prednost given priority Posao je najbolji način Job best za osiguranje way nezavisnosti for independence žena for women Majkemother Working koje rade imaju warm topa odnos relationship sa djecom with children Predškolska djecaPreschool children trpe negativne akoworking suffer with posljedice mother im majke rade 0 50 100 Women Men Izvor: EVS (2008). Iako i muškarci i žene smatraju da muškarci trebaju imati istu odgovornost za dom i djecu, u drugim pitanjima muškarci najčešće izražavaju manju podršku izjavama koje znače ravnopravnost polova. Na primjer, 67% muškaraca vjeruje da žene u stvari žele samo dom i djecu, u odnosu na nešto malo više od 50% žena. Isto tako, više od 60% muškaraca smatra da biti domaćica jednako ispunjava ženu kao i plaćeni posao, u odnosu na nešto više od 50% žena koje dijele to mišljenje. Tradicionalna percepcija žena kao majki, supruga, domaćica i „čuvarica“ porodice neizbježno utječe na stavove i muškaraca i žena prema ženama, čime se često ograničava učinak zakona i propisa čiji je cilj da zaštite žene od diskriminacije 18. Percepcija rodnih uloga utječe na mišljenje o ulogama muškaraca i žena na tržištu rada. Na primjer, 27% muškaraca i 22% žena smatraju da kada nema dovoljno radnih mjesta, na tržištu rada prednost treba dati muškarcima. To se može odraziti u tome što pojedini poslodavci radije zapošljavaju muškarce nego žene, s obzirom da se žene u konačnici više posvećuju svojoj porodici. U pogledu uloga u izdržavanju porodice, više muškaraca nego žena također smatra da i muž i žena trebaju dati doprinos prihodu domaćinstva, što predstavlja proširenje učestalog mišljenja da muškarac treba donositi veći dio prihoda. Međutim, prema nalazima IFC-a, iako se žene suočavaju sa mnogobrojnim teškoćama u postizanju jednakog tretmana na tržištu rada, kada im se postavi pitanje da li su diskriminirane, mnoge žene u BiH odgovaraju negativno. Ova percepcija je izražena ne zato što 18 CEDAW, 2010. 18 rodno zasnovana diferencijacija ne postoji, nego zato što postoji vrlo niska svijest o pojmu diskriminacije 19. 1.3 Nasilje u porodici Rodno zasnovano nasilje je i dalje jedan od najvećih problema sa kojima se suočavaju žene u BiH20. Ranije je bilo vrlo teško procijeniti nivo nasilja nad ženama u zemlji zbog osjetljive prirode ovog problema, nedovoljnog prijavljivanja i nepostojanja pouzdanih statističkih podataka. Međutim, sve više raste svijest o nasilju kao društvenom problemu koji iziskuje dodatni pravni fokus, društvenu pažnju i inicijative daljeg proučavanja. Kao posljedica toga, 2013. je izvršena prva studija nasilja u porodici u BiH koja je otkrila raširenost ovog problema u BiH društvu 21. Prema ovom istraživanju, više od polovice žena u BiH iskusilo je barem jedan oblik nasilja počev od starosti od 15 godina; a oko 12% anketiranih žena doživjelo je nasilje u 12 mjeseci prije ankete. Podaci iz ovog istraživanja pokazuju da je psihološko nasilje najčešći oblik nasilja, kojeg doživljava gotovo 42% žena tokom života, i skoro 11% ga je doživjelo u zadnjih 12 mjeseci prije ankete. I fizičko nasilje je česta pojava – gotovo jedna četvrtina populacije ga je doživjelo u životu, a 2,4% tokom godini koja je prethodila istraživanju. Šest procenata žena u BiH je izloženo seksualnom nasilju tokom života, a 1,3% žena ga je doživjelo u godini koja je prethodila istraživanju. Nasilje koje vrši partner je mnogo češće nego nasilje koje počine drugi pripadnici zajednice, i u gotovo 72% slučajeva nasilje čini partner (prošli ili sadašnji). Stoga se dom, gdje je utjecaj partnera najveći, se često smatra manje sigurnim od javnih mjesta gdje su žene izložene manjem riziku. Izloženost nasilju rijetko znači izloženost samo jednom vidu nasilja, uz isključenje drugih vidova. Podaci ankete ukazuju da u različitim BiH entitetima većina žena doživljava i psihološko i fizičko nasilje u isto vrijeme. Slijedeća Tabela sadrži prikaz učestalosti različitih oblika nasilja koje trpe žene u različitim dijelovima BiH. Podaci također pokazuju da incidenti nasilja nisu pojedinačne pojave; oni se pretvore u često prakticirana ponovljena ponašanja 22. 19 Mi-Bospo, IFC, 2008. 20 Gender akcioni plan BiH, 2013-2017. 21 UNDP, 2013 22 Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, 2013 19 Tabela 2: Učestalost različitih formi nasilja u pojedinim entitetima u BiH. Forma nasilja BiH FBIH RS Samo psihološko nasilje 42,7% 46,1% 36,5% Samo fizičko nasilje 7,6% 5,6% 11,2% Samo seksualno nasilje 0,8% 0,7% 0,9% Samo ekonomsko nasilje 2,1% 1,4% 3,4% Psihološko i fizičko nasilje 29,4% 30,4% 27,6% Drugo 17,4% 15,8% 20,4% Ukupno 100 100 100 Izvor: BiH Nasilje nad ženama, 2013. Postoji više faktora koji mogu utjecati na prevalencu nasilja nad ženama, među kojima su: starosna skupina, status siromaštva, regionalni položaj i društvene vrijednosti. Prema anketi, mlade žene su češće podložne nasilju nego starije žene. Žene starosti 18-24 godine trpe stopu nasilja od čak 56%, u odnosu na 44% žena starijih od 65 godina. Ruralne žene su ugroženije nasiljem od urbanih, s obzirom da pojavnost nasilja među ženama u ruralnim područjima doseže 49%, u odnosu na 44% među urbanim ženama. Dalje, žene koje pripadaju siromašnijim pod-grupama trpe više nasilja nego žene koje su boljeg materijalnog statusa 23. Nasilje se pojavljuje u jednakom procentu među ženama koje pate od lošeg zdravstvenog stanja ili imaju invaliditet. Određene karakteristike partnera također imaju utjecaja na nasilje, između ostalog, nivo obrazovanja partnera: kako raste nivo, primjećuje se trend smanjenja mogućnosti nanošenja nasilja. Partneri koji imaju patrijarhalne vrijednosti o tradicionalnoj ulozi muškarca, koji imaju problem sa alkoholom ili drogama, ili su učestvovali u ratu, pokazuju tendencije mnogo veće nasilnosti prema svojim partnericama. Žene i djevojčice Romkinje, čiji se broj u BiH procjenjuje na 80,000 - 100,000 24, i dalje su najugroženija grupa s obzirom na dvostruki teret koji nose – rodni i pripadnosti zajednici 25. Zbog niskog nivoa obrazovanja i tradicionalnih vrijednosti, Romkinje su posebno izložene nasilju, i skoro 44% Romkinja starosti 15-49 godina smatra da je prihvatljivo da muž tuče ženu odnosno partnericu, u usporedbi sa samo 4,8% ukupnog stanovništva 26. Dalje, Romkinje se teško odlučuju potražiti pomoć zbog nepovjerenja u državne institucije i organe za provođenje zakona. Često ne mogu potražiti ni medicinsku pomoć jer nemaju zdravstveno osiguranje. Vrlo često, Romkinje ne prijavljuju 23 Ibid. 24 UNDP, 2013. 25 UNDP, 2006. 26 UNDP, 2013 20 slučajeve nasilja iz straha od reperkusija i ponovne izloženosti nasilju, od stida, i zbog dinamike u svojoj zajednici, što ih često sprječava da traže pomoć izvan grupe 27. Zanimljivo je da mnoge žene u BiH ne prepoznaju nasilje koje im se čini kao nasilje. Mada mnoge žene kažu da su bile izložene nekom obliku nasilja, većina ih se ne smatra žrtvama nasilja nad ženama. Postoji opći nedostatak razumijevanja različitih oblika nasilja, kao i identificiranja osobnih iskustava nasilja počinjenog protiv njih. Prema BiH anketi o nasilju nad ženama, gotovo 60% žena koje su bile izložene fizičkom nasilju ne smatraju sebe žrtvama ove vrste nasilja, a još veći procenat žena koje su iskusile psihološko, seksualno ili ekonomsko nasilje ne prepoznaju sebe kao žrtve tog nasilja. Kao posljedica toga, tek mali procenat žena koje su doživjele nasilje poduzimaju određene mjere da izađu iz situacije, a samo 17% žrtava nasilja pokušava tražiti razvod, razdvajanje ili napuštanje kuće, a tek 4% traži konzultacije 28. Mada većina žena izražava uvjerenje da žrtve nasilja trebaju tražiti podršku odgovarajućih institucija, samo 5,5 % ih se stvarno obrati tim institucijama. Kada i same postanu žrtvama nasilja, većina žena ne smatra da im je potrebna pomoć, dok su ostale previše prestrašene, postiđene ili jednostavno nemaju povjerenja u institucije. Većina žena koje su tražile pomoć imaju pozitivno mišljenje o podršci policije ili zdravstvenih radnika. Međutim, određeni broj žena je navelo da nisu dobile dovoljnu zaštitu nakon što su prijavile incidente nasilja, gdje su se prema njima odnosili kao uzročniku nasilja, ili ih nisu uputili na prava mjesta da dobiju pomoć. Ovo ukazuje na nekoliko područja koja zaslužuju pažnju, među kojima je podizanje svijesti žena o pojmovima nasilja, omogućavanje da identificiraju situacije kada postaju žrtve nasilja, i predstavljanje mehanizama za prijavu nasilja i organizacija kojima se mogu obratiti za pomoć; uz istovremeno pružanje obuke pripadnicima policije i zdravstvenim radnicima o tome kako da se ponašaju u slučajevima prijavljenog nasilja i kako da se odnose prema žrtvama 29. Trgovina ljudima je još jedan sve aktualniji problem sa kojim se suočavaju žene u BiH, posebno nakon završetka rata. Post-ratni period je donio teške uvjete života za mnoge porodice u BiH, uključujući rast siromaštva, ograničene mogućnosti zapošljavanja i povećanu raseljenost. Kao posljedica toga, mnoge djevojke i žene postaju žrtvama lažnih ponuda za posao, što dovodi do toga da postanu žrtve trgovine ljudima i prostitutke. U periodu 2006-2011., u BiH je evidentirano ukupno 239 žrtava i 240 počinitelja. Žrtve su često mlade Romkinje, čiji je položaj pogoršan zbog određenih predrasuda unutar državnih institucija čiji je zadatak borba protiv trgovine ljudima 30. Vijeće ministara je 2008. godine usvojilo Akcioni plan za sprječavanje trgovine ljudima (2008-2012.) u kojemu su iskazani ciljevi i mjere za sprječavanje i zaštitu žrtava trgovine i kažnjavanje počinitelja 31, međutim, potrebno je intenzivirati napore i prilagoditi se promjenama u načinu rada ove globalne industrije. 27 CEDAW, 2010. 28 Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, 2013. 29 Ibid. 30 CEDAW, 2010. 31 Gender akcioni plan za Bosnu i Hercegovinu, 2013-2017. 21 1.4 Političko učešće Učešće žena u javnom životu je još uvijek jako nisko, s obzirom da mali broj pozicija na kojima se donose odluke, na svim hijerarhijskim nivoima, zauzimaju žene. Muškarci se obično imenuju na najviša mjesta u upravljanju i vlasti, i često se odlučuju da postave žene na visoke političke i administrativne pozicije. Međutim, napredak je postignut kada je žena imenovana premijerkom RS, a pet ministarskih pozicija zauzimaju žene. U FBiH postoji samo jedna žena na ministarskom mjestu. Sveukupno mali procenat žena na visokim pozicijama u vladi je vjerovatno dijelom posljedica tradicionalnih stavova o ulozi žene u društvu i percepciji da nisu u mogućnosti uskladiti rad na visokom položaju sa obavezama u domaćinstvu 32. Politička zastupljenost žena je također niska. 21% mjesta u parlamentu zauzimaju žene, i mada je ovaj broj nerazmjerno nizak, on ipak predstavlja unaprjeđenje zadnjih godina. 33 Na izborima 2008. godine, od izbornog tijela kojeg čini 51% žena i 49% muškaraca, 85% izabranih zvaničnika su bili muškarci, a samo 15% žene. Najniži procenat izabranih žena bio je za položaj načelnika – 2.8%. Dalje, od 58 pozicija, samo 9 žena je izabrano za diplomatske ambasadore i generalne konzule. Manje je žena-političkih zastupnika na općinskom nivou nego na nivou entiteta ili države, a u odnosu na muškarce, tek mali broj žena glasa na izborima. 2008. procenat žena izabranih u općinske skupštine i vijeća bio je samo 15% ukupnog broja zastupnika, gdje je sedam općina glasalo za isključivo muške zastupnike. U kandidiranju za izbore, žene obično ne dobivaju potrebnu podršku koja će im pomoći da razrade programe čim bi se učinile vidljivima i poželjnima za potencijalne birače. Manje su šanse da će žena zauzimati neki viši položaj u javnoj upravi nego muškarac. Iako postoji skoro jednak broj muškaraca i žena državnih službenika koji rade na položajima u administraciji BiH, one važnije i osjetljivije pozicije (npr. pomoćnici ministara i glavni inspektori) uglavnom drže muškarci. Samo u pravosuđu ima više žena nego muškaraca, gdje je udio žena na Sudu BiH 43.1%, dok je u općinskim sudovima njihov udio čak 67.5% 34. Treba napomenuti i da se obično ne koristi rodno osjetljivi jezik, pošto su naslovi funkcija u zakonodavnoj, izvršnoj i pravosudnoj vlasti u muškom obliku35. Zanimljivo je da je Ministarstvo odbrane BiH počelo uvoditi i pratiti ravnopravnost polova kao bi osiguralo da se jednake mogućnosti pružaju muškarcima i ženama kad se prijavljuju za određene pozicije. Cilj ovog Ministarstva je da postigne učešće žena od 10% do 2015. 36. Jedna od najvećih prepreka jednakoj zastupljenosti muškaraca i žena u politici jeste nesposobnost političkih stranaka da ženama pruže potrebnu podršku da izrade programe koji bi ih učinili atraktivnima kako bi ih izborno tijelo izabralo, što dovodi do toga da je broj žena političkih zastupnika mali 37. Iako je nekoliko političkih stranaka deklariralo opredijeljenost da osigura rodnu ravnopravnost, tradicionalni patrijarhalni pogledi na ulogu žena, udruženi sa nepostojanjem zakonskog okvira koji predviđa jednako učešće žena dovodi do toga da žene nisu u mogućnosti dobiti mjesta u utjecajnim tijelima i tijelima gdje se donose odluke 38. Isti model se odražava i u sastavu 32 CEDAW, 2004. 33 Razvojni indikatori Svjetske banke. 34 UNDP, 2013. 35 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, 2010. 36 Ibid. 37 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, 2010. 38 Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine, 2013-2017. 22 biračkog tijela, pošto je odaziv žena na izborima niži od odaziva muškaraca, posebno među mladim ženama 39. 1.5 Zadovoljstvo životom Ukupno zadovoljstvo životom u BiH u odnosu na druge zemlje regije je nisko. Prema podacima ankete Živjeti u tranziciji (LiTS), mada je došlo do blagog povećanja zadovoljstva životom u periodu 2006-2010., posebno među mlađom i bolje stojećom populacijom, tek jedna trećina ispitanika u anketi izrazilo je zadovoljstvo životom, u odnosu na više od 40% ispitanika u regiji tranzicije, i 72% ispitanika iz zapadne Evrope. Ipak, ne postoje značajne razlike u rodu kad se radi o zadovoljstvu životom, osim u odnosu na iskustvo školovanja. Prema HSB postoji vrlo malo razlike u percipiranom zadovoljstvu životom koje izražavaju muškarci i žene za različite varijable u životu, uključujući porodicu, prijatelje i zadovoljstvo sobom (Slika 4). Kad se radi o porodici, jednak procenat (38%) muškaraca i žena su se smatrali vrlo zadovoljni porodicom, nakon čega slijedi više od polovice (59%) muškaraca i žena koji su iskazali da su „donekle zadovoljni“ svojom porodicom. Kad se radi o prijateljima, skoro tri četvrtine muške i ženske populacije se smatra „donekle zadovoljnima“ u odnosu na 27% muškaraca i žena koji se osjećaju „vrlo zadovoljnima“. I na kraju, kad se radi o zadovoljstvu sobom, velika većina žena (69%) i muškaraca (68%) smatra se „donekle zadovoljnim“ sobom. Jedina razlika u percepciji zadovoljstva čini se da postoji u odnosu na zadovoljstvo iskustvom školovanja. (Slika 4, Panel(c)) Žene su češće manje zadovoljne iskustvom školovanja u odnosu na svoje muške kolege, gdje se 14% žena smatra donekle nezadovoljnima iskustvom školovanja u odnosu na samo 10% muškaraca. Ovaj procenat izraženog nezadovoljstva čini se da se ponavlja u svim prihodovnim grupama i grupama siromaštva. Ovaj nalaz iziskuje dodatno istraživanje kako bi se utvrdili razlozi zašto su žene konzistentno nezadovoljnije svojim iskustvima ranog obrazovanja od svojih muških kolega. 39 OSCE, Misija u Bosni i Hercegovini. 23 Slika 4: Percipirano životno zadovoljstvo (a) Porodicom (b) Prijateljima (c) Školskim iskustvom (d) Sobom Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. 24 POGLAVLJE 2: PRAVA I MOGUĆNOSTI KOJE NUDI DRUŠTVO Ovo poglavlje pruža pregled najvažnijih rodnih razlika u različitim komponentama ljudskog kapitala i drugih sredstava – što se inače naziva pravima i mogućnostima koje nudi društvo (engl. endowments) – sa fokusom na obrazovanje, zdravstvo i sposobnost dobivanja kredita i posjedovanja vlastitih sredstava. 2.1 OBRAZOVANJE Obrazovne razlike između djevojčica i dječaka su značajno smanjene tokom prethodne decenije, posebno kod mlađe generacije. Stope upisa u osnovne škole u BiH su povećane, i sad su u nivou EU prosjeka 40. U pogledu pohađanja nastave, rodne razlike na nivou osnovne škole su praktično nestale, a razlike između polova na različitim nivoima obrazovanja se i dalje smanjuju za mlađe kohorte. Između 2000. i 2012., omjer djevojčica prema dječacima (broj djevojčica na 100 dječaka) u obrazovanju porastao je sa 94,7 na 101 na nivou osnovnog obrazovanja; sa 99,4 na 103 na nivou srednjeg obrazovanja; i sa 122 na 129 na nivou visokog obrazovanja 41, što znači da je unaprijeđeno stjecanje obrazovanja za žene, i da je na višim nivoima prevazišlo muškarce. 2.1.1 Stope pohađanja nastave Što se tiče pohađanja nastave, podaci iz HBS ukazuju da ne postoji primjetan rodni disparitet u osnovnoškolskom uzrastu, dok, nasuprot tome, postoji neravnoteža u korist žena u srednjoškolskoj dobi. Kad se radi o djeci između 7 i 15 godina starosti, što je normativna dob pohađanja osnovne škole, primijećene stope pohađanja nastave dječaka i djevojčica su na nacionalnom nivou vrlo bliske. U svim grupama siromaštva i potrošnje, entitetima i stepenima urbanizacije, stope pohađanja ne pokazuju značajne razlike, i čak i ako se te razlike javljaju, one nisu statistički značajne (Slika 5, Panel (a), Slika 5A, Panel (a)). Nasuprot tome, na nivou srednjeg obrazovanja, postoje određene primjetne razlike po spolovima. Više žena srednjoškolskog uzrasta pohađa školu nego muškaraca iste dobne skupine. Ista stvar se ponavlja u različitim ekonomskim kategorijama, osim u slučaju siromašnih domaćinstava, gdje se javlja suprotni trend. Među pripadnicima ove grupe više muškaraca nego žena pohađa školu (Slika 4, Panel (b)). Više detalja o odnosu između pohađanja škole i političkog entiteta i stepena urbanizacije može se naći na (Slika 4A, Dodatak). 40 UNDP, 2013. 41 UNDP, 2013. 25 Slika 5: Pohađanje škole: izostanci po školskim dobnim skupinama (a) Osnovna (7-15) (b) Srednja (16-19) Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. 2.1.2. Stjecanje obrazovanja Iako ukupni brojevi koji oslikavaju stjecanje obrazovanja ukazuju na rodnu neravnotežu u korist muškaraca, ovaj se jaz značajno smanjuje kod mlađih grupa. Na prvi pogled se čini da žene imaju dosljedno niži nivo obrazovanja nego muškarci (Slika 6). Postoji više žena nego muškaraca koji nemaju diplomu, i više djevojčica napušta školu nakon završetka osnovne. Nasuprot tome, više je muškaraca sa diplomom srednje škole, više škole, fakulteta nego žena. Ista pojava se bilježi u različitim ekonomskim grupama. Važno je primijetiti da su najznačajnije razlike u stjecanju obrazovanja između muškaraca i žena na nivou srednje škole. Rode raazlike se počinje smanjivati na nivoima iznad srednje škole. Detaljniji prikaz nivoa stečenog obrazovanja po ekonomskim skupinama, entitetima i urbanizacijom za osobe starosti 25+ se može vidjeti u (Slika 6A, Dodatak). Slika 6: Stjecanje obrazovanja po ekonomskim grupama (starosti 25+), ukupno stanovništvo. 26 Bez diplome Osnovna škola, 1-4 razred Osnovna škola, 1-8/9 razred Srednja ili druga škola, 3 godine Srednja škola 4/5 godina Viša škola, prvi nivo fakulteta ili obučeni radnik Univerzitet odnosno akademija Specijalizacija, magistar ili doktor Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. Međutim, detaljnija analiza podataka ukazuje da se ove rodne razlike uglavnom odnose na osobe starije od 55 godina, generaciju koja je bilježila velike rodne razlike u stjecanju obrazovanja (Slika 7, Dodatak). Ipak, čini se da je distribucija ravnomjernija među mlađim skupinama, a među ženama starosti 25-40 više je visoko obrazovanih nego među muškarcima iste starosti. Ove rezultate potvrđuju i podaci iz LFS koji ukazuju na rast procenta populacije radno sposobnih žena sa obrazovanjem višim od srednjeg sa 7,6% u 2011. na 8,9% 2013. Ovaj porast ne prate njihovi muški kolege, jer je procenat radno sposobnog muškog stanovništva koji imaju obrazovanje više od srednjeg porastao za tek 0,4 procentnih poena između 2011. i 2013. (LFS, 2013.). 27 Slika 7: Stjecanje obrazovanja po rodu i starosnoj grupi (a) Muškarci (b) Žene Izvor: BiH Household Budget Survey, 2011. Žene i djevojke Romkinje i dalje imaju posebno nizak nivo obrazovanja u odnosu na Rome muškarce i na žene u BiH općenito. Stopa pismenosti među mladim Romkinjama starosti 15-24 se procjenjuje na oko 69% u odnosu na skoro 99% među ostalim ženama u BiH42. Samo 47% Romkinja je upisano u osnovnu školu, a skoro 80% njih ne istraje do kraja ove faze školovanja. Na nivou srednje škole, samo 4,5% žena dobije diplomu srednje škole, u odnosu na 9,2% Roma muškaraca. Ove razlike dovode do značajnih rodnih razlika u pismenosti među Romima, gdje se stopa pismenosti žena starosti 15-24 procjenjuje na oko 69%, u odnosu na 90,4% muškaraca iste dobne skupine 43. 2.1.3. Područja obrazovanja Postoji uočljiva razlika između područja izučavanja koje biraju muškarci i žene, koju uglavnom određuju dostupne ekonomske mogućnosti za oba pola. U svim ekonomskim kategorijama, mnogo više muškaraca nego žena preferira da studira inženjering i građevinarstvo. Žene se, sa druge strane, uglavnom odlučuju za srednji nivo obrazovanja u obrazovanju, društvenim naukama, zdravstvu, ekonomiji, pravu i uslugama. (Slika 8). Više detalja o područjima obrazovanja po ekonomskim kategorijama, političkim entitetima i stepenu urbanizacije može se vidjeti u (Slika 8A, Dodatak). Žene se često odlučuju za područja obrazovanja koja će im omogućiti nalaženje posla koji se smatra prihvatljivim za žene. Zbog postojećih društvenih normi o tradicionalnim ulogama žena, jako je teško za većinu žena da se istaknu na područja profesionalnog angažmana koja se smatraju pogodnijima za muškarce, pa stoga najčešće biraju određena područja studiranja i zapošljavanja. 42 UNDP, 2013. 43 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i suradnici., 2011–2012. 28 Slika 8: Područja obrazovanja za srednje i više obrazovanje(25+) Opći obrazovni program (gimnazija) Nastavničke i obrazovne nauke Umjetnost i humane nauke Društv. nauke, ekonomija, pravo Književnost i jezici Inženjering i građevinarstvo Poljoprivreda i veterinarstvo Zdravstvo Socijalni rad Usluge Ostalo Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. 2.2 ZDRAVLJE Ovaj odjeljak o zdravlju i demografiji razmatra ključne rodne razlike u indikatorima zdravlja, uključujući očekivani životni vijek, mortalitet, fertilitet, prenosive i neprenosive bolesti, probleme vezane za stil života, i opće demografske pokazatelje. Svaki odjeljak razmatra brojke koje se odnose na BiH i komparativne promjene u vremenu u ECA regionu. 2.2.1 Pregled zdravlja Od 2000-tih BiH bilježi kontinuirano negativni rast stanovništva i starenje stanovništva (Tabela 3). Smanjenje rasta broja stanovnika je posljedica smanjenja stope fertiliteta, što je dijelom posljedica boljeg pristupa kontraceptivnim sredstvima i reproduktivnim informacijama za većinu stanovništva. Stope fertiliteta su se smanjile sa 1.7 1990. na 1.3 u 2012., što je ispod stope fertiliteta u Evropi i centralnoj Aziji, koja iznosi 1.7 44. Očekuje se da će nastavak ovog trenda izvršiti dodatni pritisak na mehanizme zdravstva, socijalne zaštite i penzionog osiguranja u zemlji 45. Tabela 3: Promjene u natalitetu u BiH (živorođena djeca) (2000-2012.) 46. 2000 2001 2002 2003 2006 2008 2010 2011 2012 10,2 9,6 9,1 8,7 8,3 8,4 8,6 8,7 8,8 Izvor: Svjetska banka, Indikatori svjetskog razvoja. 44 Svjetska banka, Indiktatori svjetskog razvoja. 45 UNDP, 2013. 46 Stopa nataliteta (živorođena djeca) se definira kao broj živo rođene djece tokom godine na 1.000 stanovnika. 29 Očekivani životni vijek pri rođenju se nastavlja popravljati u BiH. Godine 2012., očekivani životni vijek je u prosjeku iznosio 77 godina u odnosu na 73 u 1990., što je više od prosjeka od 72 godine u ECA regiji 47 i blizu prosječnog životnog vijeka u Evropi, od 76 godina. Slično kao i u drugim zemljama regije, postoji razlika među spolovima kad se radi o očekivanom životnom vijeku u korist žena; 2012. godine očekivani životni vijek za žene je povećan na skoro 80 u odnosu na 75 za muškarce 48 (Slika 9). Slika 9: Unaprjeđenje očekivanog životnog vijeka u BiH u odnosu na ECA. 82 80 78 76 74 BiH Male 72 BiH Female 70 ECA Male 68 ECA Female 66 64 62 2000 2012 Izvor: World Bank, Indikatori svjetskog razvoja (WDI). BiH također bilježi značajno poboljšanje u pogledu smrtnosti na porodu, s obzirom da je ova stopa dramatično smanjena sa 18 (na 100.000 živo rođenih beba) 1990. na 8 u 2013., što je niže od prosjeka u Evropi, koji iznosi 20 49. Poboljšanje u smrtnosti na porodu se može povezati sa značajnim povećanjem procenta trudnoća za koje se brine obučeno osoblje, koje je došlo do nivoa od 100% ukupnog broja porođaja 2012. 50. I postporođajna njega je također povećana i u 2012. obuhvatila 87% žena. Vrijedi spomenuti da iako je pristup reproduktivnim uslugama zakonski garantiran svim ženama, većina ih mora plaćati za ove usluge kroz zdravstveno osiguranje koje imaju ako su zaposlene, što povećava pritisak na žene koje su nezaposlene ili rade u neformalnom sektoru 51. Stopa smrtnosti dojenčadi je značajno poboljšana i bolja je od prosjeka i regiji. U periodu između 2004. i 2012., broj dojenčadi koje je umrlo prije nego što su napunili godinu dana na 1.000 živorođene djece u BiH je smanjen sa 7,8 na 5, čime je ostvaren MDG cilj 3 koji se odnosi na smanjenje smrtnosti djece. Stopa smrtnosti dojenčadi u BiH je ispod procijenjenog za ECA, gdje se smrtnost dojenčadi procjenjuje na 10 smrti na 1.000 živorođene djece. BiH također bilježi mnogo bolje rezultate od nekih od zemalja iz regije, poput Moldavije, gdje je prosjek 15 smrti, i BJR 47 Svjetska banka, Indikatori svjetskog razvoja. 48 WHO, 2013. 49 WHO, 2013. 50 Svjetska banka, Indikatori svjetskog razvoja. 51 UNDP, 2013. 30 Makedonije, gdje je prosjek 6,25 52; ipak, stopa smrtnosti dojenčadi je još uvijek veća od EU prosjeka od 4,2 smrti 53. Pristup metodama zaštite od trudnoće još nije univerzalan u BiH. U 2012., stopa učestalosti kontracepcije – koja se definira kao procenat žena koje koriste odnosno čiji partneri koriste neki oblik kontracepcije – procijenjen je na 49%, što se smatra niskim u odnosu na OECD prosjek od 73% 54. Nasuprot tome, ukupne nezadovoljene potrebe za kontracepcijom u BiH se procjenjuju na 9%. Prema UNICEF-u, na učestalost korištenja bilo kakve kontracepcije ima utjecaja nivo obrazovanja žena i ona raste sa rastom obrazovanja žena, što znači da većina žena koje biraju i imaju pristup kontracepciji su one koje pripadaju grupi žena sa višim obrazovanjem. Isto tako, na stopu nezadovoljenih potreba utječe bogatstvo, što znači da što su žene bolje situirane, imaju lakši pristup kontracepciji. Nepostojanje univerzalnog pristupa kontracepciji doprinosi višim stopama fertiliteta adolescenata. U 2012., stopa fertiliteta adolescenata u BiH na 1.000 žena procijenjena je na 15,7 55. Ova brojka, koja je bolja od prosjeka u ECA regionu, viša je od prosječne stope za Evropsku Uniju, koja iznosi 11. Stopa fertiliteta adolescenata u BiH je posljedica toga što većina mladih nije u mogućnosti plaćati sredstva za kontracepciju, nedostatka svijesti o pozitivnim efektima kontracepcije, kao i raširenim predrasudama o negativnim sporednim efektima korištenja sredstava za kontracepciju 56. Teško je procijeniti kolika je stopa pobačaja u BiH. Većina pobačaja se ne evidentira u skladu sa zakonskim propisima, moguće zbog stigme sa kojom se povezuje pobačaj. Studija provedena 1998. ukazuje da u uzorku starosti 15-49 godina, jedna trećina žena je imala namjerni pobačaj. To bi moglo biti posljedica otpora prema korištenju sredstava za kontracepciju, ograničene moći žena da prakticiraju siguran seks, i lakoće sa kojom se može izvršiti abortus. Iako postoje liberalni zakoni koji dopuštaju abortus, postoje strahovi da bi religiozni konzervativci mogli ograničiti dostupnost ovih usluga 57. Trenutno ne postoje politike na nivou države ili entiteta koje se odnose na reproduktivno zdravlje, planiranje porodice ili sigurnost roba koje se koriste za očuvanje reproduktivnog zdravlja. Prema UNFPA, trenutno se radi vrlo malo sistematskog predviđanja, nabavki i skladištenja roba koje se koriste za reproduktivno zdravlje, što povećava cijenu kontracepcije, posebno ako ne postoje državne subvencije. Nepostojanje mehanizma sigurnosti roba koje se koriste za očuvanje reproduktivnog zdravlja u zemlji ograničava pristup metodama kontracepcije i sličnim uslugama za žene i parove 58. Vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta u BiH su neprenosive bolesti. Pema WHO, oko 50% smrti u BiH su posljedica kardio-vaskularnih oboljenja, a oko 20% različitih kancera. Saobraćajne nesreće i ozljede (namjerne i nenamjerne) su također u porastu. Osim starenja stanovništva, nezdravi životni stilovi, poput pušenja, nezdrave ishrane, zloupotrebe alkohola i droge su česti i predstavljaju faktore 52 WHO, 2014. 53 OECD, 2012. 54 Ibid. 55 Svjetska banka, Indikatori svjetskog razvoja. 56 UNFPA, 2014. 57 UNDP, 2013. 58 UNFPA, 2014. 31 koji doprinose uzrocima smrti stanovništva 59 (Slika 10). Prema zaključcima istraživanja faktora rizika za kronične ne-infektivne bolesti u Federaciji Bosne i Hercegovine, godine 2002. je bilo 37% odraslih osoba koje su pušile (25-64 godine), od kojih su 49% muškarci, a 30 % žene 60. Slika 10: Podjela po uzrocima smrti u BiH. Communicable Injury, 6% Diseases; Maternal, Prenatal and Nutrition 2.6% Noncommunic able Diseases, 91.4% Izvor: Svjetska banka, WDI. Većina žena i mladih u BiH znaju na koje se načine prenosi HIV. Pema Anketi klastera višestrukih indikatora (Multiple Indicator Cluster Survey -MICS) koja je provedena 2006., adolescenti do 19 godina starosti i žene preko 30 godina starosti su najmanje upoznate sa načinima na koje se može prenijeti HIV, posebno sa majke na dijete. Anketa također pokazuje da samo oko 20 posto trudnih žena dobiva informaciju o načinima prenošenja HIV-a i savjet za korištenje zaštite i preventivnih usluga tokom trudnoće 61. U ovom trenutku nisu dostupne brojke o prevalenciji HIV-a u BiH. 2.2.2 Subjektivna samo-procjena zdravstvenog stanja Općenito govoreći, žene iskazuju lošije samo-procijenjeno stanje od muškaraca, a smatra se da na tu procjenu uglavnom utječu žene u starijoj kohorti. Procent muškaraca koji procjenjuju svoje zdravstveno stanje kao „vrlo dobro“ ili „dobro“ je 27% odnosno 41%, u odnosu na nižih22% odnosno 37% među ženama (Slika 11). Nasuprot tome, procenat osoba koje ocjenjuju svoje zdravstveno stanje kao „loše“ ili „jako loše“ je 14% odnosno 3%, odnosu na nižih 10% odnosno 2%, kako se izjašnjavaju muškarci. Ovaj isti model se može naći u svim ekonomskim kategorijama, gdje se i siromašne i ne-siromašne žene osjećaju zdravstveno lošije nego muškarci iz iste ekonomske pod- grupe. Detaljnije informacije o zdravstvenim samo-procjenama po prihodovnim skupinama, entitetima i stepenu urbanizacije mogu se naći u (Slika 11A, Dodatak), a podjela zdravstvene samo- procjene po dobnim skupinama nalazi se na (Slika 11B, Dodatak). 59 WHO, 2013. 60 Laatikainen et.al, 2003. 61 UNFPA, 2014. 32 Slika 11: Samo-procijenjeno zdravstveno stanje Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. Detaljnija analiza podataka, međutim, ukazuje da su razlike u procjeni zdravstvenog stanja uglavnom procjena kohorte starosti 30-50, a posebno kohorte starije od 50 godina (Slika 9). Kad se podijeli po grupama, čini se da velika većina mladih žena, starosti 18-30, ocjenjuje svoje zdravstveno stanje jednako pozitivnim kao i muškarci. Procent mladih žena koje procjenjuju svoje zdravlje kao „jako dobro“ ili „dobro“ iznosi 53% odnosno 43%, u odnosu na 54% odnosno 43% muškaraca. Nasuprot navedenom, 25% žena starosti 50+ ocjenjuje svoje zdravstveno stanje kao „loše“, a 5% ga ocjenjuje „jako lošim“, u odnosu na 19% odnosno 4% muškaraca iste dobne skupine, čime utječu na ukupne procjene zdravstvenog stanja muškaraca i žena. 2.3 PRISTUP FINANSIJSKIM SREDSTVIMA 2.3.1 Mogućnost dobivanja kredita Stanovništvo BiH još uvijek zaostaje za ostatkom ECA regiona kad se radi o finansijskoj inkluziji. Ova procjena je dobivena usporedbom procenata žena i muškaraca koji imaju pristup bankovnom sistemu i kreditima. Prema podacima FINDEX-a, procenat muškaraca u BiH starosti 15+ koji imaju račun u formalnoj finansijskoj instituciji je 67,2%, u odnosu na 47,7% žena. Ove brojke su ispod prosjeka ECA zemalja, gdje je procenat muškaraca 67,2%, odnosno 66,4% žena (Slika 12). Nema značajnih razlika u učestalosti kojom žene i muškarci vrše polaganja i povlačenja sredstava sa računa, ali postoje razlike u tome za što koriste račune, što je prikazano na slici ispod. 33 Slika 12: Korištenje bankovnih računa (%) 45 40 35 30 25 20 Male 15 Female 10 5 0 For Business Receiving Receiving Sending Receiving purposes government remittences remittences wages payments Izvor: FINDEX, 2012 (Demirguc-Kunt & Klapper, 2012). Nisu primijećene značajne razlike po polovima u procentu muškaraca i žena koji uzimaju kredite. WDI Svjetske banke navode da je 2011. više od 30% žena i 26,6% muškaraca uzimalo kredite. Međutim, postoji razlika u izvoru ovih kredita, pošto se više žena nego muškaraca češće obraća obitelji, prijateljima, koristi kredit trgovaca ili kredite privatnih kreditora; s druge strane, više muškaraca nego žena više voli uzeti kredit od neke finansijske institucije. Mnoge žene uzimaju kredit za neposrednu potrošnju, a ne kao kratkoročnu investiciju, pa stoga manje ulažu u svoju poslovnu djelatnost. Žene također češće koriste osobne ili obiteljske resurse da finansiraju svoje poslovanje, umjesto da se okreću kreditima 62. Generalno, žene u BiH su u nešto boljem položaju kad se radi o pristupu kreditima od mnogih žena u ostatku regiona jugoistočne Evrope63. Studija koja se radila na osnovu informacija iz Ankete o evropskom poslovnom okruženju i rezultatima poduzeća ukazuje da se firme u vlasništvu žena u regionu suočavaju sa manje teškoća nego one u vlasništvu muškaraca kad se radi o pristupu i cijeni finansijskih sredstava. Međutim, ovakav zaključak bi mogao biti posljedica samo-selekcije, pošto je u početku mali broj firmi u vlasništvu žena. Ipak, žene se suočavaju sa nekoliko problema kada žele dobiti kredit. Utjecaj globalne ekonomske krize na banke u BiH doveo je do strožijih pravila koja se primjenjuju na zahtjeve za kredite 64, čime je ženama dodatno otežano da dobiju kredit jer su one rijetko vlasnice imovine ili sredstava koji se traže kao kolaterala. Kao posljedica navedenog, žene obično uzimaju manje kredite od onih koje uzimaju muškarci (BAM 2.702 (USD 2.169) u odnosu na (BAM 3.395 (USD 2.725). Jedan vid diskriminacije sa kojom se suočavaju žene u BiH na mnogim drugim tržištima kredita je zahtjev da muški član obitelji potpiše zahtjev za otvaranje bankovnog računa ili dobivanje kredita 65. Dalje, 62 Mi-Bospo, IFC, 2008. 63 Mi-Bospo, IFC, 2008. 64 Ibid. 65 Narain, 2009. 34 vrijeme potrebno za dobivanje kredita od banke, osim skupe papirologije i birokratskih zahtjeva, potiče žene –poduzetnice u BiH da se okreću mikrofinansijskim institucijama kao alternativnom izvoru sredstava 66. 2.3.2. Sposobnost plaćanja neočekivanih troškova U odnosu na domaćinstva kojima je muškarac glava, domaćinstva gdje je glava porodice žena su osjetljivija na ekonomsku nestabilnost i manje su sposobna nositi se sa iznenadnim promjenama svog finansijskog položaja. Kad im je postavljeno pitanje da li bi bile u stanju podnijeti neočekivane troškove, 71% domaćinstava kojima je na čelu žena odgovara da ne bi bile u stanju to uraditi, u odnosu na 63% domaćinstava gdje je glava muškarac (Slika 13). Ista stvar se ponavlja u svim ekonomskim podgrupama i kategorijama prihoda i siromaštva. Kako je i očekivano, procenat žena koje smatraju da ne bi mogle izdržati finansijsku nepredvidivost je najveći u donjih 40% stanovništva, gdje čak 88% žena iz ove grupe negativno odgovara na ovo pitanje. Podjela muške i ženske sposobnosti plaćanja neočekivanih troškova po ekonomskim grupama, entitetima i stepenu urbanizacije nalazi se na (Slika 13A, Dodatak). Slika 13: Sposobnost plaćanja neočekivanih troškova Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. 2.3.3. Vlasništvo nad imovinom Iako su sa pravnog stanovišta muškarci i žene jednaki u smislu prava da posjeduju imovinu, lokalni običaji i tradicije često favoriziraju vlasništvo muškaraca. Kad se radi o vlasništvu nad stambenim jedinicama i zemljištem, postoje uočljive rodne razlike u korist muškaraca. Prema podacima iz ankete HBS, vlasništvo nad kućom blisko prati rodnu pripadnost nosioca domaćinstva. Dok je na nacionalnom nivou 15% stambenih jedinica u vlasništvu žena, 76% domaćinstava gdje je nosilac žena su u vlasništvu žena, dok je tek 3% stambenih jedinica domaćinstava gdje je nosilac muškarac u vlasništvu žena (Slika 14). Slična stvar se pojavljuje u različitim ekonomskim kategorijama i grupama siromaštva u populaciji. Međutim, u pozadini ovih procjena postoje određene nijanse. Prvo, u domaćinstvima čiji je nosilac žene češće je vlasnik stambene jedinice muškarac, samo u 3% 66 Mi-Bospo-IFC, 2008. 35 domaćinstava gdje je nosilac muškarac stambena jedinica je u vlasništvu žene. Također, dok je u domaćinstvima gdje je nosilac žena 5% stambenih jedinica u zajedničkom vlasništvu, u domaćinstvima gdje je nosilac muškarac ovaj udio raste na 11%, što ukazuje da su domaćinstva gdje su nosioci žene češće vođena od strane odrasle osobe bez partnera. Više detalja o vlasništvu nad stambenim jedinicama po entitetima i stepenu urbanizacije nalazi se na (Slika 14A, Dodatak). Slika 14: Vlasništvo nad stambenim jedinicama po rodnoj pripadnosti nosioca domaćinstva (a) Vlasništvo nad stambenim jedinicama prema grupama po prihodu i siromaštvu 36 (b) Vlasništvo nad stambenom jedinicom, rodna pripadnost nosioca domaćinstva Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. Kod vlasništva nad zemljištem se također zapaža razlika među rodovima, iako oba pola imaju jednaka prava po zakonu. Prema podacima Svjetske banke o Zemlji i rodu 67, u periodu 2003-2013. su muškarci dosljedno predstavljali više od 70% zemljoposjednika, sa malim porastom udjela žena – vlasnika sa 24,7% 2003. na 26,8% 2013. POGLAVLJE 3: EKONOMSKE MOGUĆNOSTI Gender akcioni plan BiH (GAP) identificira nekoliko uvjeta koji ograničavaju puno učešće žena na polju zapošljavanja i ostvarivanja prihoda. GAP sadrži tri poglavlja koja se bave problemima zapošljavanja žena: zapošljavanje i tržište rada, usklađivanje profesionalnog i porodičnog života, i makroekonomske strategije razvoja. Istraživanje u GAP-u ukazuje da postoje određene okolnosti koje su glavni uzrok nemogućnosti žena da ostvare jednakost na tržištu rada: učestalost tradicionalnih stavova o ulozi žene u društvu; muškarcima se često daje prednost kod zapošljavanja; među ženama iz ruralnih područja je raširen nizak nivo obrazovanja i pristupa informacijama; povećane kamatne stope i neposjedovanje kolaterale ograničavaju mogućnost žena da dobiju kredit 68. Do sada je urađeno malo adekvatnog istraživanja o utjecaju nedavne finansijske krize na žene 69. Iako su poboljšani rezultati žena, koje često prestižu muškarce na planu obrazovanja, žene tek trebaju biti nagrađene za to boljim mogućnostima zapošljavanja, i još se suočavaju sa višestrukim preprekama na tržištu rada. Sa rastom obrazovanja raste i učešće žena u radnoj snazi. Međutim, stope nezaposlenosti žena se jednako tako povećavaju u usporedbi sa njihovim muškim kolegama, gdje muškarci u većem procentu imaju posao. Pošto poslodavci još uvijek smatraju određene 67 Svjetsa banka, 2014. 68 ILO, 2011. 69 CEDAW, 2010 37 poslove pogodnijim za muškarce odnosno žene 70, mlade žene sa visokim obrazovanjem uhvaćene su u zamku konteksta gdje je ograničen broj radnih mjesta koja su im na raspolaganju, a tržište rada je donekle pristrasno protiv njih. Dalje, proces tranzicije je duboko pogodio žene u BiH i dodatno otežao njihov položaj kod zapošljavanja. Na primjer, mnoge su žene otpuštene u procesu privatizacije i jako im je teško naći nova radna mjesta obzirom da većina poslodavaca traži mlađe žene, posebno u turizmu, prodavnicama i ugostiteljstvu 71. Kako kaže jedna prodavačica u BiH: "U procesu tranzicije nikoga nije briga šta će biti s nama – da li će nas otpustiti kao višak, i hoćemo li uopće dobiti penziju, pošto doprinosi za penziono osiguranje godinama nisu plaćani ” 72. 3.1 Učešće na tržištu rada 73 Postoji značajan disparitet između udjela muškaraca i žena u radnoj snazi u korist muškaraca, što se dosljedno ponavlja u svim različitim populacijama i podjelama. U cijeloj zemlji, ukupno 65,7% muškaraca starosti 15-64 godina aktivno učestvuju u radnoj snazi, u odnosu na samo 41% žena iste starosne grupe, što ukazuje na razliku između polova od oko 24,7 procentnih poena (Slika 15). Rodne razlike su donekle smanjene među mlađim dobnim skupinama (starosti 15-24) na oko 17 procentnih poena, ali se kontinuirano povećava kod starijih dobnih skupina i doseže nivo od 27,2 procentna poena među osobama starosti 25-49 godina (Slika 14A). Učešće žena u radnoj snazi u BiH je značajno niže od onoga koje bi se moglo očekivati na ovom nivou razvoja. Iako je učešće u radnoj snazi u BiH nisko i za muškarce i za žene u odnosu na regionalne prosjeke u Evropi i centralnoj Aziji i u OECD zemljama, rodni jaz je mnogo veći nego u tim zemljama. Rodne razlike u udjelu u radnoj snazi su značajnije među siromašnijim pripadnicima populacije, kao i među osobama koje žive u ruralnim područjima. Podjela stopa učešća muškaraca/žena po statusu siromaštva ukazuje značajan porast razlika u učešću muškaraca i žena od 20 procentnih poena među najbogatijih 60% stanovništva, do značajnih 31 procentni poen među najsiromašnijih 40% stanovništva. Isto tako, razlike u učešću u radnoj snazi između muškaraca i žena je posebno upadljiv kad se radi o osobama koje žive u ruralnim područjima, gdje ova razlika doseže i do 30 procentnih poena u korist muškaraca, u odnosu na 16 procentnih poena kod osoba koje žive u urbanim područjima (Slika 15B). Detaljnije o statusu u radnoj snazi za različite političke entitet može se naći na (Slika 15C, Dodatak). 70 UNDP, 2013 71 CEDAW, 2010. 72 CEDAW, 2010. 73 Dobna skupina u cijelom ovom odjeljku ograničena je na pripadnike grupe 15-64. 38 Slika 14: Učešće muškaraca i žena u radnoj snazi 70 65 Male Female All 60 50 41 40 30 20 10 0 Labor Force Participation Udio u radnoj snazi Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Slika 14 A: Učešće rodova u radnoj snazi za različite dobne grupe Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. 39 Slika 14 B: Nivo učešća u radnoj snazi po prihodovnoj skupini i urbanom/ruralnom stanovanju. Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. Razlike u učešću u radnoj snazi u korist muškaraca pokazuju trend smanjivanja do tačke kada uzima suprotan smjer kako raste nivo obrazovanja žena. Prema LFS, razlike učešća muškaraca i žena u radnoj snazi prelaze u korist žena nakon što steknu srednje obrazovanje i više obrazovanje. Među muškarcima i ženama sa manje od osnovnog obrazovanja ili bez obrazovanja postoji razlika od 30 procentnih poena u učešću u radnoj snazi u korist muškaraca. Ova razlika se zadržava u svim grupama koje su završile osnovnu školu i srednju stručnu školu. Međutim, žene koje završe srednju školu bilježe više stope učešća u radnoj snazi (72%) od muškaraca istog nivoa obrazovanja (69%) (Slika 16). Među osobama sa višom i visokom školom, postoji mala razlika od 3 procentna poena u korist muškaraca; međutim, značajan rast učešća žena ističe pozitivne efekte obrazovanja na sposobnost i želju žena da se uključe u radnu snagu. 40 Slika 16: Učešće muškaraca i žena u radnoj snazi prema nivou obrazovanja. Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Sve više, populacija zaposlenih žena stječe više obrazovanje brže od svojih muških kolega. Razmatranje podataka iz LFS o nivou obrazovanja radne snage za muškarce i žene ukazuje da je udio žena sa višom i visokom spremom, i višim obrazovanjem u radnoj snazi povećan za 2,7 procentnih poena, sa 18,4% u 2011. na 21,1% 2013. Istovremeno, procenat žena u radnoj snazi sa osnovnim ili nižim obrazovanjem se smanjio za 1,8 procentnih poena, sa 22,8% na 21%; a broj onih sa diplomom srednje škole smanjio se sa 58,8% na 57,9%. Nasuprot navedenome, procenat muškaraca sa višom/visokom stručnom spremom u radnoj snazi povećan je samo za 0,7 procentnih poena, sa 12,7% 2011. na 13,4% 2013. Isto tako, muškarci - pripadnici radne snage koji imaju samo osnovno obrazovanje ili manje, smanjen je za samo 0,3%, sa 19,3% na 19% u istom vremenskom periodu. 3.2 Nezaposlenost 3.2.1 Stope nezaposlenosti muškaraca i žena Razlike među polovima u zapošljavanju u kontekstu ukupnog stanovništva nisu velike. Stopa nezaposlenosti za muškarce starosti 15-64 godina je 27%, samo tri procenta niža od stope nezaposlenosti žena iste starosne grupe (Slika 17). 41 Slika 17: Stopa nezaposlenosti muškaraca i žena (starosti 15-64) Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Razlika u stopi nezaposlenosti između muškaraca i žena je gotovo konstantna u različitim starosnim grupama starijim od 24 godine. Stope nezaposlenosti za muškarce i žene starosti 15-24 su jednake, na značajnom nivou od 59%, sa nultom razlikom između polova (Slika 18). Ova povećana stopa nezaposlenosti može se objasniti, između ostalog, i činjenicom da mlade osobe koje traže posao, i muškarci i žene ove starosne dobi, ne posjeduju vještine, mreže, informacije i iskustvo potrebno da se dobije posao. U starijim starosnim grupama razlike u nezaposlenosti rastu u korist muškaraca, ali ostaju relativno konstantne na nivou od 4-5 procentnih poena neovisno o starosti. Slika 18: Stopa nezaposlenosti po dobnim skupinama. Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Na razlike u nivou nezaposlenosti muškaraca i žena utječe nivo obrazovanja. Stopa nezaposlenosti žena bez obrazovanja ili samo sa osnovnim obrazovanjem je niža od stope nezaposlenosti muškaraca istog nivoa obrazovanja. Nasuprot tome, na nivou srednje stručne škole ili srednje škole i višim 42 nivoima, nezaposlenost žena pokazuje tendenciju da prelazi nivo nezaposlenosti muškaraca. Ovaj grafikon naglašava tešku situaciju u kojoj se nalaze obrazovane žene kad stupaju na tržište rada: sa povećanjem nivoa obrazovanja, žene su spremnije ili sposobnije da uđu na tržište nego muškarci sa istim nivoom obrazovanja (veće učešće u radnoj snazi); a ipak, sve im je teže doći i zadržati radna mjesta (više stope nezaposlenosti). To bi moglo ukazivati da je tržište rada donekle pristrasno prema muškarcima, na štetu izgleda mnogih obrazovanih žena koje se nadaju poslu (Slika 19). Slika 19: Stope nezaposlenosti po nivou obrazovanja Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Najisključenija grupa u smislu izgleda za zapošljavanje su Romkinje. Nizak nivo obrazovanja, ograničene mogućnosti zapošljavanja, i tradicionalni patrijarhalni vrijednosni sistem doveo je do toga da je više od 80% Romkinja nezaposleno, 9% radi u neformalnom sektoru, 7% se bavi prošnjom, a samo 2-4% žena su zaposlene u javnom sektoru 74. 3.2.2 Trajanje nezaposlenosti Nema značajne razlike u trajanju nezaposlenosti između muškaraca i žena. Mali procenat muškaraca i žena (6% oba spola) bude nezaposleno manje od tri mjeseca, a praktično jednak procenat muškaraca i žena bude nezaposleno manje od dvije godine. Nešto više žena nego muškaraca bude nezaposleno duže od dvije godine. Ovaj produženi „period čekanja“ bi mogao biti simptom ranijih nalaza da obrazovane žene trpe nezaposlenost više od muškaraca iste stručne spreme, što dovodi do toga da im treba više vremena da dobiju posao. (Slika 20). 74 UNDP, 2013. 43 Slika 20: Trajanje nezaposlenosti muškaraca i žena. Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. 3.3 Zaposlenost 3.3.1. Stope zaposlenosti Sve u svemu, postoje značajne rodne razlike u zaposlenosti prema broju stanovnika u korist muškaraca. U cijeloj zemlji, 47% aktivnih muškaraca starosti 15-64 godine su zaposleni, u odnosu na samo 29% žena (Slika 21). Ove rodne razlike se dosljedno primjećuju u različitim starosnim grupama, ali su najizraženije kod osoba starosti 45-54 godine, gdje je ova razlika čak 26 procentnih poena, za kojom malo zaostaju osobe starosti 35-44 godine, gdje je razlika također visoka i iznos 25 procentnih poena u korist muškaraca. Rodne razlike se smanjuju za mlađe i starije grupe, ali ipak postoje u korist muškaraca (Slika 21A). Obzirom na činjenicu da ne postoje značajne rodne razlike u stopama nezaposlenosti, razlike u zaposlenosti u korist muškaraca su najvjerovatnije posljedica sličnih razlika u učešću u radnoj snazi. 44 Slika 21: Stope zaposlenosti muškaraca i žena Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Slika 21 A: Zaposlenost po dobnim skupinama Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Na mogućnost žena da se zaposle pozitivno utječe povećanje nivoa obrazovanja. Rodne razlike u korist muškaraca su dosljedno visoke (između 12% i 16%) među osobama bez obrazovanja, sa osnovnim obrazovanjem ili sa diplomama srednjih stručnih škola. Međutim, ove se razlike značajno smanjuju među muškarcima i ženama sa diplomom srednje škole; a onda se ponovno javljaju među osobama sa višom i visokom spremom, gdje postoji razlika od 7 procentnih poena u korist muškaraca, što čini da su obrazovne žene jednako ili više zaposlene od muških kolega (Slika 21B). Slično utjecaju koji ima na radnu snagu, čini se da obrazovanje pozitivno utječe i na mogućnosti žena da nađu posao – uz ogradu da često duže čekaju na posao nego muškarci – do određenog nivoa 45 obrazovanja, višeg od srednjeg, gdje tržište rada više ne apsorbira toliko žena kao muškaraca. Ovo bi mogao biti pokazatelj da se muškarci češće biraju na sofisticiranije, stručnije položaje nego žene. Detaljnija podjela zaposlenosti po nivou obrazovanja i rodu može se vidjeti na (Slika 21C, Dodatak). Slika 21 B: Zaposlenost po stečenom obrazovanju Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Iako je poboljšana situacija u pogledu stručne spreme, žene često manje učestvuju na tržištu rada zbog neravnopravnih mogućnosti. Prema kvalitativnoj studiji koju je provela Svjetska banka u okviru priprema za budući izvještaj „Posao, mobilnost i rodna pitanja u Bosni i Hercegovini“; žene učestvuju na tržištu rada manje od muškaraca zbog nejednakih mogućnosti i prepreka. Među te prepreke spada veća odgovornost za domaćinstvo koja pada na žene, manje je mogućnosti za rad, malo je motivacije da žene nastave obrazovanje, teže im je pristupiti i imati u vlasništvu sredstva, ograničeno je provođenje zakonskih propisa, osim što su snažne tradicionalne socijalne vrijednosti u BiH. Za ruralne žene je tržište rada posebno teško jer je njihovo obrazovanje obično niže od obrazovanja urbanih pandana, i zbog ograničenosti usluga čuvanja djece u ruralnim područjima. Muškarci i žene se suočavaju sa nejednakim mogućnostima i često bivaju različito tretirani, iako postoje zakoni koji zabranjuju takvu diferencijaciju. Mada zakoni (Zakon o polnoj ravnopravnosti 2006., i Zakon o radu, 1999.) zabranjuju rodnu diskriminaciju kod zapošljavanja, u slučaju javnih službenika, zbog nepostojanja jasnih kriterija za mjerenje rezultata rada često se unaprjeđenja vrše na osnovu preferenci i veza menadžera. Čak i kada imaju bolje obrazovanje od muškaraca, žene teže dolaze na izvršne položaje u privatnom sektoru 75. IFC studija o „Ženama u upravnim odborima“, na primjer, pokazuje da je prosječan broj žena u odborima kompanija 1,5 u odnosu na 2,6 muškaraca. Prosječna starost žena u odborima kompanija je 51 godinu, dok je prosječna starost muškaraca 40, što pokazuje da žene moraju čekati mnogo duže da bi došle na visoke položaje. I to se dešava uprkos činjenici da žene u odborima kompanija imaju mnogo viši nivo obrazovanja i više godina iskustva (većina žena ima više od 20 godina iskustva) u odnosu na muškarce na sličnim položajima (ni jedan 75 ILO, 2011. 46 od njih nema više od 20 godina iskustva). Ova zapažanja pokazuju da muškarci imaju više prilike da ostvare bolje rezultate karijere u kompanijama nego žene, iako pri tom imaju niži nivo obrazovanja od žena. Žene koje imaju porodice često se suočavaju sa problemima u nalaženju i zadržavanju radnog mjesta zbog tradicionalnih stavova o njihovoj ulozi u društvu. Prema istraživanju koju je proveo IFC, žene u 20-im i 30-im godinama na razgovorima za posao često pitaju za bračno stanje i planove da rađaju djecu. Žene navode da kompanije smatraju žene sa djecom previše orijentirane na porodicu, a nedovoljno na karijeru. Nepostojanje ustanova za čuvanje djece i drugih usluga podrške generalno ženama sa djecom otežava da održavaju karijere. I zaista, gotovo 80% žena i 50% muškaraca koji su bili obuhvaćeni IFC anketom imaju mišljenje da kadrovske politike općenito ne podržavaju žene i njihove karijere, i da planovi razvoja karijere za žene nisu dovoljno fleksibilni da uvaže uloge i ambicije žene 76. Prema riječima jedne žene – službenice biroa za zapošljavanje u jednoj ruralnoj zajednici: „Generalno, ženama je teže naći posao. Čak i kad ih zavod za zapošljavanje pošalje, kada dođu na intervju za posao, žene su često iza muškaraca. Poslodavci uvijek pitaju žene da li su udate, da li imaju djecu. Ako nemaju, jednom će ih imati. Zato je ženama teže naći posao ” 77. Samozaposlene žene i samohrane majke su u posebno teškom položaju. Samozaposlene žene ne mogu koristiti porodiljski dopust, što bi ih prisililo da sami sebi budu poslodavci, i imali bi obavezu plaćati doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje. Samohrane majke su također jako ugrožene jer ih se većina pati da sastavi kraj s krajem, nezaposlene su i dobivaju malo ili nimalo podrške od države 78. Postojanje zakona koji brane rodnu diskriminaciju ne podržava solidna struktura koja će osigurati primjenu tih zakona 79. Politike vlade ne prate jasni propisi i zakonski mehanizmi za inspekciju, detekciju, izvještavanje i djelovanje u slučajevima nepravičnog tretmana žena na radnom mjestu 80. Na primjer, iako postoji prilično dobra pravna struktura za zaštitu zaposlenih žena tokom trudnoće i porodiljskog dopusta, provođenje je vrlo ograničeno, i kao rezultat toga, poslodavci često manipuliraju svojim zaposlenima 81. Na primjer, Zakon o radu predviđa da žene imaju pravo na punu godinu porodiljskog dopusta. Međutim, navodi govore da žene često ne dobivaju plaću dok su na porodiljskom dopustu, da su izložene pritiscima da se vrate na posao dok su na dopustu 82, a neke i ostanu bez posla ukoliko zatrudne. Dalje, puni učinak zakonskih propisa, između ostalog i porodiljskog dopusta, tek treba utvrditi. Razlike u provođenju radnog zakonodavstva, uključujući regionalne razlike, postoje. Propisi koji reguliraju porodiljski dopust zaposlenih majki prate različita pravila u različitim političkim entitetima BiH. Žene na porodiljskom dopustu ne dobivaju jednaku plaću u svim dijelovima zemlje, i plaćanje zavisi od prebivališta žene. Na primjer, u RS se plaćanja vrše iz jedinstvenog Javnog fonda za brigu o djeci, i NVO navode da žene često moraju čekati tri godine da bi dobile svoje naknade. U FBiH, nivo 76 IFC, 2013. 77 Svjetska banka, 2014. 78 CEDAW, 2010. 79 CEDAW, 2011. 80 ILO, 2011. 81 ILO, 2011. 82 Sindikati potvrđuju da se većina žena vraća na posao nakon mjesec ili dva dopusta. 47 naknada se razlikuje od područja i kantona u kojemu žive korisnici, a neki kantoni ne isplaćuju ove naknade 83. Važno je spomenuti da država nema specifične sudske mehanizme da se bavi diskriminacijom zasnovanom na polu; s druge strane, žene koje žele podnijeti prijave moraju izlaziti na kraj sa izuzetno dugim trajanjem predmeta, visokim troškovima finansiranja i teretu dokazivanja, a sve to ih u konačnici odvraća od poduzimanja pravnih radnji 84. 3.3.2 Vrste zaposlenosti U univerzumu zaposlenih osoba, velika većina muškaraca i žena su najčešće zaposleni na puno radno vrijeme, sa minimalnim razlikama u vrsti zaposlenja između muškaraca i žena. Devedeset dva procenta zaposlenih muškaraca i 90% zaposlenih žena radi puno radno vrijeme, dok 8% zaposlenih muškaraca i 10% zaposlenih žena biraju da rade pola radnog vremena (Slika 22). Kako je razmatrano u odjeljku o poduzetništvu, malo je više samozaposlenih muškaraca (24%) nego žena (22%), dok preostali muškarci i žene rade kao zaposlenici (Slika 22A). Prema HBS, procenat osoba koje su zaposlene na puno radno vrijeme se povećava za osobe u višim prihodovnim razredima i doseže vrhunac u najviših 60% stanovništva, gdje 61% muškaraca i 59% žena radi puno radno vrijeme. Isto tako, procenat rada na puno radno vrijeme se smanjuje u siromašnijim ekonomskim razredima. Više detalja o statusu i vrstama zapošljavanja po različitim prihodovnim grupama, entitetima i stepenima urbanizacije za osobe starosti 15+ može se naći u (Slika 22B, Dodatak). 83 CEDAW, 2010. 84 Ibid. 48 Slika 22: Vrste zaposlenja Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Slika 22 A: Uposlenici u odnosu na samo-zapošljavanje Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Postoji značajna rodna razlika u korist muškaraca kada se radi o boju neplaćenih radnika u porodici; međutim, procenat žena koje rade kao neplaćeni porodični radnici se smanjio tokom zadnje tri godine. LFS podaci ukazuju da je 2013. procenat žena neplaćenih porodičnih radnika dosegao nivo od oko 8% zaposlene ženske populacije, u odnosu na muškarce kao neplaćene porodične radnike, koji čine 2% muške zaposlene populacije. Međutim, zanimljivo je primijetiti da je procenat žena neplaćenih radnika smanjen sa 10,3% 2011. na 9% 2013., istovremeno kada je 49 povećan procenat zaposlenih žena sa 74,4% na 75,9% u istim godinama. S druge strane, kad se radi o muškarcima, procenat neplaćenih porodičnih radnika je ostao nepromijenjen od 2011. do 2013., uz pad procenta zaposlenih muškaraca sa 74,9% u 2011. na 73,8% 2013., i povećanjem broja samozaposlenih muškaraca sa 22,8% na 24%. Slika 23: Vrste zapošljavanja, 2013. (15-64) Zaposleni Samo-zaposleni (poljopr.) Samo-zaposl. (osim poljopr.) Neplaćeni radnik u porodici Poljopr. proizv. – vlasnik Vlasnik Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Mlađi muškarci se više angažiraju kao neplaćeni radnici u porodici, između ostalog i u poljoprivredi, nego njihove ženske kolege. Prema podacima LFS, 44,7% mladića starosti 15-24 godine rade kod kuće ili u poljoprivredi bez plaće, u odnosu na samo 5,6% žena iste starosne grupe. Ovo bi moglo odražavati činjenicu da u ovoj fazi života više djevojčica ide u školu nego dječaka. Kako stare, žene se više angažiraju od muškaraca da obavljaju neplaćeni posao u porodici, pa 44,1% žena starosti 25-44 godine, u odnosu na 40,2% muškaraca iste starosne grupe, rade na taj način. Kad se pređe 45 godina starosti, žene definitivno preuzimaju veću odgovornost za neplaćeni rad u porodici od muškaraca, gdje 50,3% žena ove starosti radi bez plaće u odnosu na samo 15% muškaraca. 50 Slika 23 A: Vrste zapošljavanja: 2013. (starosne grupe) Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Među nezaposlenim stanovništvom, rodne razlike postoje u njihovoj istoriji zapošljavanja. Konkretno, postoji rodni disparitet u korist muškaraca sa dva procentna poena razlike između zaposlenih muškaraca i žena koje su ranije imale posao, i značajnih 8 posto procentnih poena razlike između muškaraca i žena koji nikada nisu bili zaposleni. Ovo ukazuje na teškoće sa kojima se žene suočavaju na tržištu rada, posebno mlađe žene, kada traže posao. Ovaj se rezultat može učiniti kontradiktornim u odnosu na udio u nezaposlenosti koja se navodi kao status radne snage, ali ove brojke se ne mogu direktno uspoređivati. Rodne razlike u nezaposlenosti u korist muškaraca se primjećuju među pripadnicima aktivne radne snage, dok se nasuprot tome ne primjećuju rodne razlike u nezaposlenosti kada se promatra cjelokupno radno sposobno stanovništvo, gdje postoji veliki udio neaktivnih žena koje stvaraju neravnotežu, čime se smanjuju razlike. Pojava veće nezaposlenosti žena koje nikada nisu imale posao u odnosu na muškarce ostaje u svim ekonomskim grupama, ali je daleko izraženija među siromašnima i u donjih 40%. Među 51 siromašnima, 43% žena u odnosu na 23% muškaraca su nezaposleni i nemaju prethodno radno iskustvo. Isto tako, 36% žena u donjih 40% stanovništva koje nikada ranije nisu radile su nezaposlene, u odnosu na 19% muškaraca. Ovo ukazuje da je tržište rada još teže za mlade žene siromašnijeg statusa nego za one koje su bogatije, i da mladići iz siromašnijeg okruženja imaju bolje šanse da dobiju posao od žena. 3.3.3. Grana djelatnosti Muška i ženska radna snaga prikazuje različitu distribuciju po sektorima i grupama zanimanja. Sektor poljoprivrede apsorbira oko 20% zaposlenih muškaraca i 18% zaposlenih žena. Generalno, žene više rade u uslužnim djelatnostima, trgovini, profesionalnim poslovima i kvalificiranoj poljoprivredi. Samo 1 procenat žena radi u građevinarstvu i administrativnim uslugama, dok nema zaposlenih žena u oružanim snagama. Nasuprot tome, muškarci su koncentriraniji na planu zanata i srodne trgovine, proizvodnje, usluga, rukovanja postrojenjima i mehanizacijom, i građevinarstvu. Samo 2 posto muškaraca radi u profesionalnim djelatnostima i uslugama vezanim za finansije i nekretnine (Slika 24). Neki od sektora u kojima se zapošljavaju žene značajno su doprinijeli rastu ostvarenom prije globalne ekonomske krize – na kraju krajeva, to su sektori koji su doživjeli ubrzan rast, poput trgovine. Poljoprivreda, obrazovanje i zdravstvo su također dali pozitivan doprinos ekonomskom rastu prije krize. 85 Ovo ukazuje da postoje druge prepreke i negativni destimulacije za zapošljavanje žena ili za rad žena u sektorima koji bilježe rast, što čini nivo zaposlenosti niskim. Većina zaposlene radne snage radi u privatnom sektoru koji apsorbira 65% zaposlenih muškaraca i 59% zaposlenih žena. Žene obično iskazuju preference prema javnom sektoru, gdje radi 37% žena u odnosu na 30% ukupno zaposlenih muškaraca (Slika 24A). Isto se primjećuje kod većine ekonomskih grupa, osim u proizvodnom sektoru, gdje postoji veća zastupljenost žena nego muškaraca među siromašnima i najsiromašnijih 40% stanovništva. To bi moglo ukazivati da tvornice i radionice apsorbiraju značajan broj zaposlenih žena iz siromašnijeg okruženja. Više detalja o različitim privrednim granama po prihodovnim skupinama, entitetima i stepenu urbanizacije nalazi se na (Slika 24A, Dodatak). U protekle tri godine desile su se određene promjene u podjeli zanimanja muškaraca i žena u različitim sektorima privrede, međutim, žene i dalje biraju obrazovanje i put karijere koji slijedi prihvaćene uloge žena u društvu86. Prema LFS 87, u vremenu između 2011. i 2013. procenat zaposlenih žena angažiranih u uslugama povećan je sa 62,8% na 64,7%, dok je u poljoprivredi smanjen sa 20,9% na 19,2%,a udio žena zaposlenih u industriji ostao je nepromijenjen. Nasuprot tome, procenat muškaraca zaposlenih u uslugama smanjen je za 2,4 procenta, sa 44,8% u 2011. na 43,4 posto 2013.; više muškaraca rade u industriji, gdje se bilježi rast od 36,3% do 38%, dok je procenat muškaraca zaposlenih u poljoprivredi ostao gotovo konstantan. 85 Svjetska banka, Agencija za statistiku BiH, Federalni zavod za statistiku, Republički zavod za statistiku RS (2015) “Braving the Storm: Siromaštvo i nejednakost u Bosni i Hercegovini 2007-2011”. 86 CEDAW, 2010. 87 LFS daje presjek ekonomskih aktivnosti na tri sektora: poljoprivreda, industrija i usluge. 52 Slika 24: Ekonomska aktivnost muškaraca i žena Poljoprivreda i rudarstvo Proizvodnja Komunalije Građevinarstvo Trgovina Transport i ugostiteljstvo Informacije i komunikacije Finansije i nekretnine Stručna aktivnost Administrativne usluge Obrazovanje Zdravsto Ostalo Oružane snage Zakonodavci i menadžeri Profesionalci Tehničari, pridruženi profes. Službenici Uslužni radnici Kvalificirani poljopr. Zanati i srodna zanimanja Operateri postrojenja i meh. Elementarna zanimanja 53 Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Slika 24A: Javni sektor u odnosu na privatni Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. 3.3.4 Razlike u nivou plaće među polovima Postoje vidljive rodne razlike u satnici u korist muškaraca i koje su primjetne u svim nivoima obrazovanja, starosnim grupama, zanimanjima i industrijama. Uzimajući u obzir stanovništvo koje radi za platu ili dnevnicu, i ograničavajući starost na raspon 15-64 godine zbog homogenosti, rodne razlike u satnici se procjenjuju na 9% prosječnih satnica muških radnika (3,9 KM za muškarce i 3,5 KM za žene). Prateći Sliku 25 koja prikazuje nivoe obrazovanja i starosne grupe, ova razlika među polovima ostaje, i tek malo mijenja pravac u odnosu na najmlađe i najstarije starosne grupe koje su uzete u razmatranje (15-24 i 55-64). U svim privrednim granama i zanimanja ponavlja se ista pojava u korist muškaraca, uz manje nijanse. Mada po zanimanjima muškarci uvijek zarađuju više po satu nego žene, u pojedinim privrednim granama se javljaju određeni izuzeci, kao što je slučaj sa poljoprivredom i rudarstvom, nekretninama i, u značajnoj mjeri, u administrativnim službama (Slika 25A, Dodatak). 54 Slika 25: Prosječna satnica po rodu i rodne razlike iskazane kao procenat satnice za muškarce Napomena: Uzorak obuhvaća samo osobe koje rade za plaću odnosno naknadu, starosti 15 do 64 godina, i koji prijavljuju mjesečnu plaću kao kontinuiranu varijablu (ne po razredima).. Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013. Razlika među polovima se blago povećava (na 10-12 posto) kada istovremeno uzmemo u obzir razlike u primjetnim karakteristikama. Da bi se uvažilo zajedničko djelovanje više faktora, procjenjujemo linearnu regresiju logaritma nadnice, koristeći kao eksplanatorne varijable primjetne karakteristike poput starosti, obrazovanja, privredne grane ili zanimanja i pol. Rezultati pokazuju da u svim slučajevima žene dobivaju penale u plati koji se ne mogu objasniti ovim karakteristikama. Ova korigovana razlika u nadnici među spolovima oscilira između 12 posto, kada se kontroliraju razlike u starosti i obrazovanju, i 10 posto, kada se uključe sve raspoložive primjetne karakteristike (Vidi Tabelu A2 u Prilogu). Rodne razlike u nadnici možda, osim diskriminacije, odražavaju druge karakteristike vezane za rod, a koje nisu uključene u regresiju, a koje mogu biti vezane za nižu nadnicu žena. Rodne razlike u nadnici se uvelike objašnjavaju neopaženim faktorima. Zasnovano čisto na primjetne karakteristikama, žene bi trebale zarađivati više od muškaraca; međutim, neobjašnjeni faktori poništavaju taj efekat do tačke kada mu mijenjaju smjer. Izvršili smo analizu u kojoj smo pokušali objasniti razloge za ove rodne razlike primjenom Blider-Oaxaca metodologije (Blinder, 1973.; Oaxaca, 1973.) i dodajući dva filtera iz literature (svi detalji se mogu naći u Okviru 1). Nasuprot jedinstvenom okviru regresije, ova vrsta analize omogućuje različite povrate na prava i mogućnosti koje nudi društvo po rodu, čime se daje veća fleksibilnost procjene (Christofides and Michael, 2013.). Kako se vidi iz dvije kolone sasvim na lijevoj strani na Slici 26, u svim slučajevima bi žene trebale zarađivati veće nadnice od muškaraca s obzirom na njihov bolji endowment. Međutim, ovaj efekat više nego poništava značajno niži povrat na ta prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments) dobivaju žene. Najvažniji faktor kojim se mogu objasniti razlike u pravima i mogućnostima koje nudi društvo (engl. endowments) je obrazovanje (smanjuje rodne razlike), dok je najvažniji faktor koji dovodi do neobjašnjenih razlika u povratu koji se primjećuje u svim regionalnim parametrima (koji povećava rodne razlike) (Tabela 3A u Prilogu). Ovo upućuje da je najvažnija razlika u primjetnim karakteristikama muških i ženskih radnika njihov nivo obrazovanja. Uglavnom na tržištu učestvuju žene sa višim nivoom obrazovanja, za razliku od muškaraca. Međutim, zbog neopazivih faktora poput diskriminacije ili ograničenog pristupa informacijama, ovi viši nivoi obrazovanja se ne odražavaju u višim naknadama. Regionalne indikatorske varijable koje su osnova za neobjašnjene razlike ukazuju da se glavne razlike u povratu primjećuju u cijelom regionu. Prema ovoj specifikaciji, 55 regionalne indikatorske varijable možda odražavaju faktore sa strane potražnje u regiji, koji rezultiraju mnogo nižim povratom za žene. Kada se uzmu u obzir ne samo zaposleni, nego svi radno sposobni muškarci i žene, povećava se razlika u plati na štetu žena, ali ostaju rezultati razlaganja tih razlika. Korekcije zbog samo-selekcije radnika u radnoj snazi ne mijenjaju dramatično rezultate dobivene za razlike. Rezultati pokazuju da samo radnici sa čije su potencijalne naknade veće od prosjeka ulaze na tržište rada, i kod muškaraca i kod žena. Međutim, četiri desne kolone na Slici 26 predstavljaju analogne rezultate onima koji su ranije razmatrani: negativnu objašnjenu komponentu razlika u naknadama i pozitivnu neobjašnjenu komponentu razlika u naknadama. Slika 26: Razlaganje rodnih razlika u plaći korištenjem metodologije Blinder-Oaxaca Izvor: razrada osoblja Svjetske banke na osnovu Ankete radne snage BiH, 2013. Napomena: Brojevi na vrhu stupca predstavljaju veličinu jaza, prirodni logaritam satnice. Detalji metodologije prikazani u Okviru 1. Okvir 1: Primjena metodologije Blinder-Oaxaca na pojašnjavanje objašnjenih i neobjašnjenih rodnih razlika Mada su bezuvjetne razlike u satnici informativne u svrhu identificiranju šablona na tržištu rada, možda su posljedica razlika u primjetnim varijablama, kao što je obrazovanje ili iskustvo, ili su produkt razlika neprimjetnih karakteristika kao što je diskriminacija na tržištu rada, različiti nivoi neprimjetnih sposobnosti (npr. motivacije, samopouzdanja), ili različitih mogućnosti da dođu do bolje plaćenih radnih mjesta (npr. mreže, informacije). Iz ovih razloga, izvršili smo analizu u kojoj smo pokušali razotkriti izvor zapaženih rodnih razlika, primjenjujući metodologiju Blinder Oaxaca (Blinder, 1973; Oaxaca, 1973), tj. metodologiju koja razlaže razlike na objašnjeni i neobjašnjeni dio. Objašnjeni dio kazuje koliki dio razlika je posljedica prava i mogućnosti koje nudi društvo (engl. endowments) (obrazovanja, iskustva ili regionalne lokacije), dok neobjašnjeni dio odražava ostatak. Odlučili smo uključiti dva filtera u metodologiju (vidjeti Jann, 2008.). Prvo, izvršili smo dva skupa razlaganja, gdje smo u jednom koristili povrate muškaraca, a u drugom povrate žena. Čineći to ne pretpostavljamo da jedan set povrata ne sadrži pristranost zbog neprimjetnoga i možemo analizirati komponente tih razlika i iz perspektive žena koje dobivaju povrate kao i muškarci, i iz perspektive muškaraca koji dobivaju povrate kao žene. Drugi uključeni filter je da smo izvršili korekciju regresije zarada tako što smo uključili inverzni Millsov omjer za učešće radne snage, nakon čega su uslijedila dva koraka Heckmanove metodologije (Heckman, 1979.). Intuicija kod korištenja ove druge modifikacije je da se dobiju procjene koje su reprezentativne za cjelokupno radno sposobno stanovništvo s obzirom na dobro poznatu činjenicu da muškarci 56 i žene vrše samo-selekciju kod učešća na tržištu rada. Rezultati su prikazani na Slici 26. Četiri stupca sasvim lijevo predstavljaju rezultate razlaganja bez korekcije selekcione pristranosti, dok četiri stupca desno uključuju tu korekciju. U svakoj od ovih grupa dva stupca sasvim lijevo predstavljaju rezultate iz prve specifikacije koji su korišteni za modeliranje zarada, koja se zasniva samo na starosti, obrazovanju i području stanovanja. Ovaj model nazivamo Modelom ljudskog kapitala (HK). Dva stupca sasvim desno predstavljaju unaprijeđenu verziju ovog modela, koja osim već spomenutih varijabli uključuje i zanimanje, sektor djelovanja i karakteristike zauzete pozicije (nadzorna uloga, stalni radni odnos ili puno radno vrijeme). Ovaj model se naziva Model HK i Potražnja II. Nazivi „Muškarci“ i „Žene“ pokazuju koji su parametri korišteni za izgradnju protučinjenica. I na kraju, inverzni Millsov omjer je zasnovan na modelu učešća u radnoj snazi koji uključuje obrazovanje, starost, regiju, sastav domaćinstva, i specifikacije zarade po osnovu rada i radnog statusa drugih članova domaćinstva (detalje potražiti Tabelu A4 u Prilogu). Testirane su druge specifikacije za model učešća radne snage, u skladu sa Gamberoni i Posadas (2013), ali endogeni interes za korištene varijable i korištenje sličnih rezultata kod korištenja komparabilnih specifikacija naveli su nas da fokusiramo raspravu samo na ovdje predstavljene procjene. Rezultati procjena učešća u zaradi i radnoj snazi mogu se naći u Tabelama A3 i A4 u Prilogu. Prvi stupac lijevo na Slici 26 pokazuje da se objašnjeni dio razlike smanjuje razliku do tačke reverzibilnosti, ali to je gotovo polovica veličine neobjašnjene razlike, koja djeluje u suprotnom pravcu. Ove objašnjene razlike se procjenjuju kao razlike u pravima i mogućnostima koje nudi društvo (engl. endowments) između muškaraca i žena, „vrednovan“ povratom za muškarce za svaku karakteristiku. Pod pretpostavkom da je povrat pozitivan, negativne objašnjene razlike znače da žene imaju veće endowment. U drugom stupcu, razlike se „vrednuju“ kao porati za žene, i rezultati su slični, mada su manje magnitude. Neobjašnjeni dio na prvom stupcu se zasniva na „vrednovanju“ endowmenta žena istom razlikom između povrata. U oba slučaja, razlike idu u korist muškaraca i značajne su u veličini, što signalizira da po ovoj specifikaciji muškarci ostvaruju mnogo veći povrat na svoje endowment nego žene. Treći i četvrti stupac predstavljaju rezultate koji uključuju i faktore potražnje u jednačinu zarada (zanimanje, sektor, pozicija). Rezultati trećeg stupca ukazuju da kad se u obzir uzme dodatni faktor potražnje, razlike u endowment idu u korist muškaraca. Međutim, pošto dodani faktori potražnje izlaze iz tržišne ravnoteže, oni mogu odražavati negativne uslove u kojima se nalaze žene na tržištu rada (npr. muškarci se koncentriraju na zanimanja sa većim povratom), pa stoga ne iznenađuje što se primjećuju razlike prema ženama. Neobjašnjeni dio istog stupca ukazuje na veći povrat za muškarce, ali sada uzimajući u obzir dodane karakteristike. Ova dva rezultata impliciraju da se muškarci koncentriraju u kategorijama gdje dobivaju najveći povrat, pa u prosjeku u svim kategorijama zarađuju više. Četvrti stupac, nasuprot tome, oslikava rezultat koji više u skladu sa prvim i drugim stupcem za neobjašnjeni jaz. Razlog za razlike u objašnjenim razlikama između trećeg i četvrtog stupca su povrati koji su korišteni za vrednovanje razlika u endowment. Objašnjenje ovih rezultata je da se kod oba pola primjećuje veći povrat u kategorijama u kojima su koncentrirani, ali gledano ukupno, muškarci imaju u prosjeku veći povrat. Na primjer, jedan od najvećih opaženih povrata za muškarce je u kategoriji zanimanja „zanati i srodna trgovina“, gdje se nalazi i najveća koncentracija zaposlenih muškaraca (21% nasuprot 6% žena) Za žene, kategorija u kojoj ostvaruju najveći povrat su profesionalci, koja također ima visoku koncentraciju zaposlenih žena (18% nasuprot 9% za muškarce). Stoga veća koncentracija muškaraca nego žena u „zanatima i srodnom trgovinom“ (razlika od +15%) „vrednovana“ visokim pozitivnim povratom za muškarce dovodi do pozitivnog objašnjenih razlika, dok veća koncentracija žena u „profesionalcima“ (razlika od -9%) vrednovana visokim pozitivnim povratom za žene dovodi do negativnih razlika. Za ostale kategorije, razlike u koncentraciji i magnitude povrata su manje, što dovodi do veličine objašnjenih razlika koje su posljedica slučajeva kao što su opisani. Međutim, pošto su u prosjeku povrati za muškarce veći, neobjašnjene razlike uvijek na kraju budu pozitivne. 57 3.4 Žensko poduzetništvo Žensko poduzetništvo je i dalje uglavnom nedovoljno razvijen sektor u BiH. Osim činjenice da je broj malih, srednjih i mikro poduzeća po glavi stanovnika u BiH najniži u regiji istočne Evrope, samo- zapošljavanje je među građanima BiH, posebno ženama, izuzetno nisko. 88 Nedostatak motivacije kod žena da postanu poduzetnice mogao bi biti posljedica velike preference za formalnu zaposlenosti u javnom sektoru - naslijeđe komunističke ere – koje garantira stabilnost; nedovoljne dostupnosti i povjerenja u usluge podrške, kao što je briga za djecu, porodiljski dopust i beneficije ukoliko započnu vlastiti posao 89; i u društvenom okruženju koje još nije naviklo i ne potiče žene da pokrenu vlastite poslovne inicijative. Muškarci su mnogo češće vlasnici i rukovodioci firmi. Prema BEEPS bazi podataka, procenat firmi čije su vlasnice žene je 27,3%, što je ispod ECA prosjeka od 33%, sa malim razlikama prema veličini firme. Žene u BiH imaju nešto veće šanse da budu najviši rukovodioci u firmi, pošto je procenat firmi gdje su najviši rukovodioci žene 24,2%, što je nešto iznad ECA prosjeka od 21,3%. Šanse žena da postanu najviši rukovodioci su mnogo više u firmama srednje veličine (29,2%), mnogo veće od ECA prosjeka, i u manjim firmama (22,5%). Kao što je i očekivano, izgledi da žena bude zaposlena na mjesto najvišeg rukovodioca su mnogo veće kad se radi o firmi u vlasništvu žene nego kad je firma u vlasništvu muškarca. Međutim, udio žena-menadžera je i dalje niži od ECA prosjeka. Slika 27: Procenat žena najviših rukovodilaca u odnosu na muškarce uz učešće žena u vlasništvu 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 Top Manager Female Top Manager Male Bosnia and Herzegovina Europe and Central Asia Izvor: BEEPS (EBRD i Svjetska banka, 2009.). Napomena: Rezultati preuzeti sa http://www.enterprisesurveys.org/. 88 Mi-Bospo, IFC, 2008. 89 Ibid. 58 Druge teškoće sa kojima se suočavaju žene koje žele testirati vlastite poslovne ideje uključuju ograničene vještine, samopouzdanje, i nepovoljno poslovno okruženje. Žene se suočavaju sa tradicionalnim pojmovima o odgovarajućoj ulozi žene u društvu i nevidljivog otpora da budu glavni generatori prihoda koji im stvara prepreke kod otvaranja vlastite firme. Ograničena obuka i vještine žena na planu finansijskog upravljanja, marketinga i informatike, koje su potrebne za vođenje posla, smanjuju njihovo pouzdanje u sposobnost da uspješno vode firmu 90. Prema „Izvještaju o poslovanju“ grupacije Svjetske banke iz 2008. (Doing Business Report), BiH je pala sa 95. na 105. mjesto zbog usporavanja reformi u zemlji. Mada ovaj trend pogađa sve vlasnike firmi, učinak je opipljiviji u odnosu na žene zbog manje veličine njihovih firmi i ograničenosti njihovog kapaciteta u nepovoljnom okruženju 91. Mada država nudi nekolicinu programa i finansijskih resursa kao podršku ženskom poduzetništvu, oni nisu uvijek implementirani i iskorišteni. Na primjer, 2008. su žene iskoristile tek 4% resursa koje je vlada alocirala za žensko poduzetništvo u FBiH 92. S obzirom na ograničenu obuku žena i manju veličinu njihovih firmi, ženama je teže ispoštovati vladine procese poput plaćanja poreza, dobivanje licence na različitim nivoima birokracije 93. Dalje, visoki nivo decentralizacije i fragmentacije vlade koji postoji u BiH čine nastojanja za pokretanje takvih projekata kompleksnijim za poduzetnike općenito, a konkretno za žene. Iako postoje višestruke prepreke, među ženama u BiH raste interes da se bave poduzetništvom. Ograničene ekonomske prilike i sve veće siromaštvo povećavaju motiviranost žena, posebno žena koje su na čelu domaćinstva, da razmotre mogućnost poduzetništva kao načina ostvarivanja prihoda. U periodu od 1998. do 2002., procenat žena koje su izrazile interes da pokrenu vlastitu firme povećan je sa 18% na 66%. I zaista, teret vođenja domaćinstva koji nose žene su često razlog zbog kojeg one napuštaju redovni posao i odlučuju se da budu same sebi šef. Međutim, žene manje vremena provode vodeći svoju djelatnost nego njihovi muški kolege (29,2 sata sedmično za žene, u odnosu na 46,9% za muškarce) zbog toga što je njihovo vrijeme izloženo dodatnim pritiscima obaveza u domaćinstvu. S obzirom na njihovo ograničeno iskustvo, kapital i mogućnosti, firme u vlasništvu žena se obično bave trgovinom, rukotvorinama i uslugama. Vlade u BiH, donatori i nevladine organizacije stoga trebaju veću pažnju posvetiti jačanju njihovih vještina poslovanja i upravljanja; izgradnja mreža ženskih organizacija i poslovnih žena kao podršku potencijalnim poduzetnicama; olakšavanju dobivanja kredita za žene; širenju informacija o tome kako pristupiti finansijskim tržištima; i podizanju svijesti o uzorima – ženama poduzetnicama koje su uspjele uprkos društvenom sistemu vrijednosti i birokratskim preprekama. 90 CEDAW, 2010. 91 Svjetska banka, 2008. 92 Mi-Bospo, IFC, 2006. 93 Mi-Bospo, IFC, 2008. 59 POGLAVLJE 4: ZAKLJUČCI I PREPORUKE ZA POLITIKE Iako je postignut napredak u određenim područjima rodne jednakosti, u Bosni i Hercegovini se ipak primjećuju razlike. Regulatorni okvir za rodnu jednakost je osnažen usvajanjem više temeljnih politika ravnopravnosti polova, kao i naporima da se rodna ravnopravnost uvede u javne politike u kreiranju politika i u budžetiranju. Vlade i drugi akteri, uključujući civilno društvo i međunarodnu zajednicu, radili su na zagovaranju principa rodne jednakosti, zaštiti od diskriminacije na osnovu pola, sprječavanja rodno zasnovanog nasilja, i promoviranja vrijednosti rodne ravnopravnosti u društvu BiH. Međutim, rodne nejednakosti u određenoj dimenziji i dalje postoje. Koristeći okvir Izvještaja o razvoju u svijetu (World Development Report) 2012. o Rodu i razvoju, ova nacionalna rodna procjena ima za cilj dati pregled najvažnijih rodnih razlika u endowment, pristupu ekonomskim mogućnostima i zastupanju u Bosni i Hercegovini. Analiza sugerira da, iako su postignuti značajni napreci u područjima poput obrazovanja i zdravstva, BiH u budućnosti treba kapitalizirati povećani pristup žena obrazovanju i olakšati njihov pristup tržištu rada. Razlike u zapošljavanju i učešću na tržištu rada u korist muškaraca su u BiH značajne, i pojavljuju se usred raširenih patrijarhalnih normi, diskriminatornih praksi zapošljavanja, i prepreka ostvarivanju pristupa produktivnim inputima. Izgradnja aktivnijeg i inkluzivnijeg tržišta rada u BiH je od posebnog značaja za jačanje izgleda za rast ove zemlje i za unaprjeđenje standarda života, posebno za one koji su slabijeg materijalnog stanja. Dodatna ograničenja sa kojima se suočavaju žene uključuju rodno zasnovano nasilje i poboljšani zdravstveni standardi. U svim slučajevima posebnu pažnju treba posvetiti društvenoj i ekonomskoj inkluziji Romkinja. Odluke o politikama se trebaju fokusirati na prevazilaženje ograničenja u pristupu ekonomskim prilikama Brojni programi u BiH imaju za cilj da ženama omoguće bolji pristup zaposlenju. Pregled dostupnih dokaza o programima čiji je cilj unaprjeđenje ekonomskog osnaživanja žena otkriva da veći dio napora (90% od 70 identificiranih projekata) se fokusira na jačanje kapaciteta žena da nađu posao, da se samo-zaposle i da počnu razvijati vlastitu poslovnu djelatnost. 94 Ovaj pregled pokazuje da ima još prostora da se bolje razumije šta je u stvari uspješno u prevazilaženju rodnih razlika na tržištu rada, da se unaprijedi koordinacija među akterima, i da se uklone ključne prepreke sa kojima se žene suočavaju kada traže posao. Mada ova rodna procjena može dati širi politički pravac za identificiranje i rješavanje rodnih razlika, potrebno je izvršiti dublje analize kako bi se popunile praznine u razumijevanju i definirala konkretnija politička agenda. Ipak, iz regionalnog izvještaja o radnim mjestima za Evropu i centralnu Aziju mogu se izvući neka relevantna iskustva 95 kako bi se istražila neka od ključnih područja politika za izgradnju inkluzivnijeg i kvalitetnijeg tržišta rada, gdje su rodne nejednakosti najuočljivije u BiH. Osim ponovnog pokretanja rasta i poticanja otvaranja novih radnih mjesta, politike se trebaju fokusirati na (i) potencijalne destimulacije za rad i zapošljavanje žena; (ii) razlike u obrazovanju i vještinama, i (iii) prepreke za rad i zapošljavanje žena. 94 Svjetska banka (2015) “What works for women in BiH”. 95 O. Arias, C. Sánchez Páramo, and others, Back to Work: Growing with Jobs in Europe and Central Asia (Washington, DC: World Bank, 2014). 60 Potencijalne destimulacije za rad i zapošljavanje žena Propisi, porezi, sistem socijalne zaštite mogu destimulirati rad i zapošljavanje žena. Potrebno je uložiti dodatne napore da bi se bolje razumjela uloga propisa – uključujući odredbe o porodiljskom dopustu – u zapošljavanju žena. Osim toga, porezni i sistem socijalne zaštite također imaju kritičnu ulogu u stvaranju pravih poticaja za žene i druge potencijalne radnike da se uključe na tržište rada. Dokazi koje nude Arias et al (2014.) ukazuju da združeno djelovanje destimulacije poreza na rad i sistema socijalne zaštite BiH imaju potencijal da drže osobe izvan formalnog zaposlenja, bilo kao neaktivne ili nezaposlene. Ove destimulacije su posljedica visokih implicitnih poreznih stopa koje obuhvaćaju i porez na rad i ranije socijalne beneficije kod preuzimanja formalnog zaposlenja. Uzeti zajedno, porez na rad i socijalna zaštita mogu učiniti da trošak izlaska iz neaktivnosti ili nezaposlenosti bude veći za žene, jer su one više zastupljene među radnicima sa niskom platom i radnicima sa skraćenim radnim vremenom. Potreban je dodatni uvid u ovu materiju. Potencijalne destimulacije za rad žena mogu također biti posljedica toga što one dobivaju niže naknade u odnosu na jednako kvalificirane muške kolege. Obrazovanje i vještine Ostvaren je značajan napredak u prevazilaženju rodnih razlika u obrazovanju, gdje su rezultati koje postižu žene često bolji od onih koje ostvaruju muškarci. Međutim, osim što pripremaju žene sa snažnim općim kognitivnim vještinama potrebnim za tržište rada, naglasak se također treba staviti i na kvalitetu obrazovanja i razvoj potrebnih društveno-emocionalnih ili „mekih“ vještina i kod muškaraca i kod žena koje poslodavci cijene i traže. Na primjer, aktualne aktivnosti na Kosovu i u Srbiji kroz STEP Skills Measurement Program Svjetske banke (STEP) može pomoći u informiranju o alatkama koje su pogodne za popunjavanje ove praznine u znanju. STEP prikuplja podatke relevantne za politike ako bi omogućio bolje razumijevanje potrebnih vještina na tržištu rada, vezama prema unatrag između stjecanja vještina i postignuća u obrazovanju, osobnosti i društvenog porijekla, i vezama prema naprijed između stjecanja vještina i životnog standarda, smanjenja nejednakosti i siromaštva, socijalne inkluzije i ekonomskog rasta. Na Kosovu i u Srbiji, komponenta STEP-a koja se odnosi na anketu zapošljavanja uvela je snažnije rodne parametre kojima obuhvata bogatije informacije o rodnim razlikama u vještinama, uključujući i percepciju poslodavaca o razlikama u vještinama između muškaraca i žena. Prepreke radu Osim potencijalnih teškoća koje su posljedica destimulacije i vještina, žene se suočavaju i sa preprekama kao što su nedostatak brige za djecu i fleksibilnih radnih aranžmana, što ih ograničava u ostvarivanju pristupa ekonomskim prilikama. Nepostojanje ustanova za čuvanje djece – posebno u ruralnim područjima – kao i nedovoljnost fleksibilnih radnih aranžmana općenito otežavaju većini žena koje imaju djecu da očuvaju karijeru. Gotovo 80% žena obuhvaćenih jednom anketom IFC-a navodi da kadrovske politike općenito ne podržavaju žene i njihove karijere, i planovi razvoja karijere nisu dovoljno fleksibilni da usklade i omoguće razne uloge i ambicije žene. 92% zaposlenih muškaraca i 90% zaposlenih žena radi puno radno vrijeme. Nepostojanje dostupnih usluga podrške, kao što su ustanove za čuvanje djece i beneficija za samo-zaposlene također doprinose nedovoljnoj razvijenosti ženskog poduzetništva u BiH. Aktualne aktivnosti Svjetske banke u BiH uključuju anketu za procjenu potreba obitelji sa djecom za brigom, i popunjavanje praznina u znanju o tome kako 61 žene koriste vrijeme koje im je na raspolaganju – jer muškarci i žene često različito doprinose obavezama u domaćinstvu. Osim toga, u okviru ovih aktivnosti izvršena je procjena ponude i potražnje za uslugama čuvanja djece u BiH kako bi se bolje razumjelo kakve su vrste usluga dostupne domaćinstvu, njihovu kvalitetu, cijenu i dostupnost. Ograničen pristup informiranju, mrežama i produktivnim inputima su također prepreke sa kojima se suočavaju žene u BiH kod stupanja na tržište rada. Slabiji angažman žena na tržištu rada može rezultirati začaranim krugom nedostatka informacija i mreža, što im sa svoje strane ograničava mogućnost nalaženja i zadržavanja posla. Kroz suradnju sa NVO i MFI država može raditi na razvoju grupa za podršku koje će povezivati žene-poduzetnice, pružati usluge za unaprjeđenje poslovnih i financijskih vještina žena, kao i podizati svijest o uspješnim poslovnim ženama i njihovim pričama o uspjehu. Osim toga, potrebno je uložiti napore da se poveća pristup žena kreditima. Stavovi i društvene norme – uključujući i direktnu diskriminaciju – mogu imati snažan utjecaj na odluke vezane za tržište rada i na prilike za žene. Preovlađujuće društvene norme o tradicionalnoj ulozi žena značajno otežavaju većini žena da se probiju u profesionalna područja koja se smatraju pogodnijima za muškarce. Paralelna analiza zasnovana na kvalitativnim anketama ukazuje na prepreke sa kojima se žene suočavaju u vezi sa društvenim normama. 96 Ovo doprinosi ranoj polnoj segregaciji na poljima studija, i u konačnici se manifestira u polnoj segregaciji sektora zanimanja, kao što je navedeno u ovoj bilješci. Tradicionalni stavovi i norme u dosta slučajeva mogu spriječiti žene da dospiju na više položaje gdje se donose odluke. Na jednom sveobuhvatnijem nivou, država treba razviti cjeloviti mehanizam uvođenja rodne ravnopravnosti u javne politike koji će uskladiti različite zakone koji se bave diskriminacijo, osigurati punu integraciju žena na različitim nivoima hijerarhije i garantirati ravnopravan tretman sa muškarcima na svim frontovima. Postoji potreba za razvojem sistema za prijavu diskriminacije, kao i jasnog skupa pokazatelja u odnosu na koje će biti moguće mjeriti učinak mehanizma za uvođenja rodne ravnopravnosti u javne politike na žene, pored toga što će osigurati kažnjavanje svih oblika diskriminacije. Sveobuhvatna agenda politike će također uključivati fokus na nasilje u obitelji, zdravstvene standarde i Romkinje Nasilje u obitelji je i dalje ozbiljan i raširen problem koji pogađa žene u BiH. Država i NVO koje rade sa ženama trebaju podizati svijest o nasilju u porodici, proširiti usluge koje pružaju podršku ženama- žrtvama zlostavljanja, i unaprijediti rad policije i zdravstvenih službi koje prihvaćaju takve žene. Osim toga, postoji potreba da se dodatno obuče policijske snage i zdravstveni radnici o tome kako da se odnose prema prijavama nasilja i kako da ostvaruju interakciju sa žrtvama, uz istovremenu eliminaciju stigme koja se veže za prijavu slučajeva zlostavljanja. Iako su ostvareni značajni napreci u zdravstvenim ishodima, postoji još prostora za unaprjeđenja u standardima kad se radi o neprenosivim bolestima i opcijama reproduktivnog zdravlja. Zdravstveni standardi u BiH se mogu unaprijediti organiziranjem kampanja i pokazivanjem uzora koji promoviraju zdrave stilove života i povećanjem svijesti o negativnom utjecaju nezdravih navika poput pušenja, nedovoljno kretanja i konzumiranja alkohola. Univerzalni pristup reproduktivnim uslugama i metodama planiranja obitelji, kao i eliminacija stigme koja se veže za sredstva za kontracepciju su od 96 Kvantitativna analiza Svjetske banke o ekonomskoj mobilnosti, tržištu rada i rodnim pitanjima u BiH. 62 krucijalnog značaja za smanjenje procenta adolescentnih trudnoća i osiguranje reproduktivnog zdravlja svih žena u BiH. Ipak, postoji potreba za dodatnim podacima i razumijevanjima razlika u pristupu zdravstvenoj zaštiti koji je vezan za pol. BiH se posebno treba pozabaviti socijalnom i ekonomskom isključenosti Romkinja. Romkinje su i dalje najugroženija grupa s obzirom na dvostruki teret koji nose – rodnog i manjinskog statusa. One uglavnom imaju najniži nivo obrazovanja, ograničene mogućnosti zapošljavanja, i žive u vrlo tradicionalnom sistemu patrijarhalnih vrijednosti. Česta pojava nasilja u obitelju u populaciji Roma je posebno dubok problem koji zahtijeva podršku države, policije i NVO. U budućnosti, ključna stvar je da se promovira javna diskusija i da se nastave popunjavati postojeće praznine u poznavanju izazova i da se razviju konkretna rješenja koja će promovirati ravnopravnost spolova u BiH, koristeći pri tom tekuće napore koje vrše Vlada, međunarodne organizacije, civilno društvo i drugi akteri. 63 LITERATURA Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, 2010. „Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini 2010-2013”. Može se naći online na: http://www.peacewomen.org/assets/file/bosniaherzegovina_nationalactionplan_2010.pdf Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine and EUPM, “Women in Politics: Condition in Bosnia and Herzegovina”, 2010. Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, “Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine 2013-2017”. Objavljeno u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ br. 98/13. Može se naći online na: http://arsbih.gov.ba/?project=gender-action-plan- of-bosnia-and-herzegovina Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice of BiH, 2013. “Studija rasprostranjenosti nasilja nad ženama ”. http://www.vladars.net/sr-SP- Cyrl/Vlada/centri/gendercentarrs/media/vijesti/Documents/prevalency_study.pdf Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2013. “Anketa radne snage ”. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2011: „Anketa budžeta domaćinstava“. Bakšić-Muftić, Jasna i suradnici 2003. “Socio-Economic Status of Women in BiH: Analysis of Results of a Star Pilot Survey.” World Learning STAR Network. Jez, Sarajevo. Blinder, A. S. 1973. Wage discrimination: Reduced form and structural estimates. Journal of Human Resources 8: 436–455. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Mart 2013. “Strategija borbe protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini 2013-2015”. Može se naći online na: http://crs.org/bosnia-herzegovina/protection- from-trafficking/ CEDAW, 2011. “Consideration of Reports submitted by States Parties under Article 18 of the CEDAW, Combined Fourth and Fifth Periodic Report of States Parties, Bosnia and Herzegovina”. Dostupan online na: http://www2.ohchr.org/english/bodies/cedaw/docs/CEDAW.C.BIH.4-5.pdf Christofides, L. N., & Michael, M. (2013). Exploring the public-private sector wage gap in European countries. IZA Journal of European Labor Studies, 2, 1-53. EBRD i Svjetska banka (2009.). EBRD-Svjetska banka: anketa poslovnog okruženja i rezultata poduzeća (Business Environment and Enterprise Performance Survey -BEEPS). EBRD i Svjetska banka (2011). The Life in Transition survey II. 64 European Commission, Commission Staff Working Document. “Bosnia and Herzegovina 2013 Progress Report”, Brisel, Oktobar 2013. Može se naći online na: http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2013/package/ba_rapport_2013.pdf Gamberoni, Elisa and Josefina Posadas (2013) Gender gaps on labor market outcomes in FYR Macedonia. Participation, Unemployment and Wage Gaps 2007-2011. Svjetska banka. Fotokopija. Global Rights, Partners for Justice, 2004. ‘Shadow Report on the Implementation of CEDAW and Women’s ‘Human Rights in Bosnia and Herzegovina’. Dostupno online na: http://www.iwraw- ap.org/reIzvors/pdf/Bosnia&Herzegovina_SR.pdf Hasibović, Sanin. November 19, 2007, “Country Report Bosnia and Herzegovina: Executive Summary”. Može se naći online na: http://typo3.univie.ac.at/uploads/media/Executive_Summ_BiH_02.pdf Heckman, J. J. 1979. Sample selection bias as a specification error. Econometrica 47: 153–161. Helsinki Citizens' Assembly Banja Luka, Project Links for Change: Support to the Implementation of Gender Equality Law in BiH, Report for 2009: "Discrimination against Women in the Workplace", January 2010, verzija na lokalnom jeziku dostupna na http://www.hcabl.org/images/stories/pdf/partnerstvo.pdf; Međunarodna finansijska korporacija (IFC), Maj 2013. “Women on Corporate Boards in Bosnia and Herzegovina, FYR Macedonia and Serbia”. http://www.ifc.org/wps/wcm/connect/region__ext_content/regions/europe+middle+east+and+nor th+africa/publications/women+on+corporate+boards+in+bosnia+and+herzegovina,+fyr+macedonia+ and+serbia International Labor Office (ILO), Bureau for Gender Equality, 2011. “Gender and Employment in Bosnia and Herzegovina-A Country Study”. Jann, 2008 The Blinder–Oaxaca decomposition for linear regression models. The Stata Journal 8, Number 4, str. 453–479 LAATIKAINEN T, HAUKKALA A, RAVLIJA J, OMANIC J, FILIPOVIC-HADZIOMERAGIC A, VILIC-SVRAKA A, MULAOMEROVIC M, ZELJKO M. Istraživanje faktora rizika za neprenosive bolesti, Federacija BiH 2002 (Federalni zavod za javno zdravstvo, Sarajevo/Mostar, 2003). MI-BOSPO i Međunarodna finansijska korporacija (IFC), 2008. “Glasovi žena- poduzetnica u Bosni i Hercegovini ”. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, 2008. “Akcioni plan za zapošljavanje, stanovanje i zdravstvenu zaštitu ”. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i suradnici, Multiple Indicator Cluster Survey (MICS), Bosnia and Herzegovina: Roma Survey, Final Report, 2011–2012. 65 Narain, Sushma, 2009. ‘Gender, entrepreneurship and Access to Finance’, United Nations Economic Commission for Europe and World Bank Institute. Dostupan online na: https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&Izvor=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=0CCsQFjAA&url =http%3A%2F%2FsitereIzvors.worldbank.org%2FEXTGENDERSTATS%2FReIzvors%2F32373351291150268507% 2Fmod8_Gender_entrepreneurship_and_access_to_finance.ppt&ei=bwVbU5GiNqH62gW_1YG4Bg&usg=AFQj CNGDuKiS3Ak_vWid384r26KSwDdJjg&sig2=qIx3EgzIaYKr_ecVhnRPZg&bvm=bv.65397613,d.b2I Oaxaca, R. 1973. Male–female wage differentials in urban labor markets. International Economic Review 14: 693–709. OECD iLibraary, 2012. ‘Health at a Glance: Europe 2012’. http://www.oecd- ilibrary.org/sites/9789264183896-en/01/08/index.html?itemId=/content/chapter/9789264183896- 11-en Organization for Security and Cooperation in Europe (OECD), Mission to Bosnia and Herzegovina. ‘Women in Local Elections’. http://www.oscebih.org/Default.aspx?id=130&lang=EN Petric, Alexandra i suradnici October 2010. ”Alternative Report on the Implementation of CEDAW and Women’s Human Rights in Bosnia and Herzegovina”. Supported by CARE International in B&H, UNIFEM, and Fondation Open Society Institute (Zug). Može se naći online na: http://www.unitedwomenbl.org/docs/CEDAW2010eng.pdf Sattar, S. 2011. “Opportunities for Men and Women in Emerging Europe and Central Asia”, Svjetska banka. http://sitereIzvors.worldbank.org/ECAEXT/ReIzvors/258598322580725430/WB_genderReportFINAL. pdf UNDP, 2006. “At Risk: Roma and the Displaced in Southeast Europe”. http://europeandcis.undp.org/uploads/public/File/rbec_web/vgr/vuln_rep_all.pdf UNDP, 2013. “Progress towards the Realization of Millennium Development Goals in Bosnia and Herzegovina”. http://www.ba.undp.org/content/bosnia_and_herzegovina/en/home/library/mdg/- napredak-u-realizaciji-milenijumskih-razvojnih-ciljeva-u-bih-20/ UNFPA, 2014. ‘Population Brief Bosnia and Herzegovina’ http://www.unfpa.ba/stranica/population- brief-bosnia-and-herzegovina UNICEF and TransMonee (Monitoring the Situation of the Women and Children in Central and Eastern Europe and the Commonwealth of Independent States-CEE/CIS). TransMonee Database. 2013. Može se naći online na: http://www.transmonee.org/ WHO, 2013. ‘Bosnia and Herzegovina Country Assistance Strategy At a Glance’. Dostupno na: http://www.who.int/countryfocus/en/ WHO Global Health Observatory Data Repository, 2013. Bosnia and Herzegovina. Može se naći online na: http://apps.who.int/gho/data/node.country.country-BIH?lang=en 66 WHO Regional Office for Europe, European Health for All Database, 2014. Bosnia and Herzegovina. Svjetska banka. 2007a. Doing Business in 2008. Svjetska banka, Washington, DC Svjetska banka, 2014. ‘Land and Gender: Improving Data Availability and Use in the Western Balkans’. Svjetska banka. “World Development Indicators,” Washington DC Svjetska banka, u pripremi. Radni naslov: “World Bank Report on Jobs, Mobility and Gender in Bosnia and Herzegovina”. Svjetska banka, Global FINDEX (Global Financial Inclusion Data). http://databank.worldbank.org/data/views/variableselection/selectvariables.aspx?Izvor=global- findex-(global-financial-inclusion-database) 67 Prilog Tabela A1: Distribucija stanovništva po rodu MUŠKARCI ŽENE UKUPNO TOTAL 100.0 100.0 100.0 GORNJIH 60% 59.4 60.6 60.0 DONJIH 40% 40.6 39.4 40.0 NE-SIROMAŠNI 84.8 85.5 85.2 SIROMAŠNI 15.2 14.5 14.9 FEDERACIJA BIH 64.4 64.6 64.5 REP. SRPSKA 33.5 33.4 33.5 DISTRIKT BRČKO 2.1 2.1 2.1 RURALNO 60.1 58.0 59.0 URBANO 39.9 42.0 41.0 68 Slika 1A: Rodna pripadnost glave domaćinstva po entitetima i stepenu urbanizacije Slika 2A: Rodna distribucija izbjeglica po entitetima i stepenu urbanizacije (15+) 69 Slika 2B: Rodna distribucija interno raseljenog stanovništva (15+) (a) Po prihodovnim grupama i grupama siromaštva (b) Po entitetu i step. urbanizacije Slika 5A: Pohađanje škole: ne-pohađanje po entitetima i stepenu urbanizacije (a) Osnovno (7-15) (b) Srednje (16-19) Slika 6A: Stečeno obrazovanje po ekonomskim skupinama (25+ god.) (a) Gornjih 60 procenata (b) Donjih 40 Procenata Nekvalificirani Nekvalificirani 4 razreda osnovne škole 4 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole Srednja ili druga trogodišnja škola Srednja ili druga trogodišnja škola Sednja škola, 4/5 godina Sednja škola, 4/5 godina VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. radnik radnik Univerzitet ili akademija Univerzitet ili akademija Specijalizacija, magistar ili doktor Specijalizacija, magistar ili doktor 70 (c) Ne-siromašni (d) Siromašni Nekvalificirani Nekvalificirani 4 razreda osnovne škole 4 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole Srednja ili druga trogodišnja škola Srednja ili druga trogodišnja škola Sednja škola, 4/5 godina Sednja škola, 4/5 godina VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. radnik radnik Univerzitet ili akademija Univerzitet ili akademija Specijalizacija, magistar ili doktor Specijalizacija, magistar ili doktor (e) Federacija BiH (f) Rep. Srpska Nekvalificirani Nekvalificirani 4 razreda osnovne škole 4 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole Srednja ili druga trogodišnja škola Srednja ili druga trogodišnja škola Sednja škola, 4/5 godina Sednja škola, 4/5 godina VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. radnik radnik Univerzitet ili akademija Univerzitet ili akademija Specijalizacija, magistar ili doktor Specijalizacija, magistar ili doktor (g) Distrikt Brčko (h) Urbano Nekvalificirani Nekvalificirani 4 razreda osnovne škole 4 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole Srednja ili druga trogodišnja škola Srednja ili druga trogodišnja škola Sednja škola, 4/5 godina Sednja škola, 4/5 godina VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. VIša škola, prvi nivo studija ili radnik kvalific. radnik Univerzitet ili akademija Univerzitet ili akademija Specijalizacija, magistar ili doktor Specijalizacija, magistar ili doktor 71 (i) Ruralno Nekvalificirani 4 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole Srednja ili druga trogodišnja škola Sednja škola, 4/5 godina VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. radnik Univerzitet ili akademija Specijalizacija, magistar ili doktor Slika 6B: Stečeno obrazovanje po dobnim skupinama (25+ godina) (a) 25-40 Nekvalificirani 4 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole Srednja ili druga trogodišnja škola Sednja škola, 4/5 godina VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. radnik Univerzitet ili akademija Specijalizacija, magistar ili doktor 72 (b) 40-55 Nekvalificirani 4 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole Srednja ili druga trogodišnja škola Sednja škola, 4/5 godina VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. radnik Univerzitet ili akademija Specijalizacija, magistar ili doktor (c) 55+ Nekvalificirani 4 razreda osnovne škole 8/9 razreda osnovne škole Srednja ili druga trogodišnja škola Sednja škola, 4/5 godina VIša škola, prvi nivo studija ili kvalific. radnik Univerzitet ili akademija Specijalizacija, magistar ili doktor Izvor: Anketa budžeta domaćinstva BiH, 2011. 73 Slika 8A: Polja obrazovanja za srednje i više obrazovanje(25+) (a) Gornjih 60 procenata (b) Donjih 40 Procenata Opći programi obr. Opći programi obr. Tehničke i nauke Tehničke i nauke Umjetnost i humane n. Umjetnost i humane Društv. nauke, ekonomija, n. pravo Društv. nauke, Književnost i jezik ekonomija, pravo Inžinjering i građ. Književnost i jezik Poljoprivr. i veter. Inžinjering i građ. Socijalni rad Poljoprivr. i veter. Usluge Socijalni rad Ostalo Usluge Ostalo (c) Ne-siromašni (d) Siromašni Opći programi obr. Opći programi obr. Tehničke i nauke Tehničke i nauke Umjetnost i humane Umjetnost i humane n. n. Društv. nauke, Društv. nauke, ekonomija, pravo ekonomija, pravo Književnost i jezik Književnost i jezik Inžinjering i građ. Inžinjering i građ. Poljoprivr. i veter. Poljoprivr. i veter. Socijalni rad Socijalni rad Usluge Usluge Ostalo Ostalo (e) Federacija BiH (f) Rep. Srpska Opći programi obr. Opći programi obr. Tehničke i nauke Tehničke i nauke Umjetnost i humane Umjetnost i humane n. n. Društv. nauke, Društv. nauke, ekonomija, pravo ekonomija, pravo Književnost i jezik Književnost i jezik Inžinjering i građ. Inžinjering i građ. Poljoprivr. i veter. Poljoprivr. i veter. Socijalni rad Socijalni rad Usluge Usluge Ostalo Ostalo 74 (g) Distrikt Brčko (h) Urbano Opći programi obr. Opći programi obr. Tehničke i nauke Tehničke i nauke Umjetnost i humane Umjetnost i humane n. n. Društv. nauke, Društv. nauke, ekonomija, pravo ekonomija, pravo Književnost i jezik Književnost i jezik Inžinjering i građ. Inžinjering i građ. Poljoprivr. i veter. Poljoprivr. i veter. Socijalni rad Socijalni rad Usluge Usluge Ostalo Ostalo (i) Ruralno Opći programi obr. Tehničke i nauke Umjetnost i humane n. Društv. nauke, ekonomija, pravo Književnost i jezik Inžinjering i građ. Poljoprivr. i veter. Socijalni rad Usluge Ostalo Slika 11A: Samo-procijenjeno zdravstveno stanje (a) Gornjih 60 procenata (b) Donjih 40 Procenata 75 (c) Ne-siromašni (d) Siromašni (e) Federacija BiH (f) Rep. Srpska (g) Distrikt Brčko (h) Urbano (i) Ruralno 76 Slika 11B: Samo-procijenjeno zdravstveno stanje po dobnim skupinama: (a)18-30 (b) 30-50 (c) 50+ 77 Slika 13A: Sposobnost plaćanja neočekivanih troškova (a) Gornjih 60 posto (b) Donjih 40 posto (c) Ne-siromašni (d) Siromašni (e) Federacija BiH (f) Rep. Srpska 78 (g) Distrikt Brčko (h) Urbano (i) Ruralno Slika 14A: Vlasništvo nad stambenim jedinicama po entitetima i stepenu urbanizacije 79 Slika 15C: Status radne snage (15-65) (a) Ukupno stanovništvo (b) Gornjih 60 posto (c) Donjih 40 posto (d) Ne-siromašni (e) Siromašni (e) Federacija BiH (f) Rep. Srpska 80 (g) Distrikt Brčko (h) Urbano (i) Ruralno 81 Slika 21C: Zaposlenost po nivou obrazovanja i rodnoj pripadnosti (a) Stope zaposlenosti po nivou obrazovanja i rodnoj pripadnosti (b) Distribucija zaposlenih po nivou obrazovanja i rodnoj pripadnosti 82 Slika 22B: Vrste zapošljavanja (15-64) po prihodovnoj skupini i entitetu: (a) Gornjih 60 posto (b) Donjih 40 posto (c) Ne-siromašni (d) Siromašni (e) Federacija BiH (f) Rep. Srpska (g) Distrikt Brčko (h) Urbano 83 (i) Ruralno Slika 24B: Grana ekonomske aktivnosti (15-64) (a) Gornjih 60 posto (b) Donjih 40 posto (c) Ne-siromašni (d) Siromašni (e) Federacija BiH (f) Rep. Srpska 84 (g) Distrikt Brčko (h) Urbano (i) Ruralno Slika 26A: Prosječna satnica po granama i rodu, i rodne razlike u satnici po granama privrede Poljoprivreda i rudarstvo Proizvodnja Komunalije Građevinarstvo Trgovina Transport i ugostit. Financije i nekretnine Profesionalne djel. Administr. usl. Javna uprava Obrazovanje 85 Napomena: Uzorak obuhvaća samo osobe koje rade za plaću odnosno naknadu, starosti 15 do 64 godina, i koji prijavljuju mjesečnu plaću kao kontinuiranu varijablu (ne po razredima).. Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013 Slika 26B: Prosječna satnica po zanimanjima i rodu, i rodni jaz u satnicama u različitim zanimanjima Oružane snage Zakonodavci i menadžeri Profesionalci Tehničari, pridruženi profes. Službenici Uslužni radnici Kvalificirani poljopr. Zanati i srodna zanimalja Operateri postrojenja i meh. Elementarna zanimanja Napomena: Uzorak obuhvaća samo osobe koje rade za plaću odnosno naknadu, starosti 15 do 64 godina, i koji prijavljuju mjesečnu plaću kao kontinuiranu varijablu (ne po razredima). Izvor: Anketa radne snage u BiH, 2013 86 Tabela A2: Uvjetne razlike u satnici (1) (2) (3) (4) (5) Female -0.06 -0.120** -0.113** -0.119** -0.104** (0.048) (0.047) (0.046) (0.054) (0.052)